Vozilo koje je bilo razbijano u prometnoj nesreći ima manju cijenu na tržištu i osiguravatelj je dužan to nadoknaditi

U sudskom postupku provedeno je prometno-tehničko vještačenje na okolnost umanjenja vrijednosti vozila. Stalni sudski vještak za cestovni promet utvrdio je da tržišna vrijednost vozila umanjena za 30% od cijene popravka, dakle 11,500 kuna. „Nakon kvalitetnog popravka vozilo gubi tehničke značajke. Prilikom prodaje slično popravljena vozila na tržištu imaju manju cijenu od cijene vozila koja nisu bila slično popravljana.“ – potvrdio je vještak.

Krajem travnja 2017., na parkiranu Opel Corsu oštećene stranke, učiteljice tehničkog, naletjelo je drugo vozilo, uz popriličan tresak i popriličnu štetu, pogotovo uzmemo li u obzir to da je vozilo gotovo novo, izašlo je iz autosalona prije samo šest mjeseci. No, što je tu je. Policija je napravila očevid, a šteta je smjesta prijavljena osiguravatelju. U roku od tjedan dana procjenitelj štete je obavio svoj posao. Ali, osiguravatelj ima zakonski rok od 60 dana da da obrazloženi odgovor, odnosno ponudu, što obilato koristi. Natezanje prekida stranka, dajući popraviti automobil u ovlaštenom servisu. No i popravak je potrajao jer šteta na karoseriji je opsežna. Napokon, početkom lipnja, automobil je prošao tehnički pregled i spreman je vratiti se na cestu. Osiguravajuće društvo platilo je popravak po računu, 38 tisuća kuna, i smatra da je time namirilo sve svoje obveze. No, stranka se ne slaže s njim.

„Prije ove nesreće imala sam nov auto, sada imam vozilo koje je bilo razbijano. I ne, nije isto kao prije, kruće je i bučnije.“- ustvrdila je naša učiteljica. Trajanje same procedure pred osiguranjem joj je stvorilo dodatne komplikacije. Kako, da bi prikupila pun fond nastavnih sati, radi u čak četiri škole, od kojih je svaka udaljena četrdesetak kilometara od njenog mjesta stanovanja, obavljanje radnih obveza bez automobila joj je gotovo nemoguće. Prva dva tjedna posuđivala je majčino vozilo, starog benzinca s velikom potrošnjom, koji je stvarao i dodatne troškove goriva, u usporedbi s njenom Corsom koja je imala plinsku instalaciju. Nakon toga uzela je, na savjet odvjetnika, rent-a-car vozilo, najjeftinije ponuđeno, malog dizelaša, što je i dalje bilo skuplje od plina, a koje je koristila 23 dana. Razliku u cijeni goriva uredno je pravdala računima. No, osiguravatelj neće ni da čuje da bi namirio te troškove. I eto nama tužbe.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, smatrajući da je izrađen savjesno, nepristrano i prema pravilima struke i prema njemu dosudio naknadu. Stranki je također dosuđen trošak najma rent-a-car vozila, jer joj je bilo neophodno, kao i razlika u cijeni goriva, po računima. Dodatno, suđen joj je i trošak tehničkog pregleda, na koji inače ne bi morala. Sudski postupak trajao je dvije godine što je, u našim uvjetima, optimalno. Presuda je nakon šest mjeseci potvrđena na županijskom sudu. Dosuđeni iznos plaćen je stranki isti dan.

Ipak, prije nego što nahrupite s tužbenim zahtjevima, imajte na umu tri odlučujuće okolnosti u ovom predmetu:

Vozilo tužiteljice bilo je gotovo novo. Vozilo je pretrpjelo značajna oštećenja karoserije i nije se ni najkvalitetnijim popravkom moglo vratiti u prvobitno stanje.
Tužiteljici je najam vozila bio neophodan, radi izvršavanja radnih obveza, što nije mogla uraditi koristeći javni gradski prijevoz.
Svaka je tvrdnja bila potkrijepljena vjerodostojnom dokumentacijom: ugovorom o najmu, ovjerenim potvrdama škola i fiskaliziranim računima.

Unatoč tome, sudski je postupak trajao dvije i pol godine.