Ilustracija

Zakonska odredba ne određuje koliko najviše iznosi širina zemljišnog pojasa koje se nalazi uz javnu cestu koje čini dio javne ceste, već samo minimalnu širinu istog od 1 metra. Što to znači za konkretne slučajeve naknade štete?

Za vrijeme kretanja vozila državnom cestom na prednje vjetrobransko staklo je pala suha grana sa stabla breze  koja se nalazila sa desne strane kolnika gledano u smjeru kretanja vozila. Uslijed pada grane, došlo je do oštećenja na vozilu. Hrvatske ceste dužne su namiriti štetu na vozilu neovisno o činjenici sto se stablo breze s kojeg je pala grana nalazi na zemljištu koje je u vlasništvu privatne osobe, rezime je presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

“a kako odredba čl. 4. st. 1. alineja 3. Zakona o cestama propisuje da javnu cestu čini pored ostalog zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, a najmanje jedan metar računajući od crte koja spaja krajnje točke poprečnog presjeka ceste, slijedom čega citirana zakonska ne određuje koliko najviše iznosi širina zemljišnog pojasa koje se nalazi uz javnu cestu koje čini dio javne ceste, već samo minimalnu širinu istog od 1 metra, to sud nalazi da se i dio zemljišta na kojem se nalazilo sporno stablo breze ima smatrati javnom cestom koju je tuženik bio održavati i na istoj osigurati nesmetan promet. Stoga, primjenom citirane zakonske odredbe, a u svezi odredbe čl. 26 i 57 istog zakona koji obuhvaća poduzimanje primjerenih mjera radi omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, sud je utvrdio da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, neovisno o činjenici sto se stablo breze s kojeg je pala grana nalazi na zemljištu koje je u vlasništvu privatne osobe …

To iz razloga što sud smatra da je za štetni događaj odgovoran tuženik koji u izvršenju svoje obveze dužan postupati s povećanom pozornošću sukladno odredbi čl. 18 st. 2 ZOO-a, te je stoga bio dužan poduzeti potrebne mjere radi sprečavanja svake radnje koja bi dovela do štetne posljedice kao što je konkretna, obzirom da javne ceste, pa tako i državne moraju biti građene, rekonstruirane i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti svi korisnici cesta kojima su namijenjene u smislu čl. 17 ZC-a. Obzirom da su ciljevi održavanja cesta omogućavanje sigurnog odvijanja prometa onda je sukladno čl. 18. st. 2. ZOO u izvršavanju obveza iz svoje profesionalne djelatnosti tuženik dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnjom dobrog stručnjaka). Kako tuženik u konkretnom slučaju nije omogućio tužitelju sigurno odvijanje prometa uklanjanjem sporne grane stabla breze koje se nalazilo na zemljišnom pojasu koje čini dio državne ceste zbog čega se dogodila ova prometna nezgoda, onda je tuženik i dužan naknaditi štetu tužitelju koja je nastala uslijed navedenog, neovisno o činjenici da šteta nije posljedica stanja kolnika javne ceste, već stanja zemljišnog pojasa koje čini javnu cestu.”-objašnjeno je u presudi. 

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail
0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Leave a Reply

Your email address will not be published.