Naš komentar: Orijentacijski kriteriji za visinu naknade za neimovinske štete i u čemu je problem sa sudskom praksom

Tema o visinama naknada za neimovinsku štetu koja je posljedica prometnih nesreća – što znači: ozljede, psihička i fizička bol, strah, naruženost, invaliditet i smrt – proteklih je godina u krugovima koji se bave pravnom praksom nakon prometnih nesreća podigla podosta prašine. Iako su doneseni orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda, smatramo kako se pravosuđe i dalje previše drži “tablica” prilikom određivanja naknada za štetu, a premalo razmatra objektivne specifičnosti svakog slučaja.

Cijela je priča oko naknada za neimovinsku štetu u prometnim nesrećama tijekom više od deset godina izazvala i brojne komentare, uključujući i onaj po našem mišljenju svakako najkorisniji, Jakoba Miletića, tadašnjeg predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda. Želite li dobiti jasan pregled cijele problematike, svakako vam preporučujemo da osim ovog našeg komentara pročitate i ova dva povezana članka.

No, krenimo od početka: kako počinje naša priča o iznosima naknada za fizičke ozljede? Svojevremeno je, prije desetak godina, u Hrvatskoj došlo intenzivne “kampanje” dvaju velikih osiguravajućih društava iz područja automobilske odgovornosti s ciljem da se definiraju i naprave tablice invaliditeta i ozljeda koje bi matematičkim putem izračunavale iznose koje treba dobiti oštećenik u prometnoj nesreći. To se pokušalo učiniti uz službenu podršku Hrvatskog ureda za osiguranje – udruženje svih osiguravatelja koji se bave obveznim osiguranjem automobila.

Cjelokupnu tada nastalu situaciju smatramo pravno dvojbenom u nekoliko aspekata, budući da Hrvatski ured za osiguranje i osiguravajuća društva nemaju baš nikakve veze s medicinom, a koja je, kao struka, velikim dijelom bila isključena iz ovog postupka. Cijelu je situaciju to činilo vrlo apsurdnom jer su se pokušali utvrditi upravo kriteriji za zdravstvenu štetu, psihičku i fizičku bol te u konačnici i smrt, bez imalo značajnijeg sudjelovanja medicinske struke u cijelom procesu. Oni vještaci koji su sudjelovali u postupku bili su, možemo slobodno reći, instrumentalizirani od inicijatora cijelog procesa.

Neka su osiguravajuća društva tada odbila sudjelovati u cijelom procesu, ali su inicijatori napravili velik pritisak prema pravosuđu, pokušavajući u konačnici dati legitimitet cijelom procesu i kroz organizaciju stručnog seminara na kojemu su tablice i cijelu ideju trebali odobriti predstavnici pravosuđa.

Gotovo da i nije potrebno posebno skretati pažnju na nekoliko pravno nedopustivih situacija koje su čak i izlazile iz zakonskih okvira i načela neovisnog pravosuđa, poput predstavnika sudske vlasti koji su na seminaru gosti osiguravajućih društava ili, pak, činjenice da suci ne smiju sudjelovati u ikakvom donošenju zakona ili pravilnika, već ih su se isključivo dužni držati. Taj cjelokupni seminar – po ocjeni mnogih koji su pratili cijelu situaciju – nešto je što se jednostavno nije smjelo dogoditi jer je pravosuđe instrumentalizirano u interesu privatnih tvrtki (osiguravajućih društava).

Glavni motiv koji je stajao iza nastojanja dijela osiguravajućih društava da definiraju ove tablice bio je, naravno, u tome da se umanje naknade koja bi ona bila dužna isplaćivati stvarno stradalim osobama u prometnoj nesreći, s vrlo očitim ciljem povećanja profita za osiguravajuća društva koja naplaćuju police automobilske odgovornosti (koje su usto zakonom obavezne!).

Naravno, s druge strane, posve je točno da je trebalo uspostaviti kriterije po kojima se određuje naknada za neimovinsku štetu, od pretrpljenog straha preko ozljeda do invaliditeta ili smrti, kao i gubitka roditelja ili djeteta. Potrebna za ujednačavanjem sudske prakse iznikla je iz prilično šarolike i raznolike prakse koja je prethodila ovom postupku, a gdje se često za slične ozljede dodjeljivao posve različit iznos.

Želite li stoga, barem okvirno, znati što možete očekivati u pogledu naknade za neimovinsku štetu koju ste pretrpjeli u prometnoj nesreći, kao rješenje su nastali orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda, popraćeni sjajnim, već spomenutim elaboratom Jakoba Miletića, predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda, koji dodatno razmatra ovu problematiku; smatramo da bi ga trebali pročitati svi koji žele bolje razumjeti ovu temu. Naravno, dio sudionika ranije spomenutog procesa pokušaja donošenja “tablica” bio je izrazito protiv ovog rješenja, a mišljenje predsjednika Građanskog odjela koje definira vrlo jasan smjer kojim bi ovu problematiku trebalo riješiti nažalost niti do danas nije posve zaživjelo u praksi.

Iako je nakon donošenja orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda donekle ujednačena sudska praksa prilikom dosuđivanja naknade za nematerijalnu štetu, mi smatramo kako sudovima i sucima, nažalost, i dalje nedostaje volja da se utvrde sve činjenice nakon prometne nesreće. Činjenice te vrste obično su ključne kako bi se mogao pravično dosuditi pojedini iznos pa stoga možemo reći kako je i primjena orijentacijskih kriterija u sudskoj praksi zaživjela tek djelomično i ne u cijelosti, svojim pravim smislom i nakanom, već se pravosuđe vrlo često oslanja na puko zbrajanje i množenje po propisanim kriterijima.

Kada bi sudovi zaista ove orijentacijske kriterije tretirali kao orijentacijske i pokazali više volje da se utvrde točne okolnosti koje su utjecale na visinu štete, tek tada bi ovi orijentacijski kriteriji, po našem mišljenju, ispunili svoju svrhu. Smatramo da je uloga suda da u svakom pojedinačnom slučaju provede cjelokupni postupak, izvede sve dostupne dokaze i vještačenja i tek nakon toga, slobodnom procjenom provedenih dokaza, donese pripadajuću naknadu imajući u vidu i orijentacijske kriterije ali i objektivne specifičnosti svakog pojedinog slučaja.

Ljudske se nesreće, koje često u slučaju prometnih nesreća prerastaju i u velike životne tragedije, teško mogu posve svrstati u ovakve ili onakve tablice, pa zbog toga više vrednujemo pristup kakvoga u svojem mišljenju predlaže Jakob Miletić. Sudovi bi, najjednostavnije rečeno, u ovakvim postupcima morali odustati od recentne prakse koja se u posljednje vrijeme često svodi isključivo na primjenu orijentacijskih kriterija i to je ono na što Udruga Bonus u svojem radu i komunikaciji prema javnosti kontinuirano upozorava.

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail
0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *