Naknada štete iz barske tučnjave – šaka u glavu koja je rezultirala potpunim sljepilom

Za predmete naknade štete mogli bismo reći da su pravno jednostavni, ali nikakada dosadni. Jer život piše romane. I stvara pravosudne komplikacije.  Primjer iz prakse koji donosimo broji već, evo, osmu godinu od tužbe. Susreli smo se, dakle, s predmetom u kojem osoba koju ćemo nazvati Ivan dolazi sa svojom djevojkom u noćni klub. Djevojci prilazi nepoznati muškarac i započinje udvaranje, što Ivanova muška taština ne može prožvakati. Noćni klub je obično mjesto na kojem se nešto i popilo i stvar počinje.

Naš Ivan udara šakom napasnika i smatra da je time stvar dovršena. Napasnik odlazi na šank pa se, nakon nekoliko pića ohrabrenja, vraća se na mjesto događaja i s leđa Ivana u glavu. Naš Ivan je od ranije slijep na jedno oko. Napasnik ga udara u njegovo zdravo oko i tragedija je učinjena. Osljepljuje i na drugo oko. Napasnik je kažnjen presudom kaznenog suda za nanošenje teške tjelesne ozljede (uvjetno).

Oštećenik kreće u parnicu radi naknade štete, sud I. stupnja sudi cjelokupnu naknadu prema Orijentacijskim kriterijima. Nakon žalbe tuženika županijski sud ukida presudu jer se nisu proveli dokazi o suodgovornosti samog oštećenika jer je očito on bio taj koji je prvi udario. Prvostupanjski sud ponavlja suđenje i ovog puta određuje suodgovornost oštećenog s 50 posto.

Ne ulazeći u detalje jer predmet nismo mi vodili, iako o njemu mnogo toga znamo, suština je pitanja određivanje visine štete odnosno utvrđivanje posljedica. Štetnik odgovara samo za štetu koju je on počinio. Prvostupanjski sud tu štetu procjenjuje s 60 posto trajnog invaliditeta, iako u stvari nastupa 100-postotni invaliditet činjenicom da je oštećeni nakon događaja potpuno slijep. Sud se određujući ovaj invaliditet koristi famoznim tablicama sudskih vještaka koje kažu to što kažu.

Točno je, isto tako, razmatrajući činjenično stanje, da osoba koja je šakom udarila nekoga u predjelu glave nije mogla očekivati kakve će to posljedice izazvati niti znati je čovjek koji ga je udario već slijep na jedno oko. No, kada razmatramo posljedice, od čovjeka koji je normalno funkcionirao, iako bez jednog oka, napravio je 100 postotnog invalida.

Ovo je samo primjer da se zakonskim propisima ne može sve regulirati niti predvidjeti, a da, u svakom slučaju, bilo koje rješenje koje sud donese može biti komentirano ovisno o tome iz čijih cipela gledamo.