TKO je vlasnik divljači?

Po mišljenju autora teksta, sudovi pišu pojedine presude u  konceptu autocenzure, doduše motivirani ozbiljnošću predmeta i mogućim reperkusijama koje bi mogle uslijediti.

Konkretno: Tužitelji podnose tužbu protiv RH zbog štete koja je nastupila naletom divljači na automobil, tvrdeći pritom, da je divljač u vlasništvu RH, pa utoliko vlasnik odgovara za štetu koja je nastala oštećeniku.

Teza tužitelja je da RH putem ministarstva poljoprivrede daje pojedina lovišta u koncesiju ili na upravljanje pojedinim lovozakupcima koji potom upravljaju lovištem. Dakle, po našem mišljenju, to može činiti samo vlasnik, jer nitko ne može na nekoga prenijeti više prava od onih koje sam ima.

Prvostupanjska i županijska presuda kaže drugačije, pa preostaje jedino revizija kao pravni lijek. S obzirom da je vrijednost spora ispod cenzusa redovne revizije, treba od Vrhovnog suda zatražiti ocjenu je li ovo pitanje (TKO je vlasnik divljači?) od značaja za jedinstvenu primjenu zakona itd. Dolazi rješenje Vrhovnog suda koje odbacuje zahtjev uz navod da revident nije postavio pitanje … Točan odgovor je, međutim, da Vrhovni sud nije želio odgovoriti na postavljeno pitanje, jer je svjestan mogućih posljedica.

Treba napomenuti da RH plaća policu osiguranja preko Lovačkog saveza Hrvatske, pa se postavlja pitanje zašto to radi i temeljem kojeg osnova ako NIJE VLASNIK. Ta odluka je novijeg datuma i polica ne daje pokriće za događaje prije odluke o plaćanju.

No, tu postavljamo nekoliko ozbiljnih pitanja: Što je sa štetama koju divljač učini na poljoprivrednim usjevima? Što je sa štetama koju počine zakonom zaštićene vrste? Što je sa štetama koje počine ptice? Da ne biste pomislili samo na usjeve, kormoran je zaštićen, a voli ribnjake. Vukovi i čagljevi hoće ovcu, divlji konji (dakle, nemarkirani), vole usjeve a hoće i na cestu, lija u kokošinjac itd.

Pa ako vas je volja potražite linkove. Nama ostaje borba s vjetrenjačama, ali vrlo dobro auto cenzuriranim. Format ne trpi daljnje elaboriranje, a ima puno osnova i saznanja, prije svega presuda raznoraznih, uglavnom kontradiktornih.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Vještak Vili Beroš

U jednom srednjoeuropskom zaseoku vodi se spor radi naknade štete prouzročene prometnom nesrećom. Taksist je vozio svoga brata, sletio s ceste, a posljedica je kvadriplegija suputnika. Sve užase sustava (zdravstvenog, mirovinskog, socijalne skrbi itd.) podnijela je MAJKA. Takve su nesreće ujedno i obiteljski cunami. Neposredno nakon nesreće umire joj muž, a potom i sin vozač, koji je prouzročio nesreću. Njena priča djelomično postoji na youtube-kanalu (link u prilogu).

Naš zadatak bio je, a još traje, regulirati naknadu štete. Dakle, suputnik, objektivna odgovornost, rekli bismo šablona. Pokušat ću skratiti ludilo. Na svakom pripremnom ročištu određuju se dokazi koje treba prezentirati sudu, koji će sucu/sutkinji omogućiti da slobodnom ocjenom dokaza/nadležnost suda/ ustvrdi OSNOV, pa potom i VISINU štete. U tom predmetu za jednog od vještaka određen je izv. prof. dr. sc. Vili Beroš, tada uvaženi neurolog KBC-a Sestre milosrdnice. No, navedeni vještak vrlo dobronamjerno prema osiguravatelju (???) piše svoj nalaz. Zastupnik tužitelja prigovara nalazu, pa je proceduralno propisano da vještak treba na sudu strankama i sucu objasniti svoj nalaz.

U međuvremenu izv. prof. dr. sc. prim. Vili Beroš postaje ministar zdravstva, pa eto, ne nalazi vremena doći na sud i dati objašnjenje svom nalazu, kojeg usuđujem se napomenuti nitko, pa niti on nije u stanju suvislo objasniti (link u prilogu). Najme, tužitelj je oduzet, inkontinentan, potrebne kateterizacije, smanjena funkcija jedne ruke, pri hranjenju potreban asistent, ne može se sam obući itd., a izv. prof. dr. sc. Kaže: 83%invaliditeta, tuđa pomoć i njega potrebni 2 do 4 sata dnevno. Pozvan od suda, ostaje kod svog nalaza, okom da trepne. Ne bih u detalje, no sud donosi prvostupanjsku presudu u kojoj “pokriva” koliko može zakletog vještaka, uzimajući u obzir i neuropsihijatrijsko vještačenje, pa dolazimo do 95 % invaliditeta, ali s istim trajanjem i potrebom tuđe njege i pomoći.

Da ne zaboravim: tužitelj u dva navrata dobiva ozbiljni dekubitus, pa nešto uroinfekcija, ima malodobnu kćer, smješten je u domu za stare i nemoćne, dolazi i pandemija COVID-a 19.

Samom činjenicom da je gospodin izv. prof. dr. sc. prim. Vili Beroš postao ministar, nije bilo očekivano da bi netko od njegovih kolega napisao i potpisao da gospodin ministar ustvari vještači blagodatno ‒ ali za osiguravatelja?! Zatražili smo uz svu dokumentaciju vještačenje po Medicinskom fakultetu Beograd (Nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Beogradu), potpis nekih ljudi sličnih titula, ali bez poveznica s osiguravateljima u RH.

Daleko sam od ideje komentirati nešto što je medicina, terapija, dijagnoza, ali nalazi vještaka su nešto što se da usporediti, pa potom i donijeti zaključak. To je na kraju i po ustroju zadatak suda, dakle, medicinsko nestručne osobe.

Tamo gdje prestaje logika i životno iskustvo koje nam je svima dostupno, počinje nešto drugo, a što? ‒ prepuštam vama.

Nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Beogradu

Nalaz i mišljenje prof.dr.sc.prim. Vilija Beroša

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Prometna nesreća uzrokovana nanosima blata na cesti

U našim objavama pokušavamo selektirati nestandardne presude odnosno događaje s ciljem da upozorimo koja su moguća rješenja nakon prometnog udesa.

Grupa motorista se kretala regionalnom cestom i iza nekog zavoja naletili su na nanos blata.

Prvi u koloni uslijed zanošenja motora pada na kolnik, a na njega nalijeće drugi motorista koji nije uspio izbjeći nalet. Posljedice su uništen i motori i teške tjelesne ozljede.

Što je važno kod pokretanja spora odnosno postavljanja zahtjeva?

Prije svega utvrditi tko je nadležan za segment ceste na kojoj se udes dogodio. Regionalne ceste županijske cesta lokalne ceste itd?

Uobičajen prigovor tuženika je da je on povjerio održavanje ceste nekom podizvođaču pa utoliko on ne odgovara.
Taj prigovor ne stoji jer za štetu odgovara onaj kojem je cesta dana na upravljanje, a kome je on prepustio održavanje nije od odlučne važnosti.

Interesantno je da smo u navedenom predmetu preuzeli organizaciju naplate za oba sudionika, dakle po istom osnovu. Za jednog smo dobili pravomoćnu/županijsku presudu, a za drugog tek prvostupanjsku/općinskog suda.
Postupak je pokrenut istovremeno/naime naletio je brat na brata/oba pasionirani motociklisti.

Zašto smo uspjeli?

Zato što je o nastanku štete svjedočila cijela kolona motociklista koju su oni predvodili, zato što je pozvana policija, zato što je uviđaj propisno sačinjen, zato sto su kao svjedoci svi iskazivali suglasno.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Odabir osiguratelja!

Više puta, no valja ponavljati, skretali smo pažnju da se osiguravatelj ne ocjenjuje po visini premije, već po načinu isplate štete.

Posebni problem je obvezno osiguranje motornih vozila, jer to osiguranje pokriva štete koje vi svojim vozilom počinite trećim osobama. Dakle, u slučaju nastanka štete, vi treće osobe suočavate sa vašim odabirom osiguravatelja, a on se suočava/oštećeni, s procedurom i korektnim ili nekorektnim osiguravateljem.

U vrijeme kada je premija za obvezno osiguranje motornih vozila bila pod kontrolom Hrvatskog ureda za osiguranje i u okviru bonus/malus sustava postojala su neka pravila. Pravila su se doduše kršila, ali je postojao neki sustav i neka mogućnost kontrole visine premija.

Onda je došlo do liberalizacije tržišta, pa je svaki osiguravatelj, respektirajući svoje tehničke rezultate mogao formirati svoju premiju.

Obzirom da kao osiguravatelj primaš premiju u trenutku sklapanja osiguranja, a šteta eventualno nastupa kasnije pa kao osiguravatelj dolaziš u poziciju da ti je u interesu svoju obvezu isplate štete odgoditi odnosno odgađati, pa tko izdrži.

Imajući u vidu da npr. kod materijalnih šteta, prvo čekaš zapisnik policije/obično mjesec dana, pa potom dijelove za zamjenu ovisno o modelu, opet cca mjesec dana, pa onda popravak, trajanje vrlo često ovisi da li štetu popravljaš u gradu ili van grada, očito je da si bez vozila najmanje dva mjeseca.

Posebna priča je kod ozljeda. Čekaš završetak liječenja, konačne odluke doktora, a osiguravatelj ima veličanstveni model, SUDSKI POSTUPAK.

Trajanje? Vjerujem da ste o tome već nešto čuli.

Tada kada vam više nije do ničega osiguravatelj nudi nešto što se zove nagodba. Jasno manje nego što bi vam pripadalo, ali skraćuje i čuva živce.

Što vas točno pripada piše u tzv. orijentacijskim kriterijima koje je propisao Vrhovni sud. Prije cca dvije godine orijentacijski kriteriji su korigirani i povećani za 50%.Takav model primijenjen je potpuno van svih pravnih i ekonomskih logika, a uzrok je detektirao i formulirao jeda osiguravatelj, navodeći da oni tamo/na Vrhovnom sudu, jednostavno ne znaju kako izvršiti usklađenje, pa su udarili hametice, dijelom retroaktivno, djelom anticipativno.

Što će se događati uslijed, već evidentirane inflacije, valja sačekati.

I zato vam savjetujemo da pregledavate naše stranice i probate se naći u nekom od opisanih slučajeva, predlažemo vam i učlanjenje u Udrugu stradalih u prometnim nezgodama „Bonus“, jer tada temeljem učlanjenja, možete pitati i dobiti odgovore koje razumijete, a na temelju tih informacija možete izabrati put rješenja svojih problema.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Zahtjev za tuđom pomoći i njegom, primjer iz prakse

Presuda Općinskog suda u Sesvetama, sutkinja Andrea Herendić, Pn-677/2019, a povodom tužbe radi naknade štete iz prometne nezgode zbog potrebe za priznanjem tuđe pomoći i njege tužitelja koji ima 45 godina, a smješten je u domu za stare i nemoćne osobe zbog kvadriplegije.

U obrazloženju presude gdje sud navodi da se radi o specifičnoj potrebi tužitelja gdje nije potrebna klasična njega već tuđa pomoć, pokazuje da postoje i sudovi koji konačno sude i obrazlažu svoje presude. Još jedna od okolnosti koja je za napomenuti je da sud u citiranoj presudi „…nije bilo potrebno provoditi bilo kakvo medicinsko vještačenje, a pogotovo ne vještačenje po vještaku psihijatru, već sud sam može procijeniti na osnovu iskaza tužitelja potrebu za takvom tuđom pomoći…“

Nakon dugo godina koji ma se bavimo naknadom štete nailazimo na obrazloženje koje je logično, životno i presuđeno od strane suda, a ne nekog vještaka.

Od presude izdvojili smo dio obrazloženja koji nam pojašnjava stav suda.

„17. Sud nije imao razloga ne povjerovati iskazu tužiteljeve majke saslušane kao svjedoka, te iskazu tužitelja u dijelu koji se odnosi za potrebom za tuđom pomoći kada se tužitelj ne nalazi u Domu za starije osobe M.D., s obzirom da su isti životni i logični. Naime, točno je da je tužitelj nakon prometne nezgode od 14. kolovoza 2015. postao invalidna osoba koja se može kretati samo u invalidskim kolicima, te iz navedenoga razloga i smješten u Dom za starije osobe, jer se ne može sam brinuti za sebe, a navedeno ne može niti njegova majka zbog godina (rođena 1947.) što je i nesporno između stranaka. Ovdje valja napomenuti da tužitelj iako je invalidna osoba nije zatvorenik staračkog doma iz kojeg ne smije izaći, te se radi o osobi srednje životne dobi (rođen 1976.), a pogotovo imajući u vidu da isti ima maloljetnu kćer koja je u vrijeme saslušanja tužitelja u veljači 2020. imala 11 godina, te isti ima pravo na susrete i druženja s maloljetnom kćeri, a koje ostvaruje kod majke. Stoga sud smatra da se ovdje radi o nespecifičnoj tuđoj pomoći, bez njege, u vrijeme boravka tužitelja kod majke radi susreta i druženja s maloljetnom kćeri, a također je životno i logično da tužitelj treba i pomoć za obavljanje drugih poslova, kao što je tužitelj naveo odlazak doktoru povrh potreba u Domu, te odlasci u banku i sl. Stoga sud smatra da za takvu specifičnu tuđu pomoć nije bilo potrebno provoditi bilo kakvo medicinsko vještačenje, a pogotovo ne vještačenje po vještaku psihijatru, već sud sam može procijeniti na osnovu iskaza tužitelja potrebu za takvom tuđom pomoći. Imajući u vidu navedeno sud smatra da tužitelju s obzirom na duljinu boravka kod majke jednom tjedno za vikend, te obavljanje drugih poslova od strane majke umjesto tužitelja treba pomoć druge osobe od cca 10 sati tjedno, a kako mjesec u prosjeku ima četiri i pol tjedna, to onda sud smatra da je tužitelju potrebna pomoć druge osobe od cca 45 sati mjesečno.

18. Imajući u vidu navedeno sud smatra da se u ovom postupku ne može upotrijebiti nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka neurokirurga dr. V.B. koji je proveden u postupku koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl. br. Pn-2753/16 gdje je vještak naveo da je ovdje tužitelju potrebna trajna tuđa pomoć i njega od dva i pol sata dnevno. Naime, ovdje nije uzet u obzir smještaj tužitelja u Domu za starije osobe. Sud je također imao u vidu da je Općinski građanski sud u Zagrebu svojim dopisom od 18. ožujka 2021. (list 291) obavijestio ovaj sud da tužitelj u postupku koji vodi protiv istog tuženika radi naknade štete pod navedenim posl. br. Pn-2753/16 ne potražuje naknadu štete s osnove tuđe pomoći i njege, pa tako nije postavljen niti zahtjev za trajnom tuđom pomoći i njegom.“

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Sud je presudio da dijete od 16 mjeseci ne može stvoriti emotivnu povezanost sa djedom niti trpjeti emocionalne posljedice njegove smrti posebno iz razloga što se radilo o kućanstvu sa velikim brojem članova.

Željeli bi komentirati presudu Općinskog suda u Rijeci, Pn-137/2018 napisano po sutkinji Renati Rački koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Gž-177/2020 koju je donijela sutkinja Dražeka Ilak, te Revd-1545/2021 koju donosi sutkinja Mirjana Magud, a temeljem izvjestiteljice mr.sc. Dražene Jakovine.

Ukratko, radi se o presudi kojom je odbijen tužbeni zahtjev s naslova duševnih boli zbog smrti bliske osobe, a povodom prometne nesreće u kojoj je smrtno stradao prednik tužiteljice (djed). Krug osoba koje su definirane kao one koje imaju pravo na naknadu šteta s naslova duševnih boli zbog smrti bliske osobe taksativno nabraja iste i to navodeći da isto pravo može ostvariti djeca poginulog i roditelji poginulog, a braća i sestre kao i unuci pod pretpostavkom da se može dokazati tzv. trajna zajednica života. U svim postupcima za naknadu štete s kojim smo se susretali, ta zajednica život , a pogotovo u mirnom postupku dokazuje podatkom policije jesu li navedeni živjeli na istoj adresi, dakle po nama bilo bi u konkretnom slučaju sve u redu osim činjenice da se ovdje radilo o romskoj obitelji, pa nakon toga svi sudovi u vertikali, dakle Općinski uz obrazloženje:

„Činjenica je da bi iz iskaza z.z.. tužiteljice kao i svjedoka M. V. (tete tužiteljice) proizlazilo da je ista prepoznavala pok. C. H. i da mu je znala sjediti u krilu, što znači da su isti ostvarivali kontakt, međutim to istovremeno ne znači da je ona zbog njegove smrti doživjela odnosno pretrpjela duševnu bol. Ovo iz razloga što po ocjeni ovog suda s obzirom na dob tužiteljice, ista je možda mogla primijetiti da pok. C. H. više ne boravi u istom kućanstvu međutim kod nje, s obzirom na njenu dob, nije moglo doći do duševne boli. Ovo posebno iz razloga što se radilo o kućanstvu sa velikim brojem članova odnosno tužiteljica ima još sedmero braće i sestara, roditelje kao i tetu a isto tako, iako je pok. C.H. nesporno boravio na toj adresi, u iskazima se istovremeno navodi da je isti zajedno sa ocem tužiteljice dosta radio i doprinosio u troškove kućanstva, što znači da isti sa tužiteljicom, ukoliko je veći dio dana proveo radeći razne poslove, nije mogao provesti puno vremena i to do mjere da bi ona njegovom smrću osjetila duševne boli odnosno pretrpjela povredu prava osobnosti. Nadalje, u situacijama kada pok. C. H. nije radio već je boravio u kući, tada se isti družio i sa preostalih sedam unuka (o čemu iskazuje svjedok M. V.) a ne samo sa tužiteljicom koja je bila najmlađa i koja je zbog svoje životne dobi zasigurno bila više vezana za majku nego za djeda.  U razdoblju od 16 mjeseci života tužiteljice, kod iste se po ocjeni ovog suda, a s obzirom na broj članova kućanstva, nije mogla stvoriti čvrsta emocionalna povezanost sa djedom i to u mjeri da bi ista bila upućena na njega te imala potrebu stalno ga viđati pa tako u konačnici niti trpjeti teže emocionalne posljedice nakon njegove smrti. Na tu okolnost saslušani tijekom postupka niti ne upućuju već bi iz njihovih iskaza jedino proizlazilo postojanje kontakata tužiteljice i djeda te njeno prepoznavanje istog, međutim kao što je već navedeno, samo prepoznavanje ne znači istovremeno i da je tužiteljica razumjela i osjetila smrt i gubitak djeda kao povredu njenog prava osobnosti.“

Pa potom Županijski :

„- da je C. H. 18. kolovoza 2017. smrtno stradao kao putnik u osobnom vozilu koje je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika od rizika odgovornosti za štetu trećim osobama

– da je pokojni C.H. bio djed maloljetne tužiteljice koja je u trenutku smrti djeda imala 16 mjeseci

– da je maloljetna tužiteljica živjela u zajedničkom kućanstvu u kojem su osim nje i njezinih roditelja, živjeli i njezinih sedmoro braće i sestara, njezina tetka i sada pokojni djed C. H.

Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 1101. stavka 2. ZOO-a jer je smatrao da se u konkretnom slučaju nije radilo o trajnijoj zajednici života u smislu citirane zakonske odredbe. Svoj zaključak prvostupanjski sud temeljio je na dobi tužiteljice i načinu života pokojnog C.H.“

A VSRH:

„6. naime, postavljenim pitanjem tužiteljica problematizira razloge koje u obrazloženju svoje odluke navodi sud drugog stupnja, odnosno preispituje činjenična utvrđenja utvrđena u odnosu na zaključke sudova o (ne)postojanju trajne zajednice života između djeda i unuke te postavljenim pitanjem zapravo sugerira revizijskom sudu ocijeniti je li u predmetnoj parnici, prema okolnostima konkretnog slučaja pravilno odlučeno o predmetu spora. Odgovor na takva pitanja ovisi o okolnostima slučaja.“

U dosadašnjoj praksi, odnosno aktivnosti Udruge stradalih u prometnim nezgodama – Bonus, nismo još naišli na ovakva bezobzirna obrazloženja o nemogućnosti da zbog puno članova u obitelji, unuka od 16 mjeseci praktički ni ne primjećuje da netko u obitelji nedostaje, „pogotovo što se radilo o kućanstvu sa velikim brojem članova“ što će reći, jedan više-manje, svejedno je.

Reviziju koju smo podnijeli, a koja je odbačena jer navodno problematiziramo već ranije utvrđene činjenice, a o čemu VSRH ne odlučuje, jednostavno nije točna, već je kao važno pitanje istaknuto jedinstvena primjena zakona jer ova presuda, odnosno presude su bitno različite od svega drugoga s čim smo se do sada susretali. Citirat ćemo i jednog suca OGS-a bez imena iz razloga što je konverzacija vođena van raspravno, a koji je imao identični stav o našem, a da se radi o rasističkoj presudi. Posebno bi citirali, davno usvojenu latinsku sentencu Nasciturus pro iam nato habetur quotiens de commodis eius agitur. Dakle, pravo još nerođenog djeteta, a koje se rodi postoji njegovim rođenjem.

Niti jedan od dokaza proveden u prvostupanjsko postupku, nije pružao po našem mišljenju osnov za ovakvu odluku, a niti smo se sreli sa sličnim obrazloženjima u bilo kojoj drugoj presudi radi naknade štete, no nema druge nego poštivati odluke sudova, ali valjda smijemo komentirati.

Mihael Hribar

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Poštovani ministre izv.prof.dr.sc.prim Vili Beroš

Poštovani ministre izv.prof.dr.sc.prim Vili Beroš,

Predmet naknade štete broj predmeta Pn-2753/2016 kod sutkinje Gorane Žurić Juretić preuzeli ste na vještačenje 13. svibnja 2019. godine i u prilično promptnom roku dostavili nalaz u spis pri čemu se usuđujem primijetiti da je nalaz pisan vrlo tendenciozno i očito na štetu oštećenoga.

Nadležni odvjetnički ured uložio je prigovor protiv istog nalaza pa je nakon što ste prozvani kroz sredstva javnog priopćavanja, ipak došla Vaša pisana dopuna, eto za dvije godine. Upitno je da li bi i ta dopuna došla a da nije izvršen pritisak medija. Vaš drugi nalaz kojeg dajete u formi dopune je neki kompromis između onoga što se napisali u prvom nalazu, a da se potpuno ne diskreditirate, pa ste postotke u drugom nalazu podigli za tragikomičnih 2%, govorim o invaliditetu, a tuđu pomoć i njegu sa 2h iz prvog nalaza, dižete na 4 sata.

Da bi se usudio kao laik, koji se doduše naknadom štete bavi 30 i više godina, komentirati na ovaj način vaše nalaze prethodno sam se konzultirao sa vještacima i cenzorima, koji jasnom činjenicom da ste vi ministar zdravstva ne žele pismeno očitovat na očito tendenciozni nalaz, ali su mi vrlo spremno potvrdili što sam i sam znao.

Nepokretna osoba, a što je u konkretnom slučaju tužitelj sa već jednom preležanim dekubitusom, kojem je potrebna kateterizacija uz napomenu da je i inkontinentan te da ne može sam izrezati hranu je netko kome je potrebna ad.1 stručna pomoć i njega, a ad.2 stanje „pripravnosti“ praktično 24 sata. Vaš nalaz, odnosno dopuna u kojoj nakon 2 sata tuđe pomoći i njege, dajete benevolentno 4 sata je nešto što ne pripada struci, a kamoli tituli izv.prof.dr.sc.prim.

Nalaz je usmjeren oštetiti 100% invalida u financijskom smislu, gdje mu ovakvim nalazom uskraćujete i ono minimalno što mu od života u kontekstu kvalitete preostaje. Smatram da ste nedostojni obnašati funkciju vještaka, a očekujući Vašu reakciju stojim Vam na raspoložbi.

Mihael Hribar, predsjednik Udruge stradalih u prometnim nezgodama – Bonus

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Poštovani gospodine ministre Beroš: Učinilo mi se da ste me prozvali u odgovoru novinarki Slavici Lukić

Učinilo mi se da ste me možda prozvali u odgovoru novinarki Slavici Lukić: “Neobično je da se stranke žale vama, a ne sucu koji ima instrumente da me kao svjedoka-vještaka dovede na sud, pa da me i privede.” Osobno nisam doživio da u bilo kojem predmetu sud privodi vještaka, što po zakonu može, a pogotovo da bi priveo vještaka koji je momentalno ministar.

Obzirom da vam se i dalje čini da sa pozicije ministra možete braniti nebranjivo, prisjetite se predmeta Krčelić Goran. To vam je onaj gospodin kojeg ste naručili na pregled u Vinogradsku bolnicu pa je čovjek uzeo slobodan dan, jer radi u Sisku. Vaša ga je tajnica posjela da pričeka. Niste pojavili dva sata pa se gospodin, bez da je riješio svoj problem, vratio u Sisak. Martin iz Siska, Martin u Sisak!  Nalaz ste kasnije napisali bez pregleda. Ako vas interesira, nu zapisnika, a eto i broja predmeta. Vjerujte ima toga još, ali ljudi takve fakte preskaču. Kako nisu nikome interesantni uskratio bih se daljnjih nabrajanja.

Samo jedna asocijacija na vaš osnovni i časni poziv neurokirurga. Zamislite da, kad uđete u operacijsku salu, nema instrumentarke, ili je recimo asistent baš imao nekog važnog posla. Ili da spomenemo anestetičara? Sudska rasprava nema takav dramatični rasplet, ali ti ljudi često imaju problem sa svojom egzistencijom jer su, eto, nepokretni i ovisni o tuđoj pomoći, a sud ne može zaključiti raspravu prije nego što se vi očitujete. Možda je teško razumjeti da je pojedinim ljudima i onih 5 000 do 8 000 tisuća kuna za trzajnu ozljedu vrata velik novac. Vjerujte da ne oni putovali iz Siska da im to nije važno. No, čaša vode u pustinji?

A zašto mediji a ne suci ? Prof.dr.sc. Beroš, i vi i ja znamo da vas niti jedan sudac neće kazniti, a može, jednako kao što vas neće niti privesti, a može. Zato mi se čini da je korektnije ispričati se nego braniti nebranjivo.

A ako vama dođem, slučajno, u operacijsku salu, volio bih da su svi na broju.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Gostovali smo: Konvoj HR 2

U utorak, 16. veljače, predsjednik Udruge stradalih u prometnim nezgodama Bonus Mihael Hribar gostovao je u emisiji Konvoj Hrvatskog radija.

S urednicom i voditeljicom Dubravkom Družinec-Ricijaš razgovarao je o radu Udruge, ali i o nekim osnovnim pitanjima u vezi procedure koja slijedi nakon prometne nesreće.

G. Hribar gostovati će i u idućoj emisiji, 22.veljače u 10:00, kada će biti riječ o sudskom sporu i ulozi sudskih vještaka u njemu. Zašto je nalaz vještaka presudan i odakle tolika razlika u nalazu dva vještaka u istom predmetu? Slušajte nas!

Emisija od 16.02. dostupna je za slušanje na stranicama HRT-HR 2. (gostovanje od 15 min).

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Osam godina lažirali nesreće i varali osiguranje: Uhićena je organizirana grupa od 27 osoba

Svojedobno sam predlagao MUP-u povremene akcije u cilju sprječavanja prijevara te vrste i ustanovljavanja svih sudionika prevara s idejom da se razdvoji žito od kukolja i da bi oni koji su stvarno stradali bili obeštećeni po zakonu, a oni drugi obeshrabreni u pokušajima prevara.

Objavljena vijest da je uhvaćena organizirana grupa koja se osam godina bavila organizacijom naplate fiktivnih šteta na području Pule i Istre itekako me zagolicala. Ne mogu reći da je to prva takva vijest, ali da bih volio nešto takvo pročitati češće, volio bih.

Svojedobno sam predlagao MUP-u povremene akcije u cilju sprječavanja prijevara te vrste i ustanovljavanja svih sudionika prevara s idejom da se razdvoji žito od kukolja i da bi oni koji su stvarno stradali bili obeštećeni po zakonu, a oni drugi obeshrabreni u pokušajima prevara. To bi moglo biti jednostavno učinjeno na način da djelatnici MUP-a fingiraju prometnu nesreću i da onda prate kako i preko koga se obavlja daljnja regulacija štete. Koji su to liječnici koji pišu dokumentaciju, šalju na razne preglede, odobravaju bolovanja, šalju na rehabilitacije ili ne šalju jer nisi otišao kod njihovog odvjetnika s kojim su u prijateljskim odnosima? Koji su to vještaci kojima se povjerava vještačenja, koji od vještaka rade za koja osiguravajuća društva pa, unatoč sukobu interesa vještače, pred sudom? Kako se ponašaju procjenitelji?  Ima li sprege sa servisima, mehaničarima, limarima itd?Jasno, nitko me nije, što bi rekli, zarezivao!

Šteta. Tridesetak godina bavim se naknadom štete nastale prometnim udesom, a i pokojim drugim uzročnikom, opcionalno. I sam sam stradao u prometnoj nesreći, čini mi se da smijem reći da sam ozbiljno stradao. Bio sam predsjednik uprave jednog osiguravajućeg društva desetak godina, zatim odvjetnik, pa predsjednik udruge stradalih u prometu. Osim toga, otac mi je bio vještak medicinske struke. Da sumiram, kroz ruke mi je prošlo na desetke tisuća predmeta naknade štete pa sam mislio da sam posve kompetentan za davanje komentara na tu temu.

Baratamo okvirnim podatkom da je 5% iznosa isplaćenih od strane osiguravatelja isplaćeno bez osnova. Mirno bih mogao potvrditi da je stvarni postotak samo veći, manji nikako. To se kompenzira  neisplatom osnovanih zahtjeva koji, iz različitih razloga, ili nisu niti postavljani ili su odbijeni jer ih se nije ispravno postavilo, a niti dokumentiralo. Kada se navodi 5% onda se to još čini tolerantnim, no kada uđemo u apsolutne iznose, u ovoj maloj državici, dođe se do iznosa od preko sto milijuna kuna ukradenih na taj način.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail