„Dokle ćeš konačno, Katilina, zlorabiti strpljivost našu?“-želio bih pitati g. Hrvatina

„Quousque tandem abutere, Catilina, patientia nostra?“  je latinska fraza kojom započinje prvi govor Marka Tulija Cicerona protiv Katiline. Prevedena glasi: „Dokle ćeš konačno, Katilina, zlorabiti strpljivost našu?“ Počeo sam latinskim ne zato da stvaram privid da se tim jezikom služim, jer je to ionako odavno izašlo iz mode, već da dočaram od kada su zabilježene jebade razno raznih politika i političara. Može biti da ima i ranijih zapisa, ali ovoga sam se prvog sjetio, a i zgodno je da podsjetim da je tada postojao i odgovor onih koji su jebani u glavu pa su povremeno pitali dokad?

Moj prijatelj Josif Visarionovič davno je rekao da svaka politika počinje kadrovskom politikom, dakle kada želiš mijenjati politiku treba početi promjenom kadrova. Moguće da je gospodin bio u pravu, a počeo je, doduše, od najbližih, i tko zna gdje bi mu kraj bio da je poživio. Navodno je, kada su vlakovi kasnili, sredio neke vlakovođe i šefove stanica i više nije bilo kašnjenja za njegova života. Sada ponovno kasne.

Bivši predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske g. Hrvatin  zamrznuo je svoj status suca vrhovnog suda da bi otišao na ispomoć u Albaniju. Zamrznuo valjda zato što ima namjeru vratiti se i ponovno biti sudac Vrhovnog suda. Nu guze na dva stolca. Pazite, ovdje se ne radi o već poznatim situacijama kada pravosudni dužnosnici prelaze u izvršnu hrvatsku vlast pa zamrzavaju svoj status u pravosuđu. Ipak je u pravosuđu najljepše (čitaj: najsigurnije), zašto bi inače taj status zamrzavali? Igram loto pa, ako ne dobijem, tražim novac nazad. Sugeriram gospodinu Hrvatinu da se, kada dođe vrijeme, zamrzne ko Walt Disney pa da ga probude u pravom trenutku, kao predsjednika Europskog suda.

O sukobu interesa nisam nadležan suditi. Napominjem samo da je riječ o bivšem predsjedniku državnog izbornog povjerenstva koji je imao na uvid biračke popise i sve podatke koje sadrže. Riječ je i o bivšem predsjedniku Vrhovnog suda s koje pozicije su mu bile dostupne također brojne osjetljive informacije. Ovo više nije slučajna država, ovo više nije ni država slučaja, ovo je prosto nakaradno.

Ovo je država u kojoj guverner narodne banke dobiva, jer nema smisla to zvati kupovanjem, stan za cca 8 000 eura, uz povoljnu kamatnu stopu. Valjda je pazio da ne bi slučajno uzeo švicarac pa da mu mjesečna rata ne prebaci jedva podnošljivih 240 kn. Koje ne plaća. Godinama. Vidim ga već u Udruzi franak. Zamišljam  deložaciju i Živi zid kako mu staje u obranu.

Rekao sam već, za istjerivanje socijalističkog softvera potrebni su nam egzorcisti. Ili, možda, moj prijatelj Josif.