Teška prometna nesreća u kojoj je na privatnom terenu oko skladišta jednog trgovačkog centra smrtno stradao pješak kojega je, prilikom vožnje unatrag, pregazilo teretno vozilo, dobar je primjer na kojem našim članovima možemo pojasniti razliku javnoprometne površine i privatnog zemljišta, te dodatno naglasiti kako osnovna osiguranja ne pokrivaju štetu učinjenu trećim osobama van javnoprometnih površina. Primjerice, takve su brojne ceste i putovi na privatnim zemljištima, polja i slična mjesta po kojima se često prometuje traktorima ili upitno ispravnim automobilima…

Pozadina događaja i sudski postupak

Na parkiralištu odmah iza skladišta jednog velikog trgovačkog centra, kamion je, vozeći unatrag, srušio, pregazio i, nažalost, smrtno ozlijedio pješaka. Na licu mjesta poginuo je pješak koji je imao velik broj braće i sestara, što je ovu neobičnu prometnu nesreću činilo jednom od najstrašnijih koje su se u nas dogodile te godine. Neobično je bilo što je istraga utvrdila da se pješak prije naleta teretnog vozila nalazio u vrlo niskom ili čak ležećem položaju, što je bilo neobično.

S pravnog aspekta tako slučaj nije bio posve jednostavan, jer je bilo nemoguće utvrditi točne okolnosti nesreće: vozač je tvrdio kako, vozeći unatrag, nije nikako mogao vidjet pješaka unatoč stalnom korištenju retrovizora, kao i da prilikom provjere prije početka vožnje unatrag pješak također nije bio na tom mjestu. I nakon izjava svjedoka, okolnosti nesreće nisu bile nimalo jasnije jer je bilo nemoguće utvrditi je li se pješak kretao ili stajao iza kamiona, kako se u trenutku naleta stradali uopće našao u ležećem položaju te je li ga u toj poziciji vozač ikako mogao vidjeti.

Cijeli je sudski postupak stoga sveden na jednu osnovnu činjenicu: budući da je štetni događaj – u ovom slučaju nažalost smrt pješaka – posljedica opasne stvari (motornog vozila u pokretu), za štetu je odgovornim proglašen tuženik, tj. vozač vozila, čije je osnovno osiguranje, prema presudi, bilo dužno nadoknaditi štetu.

Naš komentar slučaja

Dva su dodatna zanimljiva segmenta ovog slučaja zbog kojih smo ga odlučili izdvojiti i prikazati našim članovima. Za početak, ova se teška prometna nesreća dogodila na parkiralištu iza skladišta trgovačkog centra no ono nije javnoprometna površina – upravo je ova distinkcija ključna jer osnovno osiguranje pokriva štetu učinjenu trećim stranama samo na javnoprometnim površinama – sud može odbiti tužbene zahtjeve prema osiguravatelju zbog ove činjenice da se nesreća nije dogodila na javnoprometnoj površini!

U ovom konkretnom slučaju to, primjerice, znači kako su se i odvjetnici tuženika (a to je bilo osiguravajuće društvo!) mogli pozvati na tu činjenicu, te bi tužitelji (obitelj preminulog pješaka) za naknadu štete potom morali pokrenuti postupak protiv trgovačkog centra ili vlasnika kamiona, tj. prijevozničke tvrtke. S druge strane, sud je također trebao utvrditi je li ulazak u skladište javnoprometna površina, odnosno je li se stradali pješak ondje uopće smio nalaziti i pješačiti, pa ukoliko to nije javnoprometna površina mogao je odbiti cjelokupni tužbeni zahtjev temeljem već spomenutog pravila.

Stvarnih primjena ovoga pravila ima i u mnogim drugim situacijama: na primjer, spora vožnja traktora, često s neodgovarajućom signalizacijom, nerijetko može predstavljati rizik na lokalnim cestama, no na njima će svu eventualnu štetu od prometne nesreće pokriti osnovno osiguranje traktora. Sudionici u prometu trebali bi, međutim, imati na umu da ih osnovno osiguranje ne pokriva kada se nađu izvan javnoprometne površine, primjerice na privatnom putu kroz polje. Na primjer, prevrne li se traktor na njivi u kojemu ste bili suputnik i zbog toga pretrpite ozljede, ta nematerijalna šteta nije pokrivena osnovnim osiguranjem.

Drugi zanimljivi aspekt ovog slučaja vezan je uz naknadu štete na koju su imala pravo braća i sestre poginulog pješaka, a kojih je u ovom slučaju bilo mnogo (radilo se o čak sedmero braće i sestara) te je stoga i tužitelja u procesu bilo više (na naknadu štete u ovakvim situacijama imaju pravo djeca stradalih osoba, braće i sestre, kao i njegovi roditelji).

Prilikom takvih zahtjeva, sud u obzir uzima povezanost oštećene osobe, u ovom slučaju stradalog brata, s ostalom bližom obitelji. Povezanost je izuzetno važna i obično je ključno dokazati neraskidive životne veze poput života u istom domaćinstvu, dok odrasla djeca koja, primjerice, žive na drugoj lokaciji, u drugom gradu ili još dalje od stradalog roditelja ili pak braća koja su se davno raselila po drugim gradovima ili svijetu neće na sudu moći dokazati istu razinu povezanosti i ostvariti jednaku visinu naknade štete.

Tu činjenicu da se obično sudi tako, ovisno o mjestu života i da se to smatra glavnim kriterijem povezanosti, smatramo apsurdnom, jer fizička prisutnost uz roditelja nije dokaz povezanosti, a često se – poput ovog slučaja – može dogoditi i da se članovi obitelji odsele iz obiteljske kuće između trenutka u kojem se dogodila prometna nesreća i trenutka konačne presude što, kako znamo, u Hrvatskoj može trajati i značajan broj godina. Radi se o još jednoj nelogičnosti u sudskoj praksi koje svi mogući tužitelji, nažalost, također moraju biti svjesni kada pokreću postupak i kada očekuju naknadu nematerijalne štete zbog stradalog roditelja, brata ili sestre ili pak djeteta.

S obzirom na određene pravne nesigurnosti koje se zbog karaktera hrvatskog pravosuđa inherentno i neizbježno pojavljuju svaki puta kada se podnosi neka tužba – tužitelj, naime, zbog često različitih tumačenja istih zakona i članaka ne može biti posve siguran u ishod sudskog postupka – smatramo važnim upozoriti članove naše udruge i ostale čitatelje na to koliko je važno ispravno i odmjereno postaviti visinu zahtjeva za neimovinsku štetu.

Pozadina događaja i sudski postupak

Zbog zadobivenih je ozljeda – koje se smatraju neimovinskom štetom – tužitelj tužio osiguranje krivca u prometnoj nesreći. Osim naknade za pretrpljene ozljede, tužitelj je tražio i naknadu za tuđu pomoć i njegu. Na presudu na prvostupanjskom sudu tuženik se žalio, no drugostupanjski je sud u gotovo u cijelosti podržao presudu prvostupanjskog suda pa je zanimljivo razmotriti kako se i zašto dogodio upravo za tužitelja poželjan i priželjkivan ishod.

Naš komentar slučaja

U nekim ranijim slučajevima komentirali smo koliko se presude mogu razlikovati od prvostupanjske do drugostupanjske, odnosno koliko se sudovanje na pojedinim sudovima i instancama zapravo razlikuje, doprinoseći time, kako smo već pisali, pravnoj nesigurnosti. Međutim, u ovom slučaju situacija je nešto drugačija jer je drugostupanjski sud odbio sve žalbe na presudu tuženika i većim dijelom prihvatio, tj. potvrdio presudu prvostupanjskog suda.

Ovdje je, naime, tužitelj ima dobrog i korektnog odvjetnika koji je bio dobro upoznat s orijentacijskim kriterijima za naknadu neimovinske štete (a svakako vam preporučujemo da pročitate cijeli naš serijal članaka na ovu temu) pa je stoga postavio odštetni zahtjev tek nakon što je u sklopu sudskog postupka provedeno vještačenje. Zahtjev tada po visini, naime, može biti u skladu i korelaciji s vještačkim nalazom: u ovom je slučaju traženo oko 2000 kn a dosuđeno je oko 1700 kn sa zateznim kamatama, što se može smatrati uspješnim.

Međutim, potencijalne tužitelje, ali i odvjetnike valja upozoriti da ne bi smjeli postavljati nerealne i previsoke odštetne zahtjeve jer se nakon provedenog vještačenja može dogoditi da sud zahtjev odbije obrazlažući čak kako pojedina vrsta povrede ili druge neimovinske štete uopće ne zaslužuje novčano obeštećenje.

Naš konačni zaključak je da se u ovakvim slučajevima i dalje u velikoj mjeri radi o osobnom shvaćanju pojedinog suda i suca ili sutkinje, što je teško predvidjeti i prognozirati, a odvjetnici bi toga morali biti posebno svjesni jer neopravdanim podizanjem iznosa odštetnog zahtjeva stvaraju dodatne troškove tužiteljima koji se ionako nalaze u teškoj situaciji jer se bore s posljedicama prometne nesreće. Našim čitateljima i članovima svakako preporučujemo da pronađu takvog odvjetnika te da kroz razgovor s njim razmotre ovaj aspekt sudskih tužbi.

Nakon eksplozije automobila pri kojoj su ozlijeđeni vlasnik vozila, njegova supruga i dijete postavilo se pravno pitanje smatra li se da je vozilo u pogonu i na benzinskoj postaji  te pokriva li u tom slučaju osiguravajuća kuća u kojoj je osigurano vozilo nastalu štetu koju su kao treće osobe pretrpjeli sudionici nesreće. Osim toga, naknadno je utvrđeno kako je vlasnik vozila bio kriv za tehničku neispravnost plinskih instalacija pa se postavilo pitanje imaju li treće osobe u tom slučaju pravo postaviti tužbeni zahtjev osiguravatelju.

Pozadina događaja

Vozač, ujedno i vlasnik vozila, zaustavio je automobil na benzinskoj postaji. Sam je utočio benzin, a djelatnik postaje utočio je plin, budući da je automobil imao i spremnik za benzin i za plin. Prilikom utakanja plina došlo je do zapaljenja i eksplozije u kojoj su ozlijeđeni suputnici, supruga i devetogodišnj sin vozača te sam vozač prilikom spašavanja obitelji iz zapaljenog auta.

Sudski postupak

Nakon nezgode u kojoj su vozač i njegova supruga lakše, a dijete teže ozlijeđeni, obitelj je podnijela četiri tužbe za naknadu štete. Tužebeni zahtjevi vozača protiv osiguravatelja i benzinske postaje su odbijeni. Odbijen je i tužbeni zahtjev supruge protiv osiguravajuće kuće.

Sud je presudio samo u korist malodobnog sina, koji je također podnio tužbeni zahtjev  protiv osiguravatelja vozila.

Supruga, odnosno majka podnijela je, kao treća osoba tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog zadobivenih ozljeda od osiguravajuće kuće u kojoj j vozilo osigurano. Prvostupanjski, a potom i županijski sud njezin su zahtjev odbili.

Sud je prihvatio tumačenje da se vozilo na benzinskoj smatra vozilom u pogonu, odnosno u uporabi jer se i pri punjenju spremnika vozilo koristi u svrhu koju je namijenjeno iako je tužena osiguravajuća kuća osporavalo da je vozilo bilo u pogonu. Međutim sud je odbio tužbu jer smatra da tužiteljica nije prikupila dovoljno dokaza kako je do zapaljenja auta došlo upravo zbog pogona, odnosno natakanja plina, a ne možda zbog neispravnosti plina, spravi za natakanje ili kakvog drugog uzroka.

Vozač i vlasnik vozila tužbeni je zahtjev podnio protiv osiguravajuće kuće, pozivajući se na to da je u trenutku zapaljenja vozila i sam bio treća osoba jer je bio izvan automobila te da je ozlijeđen prilikom spašavanja supruge i sina. Sud je utvrdio da je do zapaljenja došlo zbog neispravna plinske instalacija zbog koje je takvo vozilo opasna stvar za koju odgovara sam vlasnik.

Za razliku od drugoga suda ovaj put sud je odbio tumačenje da se  točenje pogonskog goriva na benzinskoj smatra vozilom u pogonu, odnosno korištenje vozila u svrhu koju je namijenjeno. Odbio je i tumačenje da je vlasnik izvan vozila u tom trenutku treća osoba.

Tužbeni zahtjev vlasnika i vozača vozila protiv benzinske postaje je odbijen s obrazloženjem da tuženik, benzinska postaja, nije odgovorna za štetu uzrokovane opasnom tvari, odnosno plina, već sud smatra kako je opasan predmet bilo vozilo zbog neispravne plinske instalacije i  nedostatka atesta, za što je odgovoran upravo tužitelj, vlasnik automobila.

Za razliku od oca i majke, sin je 2016. godine dobio presudu u svoju korist. Na prvostupanjskom sudu usvojen je tužbeni zahtjev dječaka koji je kada se nesreća dogodila 2009. imao devet godina.  Zadobio je opekline i ozljede zbog kojih je bio hospitaliziran, pretrpio bolove, strah, duševne boli, zadobio trajne ožiljke te zbog čega je trebao i tuđu pomoć i njegu.

I ovaj put sud se priklonio tumačenju da je vozilo na benzinskoj vozilo u pogonu, odnosno da se koristi u svrhu koju je namijenjeno.

Sud je prihvatio dokaze da je uzrok zapaljenja neispravna instalacija i nedostatak atesta te da je vozilo pritom bilo opasna stvar za koju je odgovoran vlasnik.

Međutim, sud je ipak presudio u korist dječaka, navodeći da je bio treća osoba te da iako je za štetu odgovoran vlasnik, to nema utjecaja na pravo da kao oštećena osoba dječak podnese odštetni zahtjev odgovornom osiguravatelju.

Naš komentar slučaja

Kako su utvrdili sudski vještaci, plinska instalacija na vozilu koje se zapalilo prilikom utakanja plina bila je tehnički neispravna i bez valjane atestne dokumentacije. Tijekom sudskih postupaka vlasnik je priznao kako je plin utočio jer nije imao novca iako je znao da instalacija nije atestirana, čime je ugrozio svoju obitelj i sebe.

Vozilo koje je krivnjom vlasnika tehnički neispravno, odnosno ima ugrađenu neatestiranu i neispravnu plinsku instalaciju smatra se opasnom stvari za koju je odgovoran vlasnik.

Međutim, za štetu koju pretrpe treće osobe, krivnja i odgovornost vlasnika ne oslobađaju osiguravatelja prema trećim osobama.

I u ovom slučaju ponovno se pokazalo kako isti slučaj i činjenice na različitim sudovima u Hrvatskoj mogu biti tumačeni nekonzistentno. Naime u dva sudska procesa prihvaćeno je tumačenje kako se vozilo i tijekom utakanja pogonskog goriva na benzinskoj postaji smatra vozilom koje se koristi u svrhu kojoj je namijenjeno, odnosno da je u pogonu. U trećem procesu sud je prihvatio suprotno  tumačenje – kako vozilo u tom trenutku nije u pogonu.

Osim toga, zbog neujednačene sudske prakse iako su majka i sin kao treće osobe ozlijeđeni u istom vozilu prilikom istog događaja, prvostupanjski i drugostupanjski sud je njezin tužbeni zahtjev odbio, dok je prvostupanjski sud presudio u njegovu korist.  Ali tek sedam godina nakon zamalo tragične obiteljske nesreće.

Savjet ako se nađete u sličnoj situaciji

Ne dovodite svoj život i tuđe živote u opasnost, provjerite ispravnost automobila pri kupnji. U ovom se slučaju pokazalo kako je otac doveo u opasnost cijelu obitelj jer je želio uštedjeti, pa je utočio plin iako mu je prethodni vlasnik rekao kako vozilo nema atest za instalaciju.

Kada vam se dogodi nezgoda,  odmah ili što je moguće prije, prikupite sve dokaze s mjesta događaja, policijski zapisnik  i utvrdite svjedoke . Također, prikupite i čuvajte medicinsku dokumentaciju o tjelesnim i psihičkim posljedicama nezgode za sve sudionike u događaju. Angažirajte iskusnog odvjetnika koji će podnijeti  što precizniji tužbeni zahtjev uz sve potrebne dokaze i tumačenja o tijeku događaja, njegovim posljedicama i odgovornosti tuženika.

U suprotnom, može se dogoditi da vaš tužbeni zahtjev bude odbijen zbog nedostatka dokaza ili nejasnom iskazu o uzroku događaja i odgovornosti fizičke ili pravne osobe te ne ostvarite pravo na odštetu iako vam je zdravlje pri događaju narušeno ili ste pretrpjeli kakvu drugu štetu izazvanu tuđom krivnjom. Pritom ćete još kao tužitelj zbog izgubljene parnice morati snositi znatne vlastite  troškove, ali i troškove tuženika.