Poštovani gospodine ministre Beroš: Učinilo mi se da ste me prozvali u odgovoru novinarki Slavici Lukić

Učinilo mi se da ste me možda prozvali u odgovoru novinarki Slavici Lukić: “Neobično je da se stranke žale vama, a ne sucu koji ima instrumente da me kao svjedoka-vještaka dovede na sud, pa da me i privede.” Osobno nisam doživio da u bilo kojem predmetu sud privodi vještaka, što po zakonu može, a pogotovo da bi priveo vještaka koji je momentalno ministar.

Obzirom da vam se i dalje čini da sa pozicije ministra možete braniti nebranjivo, prisjetite se predmeta Krčelić Goran. To vam je onaj gospodin kojeg ste naručili na pregled u Vinogradsku bolnicu pa je čovjek uzeo slobodan dan, jer radi u Sisku. Vaša ga je tajnica posjela da pričeka. Niste pojavili dva sata pa se gospodin, bez da je riješio svoj problem, vratio u Sisak. Martin iz Siska, Martin u Sisak!  Nalaz ste kasnije napisali bez pregleda. Ako vas interesira, nu zapisnika, a eto i broja predmeta. Vjerujte ima toga još, ali ljudi takve fakte preskaču. Kako nisu nikome interesantni uskratio bih se daljnjih nabrajanja.

Samo jedna asocijacija na vaš osnovni i časni poziv neurokirurga. Zamislite da, kad uđete u operacijsku salu, nema instrumentarke, ili je recimo asistent baš imao nekog važnog posla. Ili da spomenemo anestetičara? Sudska rasprava nema takav dramatični rasplet, ali ti ljudi često imaju problem sa svojom egzistencijom jer su, eto, nepokretni i ovisni o tuđoj pomoći, a sud ne može zaključiti raspravu prije nego što se vi očitujete. Možda je teško razumjeti da je pojedinim ljudima i onih 5 000 do 8 000 tisuća kuna za trzajnu ozljedu vrata velik novac. Vjerujte da ne oni putovali iz Siska da im to nije važno. No, čaša vode u pustinji?

A zašto mediji a ne suci ? Prof.dr.sc. Beroš, i vi i ja znamo da vas niti jedan sudac neće kazniti, a može, jednako kao što vas neće niti privesti, a može. Zato mi se čini da je korektnije ispričati se nego braniti nebranjivo.

A ako vama dođem, slučajno, u operacijsku salu, volio bih da su svi na broju.