Ako vaš tinejđer ne veže pojas ili ne nosi reflektirajući prsluk u sumrak bit ćete prijavljeni socijalnoj službi?

„Pored povećavanja iznosa novčane kazne za svaki oblik nepropisnog prijevoza djece, zalažemo se da se, uz svako izricanje prekršajnim pravnih sankcija zbog nepropisnog prijevoza djece motornim vozilima uvede obveza izvještavanja nadležnog centra za socijalnu skrb radi poduzimanja mjera iz njihove nadležnosti.“- komentirala je putem portala e-savjetovanje povećanje kazne za nevezivanje pojasa i nekorištenje dječje sjedalice u prijelogu novog Zakona o sigurnosti prometa na cestama pravobraniteljica za djecu.

Dok bi još obveza izvještavanja nadležnog centra za socijalnu skrb i u slučajevima zaticanja djece koja protivno odredbama iz ZSPC upravljaju osobnim automobilom, mopedom, motociklom, traktorom i teretnim vozilom bila i razuman prijedlog, jer dati maloljetniku bez položenog ispita vozilo u ruke i nije baš pokazni primjer odgovornog roditeljstva, pa je zapravo čudno što se takva „mjera“ nije do sada provodila, ostatak rečenice nije tako samorazumljiv. Naime, pravobraniteljica se nadalje  zalaže za obvezu izvještavanja Centra u slučajevima zaticanja djece biciklista koja u prometu upravljaju biciklima protivno odredbi članka bez propisane opreme (kacige, svjetla, reflektirajuće opreme) ili se nepropisno prevoze na biciklima, mopedu ili motociklu te djece pješaka koja se noću i danju u slučaju smanjene vidljivosti kreću kolnikom, a nisu označena nekim izvorom svjetlosti ili reflektirajućom materijom.

Gospođa Helenca Pirnat Dragičević, u suglasnosti s udrugom Roda, predlaže i da se odredba članka 163. ZSPC nadopuni na način da se regulira zabrana prijevoza djece u motornom vozilu u kojem nisu ugrađeni sigurnosni pojasevi. Osoba se smatra djetetom do 18 godine života. Znači li to da se prije 18 godine ne biste smjeli voziti u autobusu ZET-a?

Dakle, svaki put kada se tinejđer vraća kući u sumrak, oko 18 sati u ovo doba godine, a da nije ponio reflektirajući prsluk, o tome bi policija trebala izvijestiti nadležni Centar za socijalnu skrb radi „poduzimanja mjera iz njihove nadležnosti“?

 Koje bi to „mjere“ bile ne znamo. Iz prakse naših javnih ustanova dalo bi se zaključiti jedino da bi centar imao obvezu odgovoriti na prijavu MUP-a, možda i sastaviti kakvo pismeno roditeljima, dakle, socijalni radnici bavili bi se dopisivanjem. To je svakako ugodnije nego obilaziti ugrožene obitelji po kojekakvim otocima. Ako djeca baš ne žive u kamp kućici potrebe za „mjerama“ nema?

No, izašlo je i nešto dobro iz prakse silnog dopisivanja, naši službenici vrlo oprezno i odmjereno važu riječi pa tako javna pravobraniteljica ništa ne predlaže nego „se zalaže“. Tako ne mora precizirati kojim bi zakonom navedeno bilo propisano, kojim sredstvima i kadrovima bi bilo provedeno i kojim bi učincima rezultiralo.

Kako se pravobraniteljica, za sada, samo „zalaže“ najvjerojatnije nema opasnosti da  bi se navedeno tako skoro moglo naći u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, no kakve su se sve gluposti u istom prijedlogu našle, poput aktualne o oduzimanju vozila, ništa nas ne smije iznenaditi.