Nepropisno parkiranje: Važno je znati da za počinjeni prekršaj odgovara isključivo osoba koja je parkirala vozilo, a ne vlasnik vozila

Potaknuti brojnim upitima građana kojima je služba premještanja vozila uklonila vozilo radi nepropisnog parkiranja, pojednostavljeno rečeno „pauk dignuo auto“, odlučili smo na našim stranicama malo razjasniti i rasvijetliti temu o kojoj smo već i pisali. Kako najveći broj upita primamo iz Zagreba, uzet ćemo praksu u Zagrebu kao primjer, makar ni u drugim gradovima nije puno drugačije.

Dakle, kada pauk premjesti automobil to se najčešće radi po odluci komunalnog ili prometnog redara, ovisno o tome je li počinjen prekršaj iz oblasti Odluke o komunalnom redu ili Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Vodite računa da vas očekuju dvije uplatnice, za počinjeni prekršaj i za troškove premještanja vozila i nemojte brkati te dvije stvari.

Za počinjeni prekršaj slijedi sankcija i to na način da najprije dobijete Obavijest o počinjenom prekršaju, temeljem koje možete platiti pola kazne u otvorenom roku od tri dana, a ako to ne učinite, i Obvezni prekršajni nalog na kućnu adresu. Važno je znati da za počinjeni prekršaj odgovara isključivo osoba koja je parkirala vozilo, a ne vlasnik vozila. Da bi je mogao sankcionirati redar mora najprije na odgovarajući način utvrditi njen identitet, a najčešće to čini tako da prilikom izdavanja vozila traži taj podatak od vlasnika vozila ili mu šalje odgovarajući obrazac koji je potrebno popuniti. Ako je vozilom upravljao stranac bilo bi dobro priložiti presliku njegove putne isprave ili vozačke dozvole, kako bi se podatak smatrao vjerodostojnim, kada dođe do suca. Naime, prometno redarstvo ima praksu izdavanja obveznog prekršajnog naloga po članku 229 t. 7 svaki put kada primi obavijest da je vozilom upravljao stranac, no ako ste se žalili na vrijeme, popunili sve tražene podatke i priložili ispravu nema osnove da budete kažnjeni na taj način. Napomenimo još da unutar Europske unije postoji mogućnost da se kazna naplati počinitelju dok s počiniteljima iz trećih zemalja (Srbija, BiH, SAD) to nije slučaj.

Iako mogućnost plaćanja pola iznosa kazne u tri dana zvuči privlačno, pa građani često pohrle iskoristiti tu mogućnost, vodite računa da se plaćanje kazne, prema Prekršajnom zakonu, smatra priznanjem krivnje te više nemate mogućnost žalbe. S druge strane, ako vas sud proglasi krivima još uvijek imate mogućnost platiti 2/3 kazne u roku od trideset dana i kazna će se smatrati plaćenom. Kada je riječ o najčešćem iznosu kazne za nepropisno parkiranje od 300 kuna, polovica kazne iznosi 150, a dvije trećine kazne 200 kuna, što i nije značajna ušteda. Iznosi kazne propisani su u fiksnom iznosu i sud vam neće odrediti kaznu veću od toga, ali može vas obavezati na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 100 ili 200 kuna, ali može vam odobriti i oslobođenje od istih, ako to zatražite i potkrijepite odgovarajućim dokazima o svom slabom socijalnom statusu (potvrda o nezaposlenosti, npr.).

No, ono što vas muči, a o čemu prekršajni sudac ne odlučuje, je iznos troška premještanja vozila od 500 kuna, ili 250 ako je riječ o započetoj radnji, koji od vas potražuje Zagrebparking. Člankom 86. Zakona o sigurnosti prometa na cestama predviđeno je da troškove premještanja vozila u ovom slučaju snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila. Najjednostavniji način da osporite i taj trošak jest da u prekršajnom postupku bude pravomoćno utvrđeno da vozilo nije bilo nepropisno parkirano čime se gubi osnova za premještanje vozila, a onda i za naplatu troškova.

Na samo premještanje vozila možete se i trebate žaliti, ali odluku o osnovanosti odluke o premještanju donosi isto prometno redarstvo koje je naredilo uklanjanje vozila, dakle kadija te tuži, kadija ti sudi. Prvu pravu priliku za osporavanje tog troška imat ćete tek kada on dođe na ovrhu, koju onda možete osporavati u sudskom postupku.

Zvuči komplicirano, znamo. Da vas malo oraspoložimo donosimo dokaz da je moguće; sudsku presudu u kojoj se revolitrani sudac obraća okrivljeniku protiv kojeg je upravo odbacio optužbu za desetak kazni za nepropisno parkiranje. Gospođa sudac uistinu ima razloga biti revoltirana, no svoje je nezadovoljstvo usmjerila na krivu adresu, prema osobi koja poznaje pravo i postupa u skladu s njim, a ne prema sistemu s kojim, očito, nije taj slučaj pa iz presude u presudu ponavlja istu grešku i, ne naučivši ništa, ne uspijeva naplatiti ni običnu kaznu za nepropisno parkiranje.