Andrej Bulat čekao je više od šest godina na presudu šibenskog općinskog suda za prometnu nesreću u kojoj je bio – suvozač. I dočekao.

Andrej Bulat, ako se sjećate, izgubio je obje noge u prometnoj nesreći prije više od šest godina, u kojoj je bio suvozač. U međuvremenu je morao prilagoditi kuću svom invaliditetu, nabaviti vozilo s posebnim komandama, pokriti troškove terapija i od nečega živjeti, a odštete niotkud. Pogledajte prilog o Andreju Bulatu.

Nakon nesreće je prebolio MRSA-u, legionarsku bolest i ozbiljne dekubituse. Sve troškove koje nije pokrivao HZZO, morala je podmiriti njegova obitelj, uključujući i spužvu za invalidska kolica, koju ne priznaje HZZO, a  stavlja se na sjedalo invalidskih kolica da se ne bi ponovio dekubitus.

U ovom postupku prvi novčani iznos na ime naknade štete uplaćen tužitelju Andreju Bulatu 07. srpnja 2017. godine, dakle nakon šest i pol godina. U tih šest i pol godina, prve tri godine tužitelj nije imao nikakvih prihoda, a ovisio je o pomoći svoje obitelji.

Prateći slučaj na našem facebooku pitali ste se zašto je sve to trajalo tako dugo. Pitali ste se što radi Andrejeva odvjetnica, oteže li druga strana postupak u nedogled? Možda smo vam trebali napomenuti da se suđenje odvijalo u – Šibeniku.

Naime, predmetu čistog pravnog osnova (suputništvo) od pokretanja tužbe do pravomoćnosti presude potrebno više od 6 godina isključivo ako sud nije poštovao načela parničnog postupka, kao i ustavom zajamčena načela, a od kojih je sud postupajući očito odustao. Institut prava na suđenje u razumnog roku uveden je u pravosuđe RH, prije svega, zbog činjenice da postoje apsolutno nerazumni rokovi u kojima se čeka donošenje pravomoćne presude. Zbog egotripa prvostupanjskog suda i pokušaja da se tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom jer je, navodno, sjeo u auto s neovlaštenim vozačem, sud je uporno inzistirao na saslušanju turskog državljanina na radu u SR Njemačkoj, koji je zajedno sa vozačem, automobilom kojim se dogodila prometna nesreća doputovao iz Njemačke.

Da bi naplatio kasko štetu u nadležnom osiguravajućem društvu u Njemačkoj on je, po nalogu vlasnika automobila, prijavio vozača dan nakon nesreće za neovlašteno korištenje vozila. Pravomoćnom presudom kaznenog suda ta je optužba odbačena. Jasno je da pozvani svjedok nije imao nikakav interes odazvati se pozivu, ali to sud nije spriječilo da ga dvije poziva konzularnim kanalima. Da bi dokazao – nemoguće. Jer, za isključenje od odgovornosti osiguravatelja potrebno je bilo kumulirati dvije okolnosti;  da je vozilom upravljao neovlašteni vozač (što nije, jer to proizlazi iz ukupnog spisa, a konačno i proizlazi iz odustanka nadležnog državnog odvjetništva od gonjenja po lažnoj prijavi turskog državljanina, za kojeg je jasno da mu ne pada na pamet doći kao svjedok u parničnom postupku jer bi i njega mogla dočekati kaznena prijava zbog počinjenja djela iz čl. 304. Kaznenog zakona)  i  da je suputniku činjenica kako vozilom upravlja neovlašteni vozač bila poznata (što opet nema nikakvog uporišta u spisu, i isto je nedvojbeno utvrđeno već saslušanjem tužitelja i vozača još 2012. godine).

Dakle, iako su sve bitne okolnosti utvrđene još 2012., te vozač već tada izdržava svoju kaznu u zatvoru u Gospiću,  sud tek 12. prosinca 2014. godine objavljuje odluku kojom djelomično usvaja tužbeni zahtjev tužitelja. Obje strane ulažu žalbu. Nakon brojnih požurnica i zahtjeva za suđenje u razumnom roku, te povrata spisa na općinski sud kako bi ispravio propuste u dostavi presude, drugostupanjski sud 08. svibnja 2017. godine donosi presudu, koja je tužitelju dostavljena 22. svibnja 2017. godine , a tuženiku tek na inzistiranje tužitelja cca mjesec naknadno. Treba li napominjati da revizija uložena u lipnju još nije upućena Vrhovnom sudu na rješavanje.

Postupanje prvostupanjskog suda je čisti pravni ekshibicionizam, i to tendenciozan, jer je jasno da je slučajno turski državljanin došao na saslušanje da bi i dalje tvrdio da je vozač bio neovlašten, te da unatoč tome ne postoji kumulativno ispunjena pretpostavka da je suputnik znao da je vozač neovlašten.

No sud je tu da od takvih zaštiti nemoćne osiguravateljske grupacije  i to naglašava već prilikom  ispitivanja tužitelja, održanog u njegovom stanu, jer zgrada suda nema pristup za invalide, predbacujući odvjetnici tužitelja da ga je tu dovela pokušavajući izazvati sažaljenje očajnim zdravstvenim stanjem svog klijenta.

Da zaključimo, zloupotreba prava je moguća, ona se čak očekuje među strankama, zbog pokušaja odgađanja svojih obveza , međutim nije očekivana od strane suda koji je, između ostaloga, dužan respektirati načela parničnog postupka, kao i ustavom zajamčena načela.

