Ne biciklirajte Emiru “ispod repa”- biti ćete kažnjeni!

/0 Comments/in /by

Emir je, da ne bi bilo spora, konj kojeg je budućem banu Josipu Jelačiću, prema priči, darovao Mahmud beg Bašić iz Bihaća, a na kojem je a ovaj dojahao na ustoličenje u Zagreb, a kasnije i krenuo na Mađarsku. Vožnja bicikla je, da ne bi bilo spora, Trgom bana Jelačića – zabranjena.

Članak 112. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jasno kaže da su se “ Vozači bicikla dužni kretati biciklističkom stazom ili biciklističkom trakom, a ako one ne postoje, što bliže desnom rubu kolnika. … Novčanom kaznom u iznosu od 300,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač ako postupi suprotno odredbama ovoga članka.” Dakle, imate li želju proći konju “ispod repa” učinite to – gurajući svoj bicikl. Nema potrebe da ugrožavate pješake, razdvajate skupine japanskih turista i izazivate prometni kaos na glavnom gradskom trgu. Trg je mjesto okupljanja, zaustavljanja i razgovora, očekivanja tramvaja, i užurbanim biciklistima na nije na njemu mjesto.

Kako se mnogi, u posljednje vrijeme, nisu bili u stanju pridržavati tog jednostavnog pravila, te je na Trgu vladao kaos na rubu izdržljivosti, bili smo prisiljeni za pomoć se obratiti Policijskoj upravi zagrebačkoj. Njihov odgovor prenosimo u cijelosti:

“Poštovani,

policijski službenici nadležne I. postaje prometne policije Zagreb, sukladno članku 112. važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama, sankcioniraju vožnju biciklima po pješačkoj zoni – Trgu bana J. Jelačića i to kroz redovito postupanje te u posebnim akcijama kao što je akcija održana 19. srpnja 2017., a to će nastaviti i ubuduće.

S poštovanjem

                                              Policijska uprava zagrebačka”

Kratko i jasno, vožnja bicikla kojom ugrožavate i pješake, i sami sebe, i proizvodite prometni kaos, je, ne samo nedostatak prometne kulture, nego i prometni prekršaj – za koji ćete biti kažnjeni.

Kad smo na toj temi, u blizini Trga, na početku Gundulićeve ulice, postoji posve dovoljno parkirnih mjesta na kojima možete ostaviti svoj bicikl dok obavljate poslove, nalazite se s prijateljima, radite ili ispijate kavu na Trgu. Vezanje bicikala za prometne znakove je komunalni prekršaj koji je u mnogim europskim gradovima riješen na način da komunalne službe režu sajlu i odvoze na ta način ostavljene bicikle. Možda takva inicijativa ne bi bila loša i u Zagrebu?

A vezanje bicikla za lanac oko Manduševca, što smo više puta vidjeli i fotografirali ovog ljeta u Zagrebu, je postupak koji zaslužuje zaseban komentar. Uza sam postanak ovog grada vezana je legenda o Manduševcu i namijenjen je tome da, kako Zagrepčani, tako i turisti, uživaju u njemu. Zar mislite da je nužno da netko kao uspomenu na posjet glavnom gradu Hrvatske ponese – sliku vašeg bicikla? Uistinu nije bilo boljeg mjesta za parkiranje? Ili vam samo nedostaje elementarnog poznavanja povijesti i kulture ovog grada.

Ako ste Zgrepčani, volite svoj grad, kao turisti ga poštujte, pridržavajte se zakona i ne ugrožavajte druge. Učinite svoje roditelje ponosnima na odgoj koji su vam pružili. To je lice koje želimo pokazati svijetu i, vjerujemo, slika koju želite vidjeti u ogledalu.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Lakše je prevariti novinara nego dreger.

/0 Comments/in /by

Novinari su čuđenje u svijetu. Kad nešto ne razumijete, onda se tome čudite. Nije lako biti novinar jer novinar ne piše o novinarstvu, piše svaki dan o temama koje nisu njegova struka i koje ne razumije. A ako nešto novinari ne razumiju, onda je to matematika. Fakultet političkih znanosti jedan je od rijetkih na kojemu prijamni ispit nije uključivao matematiku zbog čega je nekadašnja dekanica prof. Smiljana Leinert Novosel uvodni govor brucošima počinjala šalom: “Svi smo mi ovdje zato jer ne znamo matematiku…”. Iduće što vas nauče na fakultetu je da je “sezona kiselih krastavaca” ljetno razdoblje u kojem  nedostaje stvarnih događanja pa se novinari okreću recikliranju lanjskih tema da bi popunili stupce. I predlanjskih. I onih iz 2009. Ili 2005.? Jer svake godine bar jedne novine odluče otkriti vam mudrost kako funkcionira policijski alkometar. Ove godine to su pokušale mlade snage Jutarnjeg lista. Na oltaru istraživačkog novinarstva žrtvovali su zavidnih 500 kuna. Uzalud.

Jer uređaj koji su koristili, a prema fotografiji se može zaključiti da je riječ o drägeru 6810, koji danas koristi većina policijskih postaja, vrlo precizan. Jetra metabolizira do 90 posto alkohola u krvi, dio se razgrađuje kroz žuć, a 5 posto kroz mokraću i 5 kroz dah što detektira alkometar. Ako se uređaj ispravno koristi, i ako je kalibriran redovno, prilično ga je teško prevariti. Kako su onda novinari Jutarnjeg došli do zaključka o vrlo različitim kapacitetima ispitanika i ideje da neki mogu popiti samo dva pića dok će se drugi tek nakon šest pića dovesti u pripito stanje? Tako što nisu upotrijebili matematiku. Badelov Pelinkovac, primjerice, ima 31 posto alkohola, što znači da ste ispijanjem šest pelinkovaca od 0,33 zapravo popili manje alkohola nego osoba koja je popila tri piva od 0,5 l, koje ima 5 posto alkohola. Jednostavnim preračunavanjem dolazimo do vrlo stabilne brojke koja kaže da je, da bi prekoračili granicu od 0,5 promila, ženama bilo potrebno 60 do 65 grama popijenog alkohola dok je muškarcima, koji nešto bolje podnose alkohol, bilo potrebno 70 do 75 grama popijenog alkohola. Obzirom da su ispitanici odreda mlade i zdrave osobe, rezultati pokazuju veliku dosljednost i zapravo su očekivani. Jedini je izuzetak djevojka koja je pila crno vino jer je magičnu granicu prekoračila nakon 50 grama popijenog alkohola, ali moguće je da ona uistinu lošije podnosi alkohol ili je naprosto učinila nešto zbog čega se alkohol brže apsorbira, primjerice, preskočila ručak. No, to se još uvijek uklapa u onih 0,1 promila koje će policija prilikom alkotestiranja oduzeti od vašeg rezultata, upravo zbog mogućih odstupanja. Kako si onda možete pomoći u slučaju da vas zaustavi policija? Prosječan građanin sigurno će pokušati nešto od ovoga:

  1. Mislite da je pametno zatražiti od policajca da pričeka 15 minuta prije nego vas alkotestira? Mislite da ćete se u tih 15 minuta otrijezniti? Trijeznite se brzinom od oko 0,1 (faza eliminacije) po satu što znači da 15 minuta neće značajno promijeniti vaš rezultat. Policajac će vas, za zapisnik, pitati kada ste popili posljednje piće i 15 minuta nakon toga moguće je alkotestiranje. Obično je dok se pozdravite, ili platite račun, sjednete u vozilo i naletite na policijsku patrolu, prošlo posve dovoljno vremena, osim ako ste časni izuzetak koji pije u vožnji. Razina alkohola u vašoj krvi raste sat do sat i pol vremena nakon ispijanja pića (to se zove faza apsorpcije) i po svoj prilici ćete napuhati nešto više nego biste da ste se testirali odmah. Dakle, pravilo je minimum 15 minuta od ispijanja posljednjeg pića, ne od zaustavljanja, nemojte iritirati policajce.
  2. Kad smo kod iritiranja, nemojte tvrditi da ste jeli griotte, zrelo voće ili, nedajbože, pili ocat. To su neznatne količine alkohola. Trebali biste pojesti 3,5 kg griotta u 10 minuta da biste dosegnuli 0,5 promila. Jedini način ulaska alkohola u krv je pijenje alkohola.
  3. Ne, ako vam se rezultat ne svidi ne možete tražiti od policajca da ponovi test. Današnji alkometri imaju memoriju do 5000 testova i iza svakog pozitivnog rezultata mora stajati sankcija, to se provjerava. Jedini način na koji možete osporavati rezulatate dregera jest da zatražite vađenje krvi i urina. Na to imate pravo no nemojte misliti da ćete se do odlaska na vađenje krvi otrijezniti. Ne mjeri se koliko ste imali alkohola u trenutku vađenja krvi nego se preračunava koliko je to iznosilo u trenutku zaustavljanja. U praksi to obično bude nešto više nego što je izmjerio dreger. No, čak i kad bi bilo manje, vjerojatno ćete ostati unutar granice nedozvoljenog prekoračenja, što znači da ćete analizu morati platiti iz svog džepa.
  4. Analiza krvi i urina na prisutnost alkohola nužna je u slučaju prometne nesreće iz više razloga. Prvi je taj što ekipa za očevide dolazi nakon sat ili više vremena te tek tada budete testirani. Prema tome potrebno je, obzirom na to je li alkohol bio u fazi apsorpcije ili eliminacije, izračunati koju ste koncentraciju alkohola imali u trenutku nesreće. Osim toga, potrebno je dovesti rezultate alkotesta u vezu s nesrećom, odnosno pribaviti mišljenje vještaka kako je ta koncentracija alkohola utjecala na vozačke sposobnosti, što analizom dobivate.
  5. Ako ste došli na ideju da prigovarate da alkohol nije bio redovno kalibriran, morate znati da to odstupanje nije na vašu štetu. Naime, nakon 200-300 napuhanih alkohola (rezultat 0,00 se ne računa) senzori znaju postati manje osjetljivi na alkohol i zapravo pokazuju manju koncentraciju od stvarne. Zato je ponekad rezultat analize nešto veći.

Zato, kada idući put u novinama pročitate da je netko napuhao 3 promila, ne pokušavajte se natjecati s njim. Taj rezultat je vama nedostižan. Uglavnom je riječ o osobama koje piju u kontinuitetu i ne ostavljaju si dovoljno vremena da se rastrijezne između dva pijanstva, primjerice građevinskim radnicima, onima koji izlaze uzastopce dva dana (i petkom i subotom) ili alkoholičarima.

Vi pokušajte popiti jedno piće kroz sat vremena, to je količina koju bi vaša jetra trebala moći podnijeti i vjerojatno nećete napuhati ništa.  Napušete li ipak nešto malo više od dozvoljenog, ne iskušavajte sreću, priznajte rezultat, pokažite iskreno žaljenje i nadajte se da ćete izvući razumnog prekršajnog suca kojeg ćete moći argumentirano uvjeriti da vam je vozačka dozvola upravo neophodna.

I ne vjerujte u sve što novinari pišu. Za pitanja o prometu, ipak se obratite nama.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Smije li pauk dignuti moj auto?

/0 Comments/in /by

Potaknuti pritužbama članova da im je „pauk“ uklonio vozilo koje nije nikome smetalo i upitima kada „pauk“ smije dignuti automobil, odlučili smo na to često pitanje javno odgovoriti.

U članku 84 Zakona o sigurnosti prometa na cestama taksativno su nabrojani uvjeti , a da bi policijski službenik, prometni redar ili komunalni redar mogao narediti uklanjanje vozila.

(1) Policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave, naredbom će odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa i kad je parkirano ili zaustavljeno:
1) na mjestu rezerviranom za zaustavljanje i parkiranje vozila osoba s invaliditetom,
2) na obilježenome pješačkom prijelazu, pješačkom otoku i pješačkoj zoni,
3) na nogostupu ako pješak prilikom kretanja mora zbog vozila silaziti na kolnik ili drugu površinu (slobodan prolaz između parkiranog vozila i zgrade manji od 100 cm),
4) na prijelazu ceste preko željezničke ili tramvajske pruge u istoj razini ili u blizini tih pruga ako se time sprječava promet vozila koja se kreću po tračnicama,
5) na raskrižju i na udaljenosti manjoj od 5 m od najbližeg ruba poprečnog kolnika, ako smanjuje preglednost prometa,
6) u tunelu, na mostu, u podvožnjaku, na nadvožnjaku te na dijelu ceste ispod mosta i nadvožnjaka,
7) na dijelu ceste u blizini vrha prijevoja i u zavoju gdje je preglednost ceste nedovoljna i gdje se vozila ne bi mogla obići bez opasnosti,
8) na mjestu na kojem bi parkirano vozilo onemogućilo pristup drugom vozilu radi parkiranja ili izlazak nekom već parkiranom vozilu i ispred kolnog ulaza u zgradu, garažu ili dvorište ,
9) na biciklističkoj stazi ili traci, ili na prijelazu biciklističke staze, odnosno trake preko kolnika,
10) na dijelu kolnika koji je kao stajalište za vozila javnog prijevoza putnika obilježen oznakama na kolniku ili postavljenim prometnim znakom,
11) na mjestu na kojem bi vozilo zaklanjalo postavljeni prometni znak ili semafor,
12) na dijelu ceste gdje bi širina slobodnog prolaza od zaustavljenog ili parkiranog vozila do neisprekidane uzdužne crte na kolniku ili do neke zapreke na cesti, bila manja od 3 m, odnosno do suprotnog ruba kolnika manja od 4 metra.
(2) Vozilo koje je nepropisno zaustavljeno ili parkirano na mjestima iz stavka 1. ovoga članka ne može se blokirati na tome mjestu u smislu odredaba članka 5. stavka 1. točke 8. ovoga Zakona.
(3) Prije izdavanja naredbe za premještanje vozila po stavku 1. ovoga članka, položaj nepropisno zaustavljenog ili parkiranog vozila utvrđuje se fotografijom, skicom ili video zapisom.

U određenom broju slučajeva ti uvjeti nisu ispunjeni, a vozilo je unatoč tome uklonjeno. To se događa zato što komunalno poduzeće živi upravo od neumjerenog cjenika za premještanje vozila, koji je van kontrole i određuje ga onaj koji prihoduje. Cijena premještanja trebala bi biti ekonomska cijena, a ne služiti penaliziranju jer ste kaznu već dobili od policijskog službenika ili redara. Pod ekonomskom cijenom smatramo cijenu usporedivu s onom šlep-službe.

Na deponiju Zagrebparkinga niste dužni ništa platiti, već ćete dobiti Obavijest o počinjenom prekršaju i račun za troškove premještanje. Vaš potpis prilikom preuzimanja ne znači da ste priznali krivnju nego njime samo potvrđujete da ste preuzeli dokumente. O vašoj krivnji može odlučiti jedino prekršajni sud. Isto tako, Zagrebparking može svoje potraživanje staviti u mirovanje dok se vodi prekršajni postupak, s tim da to morate izričito zatražiti.

U slučaju da je vozilo vlasništvo leasing kuće, ugovor s njom ne isključuje njenu obvezu da vas obavijesti o počinjenom prekršaju, a kako ne biste propustili rok za prigovor.

Zato, kada vam „pauk“ podigne vozilo, upotrijebite našu aplikaciju kao alat pomoću kojega ćete, putem call centra, dobiti prvu uputu o svojim pravima. Svojim članovima besplatno ćemo sastaviti prigovore i sugerirati način obrane, pri čemu ne prejudiciramo sudsku odluku u smislu da garantiramo ćete biti oslobođeni, ali ako smatrate da ste oštećeni i namjeravate se žaliti, rado ćemo upotrijebiti svoje pravno znanje da vam pomognemo u tome.

Sve ovo ne pišemo zato što želimo na bilo koji način umanjiti sigurnost prometa nego zato što inzistiramo na tome da se vozila uklanjaju samo u slučaju kada tu sigurnost uistinu ugrožavaju, a da se ostali prometni prekršaji penaliziraju isključivo na zakonom predviđen način, umjesto da komunalno poduzeće provodi svoju samovolju.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Broj stradalih u prometnim nesrećama udvostručuje se u ljetnim mjesecima

/0 Comments/in /by

Znate li da se broj stradalih u prometnim nesrećama udvostručuje u ljetnim mjesecima? Dok u siječnju, veljači ili, primjerice, listopadu broj stradalih na hrvatskim cestama ne prelazi tisuću ozlijeđenih osoba mjesečno, u ljetnim mjesecima ta brojka skače da bi u kolovozu dosegnula i 1800 ozlijeđenih osoba.

Unatoč legendi da takvo povećanje uzrokuje navala čeških turista, jedini dokazani uzroci prometnih nesreća su vaša nepažnja i “sitni” prometni prekršaji.

A bilo bi dobro i da pripazite da ne sjedate za upravljač ako ste se rashladili kojim pivom ili koktelčićem, a ako ste tek položili vozački ispit nemojte to proslaviti vožnjom od nekoliko stotina kilometara u gustom prometu. Vožnju do mora prepustite iskusnijem vozaču. Jer, iako ne uzrokuju ništa više prometnih nesreća nego ostali vozači, posljedice prometnih nesreća koje su uzrokovali vozači pod utjecajem alkohola, mladi vozači i oni bez položenog ispita značajno su teže.

Ukratko, budite oprezni u prometu i upamtite; prometne nesreće još uvijek ne možemo predvidjeti, ali, u slučaju da se nesreća ipak dogodi, svojim članovima pružamo punu podršku.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Presuda HAC-ONC-u kao dokaz da nesreće nisu isključivo krivnja vozača

/0 Comments/in /by

Zbog lančanog sudara 16 vozila na vijaduktu Krpani, u kojem su 2013. godine, četiri osobe smrtno stradale, a šesnaest ih je ozlijeđeno, Županijski sud u Karlovcu osudio je prošli tjedan na uvjetne kazne zatvora četiri zaposlenika tvrtke HAC–ONC, zadužene za održavanje autoputa, a samu tvrtku kaznio je novčano. Presuda nije pravomoćna. Ipak, sutkinja je obitelji stradalih uputila na privatnu parnicu za naknadu štete. Što to znači?
Znači da, nakon gotovo četiri godine, oštećeni nisu ni blizu toga da budu obeštećeni. Iako presuda jest korak naprijed jer je ovo valjda prvi put u praksi da pravna i u njoj odgovorne osobe kazneno odgovaraju za propuste koji su doveli do prometne nesreće, dok su do sada krivnju snosili isključivo vozači.
Podsjetimo, splet kvarova i propusta pri njihovom otklanjanju učinio je vožnju autocestom po život opasnom. Naime, kabel koji povezuje terenske stanice s jedinicom na Maslenici bio je već danima pokvaren i portal ispred tunela nije dobivao podatke o stanju na vijaduktu s druge strane, meteorološka stanica na vijaduktu Krpani bila je također izvan funkcije, a i ugrađena sonda bila je potrgana prije godinu dana, prilikom saniranja asfalta. Kvarovi nisu bili otklonjeni jer je za to bilo potrebno angažirati vanjskog izvođača, a niti s jednim nije bio sklopljen ugovor jer je javni natječaj kasnio. Dakako, kad sva tehnologija zakaže, stvar još uvijek može spasiti ljudski faktor, vremensku prognozu koja je najavljivala ledenu kišu mogao je pratiti svatko, ophodar ceste je mogao zatražiti posipanje pijeskom, a bilo je moguće i angažirati osobu koja bi ručno upravljala portalom ispred tunela, ali čini se da nitko nije imao volje uložiti te dodatne napore. I tako, zbog odluke tvrtke o outsourcingu i birokratskih propusta te nehaja zaposlenika, vozači su, jer nisu bili ni na koji način upozoreni prije tunela, ne prilagodivši brzinu izlijetali na potpuno zaleđeni vijadukt Krpani na kojem su gubili nadzor nad vozilom pri čemu je došlo do kobne prometne nesreće u kojoj je sudjelovalo čak šesnaest vozila.
Međutim, prisjetite se, trojica od četvorice poginulih nisu stradali u svojim vozilima, poginuli su prilikom pokušaja da se popnu na zaštitnu ogradu kako bi mahanjem pokušali signalizirati drugim vozačima koji su izlazili iz tunela da uspore, što dodatno komplicira naplatu štete u njihovom slučaju. Osobama koje su ozlijeđene u svojim automobilima, kao i za štetu na vozilima, iskusan bi odvjetnik savjetovao da, opreza radi, pokrenu tužbe protiv osiguranja vozila s kojima su se sudarili. Treba biti pošten i reći da to kod lančanih sudara nije ni približno jednostavno rješenje jer osiguravajuća društva često inzistiraju na tome da se odredi koju je štetu točno uzrokovalo koje vozilo, a što je gotovo nemoguće utvrditi. No, za obitelji poginulih prilikom pada s ograde, parnica protiv poduzeća HAC ONC, koju je sugerirala sutkinja, jedina je mogućnost naknade štete. Mogućnost kojoj ova presuda ide u korist, ali trajanje i ishod koje, u ovom trenutku, nije niti otprilike izvjesno. Prije svega, zbog toga što presuda još nije pravomoćna i protiv nje će, gotovo sigurno, biti uložena žalba, o kojoj će odlučivati Vrhovni sud, a zatim i zbog toga što će, čak i ako presuda bude potvrđena, ostati nerazriješeno pitanje suodgovornosti stradalih. Tako da je briga, koju su izrazili pojedini novinari, da će se HAC-ONC uskoro naći u problemima zbog višemilijunskih odštetnih zahtjeva obitelji smrtno stradalih, u najmanju ruku, pretjerana.
No ova presuda, unatoč svim nedostacima, vraća nadu drugim obiteljima stradalih, da je moguće u sudskom postupku dokazati da prometne nesreće nisu isključivo krivnja vozača nego i loše izvedenih i održavanih cesta.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

RTL Direkt: g. Hribar i g. Šprajc

/0 Comments/in /by

Biti u emisiji Zorana Šprajca nije mala stvar. Bili smo jučer da porazgovaramo o opasnostima koje vam prijete ako niste na vrijeme produžili policu osiguranja od automobilske odgovornosti, zašto je dobro za pomoć se obratiti udruzi i o problemima koje može stvoriti jazavac. Ako ste propustili emisiju, još uvijek je možete pogledati na stranicama RTL Sada, intervju s g. Mihaelom Hribarom pogledajte koristeći link ispod.

Prometne nesreće i odštete: kako spriječiti da vam osiguravatelji isplate manje nego što vam pripada, RTL Direkt 17.05.2017., RTL Sada

Evo kratkog uvoda koji prenosimo sa stranica RTL-a:

“Osiguravajuća društva, kao i sve financijske institucije su nemilosrdna kad se trebaju naplatiti, ali vrlo škrta kada štetu treba isplatiti.

Prometna nesreća je jedna od najgorih stvari koje se čovjeku u životu mogu dogoditi, a u Hrvatskoj se takve stvari dogode više od 30.000 puta godišnje. Pri tome pogine više od 300 ljudi, a materijalna i nematerijalna šteta se mjeri u milijardama kuna.

Za mnoge ljude nesreća tu ne završava, osobito za teško stradale i članove obitelji.

Naprimjer slučaj goleme tragedije koja se nedavno dogodila u Bjelovaru. Naime Mercedes koji je prešao u suprotni kolnički trak i udario u Golfa,  nije imao policu osiguranja, tj polica mu je istekla mjesec dana prije.

Podsjetimo u Golfu je tom prilikom poginula tročlana obitelj a u Mercedesu vozač i suvozačica a još dvije putnice su teško ozlijeđene. Kako je Mercedes bio neosiguran teoretski može se dogoditi da materijalnu i nematerijalnu štetu  oštećenoj obitelji isplati Hrvatski ured za osiguranje.

Ali onda će Hrvatski ured za osiguranje cijeli iznos potraživati od obitelji poginulog vozača Mercedesa. A obzirom da se radi o poginulima taj će iznos biti ogroman. Moguća je ovrha kuće, ušteđevine i sve imovine koju je okrivljeni vozač imao. A sve zbog toga što se kasnilo s plaćanjem police osiguranja.

Naravno, osiguravajuća društva, kao i sve financijske institucije su nemilosrdna kad se trebaju naplatiti, ali vrlo škrta kada štetu treba isplatiti. Velika je vjerojatnost da će vam u slučaju prometne nesreće ponuditi i isplatiti mnogo manje od iznosa koji bi mogli dobiti.

Naravno mnogima je u takvim situacijama je bilo kakav novac hitno potreban novac pa će brzo pristati na nagodbu. E, ali i ne morate. Možete se tužiti na sudu a možete se obratiti i Udruzi stradalih u prometnim nesrećama koja će brinuti za vas, kako i zašto to će nam reći predjednik udruge stradalih u prometnim nesrećama Mihael Hribar.

Vi ste nekad bili direktor jednog osiguravajučeg društva, sad od istih tih naplaćujete odštete, pravnik ste a i sami ste imali težu prometnu nesreću dakle znate kako stvari stoje s obje strane šaltera, što vi možete u ovakvim situacijama riješiti , što čovjek sam ne može riještiti?

Uvijek se čini da je to floskula kad kažete savjetom, ali to je jedini način i jedini mehanizam s kojim se može doć do nečega što se zove rezultati. Imam jednu intervneciju u vaš uvod, prije svega naplata štete je izvjesna od hrvatskog osiguravajućeg društva pri čemu je obveza obitelji do iznosa naslijeđene imovine, a ne preko. To znači da teoretski sve ono što bi u ostavini mogli dobiti je nešto što je eventualni predmet ovrhe.

Govorimo o ovome u Bjelovaru?

U Bjelovaru, da. Dakle ljudi se inače ljute kada dobiju obavijest od osiguravatelja da im je polica pred istekom. Svi to tretiraju jako komercijalno i kao netko me nagovara da nešto činim. Činjenica je da te upozorava da se nešto događa s tvojom policom što ti može producirati ne mali, nego veliki problem jer cijelokupni iznos za štetu koja je počinjena neosiguranim vozilom odgovara osoba koja je štetu počinila, odnosno vlasnik tog vozila.”

 

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail
foto: bjelovar.live

Bjelovarska tragedija mogla bi postati još veća

/0 Comments/in /by

Bjelovarska prometna tragedija mogla bi postati još većom. Provjera Mercedesa kutinskih registarskih oznaka na stranicama Hrvatskog ureda za osiguranje pokazala je da je polica osiguranja za to vozilo istekla prije više od mjesec dana. Što to znači za stradale?

Podsjetimo do teške prometne nesreće  na bjelovarskoj obilaznici došlo je jučer poslijepodne, najvjerojatnije tako što je Mercedes kutinskih registarskih oznaka prešao u traku namijenjenu kretanju vozila iz suprotnog smjera pri čemu je, pri velikoj brzini, došlo do frontalnog sudara s Volkswagenom slatinskih registarskih oznaka. U nesreći je poginuo vozač i oba putnika Volkswagena kao i vozač i suvozačica u Mercedesu, dok su putnice na stražnjem sjedalu pretrpjele teške ozljede.

Teoretski, ako je to vozilo vlasništvo počinitelja i nije bilo osigurano, materijalnu i nematerijalnu štetu zbog smrti i teških ozljeda putnika i oštećenog vozača nadoknaditi Hrvatski ured za osiguranja. Međutim, on ima pravo regresno potraživati od počinitelja isplaćenu štetu, koja će biti ogromna, a kako je u ovom slučaju počinitelj preminuo, može cjelokupnu štetu potraživati iz njegovog nasljedstva, do iznosa same ostavinske mase. Jednostavno rečeno, ako je počinitelj imao ušteđevinu, istu može ovršiti, odnosno ako je bio vlasnik, primjerice, obiteljske kuće može tražiti da se njegovo potraživanje podmiri iz te imovine. Uz ogradu da, ako je kuća bračna stečevina, supruga može na taj način zaštiti svoj dio kuće. Kako bilo, uz cijelu tragediju, moglo bi doći i do velikog troška za obitelj, daleko većeg od cijene jedne police autoosiguranja.

Moguće je da podaci Hrvatskog ureda za osiguranja nisu ni potpune ni pouzdane, ali smo svejedno odlučili pisati o tome. Zašto? Da bismo vam skrenuli pažnju na to što se može dogoditi kada ne produžite svoju policu osiguranja od automobilske odgovornosti. Molimo vas, odmah uzmite policu osiguranja od automobilske odgovornosti svog vozila u ruke i provjerite do kada važi. Ako je istekla, produžite je. Ako je istekla za više od mjesec dana, nizašto ne sjedajte za upravljač. Jer možete uzrokovati probleme razmjere kojih i ne slutite.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Imam problem HRT1

/0 Comments/in /by

Još pola sata ne bi bilo dovoljno. Zanimljiva emisija u kojoj su načeta brojna pitanja, od neučinkovitosti regulatornih tijela, trajanja sporova do konkretnih problema gledatelja. Brojni građani javili su nam se i nakon emisije konstatirajući da su tek sada razumjeli kako zapravo osiguravajuća društva funkcioniraju.  Gost emisije 2. svibnja bio je g. Hribar koji  poznaje sva tri lica ove priče, kao odvjetnik koji se bavio naknadom štete, kao predsjednik uprave osiguravajućeg društva i kao osoba nastradala u prometnoj nesreći. A cijelu je priču pokrenula Verona Đurđević, gospođa čija upornost i hrabrost pomiče planine.

Ako ste propustili emisiju, svakako ju pogledajte na našim stranicama ili na platformi HRTi.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Nema više Zapisnika o očevidu prometne nesreće

/0 Comments/in /by

Da je potpuna neistina da naša državna tijela nemaju sluha za potrebe i želje svojih građana dokazao je i ovaj najsvježiji primjer. Priča kaže da je jedan odvjetnik, na temelju nove Uredbe o tarifi upravnih pristojbi, odlučio osporavati dosadašnju praksu izdavanja i biljegovanja preslika Zapisnika o očevidu. Ministarstvo unutarnjih poslova s punim je razumijevanjem pristupilo čitanju njegove predstavke i u potpunosti uvažilo argumente te odlučilo da preslike Zapisnika o očevidu prometne nesreće više neće izdavati. Policijske postaje već su primile o tome naputak koji, čini se, nije niti će biti javno dostupan.

Umjesto dosadašnjih preslika Zapisnika, izdavati će se Potvrde, na zahtjev i na ime sudionika. Slične potvrde izdavale su se i prije, kao privremeno rješenje dok Zapisnik ne bi bio gotov (za potrebe bolovanja i sl.). Potvrda će sadržavati podatke o sudionicima i vozilima, mjestu i vremenu događaja, o oštećenjima na vozilima i okvirnu procjenu štete kako je vidi policijski službenik te podatak protiv koga je pokrenut prekršajni postupak. Potvrda neće sadržavati podatke o karakteristikama opremi ceste (je li bilo prometnog znaka, pješačkog prijelaza i sl.), o pronađenim tragovima niti o svjedocima. Očekujemo problem i u tome što će se potvrda generirati na zahtjev pa bi njen sadržaj mogao biti neujednačen od postaje do postaje te ovisan o dobroj volji osobe koja Potvrdu kreira.

Protokole prometne nesreće (opis događaja) primati će i dalje državna tijela (hzzo, huo) u istom obliku, dok bi prema osiguravajućim društvima trebale ići Potvrde u ovom obliku. Te protokole HZZO ne koristi ni na koji način te ionako traže i požuruju osiguranike da im što prije dostave Zapisnike o očevidu. S druge strane, ovo nije prvi put da se reže količina informacija o prometnoj nesreći koje dobivaju osiguravajuća društva, prije desetak godina iz Zapisnika je izbačen je i opis događaja. Je li to u interesu građana ili je interes građana da osiguravajuće društvo raspolaže sa što više informacija kako bi otklonilo bilo kakve dvojbe i što prije pozitivno odgovorilo na njihov zahtjev za naknadu štete?

Točno je da osiguravajuća društva imaju svoje istražitelje. Dvojbeno je na koji bi način oni, i uz najbolju volju, a koja često izostane, trebali iz imena, prezimena i štete na vozilima nedvojbeno utvrditi da je njihov osiguranik skrivio prometnu nesreću i tu štetu isplatiti. Skica mjesta događaja, fotografije, a od sada i opis ceste te tragovi i informacija ima li svjedoka događaja dostupni su im tek po pravomoćnom okončanju prekršajnog ili kaznenog postupka. Da se prekršajni postupak može rastegnuti na više godina odluči li okrivljenik otezati s primanjem pismena, ulaganjem prigovora na obvezni prekršajni nalog te žalbe na presudu Visokom prekršajnom sudu, valjda je i laicima jasno.

A jasno je valjda i to da će neka, da ne nabrajamo poimence koja, osiguranja objeručke prigrliti ovu situaciju kako bi otklonila svaki vaš zahtjev za naknadu štete do pravomoćno okončanog prekršajnog postupka. Time za svaku svoju štetu, ma koliko ona bagatelna bila, postajete ovisni o dobroj volji druge strane, točnije, o tome hoće li ona priznati krivnju i platiti svoju kaznu kako bi time pravomoćno okončala postupak. Dakle, nemojte se zavaravati da je ovom smanjivanju podataka koji idu prema osiguravajućim društvima cilj zaštita vaših privatnih podataka i da je to vaš interes. Nije. Čiji je ovo cilj i interes možete samo pogađati. S priličnom vjerojatnošću.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Uvođenje obveznih liječničkih pregleda za produljenje vozačke dozvole nakon 65. godine

/0 Comments/in /by

Gospođa od 89 godina poginula sletjevši u Dubrovniku automobilom s ceste iz nepoznatog razloga. Istog dana u Rijeci poginuo je i 72-godišnjak, sletjevši vozilom s ceste uslijed nepropisnog pretjecanja. Već sutradan je, u Omišu, vozač od 80 godina pregazio 85-ogodišnjeg pješaka, na pješačkom prijelazu. Nekih je slučajnosti previše da bi bile slučajne.

Prije nešto više od dva mjeseca isto su tvrdili predstavnici MUP-a na saborskom odboru za promet. Iako vozači stariji od 65 godina ne sudjeluju toliko u prometu po broju prijeđenih kilometara, od svih nesreća u kojima se zateknu krivi su za više od njih dvije trećine, pa je ta negativna statistika jedan od razloga zbog čega je MUP u izmjene  i dopune Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koje su upravo u saborskoj proceduri, uvrstio prijedlog da se uvede obvezni zdravstveni pregledi za produljenje vozačke dozvole nakon 65. godine.

Granica od 65 godina pritom je samo administrativna granica jer sve važeće vozačke dozvole i dalje vrijede do njihova isteka, a tek potom su stariji od 65 godina obvezni obaviti liječnički pregled. Ukoliko im se na pregledu ne utvrdi nikakvo ograničenje, njihove se vozačke dozvole tada produžuju na narednih deset godina, pojasnio je Vladimir Trpković iz Ravnateljstva policije.

Takva odredba postojala je, u različitim varijacijama, i prije u ZSPC-u da bi, pod pritiskom javnosti, bila ukinuta sredinom 2015. godine. Pritisci se ponavljaju i ovaj put. Protiv prijedloga je prva oštro prosvjedovala Matica umirovljenika nazvavši ga diskriminacijom po starosnoj dobi. Trošak od tristotinjak kuna nazvali su udarom na umirovljenički budžet koji gura liječnički lobi, a liječničke preglede maltretiranjem. U istom se tonu oglasio i BUZ  ustvrdivši da su starije osobe upravo zbog iskustva daleko oprezniji sudionici u prometu od vozača nekih drugih dobnih skupina. Čini se da im je, prilikom sastavljanja ovih proglasa, tog istog iskustva i opreza ipak ponešto nedostajalo.

Ako je nešto utvrđeno kao činjenično stanje, a utvrđeno je da su starije osobe same skrivile 70 posto nesreća u kojima su sudjelovale, onda pokušaj da se preduhitri mogući uzrok nesreća, a koji bi mogao biti slabljenje sposobnosti vozača, nije diskriminacija nego prevencija. Vozači za koje se utvrdi da su potpuno zdravi, i dalje će dobivati vozačku dozvolu na rok od deset godine, dakle, neće biti diskriminirani zbog svoje dobi. Složit ćete se, nadalje, da je dobro i korisno, upravo zbog njenog zdravlja, da se osoba redovno podvrgava liječničkim pregledima, osobito u dobnoj skupini u kojoj liječnici preporučaju i druge preventive liječničke preglede. To svakako nije gubitak vremena, kojim umirovljenici ionako raspolažu u većoj mjeri nego neke druge dobne skupine, a još manje maltretiranje. Cijena liječničkog pregleda, tu se slažemo, svakako nije beznačajna s obzirom na iznos prosječne hrvatske mirovine. To je, međutim, jurisdikcija drugog ministarstva i bilo bi dobro vidjeti na koji bi način trošak tog pregleda mogao biti sufinanciran (recimo, uključivanjem u policu dopunskog zdravstvenog osiguranja), umjesto da se pokušava, uskraćivanjem političke podrške, minirati donošenje zakonske odredbe koja bi mogla smanjiti broj prometnih nesreća.

Kao Udruga stradalih u prometnim nezgodama, u potpunosti podržavamo svaku zakonsku inicijativu koja bi, u svojoj posljedici, i u najmanjoj mjeri mogla dovesti do smanjenja broja stradalih u prometnim nesrećama, a koji je sada, podsjećamo, za trećinu veći od prosjeka Europske unije.

 

 

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail