Pitanje je za koliko prostora Grad Zagreb naplaćuje najamninu, a da za to nema nikakvu pravnu osnovu

Pitanje je za koliko prostora Grad Zagreb naplaćuje najamninu, a da za to nema nikakvu pravnu osnovu? Koliko prostora je Grad Zagreb dodijelio raznim subjektima ili fizičkim osobama, a da za te i takve odluke nema pravnog temelja? I koliko je tih knjigovodstvenih kartica bilo osnov za ovrhe koje su, što iz neznanja, što iz nemara, što iz šlampavosti, postale ovršne i naplaćene?

Danas sam vodio vrlo interesantan telefonski razgovor povodom primljenog dopisa klasa 363 -01/21-01/729. Dopis je potpisala s lijeve strane Ivanka Halić, opisana kao osoba za kontakt, a desne Vera Ramljak dipl. pol, kao direktorica sektora naplate naknada, uz pečat Stambeno-komunalnog gospodarstva d.o.o. Uz taj dopis priklamana je knjigovodstvena kartica s naslovom knjigovodstveno stanje obveznika.

Moja znatiželja je bila usmjerena u stvari na rasvjetljivanje pitanja temeljem kojeg pravnog osnova sam ja uopće dobio taj dopis. Osobe za kontakt, jasno, nije bilo no zamolio sam objašnjenje od kolegice, vjerojatno iz iste sobe i istog opsega poslovanja. Rečeno mi je, skraćeno:  „Mi samo vodimo računovodstvo za Grad Zagreb, odnosno Holding, i postupamo po njihovom nalogu, a ako vas zanima podloga uputite dopis.“ Kome? „Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za upravljanje imovinom grada, Sektor za upravljane imovinom grada, Odjel za poslovni prostor i poslove zakupa, Trg Stjepana Radića 1. Oni su nam dali nalog da pokrenemo ovrhu temeljem knjigovodstvene kartice, a zbog korištenja poslovnog prostora bez valjanog pravnog osnova, br. objekta 06698484.“

Na sljedeće pitanje, kako to da su mi taj dokument poslali na kućnu adresu, koja je inače na mojoj osobnoj karti, a različita je od adrese za koju imaju knjigovodstvenu karticu, iz čega proizlazi da ja osobno ne koristim taj prostor nisam dobio odgovor već objašnjenje da je takav nalog. Da pojasnim, radi se o tome da sam ja vlasnik i direktor pravnog subjekta koji posluje na toj adresi. Zato sam tražio objašnjenje zašto ne šalju taj dopis na adresu sjedišta poduzeća, a ne na moju privatnu, na što nisam dobio odgovor.

U tome je kvaka, ako ja, kao fizička osoba, ne preuzmem rješenje o ovrsi, oni će to rješenje izvjesiti na oglasnoj ploči, ili na neki drugi način učiniti javnim, pa ako ja u predviđenom zakonskom roku ne uložim žalbu, rješenje postaje pravomoćno, potom i ovršno i Fina će tada izvršiti prijenos sredstava.

U čemu je problem? U tome što je Grad Zagreb vezano za isti poslovni prostor već vodio sudski postupak. Prvostupanjskom presudom je suđeno da Grad Zagreb nije vlasnik tog prostora pa utoliko nema tzv. aktivnu legitimaciju, jer to ne proizlazi iz zemljišnih knjiga.

Svoj primjer sam naveo jer o njemu znam dovoljno, a i imam nešto dokumentacije, no problem nije osobne naravi. Pitanje je za koliko prostora Grad Zagreb naplaćuje najamninu, a da za to nema nikakvu pravnu osnovu? Koliko prostora je Grad Zagreb dodijelio raznim subjektima ili fizičkim osobama, a da za te i takve odluke nema pravnog temelja? I koliko je tih knjigovodstvenih kartica bilo osnov za ovrhe koje su, što iz neznanja, što iz nemara, što iz šlampavosti, postale ovršne i naplaćene?

Svojedobno sam razgovarao s tadašnjim direktorom katastra koji mi je pojasnio da bi nam, da bismo mi uredili zemljišne knjige i uskladili ih s katastrom i stvarnim stanjem, trebalo cca 20 godina i nešto kadrovskih preduvjeta. Republika Hrvatska je dobila od EU ozbiljna sredstva te namjene, no ne vidim da se nešto učinilo.

Ovdje sam spomenuo Grad Zagreb, ali što mislite da se događa u drugim gradovima? Što s poljoprivrednim zemljištem ili, ne daj bože, pomorskim dobrom? Ili sada napuštenom zemljom izbjeglih stanovnika, tko će voditi ostavinske postupke? Što je sa zemljištima iseljene Hrvatske, one koja se iselila prije stotinjak godina?

Država je jedan ozbiljan sustav kojim treba znati rukovoditi. S tim da ga je prethodno netko trebao i postaviti. Za vrijeme Austro-Ugarske reda je bilo, iako nije bilo kompjutora, ali sam siguran da je pristav drugog platnog razreda dolazio s gablecom u torbi i znao što mu je posao. Jer mu je netko propisao poslove i radne zadatke.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail
0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Leave a Reply

Your email address will not be published.