Za zainteresirane pravnike donosimo i kronološki pregled slučaja Bulat:

  • 21. prosinca 2010. godine, datum nesreće, suputnik u vozilu registarskih oznaka DA-S 4710 ( D), u kojoj nesreći tužitelj ostaje bez obje noge uz brojne druge ozljede

 

  • 24. veljače 2011. godine-tužba predana na Općinski građanski sud u Zagrebu, a temeljem stvarne i mjesne nadležnosti. Odlukom Vrhovnog suda spis delegiran da daljnje odlučivanje Općinskom sudu u Šibeniku te dobiva broj P-1565/2011. Delegira se radi preopterećenosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu i pravilnog opterećenja svih sudova u RH

 

  • 27. listopada 2011. prvo ročište u predmetu na kojem se predlažu dokazi koji se imaju provesti u daljnjem tijeku postupka, ročište odgađa do 21. veljače 2012. kada će se provesti dokaz saslušanjem stranaka i dokaz saslušanjem vozača, te da će se pribaviti kazneni spis K-87/11 i K-191/11, uz upozorenje strankama na odredbu čl. 219. ZPP-a

 

  • podnesak tužitelja kojim obavještava sud da nije u mogućnosti pristupiti na to ročište zbog nepristupačnosti suda invalidskim kolicima te se ročište 21. veljače 2012. godine održava u stanu tužitelja gdje se izvodi dokaz njegovim saslušanjem, te sud donosi rješenje da će se zamolbeno saslušati vozač, pred Općinskim sudom u Gospiću, pošto se isti nalazi u zatvoru u Gospiću, na izdržavanju kazne, što znači da je već pravomoćno suđen zbog izazivanja prometne nesreće u kojoj je tužitelj teško stradao.

 

  • 9. kolovoza 2012.- vozač saslušan uz prisutnost zastupnika stranaka pred Općinskim sudom u Gospiću pod brojem R2-359/12.

 

  • 19. rujna 2012. godine održano je ročište pred Općinskim sudom u Šibeniku na kojem je saslušan svjedok, te rješenjem suda određena nova rasprava za 6. studeni 2012. godine radi saslušanja drugog svjedoka

 

  • 6. studenog  2012. na ročištu je saslušan drugi svjedok  i doneseno rješenje da se sljedeće ročište održava 15. travnja 2013. godine, kada će se saslušati svjedok  koji je turski državljanin na radu u SR Njemačkoj, pa će ga se zvati diplomatskim putem

 

  • 15. travnja 2013. na ročištu se konstatira se da nije pristupio turski državljanin, a obavljeno je dopunsko saslušanje vozača, ovaj puta u predmetnom parničnom postupku radi neposrednog izvođenja dokaza pred nadležnim sudom, umjesto zamolbenog saslušanja, te sud donosi rješenje o ponovnom pozivanju turskog državljanina radi saslušanja na ročište koje je određeno za 28. listopada 2013. godine.

 

  • 28. listopada 2013. turski državljanin ponovno ne dolazi na zakazano ročište, sud zakazuje ročište za 27. veljače 2014. godine i određuje medicinsko vještačenje po vještacima medicinske struke

 

  • 27. veljače 2014. provodi se saslušanje vještaka, te sud donosi rješenje da će ročište biti održano 08. svibnja 2014. godine na koje sud ponovno poziva na saslušanje svjedoka

 

  • 8. svibnja 2014. godine-saslušava se vještak dr. Ivo Blaće te se zakazuje ročište za 30. lipnja 2014. godine na koje se ponovno poziva turski državljanin diplomatskim putem

 

  • 30. lipnja 2014. ponovno ne pristupa svjedok, a sud zakazuje ročište za 23. listopada 2014. godine i zamolbeno traži od nadležnog županijskog suda u SR Njemačkoj saslušanje svjedoka

 

  • 28. listopada 2014. sud zaključuje raspravu te određuje ročište za objavu odluke 8. prosinca 2014. godine.

 

  • sud odgađa objavu te 12. prosinca 2014. godine objavljuje odluku kojom djelomično usvaja tužbeni zahtjev tužitelja.

 

  • 19. prosinca 2014. godine tužitelj ulaže žalbu na presudu, kao i tuženik dana 29. prosinca 2014. godine, te je spis upućen Županijskom sud u Šibeniku 12. veljače 2015. godine. Požurnica za suđenje u razumnom roku tuženika 11. svibnja 2016. godine, a požurnica tužitelja 30. studenog 2016. godine

 

  • drugostupanjski sud 21. ožujka 2017. godine remisorno vraća predmet prvostupanjskom sudu (presuda greškom prvostupanjskog suda nije dostavljena Državnom odvjetništvu u Šibeniku a radi eventualnog ulaganja žalbe na rješenje o troškovima nastalim delegacijom nadležnosti). Prvostupanjski sud ispravlja grešku i dostavlja presudu nadležnom državnom odvjetništvu, te ponovno spis vraća drugostupanjskom sudu.

 

  • Drugostupanjski sud 08. svibnja 2017. godine donosi presudu koja je tužitelju dostavljena 22. svibnja 2017. godine , a tuženiku tek na inzistiranje tužitelja cca mjesec naknadno.

 

  • tužitelj ulaže reviziju dana 23. lipnja 2017. godine, a nakon toga piše požurnicu da bi požurio dostavu revizije tuženiku na odgovor-što je zakonska obveza, a što sud čini tek u listopadu 2017. te tuženik 02. studenoga 2017. godine dostavlja odgovor na reviziju.

 

  • dana 27. studenoga 2017. godine, prema podacima sa internetske stranice http://e-predmet.pravosudje.hr, konstatira se da revizija još nije upućena Vrhovnom sudu na rješavanje.

Svi su navodi javno dostupni i provjerljivi na stranicama e-predmet, a Andrej Bulat voljan je na zahtjev i bilo koji dio spisa skenirati i objaviti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *