“Ne seksu na kružnom toku”-ali ozbiljno

Ako mislite da cijeli dan grintamo zbog bučne norijade pod našim prozorima na Trgu bana Jelačića koja nas, eto, ometa u našem poslu – varate se. Kupanje u Manduševcu stara je zagrebačka tradicija, a znate kako kažu; bolje da nestane sela nego običaja. Uostalom, zagrebačka norijada sigurno nije najluđa u Europi, a kratko zatvaranje prometa radi prolaska maturanata prema Bundeku već ćemo nekako podnijeti.

Norveško ministarstvo prometa, primjerice, ima puno veće brige.  Gradom Ringsaker proširio se izazov u kojem se nudila nagrada onome tko se poseksa na tri kružna toka, javlja thelocal.no.  Navodno se zbog divljanja maturanata svake godine dogodi i po desetak prometnih nesreća pa je ministarstvo prometa krenulo u akciju pod nazivom “Ne seksu na kružnom toku”. ‘Osim što je prekršaj uopće biti na kružnom toku, ako vozači vide gole ljude ili scenu seksa, naravno da će ih to dekoncentrirati u vožnji’, obrazložio je bivši ministar prometa svoje viđenje situacije.

Godišnji tulum maturanata se u Norveškoj naziva ‘Russefeiring’ ili samo ‘Russ’, a traje tjedima. Pogađate, sastavni dio slavlja su potoci i potoci alkohola, seks i golotinja. Rituali maturanata često uključuju seks u blizini prometnica, a jedan od popularnijih je i provala u kuće i stanove svojih profesora… Za ovakve zabave tinejdžeri često iznajmljuju posebne kombije i autobuse u kojima obilaze zemlju.

Pa da se složimo s norveškim ministarstvom; samo naprijed, sve dok nije ugrožena – sigurnost cestovnog prometa.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Hrvatska ima dvostruko više policajaca od Irske.

Prošli tjedan pitali smo vas, u našoj anketi http://www.naknadastete.hr/trebamo-li-vise-policije/, smatrate li da trebamo više policije na cestama obzirom na niz smrtno stradalih motorista i opće pogorašnje statističkih pokazatelja prometnih nesreća. Evo kako su glasali posjetitelji naše stranice u proteklih tjedan dana:

Da, bez njih nema reda na cestama. 57,4%

Ne, ionako ih je previše. Drugi faktori imaju više utjecaja na broj nesreća. 42,6%

Iz vaših komentara je vidljivo i da se neki od vas slažu da treba pojačati nadzor na cestama, ali za to nije potrebno više policajaca nego suvremenih tehničkih rješenja; nadzornih kamera, mjerača brzine i sl. No, tu se javlja i tehnički problem – problem utvrđivanja identiteta prekršitelja. Unatoč zapriječenoj kazni od 2000 kuna za nedavanje vjerodostojnih podataka o identitetu vozača (čl. 229 st. 7 ZSPC-a) vlasnici vozila skloni su koristiti sva moguća objašnjenja ovog svijeta zašto nisu prepoznali svoje lice na fotografiji često navodeći da vozilom upravlja cijela njihova obitelj (uključujući i psa) ili se, zbog proteka vremena, nikako ne mogu sjetiti čija je to ruta prema poslu, a da ne spominjemo iznenadne posjete rodbine iz Australije, pa se na taj način zatrpavaju sudovi, a naplativost tako zabilježenih prekrašaja je mala.

Zanimljivo je kako se neki naši vozači koji su, kada voze domaćim cestama, skloni, blago rečeno, nemaru, prelaskom slovenske granice pretvaraju u uzorne vozače. Pomislili biste da Slovenija ima policajaca na svakom uglu no to nije točno, a ni kazne nisu drastično više. Naime, Slovenija ima 357 policajaca na 100000 stanovnika, a Hrvatska 501. I  druge bliske nam europske zemlje, u pravilu prometno sigurnije, imaju manje policajaca od nas, Italija 456, Mađarska 340, Austrija 314, Njemačka 296, a Irska samo 252. Bosna i Hercegovina ima 436 policajaca na policajaca na 100000 stanovnika. Najviše policajaca u Europi imaju, ako vas zanima, Bugarska 694, Crna Gora 685 i Srbija 625 koje ne držimo prometno najsigurnijim zemljama.

Dakle, oni koji smatraju da neki drugi faktori imaju više utjecaja na broj prometnih nesreća mogli bi biti na dobrom tragu. Pitanje je koji su to faktori.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Trebamo li više policije na cestama?-zanima nas vaše mišljenje!

Smatrate li da da povećanje broja poginulih na cestama, zabilježeno lani, a trend se nastavlja i ove godine, ima veze sa sve manjim brojem policajaca na cesti?

Naime, javna je tajna da MUP muku muči s kadrovima. Prema postojećoj sistematizaciji hrvatskoj policiji u ovom trenutku nedostaje 300 temeljnih policajaca pa nam se tako Trgom bana Jelačića voz biciklisti. Prometna policija pak muku muči s popunjavanjem banalnih radnih mjesta, kao što je vođa ophodnje, za koja je jedina potrebna kvalifikacija pet godina iskustva, odnosno poznavanje osnova postupanja i određenog terena.

Razloga za to je više. Dugo odgađani početak primjene uredbe o otpremninama suočio je MUP s povećanim brojem zahtjeva za mirovine, dakle odljevom iskusnih policajaca koji se ne mogu odmah nadomjestiti novozaposlenima. Nije beznačajan ni broj zahtjeva policajaca koji su zatražili za raskid ugovora, čak i prije isteka roka od pet godina, dakle i uz plaćanje penala MUP-u, i napustili državu. Interes za policijsku akademiju, koji je proteklih godina znao i nekoliko desetaka puta nadmašiti otvorene kvote, naglo je splasnuo kao rezultat promašene politike MUP-a prema kojoj su ti isti kandidati nakon završetka obuke bili po dvije godine na čekanju, a zatim, u pravilu, poslani na drugi kraj države uz vježbeničku plaću koja ne omogućuje ni plaćanje stanarine u Zagrebu, Splitu ili Dubrovniku, a policijski stacionari, kao rezultat dugogodišnje nebrige, postali su ruševine nepogodne za bilo kakav dugoročniji boravak. Recimo samo da su studentski domovi, u usporedbi s njima, hoteli.

Kad smo već kod promašenih politika MUP-a, RH ima policajaca, i to više od 20 000 njih. Usporedbe radi SR Hrvatska je imala 9 000 policajaca. No, cijela uprava tadašnje milicije stala je tzv. Kockicu. Danas u Zagrebu imamo zgradu na Ilici (poznatiju kao Pentagon), dvije u Petrinjskoj, pa na Vukovarskoj… I, naravno, dvadeset policijskih uprava od kojih svaka ima načelnika i prateću dvorsku kamarilu. Ideje o, nasušno potrebnoj, teritorijalnoj i unutarnjoj reorganizaciji napustile su, čini se, MUP zauvijek, zajedno s ministrom Orepićem.

S druge strane, broj poginulih u prometu porastao je lani za tridesetak. Početkom godine imali smo seriju smrtnih stradavanja zbog nevezanja pojasa, dakle prekršaja koji se može apsolutno prorijediti policijskim nadzorom). Jučer smo pisali o crnoj seriji poginulih motociklista (Osam poginulih na motociklima u posljednjih osam dana-MUP najavljuje akciju) Smatrate li da više policije na cestama može popraviti prometnu situaciju? Recite nam svoje mišljenje u anketi Udruge Bonus.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Osam poginulih na motociklima u posljednjih 10 dana – MUP najavljuje akciju u srijedu

U zadnjih nekoliko dana čak osam vozača ili suvozača na motociklima i mopedima, poginulo! – upozorila je jučer Policijska uprava zagrebačka na svojim stranicama. Većina tih nesreća uzrokovana je prebrzom i neopreznom vožnjom samih vozača pa “plavci” u obliku otvorenog pisma apeliraju na sve  zaljubljenike u motocikle “koji strastveno volite brzinu i vjetar u kosi, i iznad svega navalu adrenalina kada se kazaljka na brzinomjeru vrtoglavo penje” da ne pridonose crnim brojkama nego da poštuju propise, voze defenzivno i promišljajući, u prvom redu o sebi samima, ali i sigurnosti drugih sudionika u prometu.

Da ne bi sve ostalo na riječima PUZ najavljuje da će u srijedu, 9. svibnja 2018., provest će akciju nadzora vozača mopeda, motocikala i bicikala s ciljem sprječavanja najtežih prometnih prekršaja povezanih s vozačima motocikala i mopeda. Sankcionirati će prekršaje motociklista i mopedista kao što su: nepropisna brzina, nekorištenje zaštitne kacige, istek važenja prometne dozvole, neregistriranje vozila, upravljanje prije stjecanja prava, bez kategorije, neisticanje ili nepropisno isticanje registarskih pločica, tehnička neispravnost i drugo.

Također, sankcionirat će se vožnja i parkiranje po biciklističkim površinama drugih skupina vozila – kretanje motocikala po biciklističkim trakama, i drugi prekršaji koji ugrožavaju promet i sigurnost biciklista.

Posebnu pozornost policijski službenici obratit će na sankcioniranje prekršaja biciklista kao što su: vožnja po nogostupu, nekorištenje biciklističkih staza ili traka, kretanje u nedopuštenom smjeru, nekorištenja ispravnih i propisanih uređaja i opreme, nekorištenja svjetala u prometu tijekom noći ili u uvjetima smanjene vidljivosti i dr. Kako je, otkako je uvedena mogućnost plaćanja pola kazne u tri dana, vjerojatnost da ćete proći s upozorenjem minimalna, upozoravamo i bicikliste da se strogo drže prometnih propisa i tako doprinesu sigurnosti prometa, a ne popunjenosti državne blagajne.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Naknada štete iz barske tučnjave – šaka u glavu koja je rezultirala potpunim sljepilom

Za predmete naknade štete mogli bismo reći da su pravno jednostavni, ali nikakada dosadni. Jer život piše romane. I stvara pravosudne komplikacije.  Primjer iz prakse koji donosimo broji već, evo, osmu godinu od tužbe. Susreli smo se, dakle, s predmetom u kojem osoba koju ćemo nazvati Ivan dolazi sa svojom djevojkom u noćni klub. Djevojci prilazi nepoznati muškarac i započinje udvaranje, što Ivanova muška taština ne može prožvakati. Noćni klub je obično mjesto na kojem se nešto i popilo i stvar počinje.

Naš Ivan udara šakom napasnika i smatra da je time stvar dovršena. Napasnik odlazi na šank pa se, nakon nekoliko pića ohrabrenja, vraća se na mjesto događaja i s leđa Ivana u glavu. Naš Ivan je od ranije slijep na jedno oko. Napasnik ga udara u njegovo zdravo oko i tragedija je učinjena. Osljepljuje i na drugo oko. Napasnik je kažnjen presudom kaznenog suda za nanošenje teške tjelesne ozljede (uvjetno).

Oštećenik kreće u parnicu radi naknade štete, sud I. stupnja sudi cjelokupnu naknadu prema Orijentacijskim kriterijima. Nakon žalbe tuženika županijski sud ukida presudu jer se nisu proveli dokazi o suodgovornosti samog oštećenika jer je očito on bio taj koji je prvi udario. Prvostupanjski sud ponavlja suđenje i ovog puta određuje suodgovornost oštećenog s 50 posto.

Ne ulazeći u detalje jer predmet nismo mi vodili, iako o njemu mnogo toga znamo, suština je pitanja određivanje visine štete odnosno utvrđivanje posljedica. Štetnik odgovara samo za štetu koju je on počinio. Prvostupanjski sud tu štetu procjenjuje s 60 posto trajnog invaliditeta, iako u stvari nastupa 100-postotni invaliditet činjenicom da je oštećeni nakon događaja potpuno slijep. Sud se određujući ovaj invaliditet koristi famoznim tablicama sudskih vještaka koje kažu to što kažu.

Točno je, isto tako, razmatrajući činjenično stanje, da osoba koja je šakom udarila nekoga u predjelu glave nije mogla očekivati kakve će to posljedice izazvati niti znati je čovjek koji ga je udario već slijep na jedno oko. No, kada razmatramo posljedice, od čovjeka koji je normalno funkcionirao, iako bez jednog oka, napravio je 100 postotnog invalida.

Ovo je samo primjer da se zakonskim propisima ne može sve regulirati niti predvidjeti, a da, u svakom slučaju, bilo koje rješenje koje sud donese može biti komentirano ovisno o tome iz čijih cipela gledamo.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

U policijskoj akciji pao 2451 građanin i jedan policijski načelnik

Dugodišnja MUP-ova uzdanica, načelnik Policijske postaje Sesvete, a načelnik postaje u Velikoj Gorici u više mandata prije toga, Evelin Mustapić, zatečen je prošlog tjedna kako službenim vozilom upravlja s više od jednog promila alkohola u krvi.

Prošlotjedna medijski najavljivana akcija 24-satnog nadzora brzine, kojom je obuhvaćeno pet tisuća vozila, donijela je sankcije zbog prekoračenja brzine gotovo polovici kontroliranih vozača. Veliku većinu lokacija birali su sami građani prijavljujući ih policijskim upravama na svojem području. Od ukupnog broja prekršaja, 974 zabilježeno je fiksnim kamerama za brzinu, a 1.477 zaustavljanjem vozila, a dva nepopularna rekordera kretala su se u brzinama većim od 130 km/h u naseljenom mjestu.

TV i medijskim ekipama MUP je dopustio snimanje i praćenje tijeka akcije, a radi podizanja svijesti građana o njihovom doprinosu povećanju sigurnosti cestovnog prometa te smanjenju stradavanja u prometnim nesrećama zbog nepropisne i neprilagođene brzine.

No, učinak hvalevrijedne policijske akcije cilj koje je bio smanjenje broja prometnih nesreća pokvarila je upravo prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo kojim je upravljao načelnik Policijske postaje Sesvete Evelin Mustapić. Na inzistiranje općinske državne odvjetnice, koja je prisustvovala očevidu, alkotestiran je Drägerom koji je pokazao da je načelnik dobrano pripit, napuhao je gotovo jednan promil.

Mustapića sada čeka stegovni postupak, ali nije poznato hoće li zbog počinjenog biti smijenjen s mjesta načelnika. Sigurno je jedino da MUP neće pozvati TV ekipe da prate čišćenje njegovih vlastitih redova.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Sudjelovanje na konferenciji: Sigurnost cestovnog prometa

Velika prometna konferencija Sigurnost cestovnog prometa, održana 17. travnja u hotelu Esplanade, ugostila je brojna poznata i ugledna lica: ministra Božinovića, pomoćnika ministra Madunića, načelnika Borovca, ravnatelja policije Milinu, generala Markača… I g. Hribara iz Udruge stradalih u prometnim nezgodama Bonus, no to je već manje bitno. Kao i teme kojima se bavila.

Pomoćnik ministra prometa g. Mario Madunić najavio je novu veliku investiciju u autoceste kao investiciju u sigurnost da bi ga nedugo zatim opovrgnuo Marko Ševrović, predstojnik Zavoda za prometno planiranje s FPZ-a, tvrdnjom da se većim ulaganjem u ceste, boljim i kvalitetnijim prometnicima povećava i broj prometnih nesreća jer se vozači tada osjećaju sigurnijima.

Goran Pejić, pomoćnik Uprave za tehničke poslove iz Centra za vozila Hrvatske potvrdio je općepoznatu činjenicu da je čak 70 posto vozila na cestama je starije od 10 godina, a očekivani uvoz starijih dizelaša iz Njemačke vjerojatno neće puno popraviti taj prosjek.

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović podsjetio je na na ciljeve nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa, točnije spuštanje broja poginulih ispod 213 do 2020. g. Za to što se lanjska statistika uvelike odmaknula od te krivulje okrivio je – turiste. Prisutne je upoznao i s akcijom “Poštujte naše znakove”, idejom starom 23 godine.

Najrelevatnije je zapravo bilo izlaganje načelnika uprave policije Krunoslava Borovca koji je najavio borbu vječnu protiv alkohola i brzine kao glavnih uzročnika prometnih nesreća s nastradalim osobama. Također je apelirao i na putnike u vozilu da koriste sigurnosni pojas, najavljujući i sankcije za nepoštovanje toga. Obzirom na ovogodišnji broj smrti u prometu uzrokokovanih ispadanjem iz vozila inicijativa je apsolutno na mjestu. Pohvalio se i da, nakon što je povećana novčana kazna, čak 97 posto motociklista i mopedista nosi kacigu prilikom vožnje.

Pa, da se osvrnemo na njegovo izlaganje, jedini način da se prepoznaju i isključe iz prometa pijani vozači je povećanje broja prometnih policajaca na cesti. Način je to i da se sankcioniraju i drugi vodeći uzroci stradavanja u prometu kao što su pojas i mobitel. Jer, kada pričamo o neprilagođenoj brzini kao vodećem uzroku prometnih nesreća, morate znati da tu nije riječ o prekoračenju dopuštene brzine nego se tu statistički podvedu i sve one nesreće u kojima se ne može sa sigurnošću utvrditi uzrok gubitka kontrole nad vozilom, a što bi moglo biti uzrokovano mobitelom, dekoncentracijom, pospanošću ili distrakcijom pažnje.

Da se odmah razumijemo, od povećanja broja policajaca na cesti neće biti ništa. Godinama je poznato da obje zagrebačke postaje prometne policije muku muče s potkapacitiranošću i nemaju popunjena ni ona radna mjesta koja su predviđena postojećom sistematizacijom pa se postupa po dojavama, a preventivni dio je na nekim sektorima gotovo u potpunosti zanemaren. Više od četristo podenesenih zahtjeva za mirovine stavljeno je na čekanje jer MUP nema načina da popuni radna mjesta vođe ophodnje za koja je jedini uvjet pet godina iskustva. Nije za računati ni na tristo policajaca koji će završiti školovanje ove godine, oni su namijenjeni granici. Pitate se gdje onda radi dvadeset tisuća policajaca koliko ih Hrvatska ima? Tu, na Ilici, u zgradi ravnateljstva policije, poznatoj kao Pentagon, no sigurno se sijećate kako je završio prošli ministar koji ih je pokušao preusmjeriti na cestu.

Drugi prijedlog koji bi imao smisla jest da se recept primjenjen na upotrebu kacige kod motociklista, koji je ostvario uspjeh, primijeni i na prekršaje poput nevezanja pojasa i korištenja mobitela u vožnji i da se kazne povećaju. Jer je mogućnost plaćanja pola kazne u tri dana rasteretila prekršajne sudove i prometne referade, ali je čini se i ohrabrila vozače koji sada očito rijetko vežu pojas smatrajući kaznu od 250 kuna podnošljivom.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Muzikalna autocesta. A mislili ste da su žuti kvadrati glupost.

Put do pakla popločen je dobrim namjerama. Tako su i nizozemski inženjeri, u plemenitoj namjeri da vozačima učine zanimljivijom monotonu vožnju otvorenom cestom kroz ravnicu, mještanima sela Jelsum ozbiljno zagorčali život. Dosjetili su se, naime, na cestu postaviti glazbene pragove.

Riječ je o strateški postavljenim okomitim traka kakve se inače nalaze na rubovima ceste i upozoravaju vozače da su preblizu ruba. Kada se vozilo kreće dopuštenom brzinom od 60 kilometara na sat, poprečni pragovi uslijed taktilnih vibracija stvaraju melodiju i sviraju himnu sjeverne nizozemske pokrajine Frizije.

Pojedinim besposlenim vozačima, taksistima naprimjer, ideja se učinila toliko zanimljivom da su kratili dosadu vozikajući se cestom i iskušavajući kakvu će melodiju stvarati pri različitim brzinama, primjerice duplo bržoj od dopuštene.

Cjelovečernja ubrzana izvedba njihove himne mještane je izludjela pa su pritužbama natjerali lokalne vlasti da odustanu od projekta kojem je, između ostalog, bila namjena promocija grada Leeuwardena, ovogodišnje Europske prijestolnice kulture, kao i test za novu boju za ceste.

Taj test boje za ceste, zajedno s troškovima uklanjanja, koštati će lokalnu zajednicu oko 80 000 eura. No oni si, za razliku od nekih drugih gradova, taj eksperiment mogu priuštiti.

Kako je to zvučalo poslušajte u prilogu National Geographica:

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Pitanje koje će se postaviti vještacima jest bi li do smrtnog ishoda došlo da je vozač bio vezan i kakve bi eventualno ozljede vozač s Medveščaka zadobio da je bio vezan.

Policijska uprava zagrebačka upozorava da je u prva dva mjeseca ove godine na njenom terenu poginulo 7 vozača i jedan putnik od kojih njih sedam tijekom vožnje nije koristilo sigurnosni pojas, a je šest osoba ispalo iz vozila uslijed prometne nesreće. Ispadanje vozača ili putnika iz vozila u pravilu uvijek rezultira ozljedama koje su nespojive sa životom.

Nesreća na Medveščaku, u kojoj je u četvrtak navečer život izgubio zagrebački ugostitelj  jedan je od primjera tragedije koja se najvjerojatnije mogla izbjeći običnim vezanjem sigurnosnog pojasa. Jer, čini se da se nije radilo o alkoholu, brzina je vjerojatno bila tek nešto veća od propisane, a sudar se dogodio uz središnju crtu razdvajanja kolnika. Neposredni uzrok nesreće je vjerojatno bio trenutak distrakcije pažnje vozača u vožnji (mobitel, radio, paljenje cigarete), o čemu smo više pisali u članku Mjesec podizanja svijesti o opasnostima distrakcije pažnje u vožnji. No, smrt uslijed ispadanja iz vozila je bila trenutačna.

Bi li do smrtnog ishoda u ovom slučaju došlo da je vozač bio vezan je pitanje na koje će svakako biti odgovoreno, ako ne prije, a onda u postupku koji ce odlučivati o naknadi štete, pod čvrstom pretpostavkom da će biti pokrenut.

Pitanje koje će se postaviti vještacima jest bi li do smrtnog ishoda došlo da je vozač bio vezan i kakve bi eventualno ozljede zadobio da je bio vezan. Ovo su pitanja na koje će odgovoriti, prije svega, patolozi uspoređujući obdukcijski nalaz s nalazom prometnog vještaka koji će utvrditi dinamiku štetnog događaja i utvrditi koje su ozljede nastale ispadanjem iz vozila, a koje uslijed udarca.

Jasno da odluka ovisi o provedenim dokazima koje će slobodnom ocjenom procijeniti sud, a to može biti svašta, od visokog postotka suodgovornosti zbog nevezivanja do mogućeg odbijanja tužbenog zahtjeva. Svakako, riječ je obično o dugotrajnom i mučnom postupku koji u pravilu dodatno traumatizira obitelj poginuloga, ali u sudskoj praksi i praksi osiguravatelja, a na žalost i našoj, to je jedan uobičajen proces koji je to prije gotov što se za njega bolje pripremite. Zato je dobro i prije pokretanja postupka zatražiti vještačenja kao podlogu za tužbu i okvir za očekivanja od eventualne parnice.

Naravno, najbolje od svega je da vežete pojas, koncentrirate se na vožnju i budete sigurni da ste učinili sve što možete da opasnost od smrtnog ishoda svedete na minimum.

 

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Građani Slavonskog Broda imaju pravo podnijeti ekološku tužbu zbog zagađenja vode

Kaznena prijava koju je gradonačelnik Slavonskog Broda g. Duspara podnio protiv Crodux energetike ekspresno je odbačena. U praksi, kada to bude učinjeno u tako kratkom roku (tri dana) to obično znači da podnositelj prijave nije raspolagao apsolutno nikakvim dokazima i da se incident od 28. ožujka, izlijevanje benzina u okoliš prilikom testiranja produktovoda uistinu ne može dovesti u vezu sa zagađenjem vode, odnosno da ti ugljikovodici nisu nikako mogli za jedan dan doći na vodocrpilište. Znači li odbacivanje te kaznene prijave da za zagađenje vode u Slavonskom Brodu neće odgovarati nitko? Ne mora biti tako.

“Odgovornost za štetu i obaveza naknade štete nastale onečišćavanjem okoliša vjerojatno je najdjelotovrnije sredstvo građanskopravne zaštite okoliša.” – tvrdi u svom radu Ekološka tužba kao instrument građanskopravne zaštite okoliša dr. sc. Dinka Šego, docentica Pravnog fakulteta u Splitu. Što to znači u praksi? Znači da, temeljem čl. 1047 Zakona o obveznim odnosima, svatko može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta njemu ili drugome kao i da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi opasnost štete ako se šteta ne može spriječiti odgovarajućim mjerama putem ekološke tužbe. Upravo je u tome prednost te tužbe što svatko ima pravo na njeno podnošenje. Najčešći podnositelji ipak pravne osobe, ali i skupine građana. Vjerojatno je napoznatiji primjer grada Siska koji je podnio tužbu protiv Inine Rafinerije nafte zbog onečišćenja okoliša.

Moguće je tražiti i  klasičnu naknadu nastale štete (novčanu) po pravilima o općoj odgovornosti i posebnom tužbom ili tužbenim zahtjevom u okviru iste tužbe za štetu nastalu onečišćavanjem okoliša od pravne ili fizičke osobe koja je prouzročila onečišćavanje okoliša kao i osobe koja je nezakonitim ili nepravilnim djelovanjem omogućila ili dopustila onečišćavanje okoliša. Ostaje upitno tko je u ovom slučaju zagađivač vode, obzirom da se najvjerojatnije pokazalo da Crodux energetika to nije.

Isto tako, moguće je tužbenim zahtjevom tražiti od Vodovoda d.o.o., gradske tvrtke u vlasništvu Slavonskog Broda koja upravlja tvornicom vode, da poduzme određene mjere, odnosno promijeni filter s aktivnim ugljenom na vodocrpilištu Jelas, ako vještačenje, koje je svakako potrebno provesti, dokaže da bi tom mjerom određene količine ugljikovodika mogle biti uklonjene i voda učinjena ispravnom za piće.

Tvrtka koja obavlja djelatnost koja se ne smatra opasnom djelatnošću, ali u obavljanju te djelatnosti ne otklanja opasnosti i ne sprečava nanošenje šteta za prouzročenu štetu odgovara po načelu dokazane krivnje pa iz tog straha vjerojatno proizlaze pokušaji direktora Vodovoda d.o.o. da obvezu promjene filtera ugljikovodika prebaci na Hrvatske vode.

Naime, u praksi se često dešava da propuste čini niz subjekata koji se povezano bave rizičnim djelatnostima i dolazi do djelovanja više uzroka nastanka ekološke štete što bi moglo dovesti i do solidarne odgovornosti Vodovoda d.o.o. za štetu.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail