Zahtjev za tuđom pomoći i njegom, primjer iz prakse

Presuda Općinskog suda u Sesvetama, sutkinja Andrea Herendić, Pn-677/2019, a povodom tužbe radi naknade štete iz prometne nezgode zbog potrebe za priznanjem tuđe pomoći i njege tužitelja koji ima 45 godina, a smješten je u domu za stare i nemoćne osobe zbog kvadriplegije.

U obrazloženju presude gdje sud navodi da se radi o specifičnoj potrebi tužitelja gdje nije potrebna klasična njega već tuđa pomoć, pokazuje da postoje i sudovi koji konačno sude i obrazlažu svoje presude. Još jedna od okolnosti koja je za napomenuti je da sud u citiranoj presudi „…nije bilo potrebno provoditi bilo kakvo medicinsko vještačenje, a pogotovo ne vještačenje po vještaku psihijatru, već sud sam može procijeniti na osnovu iskaza tužitelja potrebu za takvom tuđom pomoći…“

Nakon dugo godina koji ma se bavimo naknadom štete nailazimo na obrazloženje koje je logično, životno i presuđeno od strane suda, a ne nekog vještaka.

Od presude izdvojili smo dio obrazloženja koji nam pojašnjava stav suda.

„17. Sud nije imao razloga ne povjerovati iskazu tužiteljeve majke saslušane kao svjedoka, te iskazu tužitelja u dijelu koji se odnosi za potrebom za tuđom pomoći kada se tužitelj ne nalazi u Domu za starije osobe M.D., s obzirom da su isti životni i logični. Naime, točno je da je tužitelj nakon prometne nezgode od 14. kolovoza 2015. postao invalidna osoba koja se može kretati samo u invalidskim kolicima, te iz navedenoga razloga i smješten u Dom za starije osobe, jer se ne može sam brinuti za sebe, a navedeno ne može niti njegova majka zbog godina (rođena 1947.) što je i nesporno između stranaka. Ovdje valja napomenuti da tužitelj iako je invalidna osoba nije zatvorenik staračkog doma iz kojeg ne smije izaći, te se radi o osobi srednje životne dobi (rođen 1976.), a pogotovo imajući u vidu da isti ima maloljetnu kćer koja je u vrijeme saslušanja tužitelja u veljači 2020. imala 11 godina, te isti ima pravo na susrete i druženja s maloljetnom kćeri, a koje ostvaruje kod majke. Stoga sud smatra da se ovdje radi o nespecifičnoj tuđoj pomoći, bez njege, u vrijeme boravka tužitelja kod majke radi susreta i druženja s maloljetnom kćeri, a također je životno i logično da tužitelj treba i pomoć za obavljanje drugih poslova, kao što je tužitelj naveo odlazak doktoru povrh potreba u Domu, te odlasci u banku i sl. Stoga sud smatra da za takvu specifičnu tuđu pomoć nije bilo potrebno provoditi bilo kakvo medicinsko vještačenje, a pogotovo ne vještačenje po vještaku psihijatru, već sud sam može procijeniti na osnovu iskaza tužitelja potrebu za takvom tuđom pomoći. Imajući u vidu navedeno sud smatra da tužitelju s obzirom na duljinu boravka kod majke jednom tjedno za vikend, te obavljanje drugih poslova od strane majke umjesto tužitelja treba pomoć druge osobe od cca 10 sati tjedno, a kako mjesec u prosjeku ima četiri i pol tjedna, to onda sud smatra da je tužitelju potrebna pomoć druge osobe od cca 45 sati mjesečno.

18. Imajući u vidu navedeno sud smatra da se u ovom postupku ne može upotrijebiti nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka neurokirurga dr. V.B. koji je proveden u postupku koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl. br. Pn-2753/16 gdje je vještak naveo da je ovdje tužitelju potrebna trajna tuđa pomoć i njega od dva i pol sata dnevno. Naime, ovdje nije uzet u obzir smještaj tužitelja u Domu za starije osobe. Sud je također imao u vidu da je Općinski građanski sud u Zagrebu svojim dopisom od 18. ožujka 2021. (list 291) obavijestio ovaj sud da tužitelj u postupku koji vodi protiv istog tuženika radi naknade štete pod navedenim posl. br. Pn-2753/16 ne potražuje naknadu štete s osnove tuđe pomoći i njege, pa tako nije postavljen niti zahtjev za trajnom tuđom pomoći i njegom.“

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail
0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Leave a Reply

Your email address will not be published.