Stvarno mi se sviđa pravosuđe! Čekam samo da bivši predsjednik Vrhovnog suda i njegov zamjenik u duetu i zapjevaju: Svaka tuđa zeeeeemljaaaa tugaaaa jeeee goleeeeema…

Stvarno mi se sviđa pravosuđe. Paz’ der vamo! Ne samo da je bivši predsjednik Vrhovnog suda g. Hrvatin otišao kao gastarbajter u Albaniju (vidim nije ni kod Albanaca sjajno kada kadrove traže od Hrvata), nego recentno pročitah da i gospodin Marin Mrčela sprema kofere i zakone pa kreće u gastarbajtere. On, doduše, nešto zapadnije, ali isto neloše plaćeno, pa bi nam se moglo još desiti da bivši predsjednik Vrhovnog suda i njegov zamjenik, kada dođu u stari kraj za praznike, opijeni nostalgijom i domaćim vinom, u duetu i zapjevaju: Svaka tuđa zeeeeemljaaaa tugaaaa jeeee goleeeeema…

Oni odoše, a koga nam ostavljaju? Pa, recimo, predsjednika Ustavnog suda g. Šeparovića koji, pun povjerenja u nepristrano suđenje, traži izuzeće Županijskog suda u Zagrebu u predmetu po privatnoj tužbi protiv umirovljenog prof Vjekoslava Miličića koji ga je negdje spomenuo, čini mi se kao plagijatora doktorske disertacije. Koliko vidim i naslućujem, predsjednik Županijskog suda g. Turudić nema namjeru usvojiti zahtjev jer, po mom sjećanju, i nije baš nešto u ljubavi s predsjednikom Ustavnog suda, a nakon spisa Sanader. Pade mi na pamet lijepa poslovica: „Kada slonovi vode ljubav trava nastrada!“ A što tek kada se posvade?

Zamislite stanje u kojem predsjednik Ustavnog suda ne uspije dokazati da ga je prof Miličić oklevetao, iz čega bi acontrario moglo proizaći da je je predsjednik Ustavnog suda plagirao doktorsku disertaciju, pa dobijemo još jedan slučaj poput g. Brkića i diplomskog rada. G. Šeparović smjesta je uzvratio prof Miličiću, nazvavši ga, ako se ne varam, vrlo osebujnom osobom, što je apsolutno točno. Pa tko normalan čita doktorske radove iz područja porodičnog prava, ako nije osebujan?

Jest da postoje neke podudarnosti doktorskog rada i ocjene ustavnosti obiteljskog zakona prof Hrabar u ulozi, mislim voditelja grupe za izradu zakona, koja je, eto, slučajno i mentor g. Šeparoviću. Ali je, isto tako, točno da je prof Miličić svojedobno tužio manje-više sve svoje kolege profesore, pa i neke koji su mu bili kumovi na raznim vjenčanjima, iz razno-raznih razloga. Sjećam se da je tužio i jednog svog suseljana jer je taj, navodno, ribarskim ostima ubio kozu na nekom nenaseljenom otoku hvarskog arhipelaga. Spor je izgubio, a i bivao nekoliko puta upozoravan od strane suca o vladanju u sudnici. Tako da je teško reći tko je tu u pravu.

Pa kada ovoj priči dodamo suca Kolakušića koji svojedobno (zakonito) prekida postupak koji vodi i upućuje predmet radi ocjene ustavnosti zakona pa, kada mu se predmet vrati (odbačen zahtjev) on opet odbija suditi jer i dalje misli svojom glavom.

Da ne ostane zaboravljen bivši predsjednik države prof Josipović na čiju inicijativu, a riječ je o profesoru kaznenog prava, dođemo do zakona prema kojem ratno profiterstvo nema zastare. Ne želim komentirati niti zakon, a niti predlagača, osim što bih rekao da mi se gadi. To je zaključak, a ne komentar.

Usudio bih se ipak reći, pa i napisati, da nije točno da se nama, uslijed nepoznavanja materije, čini da je pravosuđe jedan od glavnih problema, već da ste ga vremenom unakazili i da ga više nema u društveno prihvatljivom obliku. E sada, kada ste rodili nakazu, izvolite se za nju i pobrinuti.

0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *