Posts

Naletio na srnu, a lovačko društvo nema dovoljno niti da bi platilo vještačenje: Još jedan primjer dugotrajnog sudskog postupka zbog naleta na divljač

Lovačka su društva, koja su po zakonu odgovorna za lovna područja koja se nalaze uz cestu te su ih dužna osigurati i postaviti znakove upozorenja, često na granici solventnosti, pa ne samo da ne mogu pokriti štetu nastalu na vozilu, već često ne mogu pokriti niti troškove sudskog vještačenja a i sklona su odugovlačenju postupka koji se, poput ovog slučaja, često znaju protegnuti i na tri ili više godina…

Pozadina događaja i sudski postupak

Vozač prilično skupog automobila naletio je na cesti na srnu, kojom prilikom je srna pregažena te je potom i uginula, a na automobilu je počinjena velika materijalna šteta. Svjedok u sudskom postupku – lovnik koji je na poziv policije došao ukloniti srnu – rekao je sudu kako nikada nije vidio takvo mjesto nesreće koja je posljedica naleta na divljač te je rekao kako je srna bila “sva u komadima”, ponegdje su se vidjele jedino koža i kosti. Na automobilu su nastala velika oštećenja – branik, prednja hauba, maska, farovi, gotovo cijeli prednji dio auta bio je znatno oštećen te je šteta procijenjena na oko 35.000 kuna.

Vozač je na sudu izjavio kako je vidio da se krdo srna približava cesti no kako nije pretpostavio da će cestu i prelaziti te stoga nije prilagođavao brzinu niti kočio, već je nastavio voziti brzinom od oko 80 km/h. Prije naleta automobila na srnu, izjavio je vozač, nije na cesti vidio nikakav znak opasnosti od divljači, a kada je počeo kočiti jer je bilo jasno što će se dogoditi, već je bilo prekasno.

Kao i u našim ranijim tekstovima u kojima smo se osvrnuli na problematiku naleta na divljač, i u ovom se slučaju na strani tuženika našlo lovačko društvo čija je odgovornost osiguravanje toga dijela ceste od naleta na divljač, budući da se lovno područje nalazi tik uz cestu. Sam tuženik, lovačko društvo, odustao je od bilo kakvog prometno-tehničkog vještačenja budući da nije imalo dovoljno sredstava da financira taj postupak.

U našim ranijim osvrtima već smo vidjeli da situacija u kojoj lovačko društvo nema dovoljno sredstava za sudski postupak ili isplatu naknade štete nije nimalo rijetka. Međutim, tuženik je predložio vještačenje radi li se uistinu o tako velikoj šteti na automobilu te dodatno utvrđivanje suodgovornosti tužitelja (vozača) od barem 10 posto budući da je tužitelj i sam priznao kako nije na vrijeme prilagodio brzinu, iako je vidio krdo srna.

Iako je prvostupanjski sud presudio u korist tužitelja (uz uvažavanje i njegove odgovornosti u omjeru od 10 posto), tužitelj se potom na presudu žalio, budući da je osiguravajuće društvo kod kojega je lovačko društvo bilo osigurano smanjilo iznos isplate za franšizu, te je tužitelj potraživao razliku od lovačkog društva. Budući da nije bilo vještačenja, tužitelj je u svojoj žalbi istaknuo i kako nema elemenata temeljem kojih bi se moglo zaključiti da je vozač svojom vožnjom doprinio nastanku štetnog događaja u bilo kojem iznosu.

Naš komentar slučaja

Kao što smo već nekoliko puta pisali, prometne nesreće u kojima je došlo do naleta motornog vozila na divljač zbog izlaska divljači na cestu niti su rijetki, niti su – kako bi se na prvi pogled moglo pretpostaviti – jednostavni. Iako je nominalno, prema pravnom okviru, za nalet divljači pod vozilo na cesti odgovorno lovačko društvo koje upravlja lovištem koje se nalazi oko ceste, te je ono dužno i poduzeti odgovarajuće korake poput obilježavanja ceste znakovima koji upozoravaju na opasnost od izlijetanja divljači na cestu, sudski postupci u praksi nisu nimalo jednostavni.

Čest je problem da lovačka društva nemaju dovoljno financijskih sredstava da pokriju štetu na automobilu, naročito u ovakvim slučajevima kada se radilo o skupljem automobilu na kojem je počinjena velika šteta. Katkada lovačka društva nisu niti dovoljno solventna, kao u ovom primjeru, pa ne žele pokriti niti trošak prometno-tehničkih vještačenja kojima bi se podrobnije utvrdile okolnosti nesreće, a nekada se ne može niti lako utvrditi odakle je divljač izašla na cestu i koje je lovačko društvo odgovorno. Uz žalbu na drugostupanjskom sudu i eventualna ponovna suđenja u cijelom postupku ili samo u jednom njegovom dijelu, nije stoga u Hrvatskoj nimalo neobično vidjeti slučajeve ovakvih prometnih nesreća koji pred sudom traju i više godina.

Dogodi li vam se prometna nesreća u kojoj ste naletjeli na divljač, preporučujemo da, za početak, utvrdite je li policijski zapisnik koji utvrđuje okolnosti nesreće dovoljno detaljan te uključuje li informacije poput lokacije znakova koji upozoravaju na opasnost, budući da bi ovi elementi mogli biti važni tijekom daljnjeg sudskog postupka.

Svakako vam preporučujemo da potražite i pravnu pomoć – vrstu pomoći kakvu našim članovima u Udruzi Bonus pružamo besplatno u okviru članstva – jer praksa pokazuje da čak niti ova vrsta nesreće u kojoj u pravilu postoji jedino materijalna šteta na vozilu ne završava jednostavnom i kratkom parnicom.

Slučajevi prometnih nesreća u kojima je došlo do naleta životinje na automobil ima mnogo i, kao Udruga Bonus, možemo reći kako smo prilično sigurni da nikada neće biti riješeni bez sudskog postupka; upravo zbog toga našim članovima nudimo podršku i u ovakvim situacijama kada možemo provjeriti koje lovačko društvo gospodari pojedinim područjem, tko je zakupac lovišta i je li ta pravna osoba uopće solventna ili je već dulje vrijeme blokirana. O tome može ovisiti i odluka o isplativosti pokretanja sudskog postupka i druge pravne radnje.

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

Motociklist je naletio na srnu iz lovišta bez koncesionara. Tko je odgovoran za štetu?

Vozeći se državnom cestom dvadesetogodišnji motociklist je udario u srnu koja je u tom trenutku izletjela iz šume. Zbog zadobivenih ozljeda te uništenog motocikla vozač je tužio Hrvatski lovački savez. Međutim najprije je na prvostupanjskom sudu vozaču odbijen tužbeni zahtjev, a na drugostupanjskom presuda je pobijena i sud je utvrdio suprotno – da je za naknadu štete ipak odgovorna pravna osoba koju je tužio.

Pozadina događaja

Motociklist je nastradao na državnoj cesti kada je pred njegov motocikl s lijeve strane iz šume izletjela srna. Pretrpio je više ozljeda, zbog pada mu je naknadno izvađena slezena. Motocikl je u potpunosti uništen, a oštećena je i kaciga te motorističko odijelo. Uz cestu kojom se kretao i odakle je životinja iskočila bilo je državno lovište za koje još nije bio izabran zakupac ili koncesionar odnosno lovoovlaštenik.  Zato je najveći problem na sudu bio dokazati tko je odgovoran za štetu koju je neosporno uzrokovala divljač iz toga lovišta u vlasništvu RH.

Sudski postupak

Prvostupanjski sud odbio je tužiteljev zahtjev da mu nastalu materijalnu i nematerijalnu štetu nadoknadi Hrvatski lovački savez. Naime samo desetak dana prije nezgode u travnju 2008. godine Savez je dobio rješenje da na tom državnom otvorenom lovištu provodi mjere uzgoja i zaštite divljači, do okončanja javnog natječaja za davanje u zakup ili koncesiju lovišta. Općinski sud smatrao je da ne postoji odgovornost Saveza jer nije bio lovoovlaštenik, odnosno vlasnik lovišta, a koji su prema Zakonu o lovstvu odgovorni za štetu koju počini divljač koja živi u lovištu.

Nakon tužiteljeve žalbe Županijski je sud presudio u njegovu korist. U obrazloženju presude sud se pozvao na sudsku praksu prema kojoj se divljač smatra opasnom stvari za koju je prema Zakonu o obveznim odnosima odgovoran vlasnik ili osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar. U konkretnom slučaju umjesto vlasnika, Republike Hrvatske, sud je utvrdio da je objektivna odgovornost na Savezu kojem je povjerena briga za divljač u tome lovištu.

Naš komentar slučaja

I u ovom se slučaju naleta na divljač, kao i kod većine sličnih o kojima smo već pisali, pokazalo da je dokazivanje odgovornosti za štetu mukotrpno, zahtjevno i dugo te da sudovi nemaju ujednačena stajališta. Potvrđuje se naš stav da nakon sudara s divljači slijedi sudar s pravosuđem. U konkretnom slučaju sudski se postupak otegao na više od sedam godina. Nezgoda se dogodila u travnju 2008. godine, prvostupanjska presuda je donesena pet godina kasnije, 2013. godine, a drugostupanjska tek krajem 2015.

Savjet ako se nađete u sličnoj situaciji

Posljednjih su godina sve češći susreti s divljim životinjama na prometnicama, događaju se i mnoge bizarne nezgode kao što je nalet glisera u moru na divlje svinje koje preplivavaju do otoka. Na mjestu događaja odmah prikupite što više podataka i dokaza, fotografirajte, utvrdite potencijalne svjedoke. I ono najvažnije, što prije potražite pravnog zastupnika koji ima iskustva sa sličnim događajima i koji će prema zakonima, a još više iz sudske prakse znati  utvrditi odgovornu pravnu osobu prema kojoj postaviti tužbeni zahtjev.

Preporučujemo vam da pročitate i naš članak koji objašnjava sve specifičnosti ovakvih slučajeva, odnosno zašto nisu u praksi posve jednostavni, kao i da pročitate što se dogodilo u jednom sličnom slučaju u kojem su bila poznata lovačka društva koja upravljaju lovištem – ali čak niti to nije spriječilo brojne pravne probleme

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

Naletjela autom na divlju svinju na granici dvaju lovišta, trupla nema. Kako utvrditi krivnju?

U ovom našem primjeru vozačica je naletjela na divlju svinju vozeći noću po jednoj javnoj cesti. Bilo je nekoliko poteškoća u utvrđivanju konačne odgovornosti: truplo svinje nije nađeno na cesti, u policijskom zapisniku nije bilo evidencije o znakovima upozorenja na cesti, a sama se cesta nalazila upravo na području razgraničenja dvaju lovišta kojima upravljaju dva različita lovačka društva…

Pozadina događaja

Vozačica je doživjela prometnu nesreću kada je na njezino vozilo naletjela divlja svinja, zbog čega je na vozilu počinjena šteta u vrijednost od oko 25 tisuća kuna. Prometnica na kojoj se nesreća dogodila prolazi baš granicom dvaju lovišta – svakime od njih upravlja drugo lovačko društvo – a nakon nesreće na cesti nije pronađeno truplo životinje. U policijskom zapisniku o nesreći također nije bilo evidencije o prometnoj signalizaciji, odnosno podatka o tome nalazi li se na tom mjestu prometni znak koji bi upozoravao na opasnost od izlijetanja divljači na cestu.

Sudski postupak

Već smo u našoj rubrici Savjeti pisali o tome kako je u situacijama kada se radi o naletu automobila na divljač katkada teško utvrditi odgovornu fizičku ili pravnu osobu, unatoč zakonskim propisima i rješenjima. U ovom primjeru, slučaj je dodatno zakompliciran činjenicom da na mjestu nesreće nije pronađeno truplo životinje koja je nesreću prouzročila. Vozačica je pretpostavila kako je životinja nedaleko mjesta nesreće uginula, no tužena lovačka društva tvrdila su kako se ničim ne može dokazati da se uistinu radilo o divljači – što bi podrazumijevalo i njihovu odgovornost – već da se moglo raditi i o odlutaloj domaćoj životinji.

U ovom je slučaju spor postojao i zbog činjenice da se s jedne strane ceste nalazi jedno, a s druge strane drugo lovačko društvo. Vozačica je pritom bila jedina svjedokinja u smislu da može sa sigurnošću  reći s koje je strane divlja svinja izletjela na cestu i udarila u njezin automobil, međutim tuženo lovačko društvo koje gospodari lovištem s te strane ceste tvrdilo je kako je zemljište u tom trenutku bilo natopljeno snijegom te kako se stvorio led, a da divlje svinje izbjegavaju takva područja. Lovačka društva međusobno su se “prepirala” iz kojega je područja divlja svinja izašla na cestu, pri čemu su tragovi divlje svinje uočeni tijekom očevida, u prisutnosti lovočuvara, na jednom od područja.

Nakon vještačenja nekoliko vještaka, kao i saslušanja svjedoka koji su toga i sljedećega dana prolazili cestom, drugih putnika u automobilu tužiteljice, te pregledavanja fotodokumentacije, sud je dao za pravo tužiteljici te je zaključio kako je njezin tužbeni zahtjev opravdan.

Oba lovačka društva – koja su tijekom postupka krivnju prebacivala na ono drugo društvo – proglašena su krivima (solidarna odgovornost) temeljem toga što su oba u svojim gospodarskim osnovama imala divlju svinju kao životinju koja se zadržava na području njihovog lovišta.

Naš komentar slučaja

Susret s divljači na cesti često je, nažalost, i susret s nedorečenim zakonodavstvom koje se često mijenjalo te je stoga podložno slobodnim tumačenjima suca ili sutkinje. Ne samo što je zakonodavstvo u ovom slučaju, kako smo već pisali, prilično komplicirano već je u pojedinim segmentima i vrlo nedorečeno. Pojedini su propisi čak, rekli bismo, van realnih životnih situacija – od vozača se gotovo očekuju nemoguće reakcije u djelićima sekunde kako se on ili ona ne bi smatrali krivima!

Velik je problem u praksi i to što su lovačka društva često nesolventna pa su potrebni veliki napori da bi se ishodila pravomoćna presuda i da bi se oštećena osoba naplatila.

Po našem mišljenju, valjalo bi znatnije promijeniti zakonodavni okvir koji regulira ove situacije.

Savjeti ako se nađete u sličnoj situaciji

Kao i u drugim slučajevima, ukoliko u nesreći nije bilo ozlijeđenih osoba već je samo počinjena materijalna šteta, savjetujemo vam da mobitelom napravite niz vrlo detaljnih fotografija mjesta nesreće. Proučite eventualne tragove i snimite mjesto odakle je životinja, po onome što ste vidjeli, istrčala na cestu. Od policije zatražite da se u zapisniku nalaze sve informacije o okolnostima nesreće, uključujući i podatak o tome postoji li na tom mjestu odgovarajuća prometna signalizacija koja upozorava na divljač i je li cesta ograđena. Bez svih ovih detalja nije vjerojatno da ćete u sudskom postupku uspjeti dokazati svoju stranu priče i, što je najvažnije, uspjeti naplatiti štetu.

Pročitajte i članke o nekoliko tipičnih slučajeva koji ilustriraju što se sve može dogoditi u kasnijem postupku kad vozači svojim motornim vozilom nalete na divlju životinju na cestu.

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

Naletjeli ste na divljač koja se nalazila na cesti. Tko je odgovoran za nastalu štetu?

Slučajevi naleta na divljač u Hrvatskoj nisu nimalo rijetki – mnogo cesta prolazi kroz planinska i ruralna područja te se divljač, unatoč svim naporima koji se poduzimaju da do toga ne dođe, ipak može naći na cesti. Ukoliko ste pretrpjeli štetu na motornom vozilu zbog naleta na divljač, je li ta šteta utuživa odnosno – tko je za nju odgovoran?

Naletjeli ste na divljač – divlju svinju, srnu, jelena ili bilo koju drugu vrstu divljači – na javnoj cesti i zbog toga je na vašem vozilu nastala šteta. Takvih je slučajeva u Hrvatskoj, zemlji u kojoj mnoge ceste prolaze kroz ruralna ili planinska područja, više nego što biste na prvi pogled mogli pomisliti. Kao i u svim ostalim situacijama o kojima pišemo na našem webu, u slučaju svake nezgode postoji nečija odgovornost. Kako se ona određuje u ovom slučaju?

Situacija oko utvrđivanja odgovornosti zbog naleta na divljač bila je, na prvi pogled, nešto jasnije definirana starim Zakonom o lovstvu koji je, međutim, prestao vrijediti 2005. No, zbog potpunosti našeg komentara, valja reći kako je tada u spomenutom zakonu bilo propisano da je za štetu koju počini divljač odgovorno lovačko društvo koje upravlja lovištem gdje ta divljač živi – ali pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači.

Tim ranijim zakonom i nekim njegovim kasnijim promjenama bilo je rečeno da dio odgovornosti snosi i vozač ukoliko brzinu nije prilagodio uvjetima na cesti ili se nije pridržavao prometne signalizacije.

Novim Zakonom o cestama koji je na snazi od 2011. propisano je da se za štetu koja je počinjena trećim osobama – dakle, vozačima automobila i drugih vozila – a koja je nastala na javnoj cesti odgovara po osnovi krivnje. U konačnici, pravna osoba koja upravlja javnom cestom – koncesionar, odgovara za štetu ukoliko javna cesta, na zahtjev društva koje upravlja lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i drugom opremom koja je u skladu s posebnim propisima.

Da pojednostavimo: tko god da upravlja javnom cestom, morao je na nju postaviti znak upozorenja, odnosno znak opasnosti koji upućuje na mogućnost izlijetanja divljači na cestu. Međutim, ono što u aktualnoj pravnoj regulativi dodatno komplicira situaciju jest zakonska odredba koja kaže da je to od njih eksplicitno trebalo zatražiti lovačko društvo. Ukoliko lovačko društvo koje gospodari lovištima uz cestu nije zatražilo postavljanje takvih znakova, moglo bi se govoriti i o njihovoj odgovornosti jer bi se u tom slučaju radilo o evidentnom propustu lovačkog društva. Također, organizacija koja upravlja javnom cestom dužna ju je propisno ograditi.

Ukoliko ste se našli u toj situaciji te ste na javnoj cesti motornim vozilom naletjeli na divljač, vaš će pravni zastupnik i sud morati istražiti i razmotriti upravo spomenute elemente kako bi se utvrdila konačna odgovornost. Kao što možete pročitati u našoj rubrici s konkretnim primjerima iz prakse, bilo je slučajeva kada je postupak utvrđivanja odgovornosti za nastalu štetu trajao dugo ili je odgovornost bilo zahtjevno dokazati. Susret s divljači često je i susret s nedorečenim, nedovoljno preciznim zakonodavstvom pa je mnogo toga prepušteno slobodnoj volji suca, zbog čega je, bez detaljnih dokaza, teško provesti postupak. Kada se tome doda i činjenica da lovačka društva obično nemaju dovoljno novaca na računu ili ga nemaju uopće, oštećenom je teško naplatiti štetu čak i u slučaju pravomoćne presude.

Naš je savjet za ovu situaciju – pozovite policiju te, ukoliko nema ozljeđenih, pokušajte mobilnim telefonom sami fotografirati sve što smatrate važnim, a to može uključivati i tragove krvi životinje na cesti i svakako na braniku kao i štetu na drugim dijelovima automobila. Fotografirajte i druge materijalne dokaze koji pokazuju okruženje u kojem se nezgoda dogodila. Potom svakako potražite pravnog zastupnika koji će vam pomoći u daljnjem procesu naknade štete.

Pročitajte i naš konkretan komentar u pojedinim primjerima slučajeva koje imamo vezano uz ovu situaciju.

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail