Nevjerojatna presuda da predujmljeni novac nije potrebno vraćati je nažalost pala na županijskom sudu

Deset tisuća kuna, koje je primila kao predujam za nužne troškove, i obvezala ih se vratiti kada dobije odštetu od osiguravajućeg društva za ozljede zadobivene u prometnoj nesreći, stranka je naprosto odlučila zadržati otkazujući, kada je došao trenutak naplate, svaku suradnju. Postoji li pravosuđe u kojem to može proći? Umalo!

Kada osoba dobije novac kao predujam za sklopljeni posao, a zatim samovoljno posao otkaže, logično bi bilo da dobiveni novac vrati. Nije za takav zaključak potrebno osobito pravno znanje, niti bi trebalo biti potrebno da takav predmet završi na sudu. Parničiti se u takvom slučaju je paralela obijesnoj vožnji, nešto poput obijesnog parničenja.

Ali kada ta osoba dobije presudu da dobiveni novac nije dužna vratiti čini ti se da je nemoguće da čitaš takvu presudu, a ona je upravo pred tobom. Potpisuje ju Senka Kirša, sutkinja Općinskog suda u Rijeci, stalna služba u Opatiji (Posl. broj 76 P-2372/2018). Prvo pitanje koje si nekom logikom moraš postaviti je jesmo li mi išli na isti fakultet i čitali iste knjižurine, i potom dobili neke diplome, položili iste pravosudne ispite ili je netko krivo izdao nekome certifikat. Drugo pitanje, jesu li svi sudionici, sud i stranke, poslovno sposobni? I, napokon, je li namjera uređujućeg suca činiti štetu jednom od sudionika pa, implicite, korist drugom? Ako jest, koji je razlog? U svakom slučaju bilo bi dobro raspravnog suca zamoliti da se prekvalificira jer ovo što sada radi ne zna raditi!

Ne mogu govoriti generalno o pravosuđu. To radi ministar pravosuđa i obično laže. Laže li samo druge ili i sebe to valja njega pitati, ali radi to na uvijek isti način – statistikom. Zato bi barem sudska, javna, rasprava trebala biti festival pravosuđa, kao što su izbori festival demokracije. Notni zapis po kojem pjevamo u sudnici je zakon, koji je donesen u za to predviđenim procedurama, kako procesni tako i materijalno pravni, a onda u sudnici čujete kako falša dirigent, a vas kao sudionika strogo upozorava na svoju funkciju i zabranjuje određena pitanja. Moje, zabranjeno, pitanje tuženoj je bilo: „Je li vas ičega sram?!“ Kada već nije onoga tko vam je takav savjet dao.

Čak i kada je iskaz tužene besramno laganje, presudu je trebalo donijeti temeljem činjenica koje su nesporne, a ne na temelju iskaza stranaka, po principu ako činjenice govore drugačije to gore po činjenice. Kao pravnik, mirno sam čekao presudu, potpuno siguran u izreku i obrazloženje. Ono što sam pročitao izgledalo je kao grafit na zidu: „Ili sam glupa ili sam potkupljena, ali nešto od toga jesam!“

U međuvremenu je drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru, posl. br. 10 Gž-578/2019, sudac Željko Đerđ, dakako, preinačio presudu, a temeljem zakonskih propisa, jer nije na njemu da komentira van predmeta spora. Zato ću si ja dati oduška jer sam em razočaran u pravosuđe, em prvostupanjskom presudom osobno oštećen. Primjerice, osobno sam popisao trošak zastupanja jer taj dan nisam išao s odvjetnikom već sam na raspravu, a gospođa ne uloži troškovnik u spis na dan zaključenja rasprave i odbije trošak jer troškovnik nije predan. Besramno!

Predložio bih, kao kod vozačkih ispita, da nakon pet preinačujućih presuda od strane županijskog suda sudac ide na ponovni pravosudni, a preporučljivo i test inteligencije. Poželite li me pak tužiti, gospođo sudac, nije zgorega spomenuti da je nadležan Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom.

S poštovanjem pravosuđu, tepih Vaših nogu Mihael Hribar

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail
0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Leave a Reply

Your email address will not be published.