Posts

Nije turizam kriv što će se na našim cestama ove godine ugasiti 350 života

Karta je grafički prikaz broja poginulih na cestama na milijun stanovnika. Kada se broj stradalih usporedi s brojem stanovnika, ispada da u 28 zemalja EU u prometu smrtno stradaju 52 osobe na milijun stanovnika. Analize Europske komisije, pored 28 zemalja EU, uključuju i podatke iz Norveške, Švicarske, Izraela i Srbije. 

Vidite da su najsigurnije zemlje u Europi, barem što se prometa tiče, Norveška, Švicarska, Danska i Velika Britanija, koje su crne brojke smanjile na ispod 30 poginulih na milijun stanovnika. Hrvatska je u skupini zemalja s 60-80 poginulih, zajedno sa Slovenijom, Poljskom, Mađarskom, Grčkom i Litvom. Sudionici u prometu najugroženiji su pak u Rumunjskoj, Bugarskoj, Srbiji i Latviji. Nije bajno, ali imamo razloga za blagi optimizam.

Nažalost, ispravnije je reći da smo imali razloga za optimizam. Karta je grafički prikaz podataka za 2016. godinu, kada smo imali rekordno mali broj smrti na cesti. Čini se da je to bilo sasvim slučajno. Jer, broj poginulih je ponovno narastao i, ako nastavi ovim tempom, ove godine ćemo imati 350 poginulih u prometu.

I ne, za to sigurno nije kriv velik broj turista koji koji su nahrupili na naše autoceste u sezoni. Ne biste vjerovali, u Europi ima još turističkih zemalja, kao što su Grčka, Portugal, Italija i Francuska, u kojima se broj poginulih kreće oko Europskog prosjeka, a Španjolska je čak iznadprosječno sigurna s manje od 40 poginulih na milijun stanovnika. Štoviše, ako promijenimo pokazatelj i pogledamo broj stradalih na svakih procijenjenih milijardu prijeđenih kilometara Hrvatska je opet treća najgora zemlja u Europskoj uniji.

Ovaj će nas porast ponovno smjestiti u skupinu s više od 80 poginulih na milijun stanovnika, gdje su zacementirane Latvija, Bugarska i Rumunjska. Iako bi se i laiku učinilo da smo uložili više u autoceste, pa čak i da imamo sigurnija vozila od navedenih zemalja, gledajući prometne nesreće koje nam se događaju ovog mjeseca (jurnjava pijane vozačice istarskim ipsilonom u suprotnom smjeru, jurnjava dvadesetogodišnjaka bijesnim mercedesom Ilicom i sl.), čini se da je ono što nas uporno smješta u kategoriju s tim zemljama – prometna kultura. Točnije, nedostatak iste.

 

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Vozač poginuo na Istarskom ipsilonu: Pijana vozačica jurila u suprotnom smjeru

Pijana vozačica jurila je u srijedu Istarskim ipsilonom u suprotnom smjeru i udarila u više vozila od kojih se jedno prevrnulo na bok pri čemu je poginuo vozač. – javlja Policijska uprava istarska.

Nesreća se dogodila oko ponoći kada se 36-godišnjakinja iz Opatije, pod utjecajem alkohola od 1.81 promila, Peugeotom riječkih registarskih oznaka kretala dionicom autoceste Nova Vas – Višnjan u suprotnom smjeru. Iako je Centar za upravljanje prometom Bina-Istre odmah po zaprimanju dojave poslao sve raspoložive ekipe na intervenciju, a svi ulazi na autocestu su zatvoreni te su aktivirane poruke upozorenja vozačima, pomoći nije bilo.

U nepreglednom zavoju,  vozačica je retrovizorom zapela Škodu, kojom je iz suprotnog smjera nailazio 31-godišnji slovenski državljanin, i  nastavila vožnju u suprotnom smjeru prema mostu Mirna, nakon čega je prednjim dijelom vozila udarila u zaštitnu ogradu koja razdvaja istočni kolnički trak od zapadnog. Automobil se odbio od ograde i prednjim dijelom udario u Peugeot pulskih registarskih oznaka koje se od siline udarca prevrnulo na bočnu stranu, te su putnici, obitelj iz Umaga, ostali prikliješteni u vozilu, dok je vozilo riječke registarske oznake udarilo u zaštitnu ogradu.

Zbog zadobivenih ozljeda, na mjestu događaja smrtno je stradao 41-godišnji vozač, dok su njegovi suputnici, 38-godišnjakinja i dijete, prevezeni u riječku bolnicu, gdje je utvrđeno da su lakše ozlijeđeni. Lakše ozlijede zadobila je i 36-godišnja vozačica, protiv koje se radi sumnje da je počinila kazneno djelo izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, podnosi kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu.

O razlozima koji su pijanu vozačicu naveli na ovakav suludi pothvat moguće je samo nagađati no činjenica je da su sva ulaganja u infrastrukturu i sigurnost vozila uzaludna i da je tragediju nemoguće izbjeći ako na ovakav način zakaže ljudski faktor. Kada osoba odluči svjesno prekršiti baš sva pravila koja su temelj kakve-takve sigurnosti u prometu javnost s pravom očekuje da ta osoba snosi i odgovarajuće zakonske posljedice, a u svrhu generalne i specijalne prevencije (dakle, kako niti njoj niti bilo kome drugom ne bi više palo na pamet ponoviti takvu glupost).

Jer broj stradalih u prometnim nesrećama nam raste u kontinuitetu i u prvih sedam mjeseci ove godine na cestama je poginulo 175 osoba, a objavljivanje apela na stranicama policijskih uprava, kao što je to učinjeno u nekoliko navrata ovog ljeta, čini se ne djeluje na savjest vozača.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

8 i pol godina proveo je u zatvoru zbog prometnih prekršaja, ali ponosi se time što nikad nije skrivio prometnu nesreću

Nepopravljivi Mićo Mandić Stop (72) opet uhićen. Čovjek je zbog prometnih prekršaja punih osam i pol godina proveo u zatvoru! – javlja Podravski.hr.

Ima nade, pravosuđe ipak funkcionira. Ili bar neki njegovi dijelovi. Dokaz tome je 72-godišnji Mićo Mandić iz Malog Poganca kod Koprivnice koji je ovih dana ponovno završio u zatvoru zbog dok mu je vozačka dozvola oduzeta. Ne bi to bilo ni spomena vrijedno da gospodin nije zbog prometnih prekršaja odležao ukupno 3121 dan, nešto više od 8 i pol godina, što je apsolutni državni rekorder među prekršiteljima po broju odležanih dana u zatvoru.

Mićo je, uvjetno rečeno, dosta dugo bio na miru. Posljednju je zatvorsku kaznu odgulio u travnju prošle godine. Pokušali su suci nekoliko puta kazniti ga uvjetnom kaznom, pa čak i novčanom, no nikakva sankcija na ovog tvrdoglavog prekršitelja nema učinka. Mićo uporno vozi, policajci ga još upornije zaustavljaju, a suci kažnjavaju zatvorom. I tako unedogled.

Mići je vozačka dozvola oduzeta prije petnaestak godina, kada je zanemario poziv da se podvrgne izvanrednom liječničkom pregledu. Od tada je njegov golf mamac za sve prometne policajce u Policijskoj upravi koprivničko-križevačkoj. Oni su svom starom znancu i nadjeli nadimak Mićo Stop, po kojem je poznat.

Dosad je bio u zatvoru u Gospiću, Turopolju, Vukomercu, Lepoglavi, Lipovici, Sisku, Bjelovaru i Gradiški, a zbog prometnih je prekršaja upoznao i bivšeg predsjednika Stipu Mesića. U Malom Pogancu stanuje sa suprugom koja smatra da ga imaju na piku jer je, makar nikad nije skrivio prometnu nesreću, u zatvoru bio duže nego neki ubojice. Tjeranje inata s državnim aparatom je problem radi kojeg njen suprug treba stručnu pomoć, smatra.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Osiguranje imovine: Pažljivo čitajte sitna slova. Donosimo primjer iz prakse.

Svaki posao u kojem sudjeluju dva ili više subjekta registrirana za vršenje neke djelatnosti pretpostavlja međusobno korektan odnos. Jednako tako, i poštovanje nekih pravila poslovnog ponašanja. Svojedobno, osiguravajuća društva vršila su prodaju svojih proizvoda, odnosno usluga, na šalterima odnosno u svojim poslovnim prostorijama, a u slučaju potrebe i procjene izlazili na lice mjesta da bi utvrdili neko činjenično stanje. Pa i danas, kada osiguravate automobil po kasko polici, ovlaštena osoba će utvrditi stanje vašeg vozila, a kako bi spriječila da se već ranije nastala šteta prijavi po sklapanju police kasko osiguranja.

Odvajanjem prodaje proizvoda u specijalizirane agencije ili povjeravanjem prodaje direktnoj agenturi, koja ovisi o rezultatu, dolazimo do raznih rezultata. Jasno je da je prodaja zainteresirana prodati, a ne obavijestiti kupca o sitnim slovima ili, rekli bismo u šali: “Samo vi umrite, a sve ostalo je naša briga.”

Donosimo dopis koji jedan renomirani osiguravatelj dostavlja osiguraniku pa sami procijenite treba li čitati sitna slova i na koji način.

Treba napomenuti da je gospođa dobila uplatnicu za osiguranje u sljedećoj godini, i to činjenicom da je sklopila tzv. višegodišnje osiguranje, pa je u tom kontekstu dobila popust, a što jest pretpostavka za utuženje od strane osiguravatelja zbog neplaćene premije.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Uzorak kockica star tri tisuće godina

U grobnicama drevnog Egipta pronađeni su brojni primjeri drvenih i glinenih igračaka, za djevojčice i dječake. Obojena drvena lutka prikazuje ženu fertilne dobi, što se vidi po iscrtanim pubičnim dlačicama iznad spolovila. Kosa je sačinjena od glinenih valjčića nanizanih na lanene niti. Može se pretpostaviti da je lutka nađena u grobu mlade žene koja je vjerojatno umrla ili u porodu ili neposredno nakon njega. Lutka u njenom grobu trebala bi je čuvati u prekogrobnom životu. Izrađene su brojne replike ove lutke, a izvornik lutke nalazi se u Britanskom muzeju.

Krokodil simbolizira boga Sobeka (Sebeka) koji je bio podvodni demon u deltama Nila, a smatrali su ga i bogom plodnosti. Igračka datira oko 1100. god. pr. Kr. Izvornik se čuva u muzeju u Berlinu.

Američki arheolog Flinders Petrie otkrio je 1887. godine egipatsku tvornicu lutaka iz 1800. god. pr. Kr.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

“Nema nikakvih pritisaka na samostalno i neovisno pravosuđe.”

Neupućene u slučaj molim da, umjesto uvoda, pročitaju moju reakciju na intervju Marina Mrčele, zamjenika predsjednika Vrhovnog suda, (http://www.naknadastete.hr/misli-li-stvarno-taj-covjek-sto-govori-ili-brani-po-sluzbenoj-duznosti-instituciju-koju-predstavlja/) pa da odmah prijeđemo na temu, a to je kuponska privatizacija.

Krugovima koji se bave kockom, odnosno prevrama, najpoznatije su dvije klasične igre; jedna je tzv. bacanje trice, a druga je šibicarenje. Bacanje trice kartaška igra zasnovana na optičkoj varci koja igrača dovodi do krivog zaključka pa on, ako vjeruje onome što je vidio, uglavnom vidi krivo pa izgubi novac. U drugom slučaju postave se tri kutije šibica. Ispod jedne kutije je kuglica koju trebate pronaći kako biste zaradili novac. Kod šibicarenja kuglica koju trebate tražiti je ispod nokta i nemate niti teoretsku šansu da pogoditi ispod koje kutijice je kuglica. Jer, kuglica niti nije ispod jedne od kutijica nego ispod nokta voditelja.

To zovemo igrama s poznatim ishodom i takva vrsta igara je uglavnom zabranjena i kažnjiva. Jasno, ako vas ulove. Uglavnom, nisam još čuo da bi netko ljude koji se bave takvom aktivnošću nazvao časnim ljudima.

Nakon što sam se potrudio pročitati tužbu fondova protiv Republike Hrvatske u predmetu kuponske privatizacije došao sam do zaključka da su u tom predmetu dvije vrlo važne institucije hrvatskog pravosuđa, Državno odvjetništvo i Vrhovni sud Republike Hrvatske, izvele klasično šibicarenje.

Doduše, jos se čeka odluka Ustavnog suda, ali sam siguran da organizatori igre neće biti niti pozvani, a još manje prozvani, očitovati se o svojim postupcima jer su zaštićeni slobodnom sudačkom procjenom. Postoje presude koje ex lege (po zakonu) pa ex aequo et bono (po pravičnosti), ali sada bogami dolazimo i do presude pro patria (za domovinu). Takvih ima, a pojavljuju se kada je ratio legis (smisao zakona) politička prevara pa se kasnije, kada se ustanovi da zakon previše košta, traži način, a zaduženi ga obično i nađu, kako iz dana napraviti noć, a ako treba i obrnuto.

U konkretnom primjeru politička prevara je počela odlukom da se narodu, unakaženom ratom i prognaništvom, da nešto što će mu stvoriti privid da država brine o njemu i shvaća težinu stradanja pa će, u okviru svojih mogućnosti, tražiti načine kako da smanji štetu makar simbolično. Timeo Danaos et dona ferentes (Bojim se Danajaca i kad darove nose).

Da osnažim argument navesti ću još nekoliko odluka u istom  pravcu. Prva, benignija, je svojedobna odluka da će državni službenici koji rade na području od posebne državne skrbi dobiti uvećanje plaće za 50%, a rezultirala je s nekoliko tisuća tužbi podnijetih nakon što je donor odbio izvršiti uredbom predviđeno. Druga, ozbiljnija, je dodjela dionica mirovinskom fondu, a radi poboljšanja statusa umirovljenika. Bože me sačuvaj rezultata toga, a svima su nam poznati. Treća koja mi pada na pamet je dodjela dionica braniteljskom fondu, što ne želim niti komentirati. Tako dođosmo i do naše dodjele dionica stradalnicima rata, prognanicima i izbjeglicama, poznate kao kuponska privatizacija.

Presuda Vrhovnog suda zahtijeva posebno poglavlje. Da za sada, u smislu objašnjenja i pojedinosti, zanemarimo procesne svinjarije, zapamtimo samo da presudu donosi vijeće u čijem radu sudjeluje sutkinja koja je sudjelovala u donošenju županijske odluke, što je jasno zakonski nemoguće, ali kada domovina zove očito moguće, a da je odluku po reviziji donijeta za samo šesnaest dana. Usput, bilo bi interesantno vidjeti kako je sutkinja glasala prvi put, u županijskom vijeću, a kako kada je domovini trebala drugačija odluka. Osobno sam uvjeren da je glasanje bilo telefonsko. No, prijeđimo napokon na samu bit, veličanstveno obrazloženje revizije Vrhovnog suda.

Kao uvod u daljnja obrazloženja ispričati ću  jednu pošalicu. Jedan gospodin s crnom togom i sudačkom perikom hodajući okrene se prvo lijevo pa onda desno pa prdne, a iza sebe začuje glas: “A što je s mrtvim kutom?” Mrtvi kut ove revizije počinje s činjenicom da u donošenju drugostupanjske odluke sudjeluje sutkinja Paulić koja, eto, ponovno odlučuje kao sutkinja u vijeću Vrhovnog suda. Tužitelj ulaže zahtjev za ponavljanjem postupka (po meni pogrešno zato što mi nije jasno što bi se desilo da takav zahtjev nije postavljen. No, kada se sudi pro patria naći ćemo rješenja iako je situacija besmislena. Protiv izvanrednog pravnog lijeka i u njegovom tijeku ulaže se valjda još izvanredniji (zahtjev za ponavljanje postupka). Kada ćemo riješiti taj zahtjev? Kada treba. Odmah. Kao i uvijek, ako mi se pokaže još jedna pravna odluka u kojoj postoji izvanredni lijek na izvanredni lijek, duboko se ispričavam i ponovno citiram g. Mrčelu: “Nema nikakvih pritisaka na samostalno i neovisno pravosuđe.” Obzirom da se radi o sada jako pravomoćnim presudama valjda ih je moguće i komentirati, odnosno komentirati stavove koje iznosi revizijski sud Ref-x 968/16-2. “Kuponska privatizacija se provodila tako da je minstarstvo privatizacije bilo dužno utvrditi program dodjele dionica bez naplate kojim se određuje društva čije dionice će biti predmet dodjela ovlašten sudionicima. … Ovim programom se mogu utvrditi samo ona dionička društva koja su solventna i profitabilna.” Članak 13 pravilnika kaže da ministarstvo privatizacije objavljuje popis dioničkih društava čije su dionice uvrštene u program najmanje dva tjedna prije početka dražbe. To bi značilo, a što se stavlja kasnije na teret fondovima, da u dva tjedna pribave podatke o svim dioničkim društvima u smislu njihovih bilanci, pri čemu im jasno ti podaci nisu dostupni i da temeljem toga ocjenjuju nešto što je pravilnikom već trebalo biti provjereno, a to je da samo solventna i profitabilna društva dolaze na listu kuponske privatizacije.

A sada idemo na ratio legis, zašto je donesen zakon i čemu je i kome taj zakon trebao poslužiti. Ne smijem niti pomisliti da je zakonodavac imao nečasne namjere već je valjda ideja bila obeštetiti, smanjiti štetu stradalnicima rata dodjelom državne imovine koja je prethodno promijenila status iz društvenog u državno. Ako je namjera zakonodavca bila takva onda uvoditi institute trgovačkog prava, naplata bez protučinidbe, je nečasna s pozicije Vrhovnog suda. Moje skromno pravno mišljenje je da se u stvari radilo o darovanju pa bi se trebalo očekivati da daroprimac primi dar sa zahvalnošću.

Kada se govori o tužiteljima kao visokospeicijaliziranim pravnim osobama, pa im po prirodi stvari nije moglo promaknuti da se u programu dioničkih društava uz ostala nalaze nesolventna i neprofitabilna društva, pitanje koje se nameće je kako su to mogli znati ako u okviru programa nisu dostavljene bilance, a treba uzeti u obzir i vrijeme u kojem se to događa – 1998. godine. U skupu od 471 društva 189 ih je profitabilnih, a 282 neprofitabilna. Kada se tome doda, a proizlazi iz presude, da su neka društva bila solventna i profitabilna u trenutku stavljanja na listu, a u trenutku dražbovanja to nisu bila, i obrnuto, ponovno dolazimo do pitanja namjera zakonodavca. Jesu li časne? A o odluci Vrhovnog suda ne smijem reći sve što mislim. Ali barem logično, ako Vrhovni sud smatra da sam dovoljno specijaliziran, a nakon toga navodi da su od trenutka izlistavanja, a do trenutka dražbovanja, neka društva prestala biti solventna onda mi se čini točna teza iz uvoda da se gospodin u togi okrenuo lijevo i desno, ali je zaboravio mrtvi kut. Što će reći Ustavni sud o tome nije na nama. Ono što je još za napomenuti, a isto je u mrtvom kutu, da s danom 22.09.2016. svi tužitelji, a i u ime RH ministar finacija dr. sc. Zdravko Marić potpisuju sporazum o dinamici isplate temeljem pravomoćne presude iz kojeg sporazuma proizlazi neupitnost odluke županijskog suda. A sada da se maknemo iz mrtvog kuta u trokut. Neovisna institucija državnog odvjetništva, neovisno pravosuđe i neovisna izvršna vlast (ministar financija) očito vrlo međusobno ovisno i dogovorno rješavaju trokut u kojem su svi jednako jedan drugom potrebni. Neovisno državno odvjetništvo da napiše reviziju, neovisno pravosuđe da u roku od 16 dana riješi reviziju i ponavljanje postupka i neovisna izvršna vlast da kupuje dovoljno vremena, a da se riješi pravosudno pitanje. Da bismo ovom dali konačan zaključak valja samo proučiti osnovna ustavna načela.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Draga gospodo, birokracija je ozbiljan posao.

Nisam se imao namjeru više se baviti problemom zaštićenih najmoprimaca, ali teško je odoljeti kada je motivacija sveprisutna. Neki dan, tako, gledam saborsku raspravu u kojoj  ministar brani zakona, a napadaju ga sa svih strana. Ono što me užasava, kao pravnika, jest to da se u diskusiji u parlamentu kao argument koriste termini pravedno/nepravedno pa diskutanti odreda koriste floskule poput: Jednu nepravdu ćete zamijeniti drugom!

Kao što sam već pisao u tekstu „Vlasnici svih zemalja, ujedinite se!“, dodjela stanarskih prava  nad društvenim stanovima, bila je i jest i ništa drugo nego korupcija od strane tada vladajućih kojom traže političku podršku na osnovu danog. Dodjela stanarskih prava nad privatnim vlasništvom je podjela ratnog plijena koju provode pobjedničke legije. I sada, nakon ustavnih promjena i odredbi, nakon zakona o povratu nacionaliziranog i proteka 25 godina u sljedećih 5 ima se napokon namjera vratiti oteto.

Pa se sada barata terminima pravedno i nepravedno. Možda griješim, ali mi se čini da povrat i iseljavanje zaštićenih najmoprimaca vlasnici smatraju zakašnjelim ali pravednim rješenjem. Vjerujem da zaštićeni najmoprimci to drže nepravednim.

Zbunjujuć je već i sam termin zaštićeni. Od koga ih se to štiti, valjda od vlasnika koji bi, eto, rado realizirali svoje vlasničko pravo? Odavno je trebao biti donijet propis kojim ih se štiti od iseljenja, ali i obvezuje plaćati komercijalnu stanarinu. To što nisu u istom položaju kao nosioci stanarskog prava nad društvenim stanom pa ga ne mogu otkupiti po komičnoj cijeni, a do sada su u tuđem besplatno stanovali, gradili neke vikendice (vidi: Za istjerivanje komunističkog softvera trebaju nam egzorcisti), uzimali kredite koji su u međuvremenu obezvrijeđeni radi tadašnje inflacije, pa sada te nekretnine iznajmljuju za trzišne cijene, valjalo bi tretirati jedino kao zlu sreću nakon puno godina benefita.

Ali komika Sabora u kojem se umjesto termina zakonito i nezakonito uvodi pravedno i nepravedno, rasprava u kojoj se ne barata niti minimumom ulaznih podataka, niti analitikom koliko je to kvadrata stanova, gdje se nalaze, kolika je vrijednost tih nekretnina, jesu li izvorni nosioci stanarskih prava još živi ili se radi o njihovim nasljednicima, jesu li živi vlasnici i koliko ih je još živo, jesu li provedeni ostavinski postupci, koliko od zaštićenih ima i drugu nekretninu…

Draga gospodo, birokracija je ozbiljan posao. A rješenja koja predlažete su POS-ovi stanovi i beneficirani krediti? Pa jeste li vi normalni? Umjesto da plate štetu vlasnicima vi ih ponovno idete korumpirati?

Populizam je fantastična stvar, ali dokle ćete? Dokle?

 

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Deset savjeta za sigurniju vožnju po kiši

Ljetna kiša, koja nas pere ovih dana, umjesto da se kupamo u moru, izvor je opasnosti i u prometu. Na mokrom kolniku smanjeno je prianjanje kotača na podlogu i vozač sigurnost vožnje postiže smanjenjem brzine kretanja vozila. Obzirom da vozila sada uglavnom imaju ljetne gume potrebno je posebno voditi računa o stanju profila gume na kotaču – dubina šare ne smije biti manja od 1 mm na osobnim automobilima. Posebno je opasno nalijetanje na lokve vode na kolniku koje se manifestira dinamičkim udarom zbog iznenadnog povećanja otpora kretanju. To može kod nepripremljenog vozača izazvati opasno zanošenje vozila. Kod obilnih kiša kada je na kolniku deblji sloj vode, može doći do vrlo opasne pojave «vodenog klina» (aquaplaning efekt). Naime, voda odvoji kotače od podloge i vozilo zapravo «skije» po vodi. U takvim uvjetima ne može se upravljati vozilom a kočenje je potpuno neefikasno. Trenutak početka ovakve pojave određen je brzinom kretanja vozila, profilom gume na kotačima i količinom vode na kolniku. Posebno su za vrijeme kiše opasne lokve vode koje se zadržavaju u kolotrazima na kolniku.

Donosimo deset savjeta za sigurniju vožnju tijekom kišnih dana kako bismo vas podsjetili da je potreban dodatan oprez u prometu, posebno ako se spremate na duže putovanje, na more primjerice:

  1. Vozite sporije. Obvezno.

Jedan od prvih savjeta za vožnju po kiši glasi: Usporite! Zbog klizave ceste, lokvi, kolotraza ispunjenih  vodom kao i zbog mogućih odrona zemlje i kamenja koji se najčešće događaju za kišnog vremena.

  1. Provjerite kvalitetu guma.

O kvaliteti odgovarajućih guma za vaš automobil ovisi vaša sigurnost u vožnji. Vožnja s istrošenim gumama zahtjeva veći razmak zbog duljeg zaustavnog puta. Osim toga, provjerite prije kretanja na put tlak zraka u gumama kojeg određuje proizvođač vozila, a napisan je najčešće na rubu vrata vozila i u priručniku koji ste dobili zajedno s vašim automobilom.

  1. Držite razmak.

Držite dovoljan razmak od vozila koje se kreće ispred vas kako biste se na vrijeme mogli zaustaviti. Ako vozite u gradu, naročito obratite pažnju na horizontalnu signalizaciju, primjerice na zebre kojima se kreću pješaci kao i na “ležeće policajce” (uspornike) koji mogu biti vrlo opasni ako na njih gumama ne nailazite ravno, već ukoso. Osim toga, budite posebno oprezni kod pretjecanja jer je po oblačnom i kišnom vremenu i vidljivost slabija. Ne zaboravite da je put kočenja puno dulji na mokroj cesti nego na suhoj.

  1. Obavezno upalite svjetla.

Vozite s upaljenim svjetlima, ne smo zbog toga što ćete bolje vidjeti cestu, već i zbog toga što će vas lakše primjetiti i drugi vozači uključeni u promet. Svjetla za maglu uključite odmah kada je vidljivost manja od 50 metara. Također za vrijeme vožnje pazite da vam se vodena para ne kondenzira u unutrašnjosti vozila. Koristite kombinaciju grijanja i ventilacije.

  1. Izbjegavajte naglo kočenje.

Na kiši, a posebice u prvim trenucima kada kiša padne i pomiješa se s nečistoćama, uljem i drugim otpacima, cesta je najopasnija. Pri vožnji u takvim uvjetima izbjegnite svako naglo kočenje. Umjesto pritiskanja papučice kočnice, kadgod je to moguće kočite motorom prebacivanjem u niži stupanj prijenosa.

  1. Ne paničarite u slučaju proklizivanja.

S upravljačem, papučicom gasa ili kočnice po kiši uvijek budite nježniji nego po suhom vremenu. Nemojte zaboraviti da u slučaju proklizavnja ne smijete naglo pritisnuti kočnicu. Savjet zlata vrijedan u doba dok su samo rijetki imali ABS.

  1. Čuvajte se “vodenog klina”,

Već smo rekli da je trenutak početka ovakve pojave određen je brzinom kretanja vozila, profilom gume na kotačima i količinom vode na kolniku. Dakle, usporite, izbjegavajte vidljive lokve vode i ne izlazite na cestu ako su vam gume „ćelave“.

  1. Osušite kočnice.

Ako vozite kroz vodu koja je duboka toliko da može doseći do kočionih diskova, kada izađete iz vode lagano neko vrijeme pritiskujte papučicu kočnice kako biste osušili kočione diskove.

  1. Obrišite cipele.

Da, i to je važno. Sklizne li vam zbog mokrih i blatnjavih cipela noga u vožnji s papučice gasa, kočnice ili kvačila takva pogreška, kao i svaka na mokroj cesti, plaća se znatno skuplje nego na suhoj i ima daleko teže posljedice.

  1. Klonite se kamiona i autobusa.

Nemojte slijediti preblizu velike autobuse ili kamione. Vozila s velikim kotačima prskaju vaše vjetrobransko staklo i smanjuju vam vidljivost. Budite oprezni kada ih pretječete.

Dodatnim oprezom u prometu izbjegnite prometne nesreće. Ako do nesreće ipak dođe, stojimo do raspolaganju.

 

 

 

 

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Novac za tu isplatu trebao bi osigurati Nacionalni park Kornati, a ista bi pravna osoba trebala preuzeti daljnje isplate rente, jer je spašavana imovina nacionalnog parka

Predstavnici hrvatske države mogu se državi New York pronaći na dvije lokacije, jedna je veleposlanstvo pri UN-u, a na istoj adresi i generalni konzulat – bez generalnog konzula. Svi se sjećamo 11. rujna, tragedije nastale nakon naleta dva aviona u tornjeve, ali malo tko od nas zna koliko je vatrogasaca smrtno stradalo, a i na koji način su isti obeštećeni pa bi možda bilo pametno pitati našeg veleposlanika ili konzula gerant na koji način su riješili u Americi pitanje vatrogasaca, odnosno njihovih obitelji, ili možda da pitamo američku veleposlanicu u Zagrebu pa od nje dobijemo odgovor. Ono što je sigurno je da su vatrogasne postrojbe Manhattna bile u suludoj misiji, ali pokušavajući spašavati tuđe živote, ali ne biljke, koje će narasti.

Gotovo sam siguran da je rješenje bilo preko osiguravajućih društava kao što sam i siguran i da DVD Tisno nije imalo osiguranje svojih djelatnika ili dobrovoljnih gasitelja, a ako je imalo riječ je o alibi osigurnjima (male i nikakve svote osiguranja).

Kornatska tragedija još nije dobila sudski epilog. Sama priroda tog događaja otvorila je neka, dosad zanemarena, pitanja. Prije svega,  pitanje statusa članova dobrovoljnih vatrogasnih društava, odnosno pitanje međusobnih odnosa članova DVD-a; tko je kome nadređen, tko može narediti DVD-u da krene u akciju gašenja požara, pod kojim uvjetima,  s kojom opremom i sl.? Znamo samo činjenice, 12 mrtvih i jedan preživjeli, uz posljedice koje su van komentara.

Obzirom na žalbu ODO-a, još uvijek imamo jednog osumnjičenika protiv kojeg traje kazneni postupak. Što ako taj postupak završi oslobađajucom presudom nakon trajanja koje je potpuno neprimjereno a da bi se utvrđivala krivnja? Ovime ne mislim da treba osuditi nevinog već sam siguran da, kakva god bila odluka, nakon proteka toliko vremena ona ne doprinosi ničemu i ne znači ništa nikome. Isto tako mi je jasno da ne postoji državni odvjetnik koji bi u ovakvoj atmosferi odustao od gonjenja pa makar bilo očito da u spisu nema ničega što bi dovelo do osudujuće presude. Osim toga, u slučaju odustanka oštećeni bi mogao preuzeti gonjenje pa bi odluka opet bila prepuštena sudu, dakle do neke sudske odluke definitivno mora doći.

Iza Kornata ostalo je puno oštećenih, obitelji poginulih i upropašten život preživjelog mladića. Pitanje je pod kojim pretpostavkama je RH  “obeštetila” obitelji poginulih. Pretpostavljam da se radilo o isplati bez nekog naslova naknada štete ili sličnog, jer bi to značilo ujedno i prihvaćanje odgovornosti, i zašto na isti način nije postignut dogovor s preživjelim učesnikom, što smatram da bi bilo korektno.

Da se vratimo na naknadu štete, prema dostupnim podacima vode se dva postupka. Jedan postupak void se pred Općinskim sudom u Šibeniku gdje su tuženi općina Tisno i lokalni DVD, nije mi posve jasno po kojem osnovu, ali pretpostavljam da je općina tužena kao osnivač DVD-a, a DVD kao organizacija u čijem radu su dobrovoljno sudjelovali oštećeni.

Da bi netko bio obvezan platiti naknadu štete potrebno je da su ispunjene određene pretpostavke:

  1. subjekti odgovornosti za štetu
  2. štetna radnja
  3. uzročna veza izmedu štetne radnje i nastale štete
  4. protupravnost

Valja napomenuti da je DVD pravna osoba sa svojim računom te da za eventualnu štetu odgovara do visine svoje imovine zbog čega ne vidim odgovornost osnivaća-općine. Ako i dođe do pravomoćne presude protiv DVD-a, što mi se čini da je pravno neutemeljeno, ali teortski moguće, siguran sam da je presuda nenaplativa jer tih novaca DVD sigurno nema, a pitanje je tko bi taj novac mogao doznačiti DVD-u i temeljem kojih propisa.

U drugom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu tuženi su Republika Hrvatska i grad Šibenik. Osnov je radno-pravni pa se slažem s tezom da je vatrogastvo opasna djelatnost, jer oštećeni nije išao iz zabave na Kornate već je obvljao općekorisnu djelatnost, ali ne vidim da su u tom slučaju ispunjene pretpostavke potrebne da bi se utvrdila nečija odgovornost,  dakle, kao prvo, subjekti odgovornosti za štetu.

Stvari bi se promijenile ako bi osumnjičeni bio pravomoćno proglašen krivim. On je, koliko je razvidno, namještenik grada Šibenika, a poslodavac odgovara za štetu koju nesavjesim ili nezakonitim radom prouzroči djelatnik trećim osobama. Točno je i da je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne pa bi, opet teoretski, grad Šibenik mogao biti obvezan na naknadu štete unatoč oslobađajućoj presudi protiv osumnjičenika.

No kakva god bila odluka hrvatskog pravosuđa, siguran sam da će, u slučaju odbijajuće presude prema oštećenom, predmet završiti na međunarodnom sudu i da će tamo dobiti pozitivni epilog po oštećenog. Ono što je izvjesno jest da će do toga proći za oštećenog nezamislivo i neizdrživo puno vremena. Nakon tragedije njemu je vrijeme možda stalo, ali ne i troškovi.

Zato predlažem nagodbu i to s Republikom Hrvatskom, po istom ključu prema kojem je isplaćeno obiteljima poginulih. Novac za tu isplatu, po mom viđenju, trebao bi osigurati Nacionalni park Kornati, a ista bi pravna osoba trebala preuzeti daljnje isplate rente, jer je spašavana imovina nacionalnog parka. U Zakonu o obveznim odnosima ima i nekih odredaba na koje se pritom moglo pozvati, a očito je i da se radi o pravnom subjektu koji bi imao sredstava podmiriti štetu.

 

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Bagatelna šteta: Udarilo vas je drugo vozilo, a niste dobili odštetu nego ste još dužni nadoknaditi trošak!

Nakon nešto više od desetljeća od uvođenja novih principa u regulaciji nematerijalne štete, tj. ozljeda nastalih u prometnim nesrećama krajnje je vrijeme da razjasnimo što je članak 1100 Zakona o obveznim odnosima donio u praksu sudova. Pokušat ću, iz jednog sasvim praktičnog kuta, pokazati koje su moguće implikacije koje se pojavljuju primjenom ovog članka u praksi.

Ovdje ću zahvatiti samo područje koje je dobilo kolokvijalni naziv bagatelna šteta. Sadržajno, tu bi se radilo o povredama u prometnoj nesreći koje su potkrijepljene nekom medicinskom dokumentacijom. Obično se radi o općepoznatoj ozljedi-trzajnoj povredi vrata, ogrebotinama i udarcima s vidljivim hematomima ili bez njih. Da sumiramo, riječ je o ozljedama koje obuhvaćaju  pretrpljeni strah i prolazne pretrpljene bolove, ali bez nekih trajnih posljedica.

Zakonski tekst, u stavku 1, navodi da će sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju dodijeliti određenu naknadu. Stavak 2 brani da se takvom naknadom pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Ocjena ovih elemenata u nadležnosti je prvenstveno liječnika cenzora osiguravajućih društava, u mirnom postupku, a potom i u nadležnosti, suda u slučaju da se pokreće sudski postupak jer oštećeni nije zadovoljan odlukom osiguravatelja i smatra da mu pripada veći iznos od iznosa kojeg nudi osiguravatelj.

Zadržat ću se na sudskim odlukama jer one su ujedno i orijentir osiguravajućim društvima. U praksi smo se susretali smo se sa potpuno različitim odlukama sudova prvog stupnja i jednako tako sa različitim odlukama županijskih sudova. Događalo se da prvostupanjski sudovi dosude neki novčani iznos pa presuda bude preinačena po žalbi i tužbeni zahtjev odbijen, a bilo je i obrnutih situacija, da sud prvog stupnja odbije zahtjev pa isti po žalbi bude usvojen neki iznos se ipak dosudi.

Ono što je uglavnom zajedničko odbijajućim presudama je okolnost da je oštećeni nakon nesreće otišao liječniku, ovaj je konstatirao i opisao neku ozljedu, a nakon toga oštećeni više ne posjećuje liječnika, nema nastavne dokumentacije niti otvara bolovanje. To vrlo često rezultira odbijajućim presudama.

U drugoj je poziciji oštećeni koji ponavlja, radi nekih smetnji, posjet liječniku, žali se na smetnje, one su evidentirane u medicinskoj dokumentaciji pa završi i na fizikalnoj terapiji što obično rezultira nekom naknadom. Iznosi koji se dosuđuju za takvu vrstu ozljeda ne prelaze 7000 kuna, a počinju negdje s 3000 kuna.

No, najbitnije je da presuda ne bude odbijajuća jer  kada je tužbeni zahtjev odbijen parnični trošak pada na teret strane koja je izgubila spor. Parnični trošak ovisi o visini na koju je postavljen tužbeni zahtjev, a za iznose do 10 000 kn je oko 700 kn  po obavljenoj radnji te taksa na tužbu i vještačenje oko 1500 kn.

Naš je savjet da pažljivo saslušate što vam kažu oni koji se bave naknadom štete. Tražite savjet, postavljajte pitanja, razmotrite sve moguće odgovore pa tek onda odlučujte o idućim koracima jer bi vam se moglo dogoditi da umjesto planirane naknade budete u obvezi nadoknaditi trošak  koji je često veći od iznosa kojeg ste očekivali dobiti.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail