Posts

Sudar s vozilom inozemnih registarskih oznaka: Lako može doći do proceduralnih komplikacija.

/0 Comments/in /by

Ljetna sezona zamišljena je kao zabava i odmor no ponekad završava i onako kako niste planirali. Naime, ovdje, kao i obično, govorimo o prometnim nesrećama. Relativno često se događa da prometnu nesreću imate s vozilom inozemnih registracijskih oznaka. U nekoliko navrata sretali smo se s pogrešnim konceptima odvjetnika (http://www.naknadastete.hr/kako-izgubiti-nesporan-slucaj/). Tom prilikom opisali smo kakve reperkusije može imati neznanje zastupnika pa vam ovom prilikom podcrtavamo da je pasivno legitimiran, dakle odgovoran za regulaciju štete, Hrvatski ured za osiguranje.

Slijedi procedura u kojoj HUO, temeljem svojih podataka, traži osiguravatelja koji pokriva štetu koja je vama prouzročena, što cijeli proces samo produžava. Situaciju olakšava praksa prema kojoj će vjerojatno na licu mjesta biti naplaćena kazna krivcu, a ako se vodi kazneni postupak, obzirom da se radi o osobama s boravištem u inozemstvu, najvjerojatnije će u vrlo kratkom roku, obično nagodbom biti riješeno pitanje krivnje. Isto tako, je moguće da će predmet biti ustupljen domicilnom pravosuđu krivca, a obzirom na naše članstvo u Europskoj Uniji. Stvari se donekle kompliciraju ako vas je udarila neka egzotična tablica, npr američka, turska itd. Stvari se proceduralno kompliciraju zbog činjenice da HUO jest pasivno legitimiran, da će preko njega ići plaćanje vaše odštete, ali se isti ima pravo regresirati od inozemnog osiguravatelja pa utoliko treba dobiti suglasnost za plaćanje pojedinih šteta.

Vrlo često strani osiguravatelji angažiraju specijalizirane agencije koje u njihovo ime i s njihovim odobrenjem konzultiraju osiguravatelja o visinama naknada jer je stranom osiguravatelju nepoznato hrvatsko pravo pa je utoliko osuđen slušati savjete. Momentalno u Europi postoje dvije takve agencije, jedna dugovječna AVUS sa predstavništvima u svim zemljama Europe, a sada tu uslugu počinje davati CORIS, čije reklame gledate u okviru Svjetskog prvenstva.

Ako predmet dođe na sud HUO će angažirati neki od odvjetničkih ureda s kojima surađuje pa se lanac produžuje. Ako strano osiguravajuće društvo ima korespondenta (neki od osiguravatelja registriranih u Hrvatskoj) lancu dodajemo još jednu kariku pa imate situaciju, koja nam se dogodila više puta, a to je da želite sklopiti nagodbu, nakon pokretanja sudskog postupka i utvrđivanja relevantnih činjenica, a na sudu srećete odvjetnika angažiranog od strane korespondenta, pa imate HUO koji je u stvari pasivno legitimiran, zatim imate npr. AVUS kao agenciju koja je angažirana savjetovati strano osiguranje i, u finalu, stranog osiguravatelja koji bi trebao refundirati sve troškove. Odvjetnik na raspravi ne može prihvatiti nikakavu nagodbu bez suglasnosti korespondenta. Korespondent ne može ništa bez suglasnosti HUO, HUO ne može ništa dok ne dobije suglasnost agencije, a agencija ne može ništa dok se s tim ne usuglasi strano osiguranje.

Vrijeme koje vam je potrebno da animirate i koordinirate sve karike u lancu, a obično se radi o sezoni godišnjih odmora, je bitno duže nego u slučaju vozila domaćih registarskih oznaka. Sretna okolnost u ovome je to što svi prethodno navedeni u lancu dobivaju provizije koje u finalu plaća strani osiguravatelj i nisu baš borbeni, osim kada se zainate, te ćete možda nagodbom dobiti i veće iznose od onih koje biste dobili od domaćeg osiguravatelja. Ovo sve se odnosi na situacije u kojima se radi o nematerijalnim štetama, jer iste znaju biti različitog osnova, pa utoliko je i različit dokazni postupak i činjenice koje treba u postupku dokazivati. U svakom slučaju, savjetujemo vam da u situacijama sudara s vozilom inozemnih tablica ne pokušavate riješiti predmet sami. Jasno da našim članovima stojimo na raspolaganju, a ostalimo želimo ugodno ljetovanje bez potrebe za našim uslugama.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Draga gospodo, birokracija je ozbiljan posao.

/0 Comments/in /by

Nisam se imao namjeru više se baviti problemom zaštićenih najmoprimaca, ali teško je odoljeti kada je motivacija sveprisutna. Neki dan, tako, gledam saborsku raspravu u kojoj  ministar brani zakona, a napadaju ga sa svih strana. Ono što me užasava, kao pravnika, jest to da se u diskusiji u parlamentu kao argument koriste termini pravedno/nepravedno pa diskutanti odreda koriste floskule poput: Jednu nepravdu ćete zamijeniti drugom!

Kao što sam već pisao u tekstu „Vlasnici svih zemalja, ujedinite se!“, dodjela stanarskih prava  nad društvenim stanovima, bila je i jest i ništa drugo nego korupcija od strane tada vladajućih kojom traže političku podršku na osnovu danog. Dodjela stanarskih prava nad privatnim vlasništvom je podjela ratnog plijena koju provode pobjedničke legije. I sada, nakon ustavnih promjena i odredbi, nakon zakona o povratu nacionaliziranog i proteka 25 godina u sljedećih 5 ima se napokon namjera vratiti oteto.

Pa se sada barata terminima pravedno i nepravedno. Možda griješim, ali mi se čini da povrat i iseljavanje zaštićenih najmoprimaca vlasnici smatraju zakašnjelim ali pravednim rješenjem. Vjerujem da zaštićeni najmoprimci to drže nepravednim.

Zbunjujuć je već i sam termin zaštićeni. Od koga ih se to štiti, valjda od vlasnika koji bi, eto, rado realizirali svoje vlasničko pravo? Odavno je trebao biti donijet propis kojim ih se štiti od iseljenja, ali i obvezuje plaćati komercijalnu stanarinu. To što nisu u istom položaju kao nosioci stanarskog prava nad društvenim stanom pa ga ne mogu otkupiti po komičnoj cijeni, a do sada su u tuđem besplatno stanovali, gradili neke vikendice (vidi: Za istjerivanje komunističkog softvera trebaju nam egzorcisti), uzimali kredite koji su u međuvremenu obezvrijeđeni radi tadašnje inflacije, pa sada te nekretnine iznajmljuju za trzišne cijene, valjalo bi tretirati jedino kao zlu sreću nakon puno godina benefita.

Ali komika Sabora u kojem se umjesto termina zakonito i nezakonito uvodi pravedno i nepravedno, rasprava u kojoj se ne barata niti minimumom ulaznih podataka, niti analitikom koliko je to kvadrata stanova, gdje se nalaze, kolika je vrijednost tih nekretnina, jesu li izvorni nosioci stanarskih prava još živi ili se radi o njihovim nasljednicima, jesu li živi vlasnici i koliko ih je još živo, jesu li provedeni ostavinski postupci, koliko od zaštićenih ima i drugu nekretninu…

Draga gospodo, birokracija je ozbiljan posao. A rješenja koja predlažete su POS-ovi stanovi i beneficirani krediti? Pa jeste li vi normalni? Umjesto da plate štetu vlasnicima vi ih ponovno idete korumpirati?

Populizam je fantastična stvar, ali dokle ćete? Dokle?

 

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Deset savjeta za sigurniju vožnju po kiši

/0 Comments/in /by

Ljetna kiša, koja nas pere ovih dana, umjesto da se kupamo u moru, izvor je opasnosti i u prometu. Na mokrom kolniku smanjeno je prianjanje kotača na podlogu i vozač sigurnost vožnje postiže smanjenjem brzine kretanja vozila. Obzirom da vozila sada uglavnom imaju ljetne gume potrebno je posebno voditi računa o stanju profila gume na kotaču – dubina šare ne smije biti manja od 1 mm na osobnim automobilima. Posebno je opasno nalijetanje na lokve vode na kolniku koje se manifestira dinamičkim udarom zbog iznenadnog povećanja otpora kretanju. To može kod nepripremljenog vozača izazvati opasno zanošenje vozila. Kod obilnih kiša kada je na kolniku deblji sloj vode, može doći do vrlo opasne pojave «vodenog klina» (aquaplaning efekt). Naime, voda odvoji kotače od podloge i vozilo zapravo «skije» po vodi. U takvim uvjetima ne može se upravljati vozilom a kočenje je potpuno neefikasno. Trenutak početka ovakve pojave određen je brzinom kretanja vozila, profilom gume na kotačima i količinom vode na kolniku. Posebno su za vrijeme kiše opasne lokve vode koje se zadržavaju u kolotrazima na kolniku.

Donosimo deset savjeta za sigurniju vožnju tijekom kišnih dana kako bismo vas podsjetili da je potreban dodatan oprez u prometu, posebno ako se spremate na duže putovanje, na more primjerice:

  1. Vozite sporije. Obvezno.

Jedan od prvih savjeta za vožnju po kiši glasi: Usporite! Zbog klizave ceste, lokvi, kolotraza ispunjenih  vodom kao i zbog mogućih odrona zemlje i kamenja koji se najčešće događaju za kišnog vremena.

  1. Provjerite kvalitetu guma.

O kvaliteti odgovarajućih guma za vaš automobil ovisi vaša sigurnost u vožnji. Vožnja s istrošenim gumama zahtjeva veći razmak zbog duljeg zaustavnog puta. Osim toga, provjerite prije kretanja na put tlak zraka u gumama kojeg određuje proizvođač vozila, a napisan je najčešće na rubu vrata vozila i u priručniku koji ste dobili zajedno s vašim automobilom.

  1. Držite razmak.

Držite dovoljan razmak od vozila koje se kreće ispred vas kako biste se na vrijeme mogli zaustaviti. Ako vozite u gradu, naročito obratite pažnju na horizontalnu signalizaciju, primjerice na zebre kojima se kreću pješaci kao i na “ležeće policajce” (uspornike) koji mogu biti vrlo opasni ako na njih gumama ne nailazite ravno, već ukoso. Osim toga, budite posebno oprezni kod pretjecanja jer je po oblačnom i kišnom vremenu i vidljivost slabija. Ne zaboravite da je put kočenja puno dulji na mokroj cesti nego na suhoj.

  1. Obavezno upalite svjetla.

Vozite s upaljenim svjetlima, ne smo zbog toga što ćete bolje vidjeti cestu, već i zbog toga što će vas lakše primjetiti i drugi vozači uključeni u promet. Svjetla za maglu uključite odmah kada je vidljivost manja od 50 metara. Također za vrijeme vožnje pazite da vam se vodena para ne kondenzira u unutrašnjosti vozila. Koristite kombinaciju grijanja i ventilacije.

  1. Izbjegavajte naglo kočenje.

Na kiši, a posebice u prvim trenucima kada kiša padne i pomiješa se s nečistoćama, uljem i drugim otpacima, cesta je najopasnija. Pri vožnji u takvim uvjetima izbjegnite svako naglo kočenje. Umjesto pritiskanja papučice kočnice, kadgod je to moguće kočite motorom prebacivanjem u niži stupanj prijenosa.

  1. Ne paničarite u slučaju proklizivanja.

S upravljačem, papučicom gasa ili kočnice po kiši uvijek budite nježniji nego po suhom vremenu. Nemojte zaboraviti da u slučaju proklizavnja ne smijete naglo pritisnuti kočnicu. Savjet zlata vrijedan u doba dok su samo rijetki imali ABS.

  1. Čuvajte se “vodenog klina”,

Već smo rekli da je trenutak početka ovakve pojave određen je brzinom kretanja vozila, profilom gume na kotačima i količinom vode na kolniku. Dakle, usporite, izbjegavajte vidljive lokve vode i ne izlazite na cestu ako su vam gume „ćelave“.

  1. Osušite kočnice.

Ako vozite kroz vodu koja je duboka toliko da može doseći do kočionih diskova, kada izađete iz vode lagano neko vrijeme pritiskujte papučicu kočnice kako biste osušili kočione diskove.

  1. Obrišite cipele.

Da, i to je važno. Sklizne li vam zbog mokrih i blatnjavih cipela noga u vožnji s papučice gasa, kočnice ili kvačila takva pogreška, kao i svaka na mokroj cesti, plaća se znatno skuplje nego na suhoj i ima daleko teže posljedice.

  1. Klonite se kamiona i autobusa.

Nemojte slijediti preblizu velike autobuse ili kamione. Vozila s velikim kotačima prskaju vaše vjetrobransko staklo i smanjuju vam vidljivost. Budite oprezni kada ih pretječete.

Dodatnim oprezom u prometu izbjegnite prometne nesreće. Ako do nesreće ipak dođe, stojimo do raspolaganju.

 

 

 

 

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Novac za tu isplatu trebao bi osigurati Nacionalni park Kornati, a ista bi pravna osoba trebala preuzeti daljnje isplate rente, jer je spašavana imovina nacionalnog parka

/0 Comments/in /by

Predstavnici hrvatske države mogu se državi New York pronaći na dvije lokacije, jedna je veleposlanstvo pri UN-u, a na istoj adresi i generalni konzulat – bez generalnog konzula. Svi se sjećamo 11. rujna, tragedije nastale nakon naleta dva aviona u tornjeve, ali malo tko od nas zna koliko je vatrogasaca smrtno stradalo, a i na koji način su isti obeštećeni pa bi možda bilo pametno pitati našeg veleposlanika ili konzula gerant na koji način su riješili u Americi pitanje vatrogasaca, odnosno njihovih obitelji, ili možda da pitamo američku veleposlanicu u Zagrebu pa od nje dobijemo odgovor. Ono što je sigurno je da su vatrogasne postrojbe Manhattna bile u suludoj misiji, ali pokušavajući spašavati tuđe živote, ali ne biljke, koje će narasti.

Gotovo sam siguran da je rješenje bilo preko osiguravajućih društava kao što sam i siguran i da DVD Tisno nije imalo osiguranje svojih djelatnika ili dobrovoljnih gasitelja, a ako je imalo riječ je o alibi osigurnjima (male i nikakve svote osiguranja).

Kornatska tragedija još nije dobila sudski epilog. Sama priroda tog događaja otvorila je neka, dosad zanemarena, pitanja. Prije svega,  pitanje statusa članova dobrovoljnih vatrogasnih društava, odnosno pitanje međusobnih odnosa članova DVD-a; tko je kome nadređen, tko može narediti DVD-u da krene u akciju gašenja požara, pod kojim uvjetima,  s kojom opremom i sl.? Znamo samo činjenice, 12 mrtvih i jedan preživjeli, uz posljedice koje su van komentara.

Obzirom na žalbu ODO-a, još uvijek imamo jednog osumnjičenika protiv kojeg traje kazneni postupak. Što ako taj postupak završi oslobađajucom presudom nakon trajanja koje je potpuno neprimjereno a da bi se utvrđivala krivnja? Ovime ne mislim da treba osuditi nevinog već sam siguran da, kakva god bila odluka, nakon proteka toliko vremena ona ne doprinosi ničemu i ne znači ništa nikome. Isto tako mi je jasno da ne postoji državni odvjetnik koji bi u ovakvoj atmosferi odustao od gonjenja pa makar bilo očito da u spisu nema ničega što bi dovelo do osudujuće presude. Osim toga, u slučaju odustanka oštećeni bi mogao preuzeti gonjenje pa bi odluka opet bila prepuštena sudu, dakle do neke sudske odluke definitivno mora doći.

Iza Kornata ostalo je puno oštećenih, obitelji poginulih i upropašten život preživjelog mladića. Pitanje je pod kojim pretpostavkama je RH  “obeštetila” obitelji poginulih. Pretpostavljam da se radilo o isplati bez nekog naslova naknada štete ili sličnog, jer bi to značilo ujedno i prihvaćanje odgovornosti, i zašto na isti način nije postignut dogovor s preživjelim učesnikom, što smatram da bi bilo korektno.

Da se vratimo na naknadu štete, prema dostupnim podacima vode se dva postupka. Jedan postupak void se pred Općinskim sudom u Šibeniku gdje su tuženi općina Tisno i lokalni DVD, nije mi posve jasno po kojem osnovu, ali pretpostavljam da je općina tužena kao osnivač DVD-a, a DVD kao organizacija u čijem radu su dobrovoljno sudjelovali oštećeni.

Da bi netko bio obvezan platiti naknadu štete potrebno je da su ispunjene određene pretpostavke:

  1. subjekti odgovornosti za štetu
  2. štetna radnja
  3. uzročna veza izmedu štetne radnje i nastale štete
  4. protupravnost

Valja napomenuti da je DVD pravna osoba sa svojim računom te da za eventualnu štetu odgovara do visine svoje imovine zbog čega ne vidim odgovornost osnivaća-općine. Ako i dođe do pravomoćne presude protiv DVD-a, što mi se čini da je pravno neutemeljeno, ali teortski moguće, siguran sam da je presuda nenaplativa jer tih novaca DVD sigurno nema, a pitanje je tko bi taj novac mogao doznačiti DVD-u i temeljem kojih propisa.

U drugom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu tuženi su Republika Hrvatska i grad Šibenik. Osnov je radno-pravni pa se slažem s tezom da je vatrogastvo opasna djelatnost, jer oštećeni nije išao iz zabave na Kornate već je obvljao općekorisnu djelatnost, ali ne vidim da su u tom slučaju ispunjene pretpostavke potrebne da bi se utvrdila nečija odgovornost,  dakle, kao prvo, subjekti odgovornosti za štetu.

Stvari bi se promijenile ako bi osumnjičeni bio pravomoćno proglašen krivim. On je, koliko je razvidno, namještenik grada Šibenika, a poslodavac odgovara za štetu koju nesavjesim ili nezakonitim radom prouzroči djelatnik trećim osobama. Točno je i da je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne pa bi, opet teoretski, grad Šibenik mogao biti obvezan na naknadu štete unatoč oslobađajućoj presudi protiv osumnjičenika.

No kakva god bila odluka hrvatskog pravosuđa, siguran sam da će, u slučaju odbijajuće presude prema oštećenom, predmet završiti na međunarodnom sudu i da će tamo dobiti pozitivni epilog po oštećenog. Ono što je izvjesno jest da će do toga proći za oštećenog nezamislivo i neizdrživo puno vremena. Nakon tragedije njemu je vrijeme možda stalo, ali ne i troškovi.

Zato predlažem nagodbu i to s Republikom Hrvatskom, po istom ključu prema kojem je isplaćeno obiteljima poginulih. Novac za tu isplatu, po mom viđenju, trebao bi osigurati Nacionalni park Kornati, a ista bi pravna osoba trebala preuzeti daljnje isplate rente, jer je spašavana imovina nacionalnog parka. U Zakonu o obveznim odnosima ima i nekih odredaba na koje se pritom moglo pozvati, a očito je i da se radi o pravnom subjektu koji bi imao sredstava podmiriti štetu.

 

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Bagatelna šteta: Udarilo vas je drugo vozilo, a niste dobili odštetu nego ste još dužni nadoknaditi trošak!

/0 Comments/in /by

Nakon nešto više od desetljeća od uvođenja novih principa u regulaciji nematerijalne štete, tj. ozljeda nastalih u prometnim nesrećama krajnje je vrijeme da razjasnimo što je članak 1100 Zakona o obveznim odnosima donio u praksu sudova. Pokušat ću, iz jednog sasvim praktičnog kuta, pokazati koje su moguće implikacije koje se pojavljuju primjenom ovog članka u praksi.

Ovdje ću zahvatiti samo područje koje je dobilo kolokvijalni naziv bagatelna šteta. Sadržajno, tu bi se radilo o povredama u prometnoj nesreći koje su potkrijepljene nekom medicinskom dokumentacijom. Obično se radi o općepoznatoj ozljedi-trzajnoj povredi vrata, ogrebotinama i udarcima s vidljivim hematomima ili bez njih. Da sumiramo, riječ je o ozljedama koje obuhvaćaju  pretrpljeni strah i prolazne pretrpljene bolove, ali bez nekih trajnih posljedica.

Zakonski tekst, u stavku 1, navodi da će sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju dodijeliti određenu naknadu. Stavak 2 brani da se takvom naknadom pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Ocjena ovih elemenata u nadležnosti je prvenstveno liječnika cenzora osiguravajućih društava, u mirnom postupku, a potom i u nadležnosti, suda u slučaju da se pokreće sudski postupak jer oštećeni nije zadovoljan odlukom osiguravatelja i smatra da mu pripada veći iznos od iznosa kojeg nudi osiguravatelj.

Zadržat ću se na sudskim odlukama jer one su ujedno i orijentir osiguravajućim društvima. U praksi smo se susretali smo se sa potpuno različitim odlukama sudova prvog stupnja i jednako tako sa različitim odlukama županijskih sudova. Događalo se da prvostupanjski sudovi dosude neki novčani iznos pa presuda bude preinačena po žalbi i tužbeni zahtjev odbijen, a bilo je i obrnutih situacija, da sud prvog stupnja odbije zahtjev pa isti po žalbi bude usvojen neki iznos se ipak dosudi.

Ono što je uglavnom zajedničko odbijajućim presudama je okolnost da je oštećeni nakon nesreće otišao liječniku, ovaj je konstatirao i opisao neku ozljedu, a nakon toga oštećeni više ne posjećuje liječnika, nema nastavne dokumentacije niti otvara bolovanje. To vrlo često rezultira odbijajućim presudama.

U drugoj je poziciji oštećeni koji ponavlja, radi nekih smetnji, posjet liječniku, žali se na smetnje, one su evidentirane u medicinskoj dokumentaciji pa završi i na fizikalnoj terapiji što obično rezultira nekom naknadom. Iznosi koji se dosuđuju za takvu vrstu ozljeda ne prelaze 7000 kuna, a počinju negdje s 3000 kuna.

No, najbitnije je da presuda ne bude odbijajuća jer  kada je tužbeni zahtjev odbijen parnični trošak pada na teret strane koja je izgubila spor. Parnični trošak ovisi o visini na koju je postavljen tužbeni zahtjev, a za iznose do 10 000 kn je oko 700 kn  po obavljenoj radnji te taksa na tužbu i vještačenje oko 1500 kn.

Naš je savjet da pažljivo saslušate što vam kažu oni koji se bave naknadom štete. Tražite savjet, postavljajte pitanja, razmotrite sve moguće odgovore pa tek onda odlučujte o idućim koracima jer bi vam se moglo dogoditi da umjesto planirane naknade budete u obvezi nadoknaditi trošak  koji je često veći od iznosa kojeg ste očekivali dobiti.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Kako su nastale famozne tablice za “mjerenje” bolova i straha u postupku naknade štete

/0 Comments/in /by

Moguće je da će ovaj tekst netko tumačiti kao teoriju zavjere no to je rizik kojeg prihvaćam. Motiv za pisanje su mi svakodnevni susreti i komunikacija  oštećenima u prometu i njihovo viđenje načina rješavanja njihovog problema. Jasno, u čim kraćem roku. To me je inače podsjetilo na jednu od mojih prvih stranaka koja je dala veličanstvenu i nikad nadmašenu izjavu: „Znate gospon doktor ja bi štel da je sve po zakonu i u moju korist.“ Od onda do danas se stvari i nisu bitno mijenjale. Kako se naknadom štete bavim već tridesetak godina utvaram si da nešto o toj problematici smijem komentirati.

Prije Domovinskog rata na području Republike Hrvatske postojalo je Croatia osiguranje koje je držalo oko 97% portfolia, odnosno premije. Ostatak je bio raspoređen na filijale Triglav osiguranja i, nešto sitno, Dunav osiguranja Beograd. Naknade šteta koje su se dosuđivale ili nagađale s osiguravajućim društvima bile su pretežito ili isključivo stvar politike Croatia osiguranja, a što se tiče predmeta koji su završavali na sudovima, ovisne o sudskoj praksi pojedinog, tada okružnog, suda. Uglavnom je, što se visina dosuđenih iznosa tiče vrijedilo pravilo čim južnije tim tužnije, odnosno što južnije to su naknade bile manje, a isto je vrijedilo i za istočno od Zagreba. Uloga suda u dosuđivanju visine štete bila je velika, a postupak, usuđujem se reći, individualiziran i značajno ovisan o međusobnim odnosima odvjetnika, suda i vještaka.

U vrijeme rata na čelnu poziciju u Croatia osiguranju dolazi gospodin koji je znao s kim treba igrati preferans i zaigrati tenis, a to su bile za to doba veličanstvene kvalifikacije. Tada je već došlo i do liberalizacije tržišta, donesen zakon kojim se omogućava privatnom kapitalu,  dakle prije rata, osnivanje osiguravajućih društava  i tu počinje preslagivanje i raspodjela portfolia na novonastale osiguravajuće kuće. Formalni regulator tržišta osiguranja bila je direkcija za nadzor, ali više po principu šuti gledaj i ne talasaj. Što se tiče najvećeg osiguravateljnog segmenta, auto odgovornosti, vrijede dva osnovna pravila; da  se visina premije za pojedina vozila određuje odlukom i da vrijedi princip bonus-malus, odnosno mogućnost postotnog snižavanja cijene premije ako nemaš štetu u protekloj godini za koju si odgovoran. E, tu počinje.

Poznato je da nije problem u pravilima nego u njihovoj primjeni odnosno tko i kako i kojim instrumentima želi kontrolirati provedbu. Nadam se da nije potrebno objašnjavati sto je tzv. fiktivni bonus. Broj šteta je u konstantnom porastu, a prati ga sve veći broj premija sa 50% bonusa. Dakle, ukupna masa naplaćenih premija je u padu, a ukupni broj šteta je u porastu. Koncept osiguravatelja sličan je onom  vicu: „Što radiš?“ „Kupujem krumpire po kunu, a prodajem po 50 lipa. Vadim se na količinu!“ I gdje je rješenje? Valja smanjiti iznose koji se plaćaju oštećenima, kako u pogledu nematerijalne štete (ozljeda) tako i u pogledu materijalne (oštećenja automobila). Za sada ćemo se držati nematerijalne štete.

Koji subjekti su od značaja a da bi se ideja realizirala? Svi osiguravatelji koji se bave obveznim osiguranjem motornih vozila-svima je u interesu platiti što manje. Tko im treba? Vještaci i sudovi. Tko je nosilac posla? HUO, asocijacija svih osiguravatelja koji se bave obveznim osiguranjem, a financiraju ih osiguravatelji iz dijela premije.

Na jednom sastanku u Hrvatskom uredu za osiguranje predloženo je i usvojeno da ce HUO financirati uradak nazvan „tablice invaliditeta“ te taj zadatak povjeriti vještacima medicinske struke koji ce numerički odrediti pojedinu vrstu ozljede, a kojoj će po prirodi ocjene onda pripadati određeni iznos novaca. Zatraženo, plaćeno učinjeno. E, ali sada nedostaje najvažnije; kako uvjeriti sudove da takvu odluku primjene, odnosno usvoje kao model ponašanja. Naime, u zakonu baš i nema podloge za takvo suđenje.

Nije red da to direktno radi svaki osiguravatelj pa č,ak ne niti organizacija koja ih objedinjuje pa se kao model ustanovljuje seminar na kojem će se pravosuđu prezentirati, a pravosuđe usvojiti modele ponašanja. Prije svega Vrhovni sud jer, kada se Vrhovni sud pojavi, stvara alibi i legitimitet sucima prisustvovati seminaru, a budu li čuli iz usta predsjednika Vrhovnog suda što sto valja činiti subordinacija će učiniti svoje. Pogodite tko plaća seminar i boravak sudaca na moru. Seminar organizira Ingbiro koji u prethodnom periodu povremeno angažira tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda da drži predavanja na njihovim seminarima. Stavovi se usuglašavaju u Ingbirou, a na brifinge i usuglašavanje dolaze svi zainteresirani, od kojih neki koji baš i ne bi smjeli ili trebali tamo biti. No, zaklela se zemlja raju…..

Pa, eto, dolazi i do reakcije. Stvar postaje relativno javna. Puno ih je pozvano u staru damu Opatiju, puno članova pravosuđa u istim krevetima, a i finale se obično događa u nekim restoranima i sličnim javnim mjestima. Nekoliko dopisa završilo je na relevantnim adresama pa su akteri upozoreni da ne pretjeruju. Obzirom da je informacija iscurila i preko jedne djelatnice Ingbiroa (podaci u redakciji), ista dobiva momentalno – što mislite što? Tadašnji predsjednik građanskog odjela Vrhovnog suda izlazi u Opatiji s referatom kojem osobno nemam prigovora, što se sadržaja tiče, osim činjenice da je uopće održan. Eto, pokušao sam pojednostavniti, a ako nekoga zanimaju detalji, rado ću odgovarati i detaljizirati info@naknadastete.hr.

Radi korektnosti, postojali su vještaci medicinske struke koji su sa rezignacijom odbili sudjelovati u izradi famoznih tablica. Postojali su i suci koji su rekli da ne žele sudjelovati. I postoje tragovi koji se ne daju izbrisati.

 

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Kako nadoknaditi štetu osobi kojoj je nakon prometne nesreće amputirana ruka ili noga?U svakom slučaju u kojem postoji medicinska indikacija da se nadogradi standardna protetika takav zahtjev osiguratelju je opravdano podnijeti.

/0 Comments/in /by

Kako nadoknaditi štetu osobi kojoj je nakon prometne nesreće amputirana ruka ili noga? U praksi, večina osiguravatelja isplaćuje određenu novčanu naknadu i/ili neki oblik novčane rente, ako je osobi trajno potrebna pomoć druge osobe, i to, u pravilu, tek nakon što sud dosudi istu. No, da pitate bilo koju od stradalih osoba vjerojatno bi vam odgovorili da bi više od bilo kojeg novca voljeli biti onakvi kakvi su bili prije. To, naravno, nije moguće.

Najčešće pokušano rješenje su različiti oblici proteza. Laiku to izgleda jednostavno, stave vam umjetnu nogu i onda hodate na njoj. No put do toga je dugotrajan i bolan, često s upitnim rezultatima, posebno kada je riječ o amputaciji noge. Ležišta proteze teško je prilagoditi i ponekad toliko oštećuju vrh i kožu bataljka da je protezu moguće nositi samo nekoliko sati dnevno, a ostatak vremena koristiti kolica. Hodati s protezom je teško i padovi su česti, posebno u početku. Oštećenja zglobova i kralježnice su gotovo neizbježna. Da biste stekli dojam kako izgleda život poslije amputacije pogledajte priču naše stranke: http://www.naknadastete.hr/andrej-bulat-izgubio-obje-noge-presudu-ceka-6-godina/

Prema pravilnicima o pomagalima na određeni standard protetske opskrbe imaju pravo svi građani, na trošak HZZO-a. To je nakakav osnovni prototip pomagala u skladu s onim što si, odnosno što nam, naš zdravstveni sustav može priuštiti. “Pokrij se koliko ti je pokrivač širok”- rekao je jedan bivši premijer. Uz to, postoji cijelo tržište protetike, koje napreduje iz dana u dan, a proizvodi kojega mogu korisniku pružiti funkcije koje su sa standardnom protetikom, na teret HZZO-a, nezamislive. Tako je danas u protezu moguće ugraditi elektronički upravljano, individualno programirano koljeno. Protetičke šake mogu pak osigurati jak i prilično siguran hvat s kojim je moguće podizati i nositi predmete različitih težina i oblika, i to je uobičajno, nije nešto što vidimo samo na TV-u kao robotske ruke.

Neka od modernih tehnoloških dostignuća mogu uvelike poboljšati kvalitetu života amputiranih osoba no nisu jeftina, i pitanje je tko to može platiti. Jesu li osiguravajuća društva dužna stradaloj osobi nadoknaditi samo standard na koji imaju pravo svi prosječni građani, a modernu tehnologiju neka koristi onaj tko si nadstandard može priuštiti? Ili je osiguravajuće društvo, u skladu s člankom 1085 Zakona o obveznim odnosima, dužno učiniti sve da uspostavi stanje što bliže onom koje je bilo prije nego što je šteta nastala, obzirom da je stanje koje je bilo prije nemoguće vratiti jer niti jedan tip proteze ne može u potpunosti kompenzirati nedostatak vlastite ruke ili noge?

Sredstva u iznosu od nekoliko stotina tisuća kuna, koja prosječnom građaninu predstavljaju nedostižan izdatak, osiguranje si nesporno može priuštiti. No, do koje mjere? U uvjetima stalnog tehnološkog razvoja i znanstvenog napretka pomagala se usavršavaju na godišnjoj, da ne kažemo dnevnoj, bazi i tom bi logikom osiguravajuća društva morala u kontinuitetu opskrbljivati stradale sve suvremenijim pomagalima, što bi im značajno podignulo troškove, a onda i cijenu osiguranja. Bez pozitivnog mišljenja sudskog vještaka utvrđuje koliko će preporučena proteza pridonijeti kvaliteti života amputiranoga slučaj je nemoguće dobiti. No, to otvara brojna etička pitanja na koja teško mogu odgovoriti i medicinski vještaci. Čak i kada mogu odgovoriti hoće li određeno pomagalo popraviti kvalitetu života amputirane osobe teško je odgovoriti koji stupanj poboljšanja opravdava određeni financijski trošak. Koliko će neka starija i teže pokretna osoba iskoristiti prednosti najmodernijeg koljena, čak i ako joj ono bude ugrađeno? Teško je zdravlje dovesti u odnos s novcem.

S druge strane, u prometnim nesrećama stradava velik broj mladih vozača, pred kojima je cijeli radni vijek. Ugradnja takvog pomagala možda bi im omogućila povratak na tržište rada, učinila ih funkcionalnim i neovisnim osobama. U tom bi slučaju financiranje moderne protetike bilo daleko manji trošak osiguravatelju od plaćanja doživotne rente.

Nema jasne sudske prakse u ovakvim slučajevima. Sve predmete okončali smo nagodbama, što je u interesu osiguravatelja, vjerojatno baš zato da se ne bi ustanovila praksa na koju bi se tužitelji onda odreda pozivali. Osiguranje obično pristane podmiriti dio troška, a ostatak stradali nekako skuca sam. No, u svakom slučaju u kojem postoji medicinska indikacija da se nadogradi standardna protetika takav zahtjev osiguratelju je opravdano podnijeti.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Smiju li štedno kreditne zadruge pod nazivom Raiffeisenbank poslovati na teritoriju RH

/0 Comments/in /by

Obzirom da se i sama predsjednica ovih dana pozabavila temom blokiranih, da i sami nešto dodamo na tu temu. Poznato je da jedan dio blokiranih osoba genezu svoje blokade vuče uzimajući kredite “s bandere”, od razno-raznih kreditnih zadruga. Slijedeći davno rečenu tezu, koju promoviramo i kroz rad naše Udruge, a to je da stvari treba prevenirati jer kasnije problem naraste postane gotovo nerješiv, skrećemo pažnju na upit koji smo uputili preko odvjetničkog ureda HNB, a radi očitovanja o tome smiju li štedno kreditne zadruge pod nazivom Raiffeisenbank poslovati na teritoriju RH. Odgovor prenosimo u cijelosti, a posebno napominjemo da je isti dopis upućen 2013., dakle prije punih pet godina. Podsjetio bih na povijesnu ulogu Poncija Pilata.

 

 

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

“Ne seksu na kružnom toku”-ali ozbiljno

/0 Comments/in /by

Ako mislite da cijeli dan grintamo zbog bučne norijade pod našim prozorima na Trgu bana Jelačića koja nas, eto, ometa u našem poslu – varate se. Kupanje u Manduševcu stara je zagrebačka tradicija, a znate kako kažu; bolje da nestane sela nego običaja. Uostalom, zagrebačka norijada sigurno nije najluđa u Europi, a kratko zatvaranje prometa radi prolaska maturanata prema Bundeku već ćemo nekako podnijeti.

Norveško ministarstvo prometa, primjerice, ima puno veće brige.  Gradom Ringsaker proširio se izazov u kojem se nudila nagrada onome tko se poseksa na tri kružna toka, javlja thelocal.no.  Navodno se zbog divljanja maturanata svake godine dogodi i po desetak prometnih nesreća pa je ministarstvo prometa krenulo u akciju pod nazivom “Ne seksu na kružnom toku”. ‘Osim što je prekršaj uopće biti na kružnom toku, ako vozači vide gole ljude ili scenu seksa, naravno da će ih to dekoncentrirati u vožnji’, obrazložio je bivši ministar prometa svoje viđenje situacije.

Godišnji tulum maturanata se u Norveškoj naziva ‘Russefeiring’ ili samo ‘Russ’, a traje tjedima. Pogađate, sastavni dio slavlja su potoci i potoci alkohola, seks i golotinja. Rituali maturanata često uključuju seks u blizini prometnica, a jedan od popularnijih je i provala u kuće i stanove svojih profesora… Za ovakve zabave tinejdžeri često iznajmljuju posebne kombije i autobuse u kojima obilaze zemlju.

Pa da se složimo s norveškim ministarstvom; samo naprijed, sve dok nije ugrožena – sigurnost cestovnog prometa.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Kako se sada osjećaju potpisnici koji tvrde u da je osnovni razlog odluke pretočene u lex Agrokor obveza vlade, odnosno predlagatelja, zadržati socijalni karakter RH garantiran Ustavom

/0 Comments/in /by

Novinarka Tajana Vlašić me preduhitrila s temom koju, nakon cjelogodišnjeg procesa rješavanja krize u Agrokoru, vidim kao potencijalno najvažniju, a to je uloga Ustavnog suda u davanju legitimiteta revolucionarnom uratku “lex Agrokor“. U nekom ranijem tekstu spomenuo sam već taj vidljivi i očiti incest izmedu politike i ustavnog suda. No, netko birati mora pa je Sabor prilično logično mjesto za izbor na tako važnu funkciju, a valjda ne moram pisati o tome tko sjedi u Saboru, čemu služi politika itd. Taj incest počinje političkim dogovorom stranaka, ti meni-ja tebi, jasno imajući u vidu očekivanu dozu poslušnosti od onih koje izaberemo. I tako dođemo do ustavnog suca pipl mast trast as. A to je valjda najbolje sto je SDP u tom trenutku mogao dati.

Pitali Muju nakon useljenja u novu kuću: “Nije li ti ćenifa predaleko od kuće?” “Nije ako kreneš za vahta.”-odgovara on mirno. Ćenifa  je inače zahod, a za vahta znači na vrijeme, da ne bi bilo nesporazuma. Ali ako ne kreneš za vahta posljedice su jasne. Svi alati koji stoje na raspolaganju državnom aparatu da intervenira na vrijeme i sve regulatorne agencije namijenjene kontroli poslovanja i očuvanju stabilnosti financijskog tržišta su zakasnile. Zašto? Po mom mišljenju zato sto nisu smjele krenuti kada je trebalo. Tek nakon objave u kojoj se traži pomoć (doduse ucjenjivačke), ali traženja pomoći, process se pokreće. Dakle ne pokreću ga nadležni nego vlasnik sam.

Na dan mrtvih 2016. godine vratio sam se živ nakon dužeg izbivanja i nakon slijetanja aviona htio kupiti cigarete u dućanu u zračnoj luci. Cigareta nije bilo pa sam postupak ponovio u gradu na kiosku Tiska, s istim rezultatom. Dovoljno! Nekima nije, oni su čekali da gospodin sam deklarira nesolventnost, a onda  revija počinje.

Slažem se sa svim argumentima; očuvanje radnih mjesta, sistemski značaj kompanije, dolazak turističke sezone, očekivani domino efekt i da ne nabrajam dalje. Netko je morao to odraditi pa neka i zaradi. Iako baš nije, Što bi rekli Židovi, košer. Ali takva politička odluka pretočena u zakon imala je jednu vrlo realnu, dapače očiglednu. opasanost – ocjenu ustavnosti. Srećom nisam se kladio, osim sam sa sobom, da ovo ne može proći, kakav god bio incest politike i Ustavnog suda.  Tako i takve odluke ostaju budućim generacijama potpisane. O njima će se raspravljti na fakultetima, njih će analizirati EU, svi mogući potencijalni investitori, financijske institucije, tajne službe. Da ne duljim, ono što nisam znao jest da su (politika) bili upozoreni s relevantnih mjesta, od relevantnih ljudi, da to tako ne može. Ali nije vrijedilo.

Čitao sam odluku Ustavnog suda. Kako sam diplomu već ranije poderao povodom nekih drugih, doduše sudskih, odluka ostala je samo konsternacija. Ali i sićušna nada, dva izdvojena mišljenja ustavnih sudaca, jedno zajedničko dva suca, i jedno pojedinačno, uz argumentaciju i obrazloženja koja su meni razumljiva. Kaže jedna stara knjiga “i svjetlo svijetli u tami i tama ga ne obuze”. Pa ovom prilikom zahvaljujem, u ime pravne države i ustava, ljudima koji nisu popustili, jer stvarno daju nadu da nije sve propalo.

Međutim, treba postaviti i hipotetsko pitanje što bi se dogodilo da je došlo do drugačije odluke Ustavnog suda. Naime, do nje dolazi nešto prije očekivane nagodbe, iako još upitne. A došla je i netom prije informacije o tehnici nastanka samog zakona i slavnim mailovima koji sami za sebe govore o inicijatorima, organizatorima i izvršiocima. Tu se nekako  iz Loch Ness-a pojavljuje u punoj veličini dugo skrivana neman. Ona ima nešto više glava nego što je predviđeno, ali konačno se pojavila. Ono što bi se dogodilo da je odluka bila drugačija možemo, za sada, staviti u poznatu rečenicu ki bi da bi. Ono što smijem postaviti kao pitanje je bi li odluka bila ista da je pozadina bila dostupna prije samog donošenja odluke. I kako se sada osjećaju potpisnici koji tvrde u da je osnovni razlog odluke pretočene u lex Agrokor  obveza vlade, odnosno predlagatelja, zadržati socijalni karakter RH garantiran Ustavom.

Sve što nam je na raspoložbi moguće je upotrijebiti ili zloupotrijebiti. Apsolutna i ničim kontrolirana vlast je vrlo ozbiljna opasnost.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail