Posts

Gostovanje u emisiji, Istrage prometnih nesreća

Predsjednik Udruge stradalih u prometu “BONUS” gostovao je u emisiji HRT-a “Istrage prometnih nesreća” koja se referira na prometne nesreće sa smrtno stradalim učesnicima. U emisiji su spomenuti neki od problema s kojima se susreću oštećeni prilikom realizacije naknade štete.

Da bi se utvrdila obveza osiguravatelja potrebno je prikupiti određenu dokumentaciju, a tu počinju i problemi. Prije svega zapisnik policije. Možete očekivati cca mjesec dana čekanja, a potom obavijest da je predmet upućen na ODO, te da policija nije ovlaštena dati na uvid ništa od prikupljene dokumentacije, već je to ovlaštenje na ODO-u.

Od njih ćete dobiti informaciju da vam ne mogu dati uvid u dokumentaciju prije nego se sasluša okrivljenik. Možete kalkulirati s cca 60 narednih dana, ako uz pretpostavku da je okrivljenik dostupan / moguće je da je i on teško ozlijeđen, pa se čeka da izađe iz bolnice, ili nije državljanin RH, pa se obično predmet ustupa na daljnju obradu tužilaštvu druge države. Kopija dokumentacije doduše postoji, ali ste u nešto složenijoj situaciji i ovisite o prilično različitim odlukama pojedinih aktera.

U svim redovnim situacijama ODO provodi vještačenja, prije svega prometno (utvrđuje se dinamika nastanka štetnog događaja) pa potom toksikološko, je li bilo alkohola ili opojnih droga. O tim vještačenjima ovisi kvalifikacija optužnice, a sve to treba sačekati, pa tek tada imate mogućnost uvida u spis.

Prometni vještaci su u stvari ključ za podizanje optužnice. Temeljem njihovog nalaza ODO ili diže optužnicu ili odustaje od daljnjeg gonjenja. Preduvjet korektnog vještačenja je dobro obavljen očevid s propisno sačinjenom skicom lica mjesta i fiksiranim tragovima, fotografijama oštećenih vozila itd.

Ovo jasno uključuje i dobro ispitani eventualni očevici. Bilo koja pogreška nadležnih dovodi do, koji puta, teških posljedica.

Evo jednog primjera: Slijetanje kombi-vozila svi putnici i vozač ispali iz vozila. Optužnica se diže protiv jedinog preživjelog od četiri koji su bili u vozilu. Isti biva proglašen krivim, da bi se u ponovljenom kaznenom postupku utvrdilo da on nije vozio. Propust? Da, ekipe za uviđaj. Nisu fiksirali tragove na volanu i na papučici gasa i kočnici.

Lančani sudari, u kojima ima smrtno stradalih, pa pitanje koji od udaraca i kojeg automobila je doveo do smrtnog ishoda. Sve ovo “rješavaju” vještaci. A njih ima raznoraznih kvalifikacija i znanja!

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Komentar na postupke naknade štete

Vro frekventno se u predmetima radi naknade štete susrećemo s problemom pribave potrebne dokumentacije koja je nužna da bi osiguravatelj ustvrdio svoju obvezu.

Ovaj problem je naročito prisutan kod teških prometnih nesreća (smrt, teške tjelesne ozljede). Prvo treba sačekati izradu policijskog zapisnika. Ovisno od slučaja do slučaja, to traje otprilike mjesec dana. Respektirajući proceduru, nadležna policijska postaja potom prosljeđuje zapisnik uz kaznenu prijavu nadležnom odvjetništvu, koje, u skladu s procedurom, dokumentaciju ne daje na uvid oštećenom ili njegovom zastupniku, sve dok ne sasluša okrivljenika.

Da bi kompletirao predmet državni odvjetnik mora prikupiti potrebne vještačke nalaze (tosikologa, prometnog vještaka, nalaz obdukcije medicinsku dokumentaciju za oštećenoga), pa tek potom saslušava okrivljenika.

Dakle, ima se što čekati. U tom ozbiljnom vremenskom intervalu oštećeni je obično suočen s izvanrednim i neočekivanim troškovima i jasno, želi čim prije dobiti odštetu kako bi barem djelomično sanirao najnužnije.

Osiguravatelji nisu dobrotvorne udruge i maksimalno, što iz objektivnih razloga, a ponekad i zloupotrebe odgađaju isplate, da bi “priredili” atmosferu nagodbe. Ta nagodba, financijski je obično niža otprilike 20% od onoga što bi se ostvarilo na sudu, no ne moram posebno objašnjavati koliko traje sudski postupak.

Osiguravatelj obično inzistira na tzv. doprinosu oštećenog (nije bio vezan, sjeo u automobil s alkoholiziranim vozačem, pješak se kretao nepropisno itd).

Ovi razlozi, a i mnogi drugi, utjecali su da registriramo našu udrugu, pa vam predlažemo da pregledate našu stranicu uz preporuku Vašeg učlanjenja.

Svi problemi neće biti riješeni, ali u slučaju da vam se nesreća dogodi imate koga pitati za savjet.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

TKO je vlasnik divljači?

Po mišljenju autora teksta, sudovi pišu pojedine presude u  konceptu autocenzure, doduše motivirani ozbiljnošću predmeta i mogućim reperkusijama koje bi mogle uslijediti.

Konkretno: Tužitelji podnose tužbu protiv RH zbog štete koja je nastupila naletom divljači na automobil, tvrdeći pritom, da je divljač u vlasništvu RH, pa utoliko vlasnik odgovara za štetu koja je nastala oštećeniku.

Teza tužitelja je da RH putem ministarstva poljoprivrede daje pojedina lovišta u koncesiju ili na upravljanje pojedinim lovozakupcima koji potom upravljaju lovištem. Dakle, po našem mišljenju, to može činiti samo vlasnik, jer nitko ne može na nekoga prenijeti više prava od onih koje sam ima.

Prvostupanjska i županijska presuda kaže drugačije, pa preostaje jedino revizija kao pravni lijek. S obzirom da je vrijednost spora ispod cenzusa redovne revizije, treba od Vrhovnog suda zatražiti ocjenu je li ovo pitanje (TKO je vlasnik divljači?) od značaja za jedinstvenu primjenu zakona itd. Dolazi rješenje Vrhovnog suda koje odbacuje zahtjev uz navod da revident nije postavio pitanje … Točan odgovor je, međutim, da Vrhovni sud nije želio odgovoriti na postavljeno pitanje, jer je svjestan mogućih posljedica.

Treba napomenuti da RH plaća policu osiguranja preko Lovačkog saveza Hrvatske, pa se postavlja pitanje zašto to radi i temeljem kojeg osnova ako NIJE VLASNIK. Ta odluka je novijeg datuma i polica ne daje pokriće za događaje prije odluke o plaćanju.

No, tu postavljamo nekoliko ozbiljnih pitanja: Što je sa štetama koju divljač učini na poljoprivrednim usjevima? Što je sa štetama koju počine zakonom zaštićene vrste? Što je sa štetama koje počine ptice? Da ne biste pomislili samo na usjeve, kormoran je zaštićen, a voli ribnjake. Vukovi i čagljevi hoće ovcu, divlji konji (dakle, nemarkirani), vole usjeve a hoće i na cestu, lija u kokošinjac itd.

Pa ako vas je volja potražite linkove. Nama ostaje borba s vjetrenjačama, ali vrlo dobro auto cenzuriranim. Format ne trpi daljnje elaboriranje, a ima puno osnova i saznanja, prije svega presuda raznoraznih, uglavnom kontradiktornih.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Prometna nesreća uzrokovana nanosima blata na cesti

U našim objavama pokušavamo selektirati nestandardne presude odnosno događaje s ciljem da upozorimo koja su moguća rješenja nakon prometnog udesa.

Grupa motorista se kretala regionalnom cestom i iza nekog zavoja naletili su na nanos blata.

Prvi u koloni uslijed zanošenja motora pada na kolnik, a na njega nalijeće drugi motorista koji nije uspio izbjeći nalet. Posljedice su uništen i motori i teške tjelesne ozljede.

Što je važno kod pokretanja spora odnosno postavljanja zahtjeva?

Prije svega utvrditi tko je nadležan za segment ceste na kojoj se udes dogodio. Regionalne ceste županijske cesta lokalne ceste itd?

Uobičajen prigovor tuženika je da je on povjerio održavanje ceste nekom podizvođaču pa utoliko on ne odgovara.
Taj prigovor ne stoji jer za štetu odgovara onaj kojem je cesta dana na upravljanje, a kome je on prepustio održavanje nije od odlučne važnosti.

Interesantno je da smo u navedenom predmetu preuzeli organizaciju naplate za oba sudionika, dakle po istom osnovu. Za jednog smo dobili pravomoćnu/županijsku presudu, a za drugog tek prvostupanjsku/općinskog suda.
Postupak je pokrenut istovremeno/naime naletio je brat na brata/oba pasionirani motociklisti.

Zašto smo uspjeli?

Zato što je o nastanku štete svjedočila cijela kolona motociklista koju su oni predvodili, zato što je pozvana policija, zato što je uviđaj propisno sačinjen, zato sto su kao svjedoci svi iskazivali suglasno.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Vozilo koje je bilo razbijano u prometnoj nesreći ima manju cijenu na tržištu i osiguravatelj je dužan to nadoknaditi

U sudskom postupku provedeno je prometno-tehničko vještačenje na okolnost umanjenja vrijednosti vozila. Stalni sudski vještak za cestovni promet utvrdio je da tržišna vrijednost vozila umanjena za 30% od cijene popravka, dakle 11,500 kuna. „Nakon kvalitetnog popravka vozilo gubi tehničke značajke. Prilikom prodaje slično popravljena vozila na tržištu imaju manju cijenu od cijene vozila koja nisu bila slično popravljana.“ – potvrdio je vještak.

Krajem travnja 2017., na parkiranu Opel Corsu oštećene stranke, učiteljice tehničkog, naletjelo je drugo vozilo, uz popriličan tresak i popriličnu štetu, pogotovo uzmemo li u obzir to da je vozilo gotovo novo, izašlo je iz autosalona prije samo šest mjeseci. No, što je tu je. Policija je napravila očevid, a šteta je smjesta prijavljena osiguravatelju. U roku od tjedan dana procjenitelj štete je obavio svoj posao. Ali, osiguravatelj ima zakonski rok od 60 dana da da obrazloženi odgovor, odnosno ponudu, što obilato koristi. Natezanje prekida stranka, dajući popraviti automobil u ovlaštenom servisu. No i popravak je potrajao jer šteta na karoseriji je opsežna. Napokon, početkom lipnja, automobil je prošao tehnički pregled i spreman je vratiti se na cestu. Osiguravajuće društvo platilo je popravak po računu, 38 tisuća kuna, i smatra da je time namirilo sve svoje obveze. No, stranka se ne slaže s njim.

„Prije ove nesreće imala sam nov auto, sada imam vozilo koje je bilo razbijano. I ne, nije isto kao prije, kruće je i bučnije.“- ustvrdila je naša učiteljica. Trajanje same procedure pred osiguranjem joj je stvorilo dodatne komplikacije. Kako, da bi prikupila pun fond nastavnih sati, radi u čak četiri škole, od kojih je svaka udaljena četrdesetak kilometara od njenog mjesta stanovanja, obavljanje radnih obveza bez automobila joj je gotovo nemoguće. Prva dva tjedna posuđivala je majčino vozilo, starog benzinca s velikom potrošnjom, koji je stvarao i dodatne troškove goriva, u usporedbi s njenom Corsom koja je imala plinsku instalaciju. Nakon toga uzela je, na savjet odvjetnika, rent-a-car vozilo, najjeftinije ponuđeno, malog dizelaša, što je i dalje bilo skuplje od plina, a koje je koristila 23 dana. Razliku u cijeni goriva uredno je pravdala računima. No, osiguravatelj neće ni da čuje da bi namirio te troškove. I eto nama tužbe.

U sudskom postupku provedeno je prometno-tehničko vještačenje na okolnost umanjenja vrijednosti vozila. Stalni sudski vještak za cestovni promet utvrdio je da tržišna vrijednost vozila umanjena za 30% od cijene popravka, dakle 11,500 kuna. „Nakon kvalitetnog popravka vozilo gubi tehničke značajke. Prilikom prodaje slično popravljena vozila na tržištu imaju manju cijenu od cijene vozila koja nisu bila slično popravljana.“ – potvrdio je vještak.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, smatrajući da je izrađen savjesno, nepristrano i prema pravilima struke i prema njemu dosudio naknadu. Stranki je također dosuđen trošak najma rent-a-car vozila, jer joj je bilo neophodno, kao i razlika u cijeni goriva, po računima. Dodatno, suđen joj je i trošak tehničkog pregleda, na koji inače ne bi morala. Sudski postupak trajao je dvije godine što je, u našim uvjetima, optimalno. Presuda je nakon šest mjeseci potvrđena na županijskom sudu. Dosuđeni iznos plaćen je stranki isti dan.

Ipak, prije nego što nahrupite s tužbenim zahtjevima, imajte na umu tri odlučujuće okolnosti u ovom predmetu:

  1. Vozilo tužiteljice bilo je gotovo novo. Vozilo je pretrpjelo značajna oštećenja karoserije i nije se ni najkvalitetnijim popravkom moglo vratiti u prvobitno stanje.
  2. Tužiteljici je najam vozila bio neophodan, radi izvršavanja radnih obveza, što nije mogla uraditi koristeći javni gradski prijevoz.
  3. Svaka je tvrdnja bila potkrijepljena vjerodostojnom dokumentacijom: ugovorom o najmu, ovjerenim potvrdama škola i fiskaliziranim računima.

Unatoč tome, sudski je postupak trajao dvije i pol godine.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Poštovani gospodine ministre Beroš: Učinilo mi se da ste me prozvali u odgovoru novinarki Slavici Lukić

Učinilo mi se da ste me možda prozvali u odgovoru novinarki Slavici Lukić: “Neobično je da se stranke žale vama, a ne sucu koji ima instrumente da me kao svjedoka-vještaka dovede na sud, pa da me i privede.” Osobno nisam doživio da u bilo kojem predmetu sud privodi vještaka, što po zakonu može, a pogotovo da bi priveo vještaka koji je momentalno ministar.

Obzirom da vam se i dalje čini da sa pozicije ministra možete braniti nebranjivo, prisjetite se predmeta Krčelić Goran. To vam je onaj gospodin kojeg ste naručili na pregled u Vinogradsku bolnicu pa je čovjek uzeo slobodan dan, jer radi u Sisku. Vaša ga je tajnica posjela da pričeka. Niste pojavili dva sata pa se gospodin, bez da je riješio svoj problem, vratio u Sisak. Martin iz Siska, Martin u Sisak!  Nalaz ste kasnije napisali bez pregleda. Ako vas interesira, nu zapisnika, a eto i broja predmeta. Vjerujte ima toga još, ali ljudi takve fakte preskaču. Kako nisu nikome interesantni uskratio bih se daljnjih nabrajanja.

Samo jedna asocijacija na vaš osnovni i časni poziv neurokirurga. Zamislite da, kad uđete u operacijsku salu, nema instrumentarke, ili je recimo asistent baš imao nekog važnog posla. Ili da spomenemo anestetičara? Sudska rasprava nema takav dramatični rasplet, ali ti ljudi često imaju problem sa svojom egzistencijom jer su, eto, nepokretni i ovisni o tuđoj pomoći, a sud ne može zaključiti raspravu prije nego što se vi očitujete. Možda je teško razumjeti da je pojedinim ljudima i onih 5 000 do 8 000 tisuća kuna za trzajnu ozljedu vrata velik novac. Vjerujte da ne oni putovali iz Siska da im to nije važno. No, čaša vode u pustinji?

A zašto mediji a ne suci ? Prof.dr.sc. Beroš, i vi i ja znamo da vas niti jedan sudac neće kazniti, a može, jednako kao što vas neće niti privesti, a može. Zato mi se čini da je korektnije ispričati se nego braniti nebranjivo.

A ako vama dođem, slučajno, u operacijsku salu, volio bih da su svi na broju.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Pitanje je za koliko prostora Grad Zagreb naplaćuje najamninu, a da za to nema nikakvu pravnu osnovu

Pitanje je za koliko prostora Grad Zagreb naplaćuje najamninu, a da za to nema nikakvu pravnu osnovu? Koliko prostora je Grad Zagreb dodijelio raznim subjektima ili fizičkim osobama, a da za te i takve odluke nema pravnog temelja? I koliko je tih knjigovodstvenih kartica bilo osnov za ovrhe koje su, što iz neznanja, što iz nemara, što iz šlampavosti, postale ovršne i naplaćene?

Danas sam vodio vrlo interesantan telefonski razgovor povodom primljenog dopisa klasa 363 -01/21-01/729. Dopis je potpisala s lijeve strane Ivanka Halić, opisana kao osoba za kontakt, a desne Vera Ramljak dipl. pol, kao direktorica sektora naplate naknada, uz pečat Stambeno-komunalnog gospodarstva d.o.o. Uz taj dopis priklamana je knjigovodstvena kartica s naslovom knjigovodstveno stanje obveznika.

Moja znatiželja je bila usmjerena u stvari na rasvjetljivanje pitanja temeljem kojeg pravnog osnova sam ja uopće dobio taj dopis. Osobe za kontakt, jasno, nije bilo no zamolio sam objašnjenje od kolegice, vjerojatno iz iste sobe i istog opsega poslovanja. Rečeno mi je, skraćeno:  „Mi samo vodimo računovodstvo za Grad Zagreb, odnosno Holding, i postupamo po njihovom nalogu, a ako vas zanima podloga uputite dopis.“ Kome? „Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za upravljanje imovinom grada, Sektor za upravljane imovinom grada, Odjel za poslovni prostor i poslove zakupa, Trg Stjepana Radića 1. Oni su nam dali nalog da pokrenemo ovrhu temeljem knjigovodstvene kartice, a zbog korištenja poslovnog prostora bez valjanog pravnog osnova, br. objekta 06698484.“

Na sljedeće pitanje, kako to da su mi taj dokument poslali na kućnu adresu, koja je inače na mojoj osobnoj karti, a različita je od adrese za koju imaju knjigovodstvenu karticu, iz čega proizlazi da ja osobno ne koristim taj prostor nisam dobio odgovor već objašnjenje da je takav nalog. Da pojasnim, radi se o tome da sam ja vlasnik i direktor pravnog subjekta koji posluje na toj adresi. Zato sam tražio objašnjenje zašto ne šalju taj dopis na adresu sjedišta poduzeća, a ne na moju privatnu, na što nisam dobio odgovor.

U tome je kvaka, ako ja, kao fizička osoba, ne preuzmem rješenje o ovrsi, oni će to rješenje izvjesiti na oglasnoj ploči, ili na neki drugi način učiniti javnim, pa ako ja u predviđenom zakonskom roku ne uložim žalbu, rješenje postaje pravomoćno, potom i ovršno i Fina će tada izvršiti prijenos sredstava.

U čemu je problem? U tome što je Grad Zagreb vezano za isti poslovni prostor već vodio sudski postupak. Prvostupanjskom presudom je suđeno da Grad Zagreb nije vlasnik tog prostora pa utoliko nema tzv. aktivnu legitimaciju, jer to ne proizlazi iz zemljišnih knjiga.

Svoj primjer sam naveo jer o njemu znam dovoljno, a i imam nešto dokumentacije, no problem nije osobne naravi. Pitanje je za koliko prostora Grad Zagreb naplaćuje najamninu, a da za to nema nikakvu pravnu osnovu? Koliko prostora je Grad Zagreb dodijelio raznim subjektima ili fizičkim osobama, a da za te i takve odluke nema pravnog temelja? I koliko je tih knjigovodstvenih kartica bilo osnov za ovrhe koje su, što iz neznanja, što iz nemara, što iz šlampavosti, postale ovršne i naplaćene?

Svojedobno sam razgovarao s tadašnjim direktorom katastra koji mi je pojasnio da bi nam, da bismo mi uredili zemljišne knjige i uskladili ih s katastrom i stvarnim stanjem, trebalo cca 20 godina i nešto kadrovskih preduvjeta. Republika Hrvatska je dobila od EU ozbiljna sredstva te namjene, no ne vidim da se nešto učinilo.

Ovdje sam spomenuo Grad Zagreb, ali što mislite da se događa u drugim gradovima? Što s poljoprivrednim zemljištem ili, ne daj bože, pomorskim dobrom? Ili sada napuštenom zemljom izbjeglih stanovnika, tko će voditi ostavinske postupke? Što je sa zemljištima iseljene Hrvatske, one koja se iselila prije stotinjak godina?

Država je jedan ozbiljan sustav kojim treba znati rukovoditi. S tim da ga je prethodno netko trebao i postaviti. Za vrijeme Austro-Ugarske reda je bilo, iako nije bilo kompjutora, ali sam siguran da je pristav drugog platnog razreda dolazio s gablecom u torbi i znao što mu je posao. Jer mu je netko propisao poslove i radne zadatke.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Gostovali smo: Konvoj HR 2

U utorak, 16. veljače, predsjednik Udruge stradalih u prometnim nezgodama Bonus Mihael Hribar gostovao je u emisiji Konvoj Hrvatskog radija.

S urednicom i voditeljicom Dubravkom Družinec-Ricijaš razgovarao je o radu Udruge, ali i o nekim osnovnim pitanjima u vezi procedure koja slijedi nakon prometne nesreće.

G. Hribar gostovati će i u idućoj emisiji, 22.veljače u 10:00, kada će biti riječ o sudskom sporu i ulozi sudskih vještaka u njemu. Zašto je nalaz vještaka presudan i odakle tolika razlika u nalazu dva vještaka u istom predmetu? Slušajte nas!

Emisija od 16.02. dostupna je za slušanje na stranicama HRT-HR 2. (gostovanje od 15 min).

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Osam godina lažirali nesreće i varali osiguranje: Uhićena je organizirana grupa od 27 osoba

Svojedobno sam predlagao MUP-u povremene akcije u cilju sprječavanja prijevara te vrste i ustanovljavanja svih sudionika prevara s idejom da se razdvoji žito od kukolja i da bi oni koji su stvarno stradali bili obeštećeni po zakonu, a oni drugi obeshrabreni u pokušajima prevara.

Objavljena vijest da je uhvaćena organizirana grupa koja se osam godina bavila organizacijom naplate fiktivnih šteta na području Pule i Istre itekako me zagolicala. Ne mogu reći da je to prva takva vijest, ali da bih volio nešto takvo pročitati češće, volio bih.

Svojedobno sam predlagao MUP-u povremene akcije u cilju sprječavanja prijevara te vrste i ustanovljavanja svih sudionika prevara s idejom da se razdvoji žito od kukolja i da bi oni koji su stvarno stradali bili obeštećeni po zakonu, a oni drugi obeshrabreni u pokušajima prevara. To bi moglo biti jednostavno učinjeno na način da djelatnici MUP-a fingiraju prometnu nesreću i da onda prate kako i preko koga se obavlja daljnja regulacija štete. Koji su to liječnici koji pišu dokumentaciju, šalju na razne preglede, odobravaju bolovanja, šalju na rehabilitacije ili ne šalju jer nisi otišao kod njihovog odvjetnika s kojim su u prijateljskim odnosima? Koji su to vještaci kojima se povjerava vještačenja, koji od vještaka rade za koja osiguravajuća društva pa, unatoč sukobu interesa vještače, pred sudom? Kako se ponašaju procjenitelji?  Ima li sprege sa servisima, mehaničarima, limarima itd?Jasno, nitko me nije, što bi rekli, zarezivao!

Šteta. Tridesetak godina bavim se naknadom štete nastale prometnim udesom, a i pokojim drugim uzročnikom, opcionalno. I sam sam stradao u prometnoj nesreći, čini mi se da smijem reći da sam ozbiljno stradao. Bio sam predsjednik uprave jednog osiguravajućeg društva desetak godina, zatim odvjetnik, pa predsjednik udruge stradalih u prometu. Osim toga, otac mi je bio vještak medicinske struke. Da sumiram, kroz ruke mi je prošlo na desetke tisuća predmeta naknade štete pa sam mislio da sam posve kompetentan za davanje komentara na tu temu.

Baratamo okvirnim podatkom da je 5% iznosa isplaćenih od strane osiguravatelja isplaćeno bez osnova. Mirno bih mogao potvrditi da je stvarni postotak samo veći, manji nikako. To se kompenzira  neisplatom osnovanih zahtjeva koji, iz različitih razloga, ili nisu niti postavljani ili su odbijeni jer ih se nije ispravno postavilo, a niti dokumentiralo. Kada se navodi 5% onda se to još čini tolerantnim, no kada uđemo u apsolutne iznose, u ovoj maloj državici, dođe se do iznosa od preko sto milijuna kuna ukradenih na taj način.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Dvanaesta godina parnice za naknadu štete iz prometne nesreće: Teško je reći gdje je pošlo krivo dok vrijeme ide, a troškovi se gomilaju.

U pravosudnom sustavu u kojem je moguće da parnica potraje 12 godina, i kraj joj se ne nazire, iznos parničnog troška zna biti vrlo nepredvidiva kategorija. Zato je pametno osigurati se da ga, u slučaju potrebe, snosi netko drugi. Udruga Bonus svojim članovima nudi besplatno zastupanje odvjetnika i pravnu pomoć u svim predmetima, što uključuje i plaćanje sudske takse kao i potrebnih vještačenja.

Nakon frontalnog sudara kombija i kamiona s prikolicom, na temelju  materijalnih dokaza, ostataka otpalih dijelova, tragova kočenje itd., pokrenut je kazneni postupak protiv vozača kamiona koji je, zaključak je očevida, prešao na suprotnu stranu i prouzročio sudar, posljedica kojega su dvije poginule i dvije teško ozlijeđene osobe u kombiju. Vozač kamiona je proglašen krivim i osuđen, što je potvrđeno i županijskom presudom.

Osiguravatelj kamiona plaća dio štete u građanskoj parnici. No, tada se događa preokret. Zatraženo je ponavljanje kaznenog postupka, što je usvojeno, i u ponovljenom kaznenom postupku vozač kamiona je oslobođen. Tko je onda krivac? Vozač kombija? Problem je što nije utvrđeno tko je vozio kombi jer su, uslijed nevezivanja pojasa, svi putnici ispali iz kombija.

Provedenim vještačenjem u parničnom postupku utvrđeno je, s velikim stupnjem vjerojatnosti, da je vozilom upravljala  jedna od preživjelih osoba. Pokojni suprug naše stranke je, dakle, bio suputnik, treća osoba, i njegova obitelj ima pravo na naknadu štete. Djelomična plaćanja do sada izvršio je osiguravatelj kamiona, jer je njegov osiguranik smatran odgovornim za nesreću. Nakon ponavljanja kaznenog postupka stvari se mijenjaju, pa se u parnicu uključuje i drugi osiguravatelja kao umješač.

Dva osiguravatelja imaju dvostruko više prigovora. Prvi je da je pokojni doprinio šteti činjenicom da nije bio vezan, zbog čega je ispao iz kombija.  Vještačkim nalazom je utvrđeno da bi do smrtnog ishoda došlo neovisno o vezivanju, jer su sile i masa takvog opsega da bi smrt nastupila i da je bio vezan. Drugi prigovor je da je sjeo u automobil, a da je morao i mogao znati da je vozač u alkoholiziranom stanju. Jedina osoba kojoj alkotest nije rađen je je upravo osoba koju vještaci drže vozačem kombija iz razloga težine ozljeda. No, on je kao svjedok u postupku protiv vozača kamiona dao izjavu da je popio pet-šest piva, a na temelju kojeg iskaza prvostupanjski sud sudi 30 % suodgovornosti pokojnoga jer je pristao na vožnju sa alkoholiziranim vozačem. Slijede žalbe.

I tako se predmet vuče već dvanaest godina, a kraj se ne nazire. Što se treba dogoditi da bi sudski predmet trajao 12  godina? Teško je reći kada je, zapravo, krenulo krivo. Vjerojatno još u onom trenutku kada očevid nije obavljen onako traži struka, a da bi se izbjegle kasnije različite interpretacije. Zasigurno, onda kada je pravosuđe dopustilo ponavljanje postupka, što je vrlo rijetko   korišten institut.

Oštećena stranka, pak, ne da ne dobiva naknadu koja joj pripada u roku koji bi se mogao smatrati i približno razumnim, nego bi još trebala biti prisiljena financirati parnični trošak koji se, u više od desetljeća, nagomilao do iznosa od 70000 kuna.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail