Posts

Što nakon prometnih nesreća? Pogledajte komentar Udruge Bonus u emisiji Informer na Nova TV

https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/informer-sto-nakon-prometnih-nesreca—725201.html

Prilikom prometnih nesreća sudionici prvo dožive šok, a onda i posljedice s kojima se naknadno moraju nositi. Jedni s isplatom oštećenih, drugi s nastalom štetom, a pojedini i s ozljedama ili gubicima. Pri tome suputnik u vozilu neovisno o krivnji vozača ima pravo na naknadu štete. Informer je istražio koliko traju ovakvi procesi, ali i u kojim okolnostima štetu pokriva osiguranje.

Mnogi sudionici u prometu ne slute da vožnja automobila sa sobom nosi niz pravila vezanih uz prometne nesreće. Prilikom sudara neki će biti krivci, a neki sudionici. Do konačne presude proći će mjeseci, ako ne i godine.

“Vi imate situacije gdje policijski zapisnik kasni po mjesec do mjesec i pol dana. Ako je teška tjelesna ozljeda, vi ne možete doći do dokumentacije zato što se prosljeđuje direktno na Državno odvjetništvo. Državno odvjetništvo ne želi dati dokumente prije nego što sasluša okrivljenika tako da vi imate kašnjenje od tri do četiri mjeseca, a u tom intervalu vi trebate o nečega živjeti”, za Informer je rekao Mihael Hribar, predsjednik Udruge stradalih u prometnim nezgodama.

Luka Mardešić, odvjetnik specijaliziran za naknadu štete, istaknuo je da prvostupanjski sudski proces u prosjeku traje od jedne do tri godine, a nakon toga se na drugostupanjsku odluku može čekati i još tri godine.

“Ako imate predmet u kojem imate konfliktnu situaciju i puno nepoznanica koje se trebaju utvrditi, to se može jako zakomplicirati i onda to sve puno duže traje. Tu vrlo često osiguratelji koriste svoje procesne ovlasti i zapravo na neki način taj postupak odugovlače”, objasnio je.

Prometne činjenice prilikom sudara je teško utvrditi, zbog čega nadležni sud koristi prometne vještake koji utvrđuju nastanak štete.

“Tu ima raznih vještaka koji, čini mi se, ne barataju strukom u kojoj su. Oni su to više hobistički prihvatili, a ne kao posao. Sud, kao nedovoljno stručan, onda traži asistenciju vještaka jer sam nije u stanju shvatiti što se dogodilo. Sud će uvijek prihvatiti mišljenje vještaka i tu su pozicije odvjetnika relativno skučene”, istaknuo je Hribar.

Ozlijeđeni sudionici u prometnim nesrećama često odlaze na bolovanje koje umanjuje iznos njihove plaće, a sve to utječe na životne i poslovne okolnosti, kao i na naplatu štete. Zato, nakon što se utvrdi tko je odgovoran za prometnu nesreću, njegovo osiguranje je u obvezi nadoknaditi štetu onima kojima je učinjena. U sudskom procesu oštećeni mogu od štetnika tražiti dodatne naknade.

“Jedna stranka je potraživala razliku cijene plina i dizela. Naime, vozilo koje je dobila u najam bilo je dizelsko vozilo, a vozilo koje je ona ranije koristila bilo je na plin. Budući da je zbog obveze posla vozila puno kilometara, ona je na kraju mjeseca izračunala da je velika razlika u potrošnji plina i dizela koje je imala kod zamjenskog vozila. Ta razlika je utužena i čak je i tu razliku sud naložio isplatiti”, rekao je Mardešić.

Nastale štete se dijele na materijalne i nematerijalne.

“Nematerijalna šteta su duševne boli koje zadobiju sudionici prometne nesreće. To znači da se mogu nadoknaditi po kriterijima bolova, straha, tuđe njege i pomoći, smanjenja životnih aktivnosti i fizičkih ožiljaka”, rekao je Mardešić.

Imovinska šteta je ona koja se gleda u tuđoj pomoći i njezi i materijalna šteta na samom vozilu. To može biti izgubljena zarada koja nastaje uslijed toga što se osoba mora liječiti i ne može obavljati poslovne aktivnosti. Takve vrste šteta najteže je utvrditi kod lančanih sudara.

“Recimo da se u vaš automobil zaleti neko, a vaš automobil se zabije u onog ispred. Osiguravatelj hoće platiti samo onu štetu koju mora pa se onda utvrđuje jeste li se vi zaletjeli u onaj auto ispred ili vas je netko gurnuo. Imate sudjelovanje od osam do devet automobila pa imaš jedno deset do petnaest godina spora”, istaknuo je Hribar.

Zato bi svako vozilo koje sudjeluje u prometu po zakonu trebalo imati osnovno osiguranje, biti registrirano i zadovoljiti tehničke uvijete. Naime, ako automobil nije bio osiguran, vozač odgovara za cjelokupnu štetu koju će garantni fond platiti oštećenom.

Međutim, ako je štetnik bio pod utjecajem alkohola, osiguravatelj može u regresnom zahtjevu tražiti isplatu do visine 10 prosječnih osobnih dohodaka. Zato se u sklopu obavezne police predlaže uvrstiti i onaj dio koji se odnosi na nezgode ili smrtne slučajeve.

“Kada je osoba odgovorna za prometnu nesreću ili kad prouzročite prometnu nezgodu, čak i tada se možete naplatiti po toj polici“, rekao je Mardešić.

Bilo da je riječ o vozačima automobila, biciklistima ili pješacima u prometu, potrebno je ponašati se u skladu sa zakonom. Štetu možemo naplatiti, ali zdravlje ne možemo vratiti u prvobitno stanje.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Gostovanje u emisiji, Istrage prometnih nesreća

Predsjednik Udruge stradalih u prometu “BONUS” gostovao je u emisiji HRT-a “Istrage prometnih nesreća” koja se referira na prometne nesreće sa smrtno stradalim učesnicima. U emisiji su spomenuti neki od problema s kojima se susreću oštećeni prilikom realizacije naknade štete.

Da bi se utvrdila obveza osiguravatelja potrebno je prikupiti određenu dokumentaciju, a tu počinju i problemi. Prije svega zapisnik policije. Možete očekivati cca mjesec dana čekanja, a potom obavijest da je predmet upućen na ODO, te da policija nije ovlaštena dati na uvid ništa od prikupljene dokumentacije, već je to ovlaštenje na ODO-u.

Od njih ćete dobiti informaciju da vam ne mogu dati uvid u dokumentaciju prije nego se sasluša okrivljenik. Možete kalkulirati s cca 60 narednih dana, ako uz pretpostavku da je okrivljenik dostupan / moguće je da je i on teško ozlijeđen, pa se čeka da izađe iz bolnice, ili nije državljanin RH, pa se obično predmet ustupa na daljnju obradu tužilaštvu druge države. Kopija dokumentacije doduše postoji, ali ste u nešto složenijoj situaciji i ovisite o prilično različitim odlukama pojedinih aktera.

U svim redovnim situacijama ODO provodi vještačenja, prije svega prometno (utvrđuje se dinamika nastanka štetnog događaja) pa potom toksikološko, je li bilo alkohola ili opojnih droga. O tim vještačenjima ovisi kvalifikacija optužnice, a sve to treba sačekati, pa tek tada imate mogućnost uvida u spis.

Prometni vještaci su u stvari ključ za podizanje optužnice. Temeljem njihovog nalaza ODO ili diže optužnicu ili odustaje od daljnjeg gonjenja. Preduvjet korektnog vještačenja je dobro obavljen očevid s propisno sačinjenom skicom lica mjesta i fiksiranim tragovima, fotografijama oštećenih vozila itd.

Ovo jasno uključuje i dobro ispitani eventualni očevici. Bilo koja pogreška nadležnih dovodi do, koji puta, teških posljedica.

Evo jednog primjera: Slijetanje kombi-vozila svi putnici i vozač ispali iz vozila. Optužnica se diže protiv jedinog preživjelog od četiri koji su bili u vozilu. Isti biva proglašen krivim, da bi se u ponovljenom kaznenom postupku utvrdilo da on nije vozio. Propust? Da, ekipe za uviđaj. Nisu fiksirali tragove na volanu i na papučici gasa i kočnici.

Lančani sudari, u kojima ima smrtno stradalih, pa pitanje koji od udaraca i kojeg automobila je doveo do smrtnog ishoda. Sve ovo “rješavaju” vještaci. A njih ima raznoraznih kvalifikacija i znanja!

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Komentar na postupke naknade štete

Vro frekventno se u predmetima radi naknade štete susrećemo s problemom pribave potrebne dokumentacije koja je nužna da bi osiguravatelj ustvrdio svoju obvezu.

Ovaj problem je naročito prisutan kod teških prometnih nesreća (smrt, teške tjelesne ozljede). Prvo treba sačekati izradu policijskog zapisnika. Ovisno od slučaja do slučaja, to traje otprilike mjesec dana. Respektirajući proceduru, nadležna policijska postaja potom prosljeđuje zapisnik uz kaznenu prijavu nadležnom odvjetništvu, koje, u skladu s procedurom, dokumentaciju ne daje na uvid oštećenom ili njegovom zastupniku, sve dok ne sasluša okrivljenika.

Da bi kompletirao predmet državni odvjetnik mora prikupiti potrebne vještačke nalaze (tosikologa, prometnog vještaka, nalaz obdukcije medicinsku dokumentaciju za oštećenoga), pa tek potom saslušava okrivljenika.

Dakle, ima se što čekati. U tom ozbiljnom vremenskom intervalu oštećeni je obično suočen s izvanrednim i neočekivanim troškovima i jasno, želi čim prije dobiti odštetu kako bi barem djelomično sanirao najnužnije.

Osiguravatelji nisu dobrotvorne udruge i maksimalno, što iz objektivnih razloga, a ponekad i zloupotrebe odgađaju isplate, da bi “priredili” atmosferu nagodbe. Ta nagodba, financijski je obično niža otprilike 20% od onoga što bi se ostvarilo na sudu, no ne moram posebno objašnjavati koliko traje sudski postupak.

Osiguravatelj obično inzistira na tzv. doprinosu oštećenog (nije bio vezan, sjeo u automobil s alkoholiziranim vozačem, pješak se kretao nepropisno itd).

Ovi razlozi, a i mnogi drugi, utjecali su da registriramo našu udrugu, pa vam predlažemo da pregledate našu stranicu uz preporuku Vašeg učlanjenja.

Svi problemi neće biti riješeni, ali u slučaju da vam se nesreća dogodi imate koga pitati za savjet.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

TKO je vlasnik divljači?

Po mišljenju autora teksta, sudovi pišu pojedine presude u  konceptu autocenzure, doduše motivirani ozbiljnošću predmeta i mogućim reperkusijama koje bi mogle uslijediti.

Konkretno: Tužitelji podnose tužbu protiv RH zbog štete koja je nastupila naletom divljači na automobil, tvrdeći pritom, da je divljač u vlasništvu RH, pa utoliko vlasnik odgovara za štetu koja je nastala oštećeniku.

Teza tužitelja je da RH putem ministarstva poljoprivrede daje pojedina lovišta u koncesiju ili na upravljanje pojedinim lovozakupcima koji potom upravljaju lovištem. Dakle, po našem mišljenju, to može činiti samo vlasnik, jer nitko ne može na nekoga prenijeti više prava od onih koje sam ima.

Prvostupanjska i županijska presuda kaže drugačije, pa preostaje jedino revizija kao pravni lijek. S obzirom da je vrijednost spora ispod cenzusa redovne revizije, treba od Vrhovnog suda zatražiti ocjenu je li ovo pitanje (TKO je vlasnik divljači?) od značaja za jedinstvenu primjenu zakona itd. Dolazi rješenje Vrhovnog suda koje odbacuje zahtjev uz navod da revident nije postavio pitanje … Točan odgovor je, međutim, da Vrhovni sud nije želio odgovoriti na postavljeno pitanje, jer je svjestan mogućih posljedica.

Treba napomenuti da RH plaća policu osiguranja preko Lovačkog saveza Hrvatske, pa se postavlja pitanje zašto to radi i temeljem kojeg osnova ako NIJE VLASNIK. Ta odluka je novijeg datuma i polica ne daje pokriće za događaje prije odluke o plaćanju.

No, tu postavljamo nekoliko ozbiljnih pitanja: Što je sa štetama koju divljač učini na poljoprivrednim usjevima? Što je sa štetama koju počine zakonom zaštićene vrste? Što je sa štetama koje počine ptice? Da ne biste pomislili samo na usjeve, kormoran je zaštićen, a voli ribnjake. Vukovi i čagljevi hoće ovcu, divlji konji (dakle, nemarkirani), vole usjeve a hoće i na cestu, lija u kokošinjac itd.

Pa ako vas je volja potražite linkove. Nama ostaje borba s vjetrenjačama, ali vrlo dobro auto cenzuriranim. Format ne trpi daljnje elaboriranje, a ima puno osnova i saznanja, prije svega presuda raznoraznih, uglavnom kontradiktornih.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Vještak Vili Beroš

U jednom srednjoeuropskom zaseoku vodi se spor radi naknade štete prouzročene prometnom nesrećom. Taksist je vozio svoga brata, sletio s ceste, a posljedica je kvadriplegija suputnika. Sve užase sustava (zdravstvenog, mirovinskog, socijalne skrbi itd.) podnijela je MAJKA. Takve su nesreće ujedno i obiteljski cunami. Neposredno nakon nesreće umire joj muž, a potom i sin vozač, koji je prouzročio nesreću. Njena priča djelomično postoji na youtube-kanalu (link u prilogu).

Naš zadatak bio je, a još traje, regulirati naknadu štete. Dakle, suputnik, objektivna odgovornost, rekli bismo šablona. Pokušat ću skratiti ludilo. Na svakom pripremnom ročištu određuju se dokazi koje treba prezentirati sudu, koji će sucu/sutkinji omogućiti da slobodnom ocjenom dokaza/nadležnost suda/ ustvrdi OSNOV, pa potom i VISINU štete. U tom predmetu za jednog od vještaka određen je izv. prof. dr. sc. Vili Beroš, tada uvaženi neurolog KBC-a Sestre milosrdnice. No, navedeni vještak vrlo dobronamjerno prema osiguravatelju (???) piše svoj nalaz. Zastupnik tužitelja prigovara nalazu, pa je proceduralno propisano da vještak treba na sudu strankama i sucu objasniti svoj nalaz.

U međuvremenu izv. prof. dr. sc. prim. Vili Beroš postaje ministar zdravstva, pa eto, ne nalazi vremena doći na sud i dati objašnjenje svom nalazu, kojeg usuđujem se napomenuti nitko, pa niti on nije u stanju suvislo objasniti (link u prilogu). Najme, tužitelj je oduzet, inkontinentan, potrebne kateterizacije, smanjena funkcija jedne ruke, pri hranjenju potreban asistent, ne može se sam obući itd., a izv. prof. dr. sc. Kaže: 83%invaliditeta, tuđa pomoć i njega potrebni 2 do 4 sata dnevno. Pozvan od suda, ostaje kod svog nalaza, okom da trepne. Ne bih u detalje, no sud donosi prvostupanjsku presudu u kojoj “pokriva” koliko može zakletog vještaka, uzimajući u obzir i neuropsihijatrijsko vještačenje, pa dolazimo do 95 % invaliditeta, ali s istim trajanjem i potrebom tuđe njege i pomoći.

Da ne zaboravim: tužitelj u dva navrata dobiva ozbiljni dekubitus, pa nešto uroinfekcija, ima malodobnu kćer, smješten je u domu za stare i nemoćne, dolazi i pandemija COVID-a 19.

Samom činjenicom da je gospodin izv. prof. dr. sc. prim. Vili Beroš postao ministar, nije bilo očekivano da bi netko od njegovih kolega napisao i potpisao da gospodin ministar ustvari vještači blagodatno ‒ ali za osiguravatelja?! Zatražili smo uz svu dokumentaciju vještačenje po Medicinskom fakultetu Beograd (Nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Beogradu), potpis nekih ljudi sličnih titula, ali bez poveznica s osiguravateljima u RH.

Daleko sam od ideje komentirati nešto što je medicina, terapija, dijagnoza, ali nalazi vještaka su nešto što se da usporediti, pa potom i donijeti zaključak. To je na kraju i po ustroju zadatak suda, dakle, medicinsko nestručne osobe.

Tamo gdje prestaje logika i životno iskustvo koje nam je svima dostupno, počinje nešto drugo, a što? ‒ prepuštam vama.

Nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Beogradu

Nalaz i mišljenje prof.dr.sc.prim. Vilija Beroša

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Prometna nesreća uzrokovana nanosima blata na cesti

U našim objavama pokušavamo selektirati nestandardne presude odnosno događaje s ciljem da upozorimo koja su moguća rješenja nakon prometnog udesa.

Grupa motorista se kretala regionalnom cestom i iza nekog zavoja naletili su na nanos blata.

Prvi u koloni uslijed zanošenja motora pada na kolnik, a na njega nalijeće drugi motorista koji nije uspio izbjeći nalet. Posljedice su uništen i motori i teške tjelesne ozljede.

Što je važno kod pokretanja spora odnosno postavljanja zahtjeva?

Prije svega utvrditi tko je nadležan za segment ceste na kojoj se udes dogodio. Regionalne ceste županijske cesta lokalne ceste itd?

Uobičajen prigovor tuženika je da je on povjerio održavanje ceste nekom podizvođaču pa utoliko on ne odgovara.
Taj prigovor ne stoji jer za štetu odgovara onaj kojem je cesta dana na upravljanje, a kome je on prepustio održavanje nije od odlučne važnosti.

Interesantno je da smo u navedenom predmetu preuzeli organizaciju naplate za oba sudionika, dakle po istom osnovu. Za jednog smo dobili pravomoćnu/županijsku presudu, a za drugog tek prvostupanjsku/općinskog suda.
Postupak je pokrenut istovremeno/naime naletio je brat na brata/oba pasionirani motociklisti.

Zašto smo uspjeli?

Zato što je o nastanku štete svjedočila cijela kolona motociklista koju su oni predvodili, zato što je pozvana policija, zato što je uviđaj propisno sačinjen, zato sto su kao svjedoci svi iskazivali suglasno.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Sud je presudio da dijete od 16 mjeseci ne može stvoriti emotivnu povezanost sa djedom niti trpjeti emocionalne posljedice njegove smrti posebno iz razloga što se radilo o kućanstvu sa velikim brojem članova.

Željeli bi komentirati presudu Općinskog suda u Rijeci, Pn-137/2018 napisano po sutkinji Renati Rački koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Gž-177/2020 koju je donijela sutkinja Dražeka Ilak, te Revd-1545/2021 koju donosi sutkinja Mirjana Magud, a temeljem izvjestiteljice mr.sc. Dražene Jakovine.

Ukratko, radi se o presudi kojom je odbijen tužbeni zahtjev s naslova duševnih boli zbog smrti bliske osobe, a povodom prometne nesreće u kojoj je smrtno stradao prednik tužiteljice (djed). Krug osoba koje su definirane kao one koje imaju pravo na naknadu šteta s naslova duševnih boli zbog smrti bliske osobe taksativno nabraja iste i to navodeći da isto pravo može ostvariti djeca poginulog i roditelji poginulog, a braća i sestre kao i unuci pod pretpostavkom da se može dokazati tzv. trajna zajednica života. U svim postupcima za naknadu štete s kojim smo se susretali, ta zajednica život , a pogotovo u mirnom postupku dokazuje podatkom policije jesu li navedeni živjeli na istoj adresi, dakle po nama bilo bi u konkretnom slučaju sve u redu osim činjenice da se ovdje radilo o romskoj obitelji, pa nakon toga svi sudovi u vertikali, dakle Općinski uz obrazloženje:

„Činjenica je da bi iz iskaza z.z.. tužiteljice kao i svjedoka M. V. (tete tužiteljice) proizlazilo da je ista prepoznavala pok. C. H. i da mu je znala sjediti u krilu, što znači da su isti ostvarivali kontakt, međutim to istovremeno ne znači da je ona zbog njegove smrti doživjela odnosno pretrpjela duševnu bol. Ovo iz razloga što po ocjeni ovog suda s obzirom na dob tužiteljice, ista je možda mogla primijetiti da pok. C. H. više ne boravi u istom kućanstvu međutim kod nje, s obzirom na njenu dob, nije moglo doći do duševne boli. Ovo posebno iz razloga što se radilo o kućanstvu sa velikim brojem članova odnosno tužiteljica ima još sedmero braće i sestara, roditelje kao i tetu a isto tako, iako je pok. C.H. nesporno boravio na toj adresi, u iskazima se istovremeno navodi da je isti zajedno sa ocem tužiteljice dosta radio i doprinosio u troškove kućanstva, što znači da isti sa tužiteljicom, ukoliko je veći dio dana proveo radeći razne poslove, nije mogao provesti puno vremena i to do mjere da bi ona njegovom smrću osjetila duševne boli odnosno pretrpjela povredu prava osobnosti. Nadalje, u situacijama kada pok. C. H. nije radio već je boravio u kući, tada se isti družio i sa preostalih sedam unuka (o čemu iskazuje svjedok M. V.) a ne samo sa tužiteljicom koja je bila najmlađa i koja je zbog svoje životne dobi zasigurno bila više vezana za majku nego za djeda.  U razdoblju od 16 mjeseci života tužiteljice, kod iste se po ocjeni ovog suda, a s obzirom na broj članova kućanstva, nije mogla stvoriti čvrsta emocionalna povezanost sa djedom i to u mjeri da bi ista bila upućena na njega te imala potrebu stalno ga viđati pa tako u konačnici niti trpjeti teže emocionalne posljedice nakon njegove smrti. Na tu okolnost saslušani tijekom postupka niti ne upućuju već bi iz njihovih iskaza jedino proizlazilo postojanje kontakata tužiteljice i djeda te njeno prepoznavanje istog, međutim kao što je već navedeno, samo prepoznavanje ne znači istovremeno i da je tužiteljica razumjela i osjetila smrt i gubitak djeda kao povredu njenog prava osobnosti.“

Pa potom Županijski :

„- da je C. H. 18. kolovoza 2017. smrtno stradao kao putnik u osobnom vozilu koje je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika od rizika odgovornosti za štetu trećim osobama

– da je pokojni C.H. bio djed maloljetne tužiteljice koja je u trenutku smrti djeda imala 16 mjeseci

– da je maloljetna tužiteljica živjela u zajedničkom kućanstvu u kojem su osim nje i njezinih roditelja, živjeli i njezinih sedmoro braće i sestara, njezina tetka i sada pokojni djed C. H.

Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 1101. stavka 2. ZOO-a jer je smatrao da se u konkretnom slučaju nije radilo o trajnijoj zajednici života u smislu citirane zakonske odredbe. Svoj zaključak prvostupanjski sud temeljio je na dobi tužiteljice i načinu života pokojnog C.H.“

A VSRH:

„6. naime, postavljenim pitanjem tužiteljica problematizira razloge koje u obrazloženju svoje odluke navodi sud drugog stupnja, odnosno preispituje činjenična utvrđenja utvrđena u odnosu na zaključke sudova o (ne)postojanju trajne zajednice života između djeda i unuke te postavljenim pitanjem zapravo sugerira revizijskom sudu ocijeniti je li u predmetnoj parnici, prema okolnostima konkretnog slučaja pravilno odlučeno o predmetu spora. Odgovor na takva pitanja ovisi o okolnostima slučaja.“

U dosadašnjoj praksi, odnosno aktivnosti Udruge stradalih u prometnim nezgodama – Bonus, nismo još naišli na ovakva bezobzirna obrazloženja o nemogućnosti da zbog puno članova u obitelji, unuka od 16 mjeseci praktički ni ne primjećuje da netko u obitelji nedostaje, „pogotovo što se radilo o kućanstvu sa velikim brojem članova“ što će reći, jedan više-manje, svejedno je.

Reviziju koju smo podnijeli, a koja je odbačena jer navodno problematiziramo već ranije utvrđene činjenice, a o čemu VSRH ne odlučuje, jednostavno nije točna, već je kao važno pitanje istaknuto jedinstvena primjena zakona jer ova presuda, odnosno presude su bitno različite od svega drugoga s čim smo se do sada susretali. Citirat ćemo i jednog suca OGS-a bez imena iz razloga što je konverzacija vođena van raspravno, a koji je imao identični stav o našem, a da se radi o rasističkoj presudi. Posebno bi citirali, davno usvojenu latinsku sentencu Nasciturus pro iam nato habetur quotiens de commodis eius agitur. Dakle, pravo još nerođenog djeteta, a koje se rodi postoji njegovim rođenjem.

Niti jedan od dokaza proveden u prvostupanjsko postupku, nije pružao po našem mišljenju osnov za ovakvu odluku, a niti smo se sreli sa sličnim obrazloženjima u bilo kojoj drugoj presudi radi naknade štete, no nema druge nego poštivati odluke sudova, ali valjda smijemo komentirati.

Mihael Hribar

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Vozilo koje je bilo razbijano u prometnoj nesreći ima manju cijenu na tržištu i osiguravatelj je dužan to nadoknaditi

U sudskom postupku provedeno je prometno-tehničko vještačenje na okolnost umanjenja vrijednosti vozila. Stalni sudski vještak za cestovni promet utvrdio je da tržišna vrijednost vozila umanjena za 30% od cijene popravka, dakle 11,500 kuna. „Nakon kvalitetnog popravka vozilo gubi tehničke značajke. Prilikom prodaje slično popravljena vozila na tržištu imaju manju cijenu od cijene vozila koja nisu bila slično popravljana.“ – potvrdio je vještak.

Krajem travnja 2017., na parkiranu Opel Corsu oštećene stranke, učiteljice tehničkog, naletjelo je drugo vozilo, uz popriličan tresak i popriličnu štetu, pogotovo uzmemo li u obzir to da je vozilo gotovo novo, izašlo je iz autosalona prije samo šest mjeseci. No, što je tu je. Policija je napravila očevid, a šteta je smjesta prijavljena osiguravatelju. U roku od tjedan dana procjenitelj štete je obavio svoj posao. Ali, osiguravatelj ima zakonski rok od 60 dana da da obrazloženi odgovor, odnosno ponudu, što obilato koristi. Natezanje prekida stranka, dajući popraviti automobil u ovlaštenom servisu. No i popravak je potrajao jer šteta na karoseriji je opsežna. Napokon, početkom lipnja, automobil je prošao tehnički pregled i spreman je vratiti se na cestu. Osiguravajuće društvo platilo je popravak po računu, 38 tisuća kuna, i smatra da je time namirilo sve svoje obveze. No, stranka se ne slaže s njim.

„Prije ove nesreće imala sam nov auto, sada imam vozilo koje je bilo razbijano. I ne, nije isto kao prije, kruće je i bučnije.“- ustvrdila je naša učiteljica. Trajanje same procedure pred osiguranjem joj je stvorilo dodatne komplikacije. Kako, da bi prikupila pun fond nastavnih sati, radi u čak četiri škole, od kojih je svaka udaljena četrdesetak kilometara od njenog mjesta stanovanja, obavljanje radnih obveza bez automobila joj je gotovo nemoguće. Prva dva tjedna posuđivala je majčino vozilo, starog benzinca s velikom potrošnjom, koji je stvarao i dodatne troškove goriva, u usporedbi s njenom Corsom koja je imala plinsku instalaciju. Nakon toga uzela je, na savjet odvjetnika, rent-a-car vozilo, najjeftinije ponuđeno, malog dizelaša, što je i dalje bilo skuplje od plina, a koje je koristila 23 dana. Razliku u cijeni goriva uredno je pravdala računima. No, osiguravatelj neće ni da čuje da bi namirio te troškove. I eto nama tužbe.

U sudskom postupku provedeno je prometno-tehničko vještačenje na okolnost umanjenja vrijednosti vozila. Stalni sudski vještak za cestovni promet utvrdio je da tržišna vrijednost vozila umanjena za 30% od cijene popravka, dakle 11,500 kuna. „Nakon kvalitetnog popravka vozilo gubi tehničke značajke. Prilikom prodaje slično popravljena vozila na tržištu imaju manju cijenu od cijene vozila koja nisu bila slično popravljana.“ – potvrdio je vještak.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, smatrajući da je izrađen savjesno, nepristrano i prema pravilima struke i prema njemu dosudio naknadu. Stranki je također dosuđen trošak najma rent-a-car vozila, jer joj je bilo neophodno, kao i razlika u cijeni goriva, po računima. Dodatno, suđen joj je i trošak tehničkog pregleda, na koji inače ne bi morala. Sudski postupak trajao je dvije godine što je, u našim uvjetima, optimalno. Presuda je nakon šest mjeseci potvrđena na županijskom sudu. Dosuđeni iznos plaćen je stranki isti dan.

Ipak, prije nego što nahrupite s tužbenim zahtjevima, imajte na umu tri odlučujuće okolnosti u ovom predmetu:

  1. Vozilo tužiteljice bilo je gotovo novo. Vozilo je pretrpjelo značajna oštećenja karoserije i nije se ni najkvalitetnijim popravkom moglo vratiti u prvobitno stanje.
  2. Tužiteljici je najam vozila bio neophodan, radi izvršavanja radnih obveza, što nije mogla uraditi koristeći javni gradski prijevoz.
  3. Svaka je tvrdnja bila potkrijepljena vjerodostojnom dokumentacijom: ugovorom o najmu, ovjerenim potvrdama škola i fiskaliziranim računima.

Unatoč tome, sudski je postupak trajao dvije i pol godine.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Poštovani ministre izv.prof.dr.sc.prim Vili Beroš

Poštovani ministre izv.prof.dr.sc.prim Vili Beroš,

Predmet naknade štete broj predmeta Pn-2753/2016 kod sutkinje Gorane Žurić Juretić preuzeli ste na vještačenje 13. svibnja 2019. godine i u prilično promptnom roku dostavili nalaz u spis pri čemu se usuđujem primijetiti da je nalaz pisan vrlo tendenciozno i očito na štetu oštećenoga.

Nadležni odvjetnički ured uložio je prigovor protiv istog nalaza pa je nakon što ste prozvani kroz sredstva javnog priopćavanja, ipak došla Vaša pisana dopuna, eto za dvije godine. Upitno je da li bi i ta dopuna došla a da nije izvršen pritisak medija. Vaš drugi nalaz kojeg dajete u formi dopune je neki kompromis između onoga što se napisali u prvom nalazu, a da se potpuno ne diskreditirate, pa ste postotke u drugom nalazu podigli za tragikomičnih 2%, govorim o invaliditetu, a tuđu pomoć i njegu sa 2h iz prvog nalaza, dižete na 4 sata.

Da bi se usudio kao laik, koji se doduše naknadom štete bavi 30 i više godina, komentirati na ovaj način vaše nalaze prethodno sam se konzultirao sa vještacima i cenzorima, koji jasnom činjenicom da ste vi ministar zdravstva ne žele pismeno očitovat na očito tendenciozni nalaz, ali su mi vrlo spremno potvrdili što sam i sam znao.

Nepokretna osoba, a što je u konkretnom slučaju tužitelj sa već jednom preležanim dekubitusom, kojem je potrebna kateterizacija uz napomenu da je i inkontinentan te da ne može sam izrezati hranu je netko kome je potrebna ad.1 stručna pomoć i njega, a ad.2 stanje „pripravnosti“ praktično 24 sata. Vaš nalaz, odnosno dopuna u kojoj nakon 2 sata tuđe pomoći i njege, dajete benevolentno 4 sata je nešto što ne pripada struci, a kamoli tituli izv.prof.dr.sc.prim.

Nalaz je usmjeren oštetiti 100% invalida u financijskom smislu, gdje mu ovakvim nalazom uskraćujete i ono minimalno što mu od života u kontekstu kvalitete preostaje. Smatram da ste nedostojni obnašati funkciju vještaka, a očekujući Vašu reakciju stojim Vam na raspoložbi.

Mihael Hribar, predsjednik Udruge stradalih u prometnim nezgodama – Bonus

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Poštovani gospodine ministre Beroš: Učinilo mi se da ste me prozvali u odgovoru novinarki Slavici Lukić

Učinilo mi se da ste me možda prozvali u odgovoru novinarki Slavici Lukić: “Neobično je da se stranke žale vama, a ne sucu koji ima instrumente da me kao svjedoka-vještaka dovede na sud, pa da me i privede.” Osobno nisam doživio da u bilo kojem predmetu sud privodi vještaka, što po zakonu može, a pogotovo da bi priveo vještaka koji je momentalno ministar.

Obzirom da vam se i dalje čini da sa pozicije ministra možete braniti nebranjivo, prisjetite se predmeta Krčelić Goran. To vam je onaj gospodin kojeg ste naručili na pregled u Vinogradsku bolnicu pa je čovjek uzeo slobodan dan, jer radi u Sisku. Vaša ga je tajnica posjela da pričeka. Niste pojavili dva sata pa se gospodin, bez da je riješio svoj problem, vratio u Sisak. Martin iz Siska, Martin u Sisak!  Nalaz ste kasnije napisali bez pregleda. Ako vas interesira, nu zapisnika, a eto i broja predmeta. Vjerujte ima toga još, ali ljudi takve fakte preskaču. Kako nisu nikome interesantni uskratio bih se daljnjih nabrajanja.

Samo jedna asocijacija na vaš osnovni i časni poziv neurokirurga. Zamislite da, kad uđete u operacijsku salu, nema instrumentarke, ili je recimo asistent baš imao nekog važnog posla. Ili da spomenemo anestetičara? Sudska rasprava nema takav dramatični rasplet, ali ti ljudi često imaju problem sa svojom egzistencijom jer su, eto, nepokretni i ovisni o tuđoj pomoći, a sud ne može zaključiti raspravu prije nego što se vi očitujete. Možda je teško razumjeti da je pojedinim ljudima i onih 5 000 do 8 000 tisuća kuna za trzajnu ozljedu vrata velik novac. Vjerujte da ne oni putovali iz Siska da im to nije važno. No, čaša vode u pustinji?

A zašto mediji a ne suci ? Prof.dr.sc. Beroš, i vi i ja znamo da vas niti jedan sudac neće kazniti, a može, jednako kao što vas neće niti privesti, a može. Zato mi se čini da je korektnije ispričati se nego braniti nebranjivo.

A ako vama dođem, slučajno, u operacijsku salu, volio bih da su svi na broju.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail