Posts

Više bodova, obvezne zabrane, veće kazne, ukidanje dozvole i oduzimanje vozila-sve nam to donosi novi ZSPC.

Izmijenjeni Zakon o sigurnosti prometa na cestama stupio je na snagu u četvrtak Sve su izmjene Zakona koncentrirane oko četiri ključna elementa u koji su najčešći uzrok teških prometnih nesreća sa smrtnom posljedicom, a koje MUP naziva „četirima ubojicama u prometu“. Riječ je o brzini, alkoholu, pojasu i mobitelu.

Za osam najtežih prometnih prekršaja, a to su alkohol iznad 1,5 promila ili odbijanje alkotesta, brzina iznad stotke u naseljenom, crveno svjetlo, vožnja pod zabranom ili dok je vozačka dozvola oduzeta ili ukinuta, bez položenog ispita, kao i vožnja u suprotnom smjeru na autocesti, kazne će s dosadašnjih 5-15 tisuća porasti na 10-20 tisuća kuna.

Za iste je uvedeno i propisivanje obligatornih zaštitnih mjera, odnosno zabrana upravljanja motornim vozilom od najmanje šest mjeseci za drugi počinjeni prekršaj ili od najmanje 12 mjeseci ako je prekršaj počinjen treći ili više puta, zatim povećanje negativnih prekršajnih bodova s tri na šest te privremeno oduzimanje vozila kao sredstva počinjenja prekršaja. 
 
Policija može vozilo privremeno oduzeti recidivistu koji ponovno počini neki od 8 najtežih prometnih prekršaja, do odluke suda, koji će pak odluku donijeti u roku od 15 dana. Oni koji pak prikupe previše negativnih bodova dobiti će dvogodišnji moratorij na produživanje ili izdavanje vozačke dozvole, a najtežim će prekršiteljima dozvola biti ukinuta.

Za nekorištenje pojasa, ili pak korištenje mobitela, kazne su udvostručene pa ćete platiti  1000 umjesto dosadašnjih 500 kuna. Popust za dobre platiše i dalje vrijedi pa ćete moći kaznu u tri dana namiriti s 500 kuna, odnosno 667 kuna u tjedan dana.

Za ostale prekršaje koji su najčešći uzroci prometnih nesreća, dakle radnje vozilom, uključivanje, obilaženje, prestrojavanje i sl. kazne su također povećane, kao i kazne za ugrožavanje i nepropuštanje pješaka te nezaustavljanje na pružnom prijelazu.

Bijeg s mjesta prometne nesreće s ozlijeđenim osobama također će vas skupo koštati, 10-20 tisuća kuna, a porasla je i kazna za napuštanje mjesta događaja bez razmijenjenih podataka nakon što ste oštetili nečije vozilo. Ogrebete li, primjerice, nečiji automobil na parkingu i zaključite da vam se previše žuri, to bi vas veselje moglo koštati 3-7 tisuća kuna, obveznu zaštitne mjere i bodova.

Opseg prekršaja koji donose zaštitnu mjeru i negativne bodove općenito je povećan. Porasti bi mogla i odgovornost vlasnika vozila koji je nesavjesnom vozaču dao vozilo na upravljanje. MUP se obvezao da će na svojim web stranicama dati mogućnost vlasnicima da, temeljem serijskog broja vozačke dozvole, provjere stanje vozačke dozvole (važeća, nevažeća, ukinuta), broj negativnih prekršajnih bodova i izrečene zaštitne ili sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, a sve kako bi znali kome povjeravaju svoj automobil pa onda, shodno tome, za taj čin mogli i odgovarati. Obveza davanja vjerodostojnih podataka o osobi kojoj je vozilo dano na upravljanje također je bolje regulirana.

Na stranicama MUP-a detaljno su se pohvalili promjenama pa preporučamo da ih detaljno proučite. O tome s kojim personalom i sredstvima misle nove represivne mjere provesti u djelo, začudo, ni slova. No, treba biti pošten pa priznati da, iako su nam plavci prvi na udaru, za otužnu situaciju sigurnosti cestovnog prometa nisu jedini krivci. Zahvaljujući inertnom pravosuđu ni dosadašnje najviše kazne nije zapravo nitko plaćao, niti su učinkovito bivale zamijenjene kaznom zatvora ili dobrotvornim radom. Politika je ponovno zaključila da nije oportuno slati umirovljenika na liječničke preglede. Starost voznog parka i sigurnost prometnica tema su za sebe. Tako da ne treba biti preoštar ni prema policajcima. Potrudili su se. Makar na papiru.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Suprotna vladavini prava nije vladavina nepravde nego vladavina pojedinca

Vladavina pojedinaca, čiji se interesi štite i na način da se, ako treba, nečuvenim pravnim manevrom poništava klauzula pravomoćnosti na presudi, uvažava žalba uložena nakon isteka roka i predmet vraća na ponovno, njemu sklonije, suđenje, prava je suprotnost vladavini prava i razlog zašto neki, kao junak naše priče, do pravde ne mogu doći ni nakon dvadeset godina suđenja. Njegove nevjerojatne presude donosimo u prilogu.

Vladavina prava, o kojoj nam povremeno deklaratorno govore, iz različitih motiva, počinje mi sve više zvučati kao potpuna besmislica jer mi nije jasno, kao prvo, zašto uopće toliko mašu tim transparentom, a zatim znaju li uopće o čemu govore ili je to razgovor Engleza o vremenu. Kada se sretnemo običaj je, naime, o nečemu porazgovarati pa ćemo najradije o vremenu. Ako razgovor započne i završi vremenom najmanje su šanse da će doći do hvatanja za gušu jer je to pozicija kojoj nema različitog pristupa niti različitog stava. Spominjanje pravde i nepravde, recimo, uopće nije dobra tema za usputni razgovor.

Kada govorimo o pravnoj državi ili o vladavini prava svi su gotovo sigurni da znaju o čemu govore, da znaju čemu treba stremiti i da nije upitno da bi oni, a da su na vlasti, u par dana stvari doveli u red. Može je stvar zapravo najlakše definirati upravo iz njene opreke pa sam si, vođen tom mišlju, sam postavio pitanje što je to a contrario vladavini prava i pravnoj državi. Čini mi se da to nije vladavina neprava ili vladavina zla, odnosno nepravna država nego je to stanje u kojem vladaju pojedinci. Dakle, ne uredbe, pravilnici i zakoni  nego ja, osoba A, zamislim, kažem i provedem svoju volju, a to što je to protivno svim pisanim aktima i dogovorima nije moj problem. Moj je problem samo kako doći do pozicije i položaja koji mi daje mogućnost sve to sjebati i učiniti onako kako mi u datom trenutku odgovara. Šteta koju na taj način produciram i nered koji stvaram arhitektu nije u datom trenutku vrijedan spomena.

Kada se to događa u pravosuđu mislim da bi, obzirom da svaka takva odluka ima svoj potpis, netko za to morao snositi i odgovornost. Dužnosnici bi se, recimo, bili bi nekako dužni držati u okvirima propisanih pravila. No, nakon što sam pročitao neke njihove odluke, nije mi preostalo drugo da se uhvatim za glavu i zavapim: „Ljudi moji je li to moguće?!“ Je li moguće da sudska odluka, na kojoj je iskazana pravomoćnost, uz pripadajući pečat, prestaje biti pravomoćna nekom drugom sudskom odlukom? Čini se da jest.

Naš je junak pomorac koji je davne 1997. godine stradao u prometnoj nesreći, a nakon koje je ostao invalid i nije više bio sposoban obavljati posao strojara na brodu pa tuži osiguravajuće društvo radi naknade izgubljene zarade. Nakon „razumnih“ 7-8 godina suđenja dobiva presudu na koju se osiguravajuće društvo propustilo pravovremeno žaliti. Žalba koja je predana dan nakon isteka roka biva, kao što je to običaj, odbačena i presuda postaje pravomoćna. Na presudu se udara klauzula pravomoćnosti. No tada nastupaju moćni pojedinci zbog kojih, iako se zna točan datum kada počinje teći rok za žalbu, iako je taj rok istekao i iako je na presudi  pečatom iskazana pravomoćnost,  netko, a čiji potpis možemo pročitati, cijelu stvar poništava. Nepravovremena žalba biva prihvaćena, predmet vraćen na ponovno suđenje, a ovrha zaustavljena. Nakon još toliko godina sporenja dolazi do nove, znatno skromnije presude, na koju tuženik opet ulaže žalbu koja je prihvaćena, pa je predmet ove godine vraćen na ponovno suđenje. Obzirom da je tužitelj sada već šezdesetogodišnjak narušenog zdravlja uistinu je upitno može li i treći put dočekati pravorijek i kakav će on biti. Tuženik je, kao i njegov zakonski zastupnik, hvala na pitanju, izvrsnog zdravlja tako da mu ova borba do iscrpljenja ne predstavlja nikakav problem.

Dakle, a contrario vladavine prava, gospodo, jest vladavina pojedinca koja je u korijenu svih problema. A kada govorimo o onima koji takvo pravosuđe brane po službenoj dužnosti ne zaboravite da oni od takvog pravosuđa žive i dužni su braniti nebranjivo, jednako kao što ste vi dužni napadati neosvojivo.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Plaćanje kazne za nepropisno parkiranje moguće je izbjeći, ako to baš želite

Obzirom da nas vrlo često pitate za savjete najbolji koji ćemo vam danas dati je da se učlanite u Udrugu. Za 125 kn godišnje članarine, u vrijeme kada vam treba, dobiti ćete sve potrebne informacije.

No, kako je jedan od vaših najčešćih upita vezan za nepropisno parkiranje, pokušat ćemo vam dati i detaljne upute kako se ponašati, a u cilju izbjegavanja plaćanja kazne zbog pogrešnog parkiranja. Cca 20 posto ovakvih kazni je naplativo, a razlog tome je, prije svega, činjenica da je teško utvrditi počinitelja prekršaja, odnosno da je riječ o djelu nepoznatog počinitelja, a što je jedan od razloga zašto je nadležnost nad pogrešnim parkiranjem gotovo u potpunosti prepuštena prometnom redarstvu.

Kada se, dakle, nađete u situaciji u da nepropisno parkirate, i budete u tome opaženi, evo što vam je za činiti, po koracima:

1. Prometno redarstvo će na vašu kućnu adresu, ako ste vlasnik vozila, uputiti upit u kojem vas traži da navedete tko je navedenog dana upravljao vozilom odnosno ostavio ga pogrešno parkirano. Ovom zahtjevu svakako udovoljite jer vas inače čeka kazna u iznosu od 2000 kn. No, ovdje imate prostora za davanje mašti na volju. Svi već imamo nekoga tko je u Irskoj, ili možda u nekim dalekim prekomorskim zemljama. Kopija prve stranice putovnice ili osobne iskaznice biti će dostatna u kontekstu vjerodostojne dokumentacije i nju obvezno dostavite.

2. Kada šaljete podatak o vozaču svakako to učinite preporučenom poštom uz povratnicu.

3.  Prometno redarstvo će vam, unatoč tome, izdati obvezni prekršajni nalog, po članku 229 ZSPC-a, navodeći da niste na vrijeme dostavili vjerodostojan podatak o vozaču. Na isti se obvezno žalite, u kontekstu da ste tražene podatke dostavili i navedeno možete dokazati.

4. Biti ćete pozvani kod suca za prekršaje gdje, s onom povratnicom koju smo savjetovali i podatkom o preporučenoj pošiljci, dokazujete da ste nadležne obavijestili tko je upravljao vozilom.

5. Kod sutkinje za prekršaj ili, rjeđe, suca, ponašajte se pristojno. Naime, oni nisu glupi i znaju o čemu se radi, ali su isto tako, vezani pravilom in dubio pro reo – dakle, u slučaju sumnje o vašoj krivnji dužni su vas osloboditi. Što ih ne čini uvijek sretnima. Primjera radi ću citirati obrazloženje jednog prekršajnog suca : „ovaj sudac se užasava ljudi koji na ovakav način izigravaju propise države u kojoj žive i pokušavaju izbjeći prekršajnu odgovornost što ne priliči ozbiljnim ljudima… olako držeći da ovaj sudac nema „pametnijeg posla“ nego se baviti njihovim nepropisnim parkiranjima“. No, posebno naglašavam da je gospođa sudac potpuno u pravu, ali je, unatoč tome, donijela zakonito rješenje i odbacila prekršajnu prijavu. Daljnje obrazloženje ispuštam kao nepotrebno.

Dakle, na vama je odluka želite li se boriti ili želite biti ozbiljni ljudi i platiti pola kazne u roku od tri dana.

U svim normalnim zemljama, inače, za pogrešno parkiranje odgovara vlasnik vozila.

O situaciji kada je vozilo u vlasništvu lizinga ćemo u drugom  nastavku. Kada se učlanite.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

U slučaju gubitka sudskog spora možete biti dužni namiriti troškove postupka ne samo tuženiku nego čak trima stranama. Kako?

Zamislite nemilu situaciju u kojoj stradate kao putnik u vozilu svog prijatelja na način da vas drugo vozilo udari odostraga. Kao treća strana nesporno imate pravo na naknadu štete od bilo koje strane pa podnosite zahtjev po polici osiguranja svog prijatelja. No, tijekom postupka osiguravatelj vozila koje vas je udarilo javlja se kao umješač. Što to znači za postupak i za vas?

Umješač (intervenijent) je treća osoba koja u parnici koja se vodi između određenih stranaka, pridružuje jednoj od njih, na način da sama ne postaje stranka, ali ima pravni interes da stranka kojoj se pridružila uspije u parnici, budući da se pravne posljedice presude mogu posredno odraziti i na njegovu pravnu situaciju. Obzirom da osiguravatelj vašeg prijatelja, nakon što isplati vama štetu, ima pravo tzv. regresa od osiguravatelja koji je kriv za prometnu nesreću, dakle osiguravatelj u čijem ste vozilu nastradali traži tzv. miješanje u parnicu onoga tko će na kraju štetu i platiti.

Umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvu se nalazi u trenutku kad se umiješa u parnicu. U daljnjem tijek u parnice on je ovlašten stavljati prijedloge i poduzimati sve ostale parnične radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla poduzimati stranka kojoj se pridružio. Ako je umješač stupio u parnicu do pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu, ovlašten je podnijeti i izvanredni pravni lijek.

Status umješača u parnicama radi naknade štete može imati vrlo ozbiljne implikacije sa aspekta parničnog troška. Na trošak vođenja postupka, razmjerno uspjehu u parnici, naime, ima pravo i umješač, što znači da ćete kao tužitelj platiti dva puta trošak, odnosno njegov razmjerni dio, kako prvotuženiku, tako i umješaču.

A što tek ako slučaj izgubite? Onaj famozni članak 1100 Zakona o obveznim odnosima daje zakonsku podlogu da vas sud odbije s tužbenim zahtjevom iako ste nesporno stradali i imate medicinsku dokumentaciju i još ste, recimo, bili i na bolovanju.

Pitanje je kakav dogovor imate sa svojim odvjetnikom u slučaju da spor bude izgubljen. Ovdje namjerno ne personaliziram na način da je spor on izgubio jer malo toga ovisi o odvjetniku. Odluka je na sudu koji primjenjuje diskreciono pravo i odlučuje po svom osobnom stavu a temeljem zakonskog ovlaštenja. Odluka u tom pogledu ima svakakvih, a sve su iz temelja nepredvidive, iako su sve branjive jer je to diskreciono pravo dato sudovima. Sretali smo se sa prvostupanjskim presudama koje odbijaju tužbeni zahtjev pa se po žalbi presuda preinačuje u korist tužitelja, a bilo je i obrnutih situacija. Dakle, opći nered, a ne pravna sigurnost. No, ako prethodno nije sklopljen dogovor odvjetnik ima osnova potraživati od vas svoje troškove zastupanja neovisno o činjenici da je spor izgubljen.

Ako ste u parnici imali još i umješača, pa ste parnicu izgubili, tada vas čeka moguće i trostruki trošak; jedan plaćate svom odvjetniku, drugi tuženiku, a treći umješaču. Dodajte tome i trošak takse i troškove vještačenja pa ste si otprilike dočarali do kojih neslućenih iznosa trošak može ići.

Istina, postoji u Zakonu o parničnom postupku nekakav članak 155 koji kaže da će “sud brižljivo ocijeniti sve okolnosti“ pa odrediti trošak, ali to slobodno okačite mačku o rep. Sud će odrediti trošak automatikom, to vam iskustvo možemo dokumentirati u koliko god želite primjeraka.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Nova polica-stare komplikacije, a osiguranje od naleta na divljač skupo smo platili

O aktualnoj temi jedinstvene police osiguranja od naleta na divljač u Croatia osiguranju uspjeli saznati jedino da se radi o višegodišnjem osiguranju, ali nam nitko nije znao reći niti pod kojim je uvjetima izdana polica i postoje li za nju Opći i posebni uvjeti osiguranja. Utoliko je za pretpostaviti da će se u poziciji regulacije štete primjenjivati Zakon o lovstvu (NN 99/18, 32/19, u primjeni od 01.04.2019.)

Kakva je to komplikacija objašnjava već sam članak 80. st 6. tog zakona koji glasi: „Za štetu od divljači se ne odgovara ako se utvrdi da je vozač upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi.“ ili, prevedeno,  otklon isplate štete dobit ćete ako se utvrdi da ste vozili većom brzinom od dopuštene (što je najčešći uzrok), pa potom da niste respektirali znak opasnosti „Divljač na cesti“, jer ste se valjda trebali kretati deset na sat ili sličnom „primjerenom“ brzinom, samo što bi vas srna vjerojatno zaskočila i da ste stajali na cesti. Predmet kod osiguravatelja, jasno, odlazi na vještačenje, a vještačenje se može provesti jedino ako je policija izašla na lice mjesta, napravila skicu, fiksirala tragove kočenja, fotografirala tragove na vozilu te eventualno divljač, ako je uginula na licu mjesta. Sve to skupa obično se ne dogodi jer policija ponekad ne može postupati po dojavama na udaljenim mjestima i na nepristupačnim terenima, na kakvima se divljač obično kreće. Za sada, obzirom da nije poznato pod kojim je uvjetima polica sklopljena, štete se uglavnom ne isplaćuju.

Dakle, situacija nije ništa bitno drugačija od dosadašnje u kojoj je lovozakupnik, uz plaćanje koncesije na zakupljeno lovište, trebao plaćati i policu osiguranja kod osiguravatelja. Obzirom da se, u pravilu, lovozakupnik nije držao propisa, a na računima lovačkih udruga uglavnom nije bilo novaca, vodili ste postupak u koji ste morali investirati da biste došli do pravomoćne presude koju ste mogli okačiti iznad kreveta kao lovačku trofeju, jer je bila nenaplativa.

Kao rješenje problema predlagali smo i da se prilikom obveznog osiguranja utvrdi doplatak od cca 10 kn po polici, a da bi se na taj način oštećeni naplatio po principu kasko osiguranja, ukoliko bi mu se desila šteta od divljači. U tom kontekstu razgovarali smo s relevantnima u ministarstvu poljoprivrede, u vrijeme umirovljenog ministra Jakovine, pa i kasnije, no politika je htjela drugačije. Oni su odredili da koncesije koje plaćaju lovozakupnici bivaju transferirane Croatia osiguranju te su se na taj način odrekli vaših novaca, a ostatak iznosa premije koji bi trebale podmiriti lovačke udruge su preuzele pojedine županije, dakle, opet se plaća vašim novcima.

Ukratko, kadgod ova država radi nešto ispod žita i donosi neke čudesne političke odluke problem ne rješavaju nego ga samo multipliciraju. Dakle, gospodo, umjesto da ste dobili rješenje očekujte otprilike 3789 sudskih sporova, jer toliko je bilo u 2017. zabilježenih naleta vozila na divljač, očekujte cca 10000 radnih sati pravosudnih dužnosnika, od sudaca do daktilografa, pa ćete vidjeti na koji način je država riješila problem. O neizvjesnosti sudskih postupaka da ne govorimo, a benefit lovozakupnika na teret svih poreznih obveznika nadam se nije ni potrebno dokazivati. No dobro, ništa nova, uvijek se lovstvom bavila privilegirana kasta, a zabranjivao lov seljacima, odnosno nedostojnima. Prisjetite se samo Robina Hooda i činjenice da u Sherwoodskoj šumi nije smio loviti, a to je radio vlasti usprkos.

Ali, davno je rečeno i da “There is no such thing as a free lunch“, netko će, dakle, to veselje morati i platiti, a novost je jedino da ćemo to od sada biti svi mi. Unatoč činjenici da je privilegiranih oduvijek bilo, čini mi se da ih nikada nije bilo u današnjoj mjeri, odnosno da su svoje plaćali i bolji od njih. Dobro, ne znam baš je li Josip Broz Tito plaćao lovozakup za svoje medvjede, ali će već, recimo, Nadan Vidošević svoje, nadam se, platiti.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Znate li da postoji jedinstvena polica osiguranja od naleta na divljač?

Lani je  po prvi puta u Hrvatskoj sklopljena jedinstvena polica osiguranja od naleta na divljač za područje cijele države koju sufinanciraju Ministarstvo poljoprivrede i lovačke udruge, a njen je nositelj Hrvatski lovački savez.

Na razini cijele Hrvatske za cijelu godinu cijena police biti će blizu 25 milijuna kuna na godišnjoj osnovi te pokriva rizik na svim prometnicama gdje nastaje šteta od divljači, bilo da je riječ o brzoj cesti, nekoj drugoj prometnici ili pak autocesti u cijeloj Hrvatskoj, ali i na željezničkim prugama. Ako je počinio kakav prometni prekršaj, primjerice prekoračio dopuštenu brzinu, vozač gubi pravo na štetu po ovoj polici.

Pola od toga iznosa plaća dakle ministarstvo, a pola bi podmirile lovačke udruge. Polovicu koju bi morale podmiriti lovačke udruge, na sebe su preuzele pojedine županije, tako da su neka lovačka društva uplatila simbolične ili nikakve iznose.

Naime, zbog porasta broja motornih vozila, njihovu brzinu i vrijednost te sve veću mrežu prometnica, štete od naleta divljači u prometu u značajnom su porastu, a samo je u 2017. godini na području Hrvatske zabilježeno 3.789 naleta vozila na divljač.

Financiranje takve police osiguranja kroz pet godina, koliko je predviđeno njeno trajanje, namjerava se omogućiti preraspodjelom namjenskih sredstava od zakupnina i koncesija za lovišta, što znači da država ostaje bez tog prihoda.

U Hrvatskoj ima 1078 lovačkih udruga s oko 60.000 lovaca koji su godinama čekali ovakav potez. Oko dva milijuna vozača jednako je oduševljeno. Obzirom na provedeni interventni odstrel divljih svinja, kojim se njihova populacija gotovo prepolovila, a koje su bile značajan „štetočina“ u prethodnim godinama, čini se da i u Croatia osiguranju imaju razloga za zadovoljstvo zbog sklopljenog probitačnog posla.

Jedini koji zapravo imaju razloga za nezadovoljstvo su građani koji pune proračun, a iz kojega se onda financiraju privatne štete i odštete. Bilo je puno boljih načina da se riješi ova situacija, neke smo i sami predlagali, bez posezanja u proračun kojeg smo, podsjećamo, prije samo deset godina spašavali od kolapsa odričući se po pet posto svojih plaća.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Provodite li Uskrs na moru ili u Zagrebu? Svejedno, hrvatska policija uvijek misli na vas.

Namjeravate li blagdanski vikend provesti na moru vodite računa da se očekuje pojačan promet jer se ovaj vikend smatra početkom turističke sezone. Zbog općenito povećanog prometa na cestama, povećava se i broj prometnih nesreća, kao i broj stradalih osoba u njima.

Većina prometnih nesreća događa se jer određeni broj sudionika u prometu grubo krši osnovne prometne propise. Stoga će Ministarstvo unutarnjih poslova posebnu pozornost posvetiti stanju sigurnosti cestovnog prometa te poduzeti niz preventivno-represivnih aktivnosti.

MUP, kao i svake godine opominje vozače vozače da:

– prije polaska na put provjere ispravnost vozila, stanje guma i posjedovanje odgovarajuće opreme (ovisno o vremenskim prilikama i propisane zimske opreme);

– prije putovanja pravovremeno se informiraju o vremenskim prilikama i stanju na cestama;

– na put kreću odmorni, odnosno ako su umorni, da se bez obzira na blizinu odredišta zaustave i odmore;

– se vežu sigurnosnim pojasom;

– se pobrinu za propisan smještaj djece u vozilu;

– kretanja vozila prilagode stanju na cesti i uvjetima vidljivosti;
poštuju ograničenja brzine (zakonska ili ona postavljena prometnim znakom);

– ne konzumiraju alkoholna pića prije i za vrijeme vožnje;

– bez obzira na žurbu, ne ulaze u rizična pretjecanja;

– pri vožnji u kolonama, za vrijeme nepovoljnih vremenskih uvjeta (magla, kiša, snijeg), povećaju razmak između vozila ispred, imajući na umu duži zaustavni put;

– za vrijeme nepovoljnih vremenskih uvjeta, izbjegavaju nagla kočenja, nagla ubrzanja i nagla okretanja kotača upravljača.

Ostajete li u Zagrebu naoružajte se strpljenjem i očekujte gužve na parkiralištima trgovačkih centara. Isto tako, očekujte preventivno represivnu akcija pojačanog nadzora vozila i vozača koju je Policijska uprave zagrebačka najavila u dane vikenda, od 19. travnja do 22. travnja.Akcija je usmjerena prioritetno na sprečavanje i sankcioniranje najtežih prekršaja, tzv. „četiri glavne ubojice u prometu“, a to su: prekršaji vožnje pod utjecajem alkohola, prekoračenje dopuštene brzine, nekorištenje sigurnosnog pojasa, nepropisna uporaba mobitela u vožnji te drugih prekršaja koji utječu na nastanak ili posljedice prometnih nesreća. 

Ako mislite da je to sve skupa pretjerivanje, morate znati da ima i gorih. Policajci na Floridi su jednog Uskrsa u kostimu bijelog zeca upozoravali vozače da ne zaborave vezati pojas. One koji zeca nisu shvatili ozbiljno malo dalje bi dočekala patrola ozbiljnih plavaca s ozbiljnom kaznom.

Zato, dragi vozači, shvaćajte upozorenja ozbiljno.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Poduzetnici propadaju svaki dan, HZZO se uvijek nekako snađe. Na čiji račun?

Otvorio neki Ivan obrt, građevinski naprimjer. Posao dobro napreduje, ima i četiri zaposlena radnika. U maloj zajednici svi se lijepo slažu, izlaze na piće poslije posla i zajedno slave rođendane. Nakon jedne takve rođendanske proslave, na kojoj se malo i popilo svi skupa sjedaju u automobil i, na povratku kući, slete s ceste. Četvorka otvori bolovanja radi uobičajene trzajne ozljede vratne kralježnice, da ne govorimo o kakvoj ozbiljnijoj ozljedi. Dobit će odmah, iskustvo kaže, doznake za 15 dana bolovanja, a ako se žale na bolove moguća je i fizioterapija i produženje bolovanja, ponekad i mjesecima. Ivan ima ugovorene poslove, zbog kojih je i zaposlio radnike, ali te poslove ne moze izvršiti jer nema zdravog osoblja. Moguće da će zbog toga platiti penale, a neki će ugovori biti i raskinuti. Teško stečena poslovna reputacija zbog toga će biti ozbiljno poljuljana. Vozač koji je prouzročio prometnu nesreću biti će prekršajno kažnjen, a bit će mu vjerojatno oduzeta i dozvola na neko vrijeme pa nakon povratka sa bolovanja i dalje neće biti upotrebljiv poslodavcu u punom opsegu. Moguće je da je tom prilikom skršio i službeni automobil, koji je nakon nesreće neupotrebljiv. No Ivan je obvezan platiti plaću i pripadajuće doprinose svoj četvorici. Kako, to nije problem radnika. Jer Ivan je obrtnik, odgovara cijelom svojom imovinom. Možda da proda obiteljsku kuću, ako već nije podignuo hipoteku na nju radi pokretanja posla?

Bez brige, koliko god situacija zvučala životno, Ivan je samo hipotetski lik kreiran da bi se čitatelju bilo lakše uživjeti u ulogu poslodavca. Jer, sudeći po reakcijama na tekst http://www.naknadastete.hr/placeno-bolovanje-dokle-to-je-samo-jos-parafiskalnog-nameta-koji-gusi-poduzetnistvo/ , o obvezi plaćanja prvih 42 dana bolovanja, čini se da je mnogo lakše poistovjetiti se s ulogom radnika. Ipak nas je više zaposlenika nego poslodavaca, zar ne? Poduzetništvo nam baš ne cvate. Je li moguće da je i to jedan od razloga?

Da vam ispričamo i jednu stvarnu priču, da ne ispadne da fantaziramo, iz predmeta koji smo dobili na uvid. Poslodavac, građevinar, ima otvoreno gradilište, obiteljsku kuću na moru. Radnik koji radi na toj kući pao je s balkona koji nije još ograđen i doživio tešku politraumu.

Taj balkon je inače poznat radniku jer ga je on gradio. Radnik je prošao sve tečajeve zaštite na radu, ali unatoč tome nije u datom trenutku imao kacigu na glavi. U vrijeme događaja poslodavac nije na gradilištu već u sjedištu obrta u kontinentalnom dijelu zemlje. Inspekcija rada konstatira niz propusta koje su zatekli, a posebno činjenicu da balkon nije ograđen i da radnik nije imao šljem na glavi i slijedom toga konstatira odgovornost poslodavca.

Nakon ozbiljnog liječenja radnik je preminuo. HZZO temeljem zapisnika inspekcije rada tuži poslodavca i temeljem i odgovornosti poslodavca traži refundaciju troškova liječenja. Dobiva spor. Obitelj ima pravo, a temeljem odgovornosti poslodavca, na iznose propisane Orijentacijskim kriterijima. Obrtnik za svoj posao odgovara cjelokupnom svojom imovinom.

U oba slučaja poslodavci su dovedeni u situaciju u kojoj mogu jedino otpustiti preostale radnike, rasprodati imovinu, zatvoriti obrt i prijaviti se na burzu rada. Pri čemu nemaju pravo ni na naknadu za nezaposlene.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Plaćeno bolovanje? Dokle? To je samo još parafiskalnog nameta koji guši poduzetništvo!

Zašto bi poslodavac plaćao bolovanje radniku koji se ozlijedio na nogometu? Ili nekomu tko dobije upalu pluća? Ako se radnik ne ozlijedi na poslu, onda tvrtka s njegovim bolovanjem nema ništa jer njegovi zdravstveni problemi nisu posljedica radnih uvjeta. To je još jedan primjer prikrivenog poreza ili parafiskalnog nameta koji guši poduzetništvo!

Prema sadašnjim odredbama, naime, tvrtka je dužna isplatiti plaću za 42 dana bolovanja; ako pak radnik na njemu ostane dulje, troškove će preuzeti Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Jasno vam je da su bolovanja duža od 42 dana iznimka, a ne pravilo, dakle u pravilu poslodavac snosi sve troškove bolovanja unatoč tome što je uredno platio sve doprinose HZZO-u. I što s radnikovom bolešću nema ništa.

A ti su doprinosi od ove godine i porasli, s 15 na 16.5 posto. Kako sad HZZO raspolaže većim sredstvima, na račun poslodavaca, ne bi li bilo pošteno da preuzme i neke obveze od njih. Pa da radnik ima mogućnost iskoristiti nekoliko dana izostanka godišnje, primjerice 7-10, zbog bolesti, a da ozbiljne bolesti preuzme na sebe Zavod? Ili da se imaju mogućnost privatno osigurati za slučaj privremene nesposobnosti za rad, umjesto da sav doprinos ide u, očito nefunkcionalni, državni sustav?

U tom je svjetlu Udruga nezavisnih poduzetnika poslodavaca pokrenula inicijativu kojom traži da se poslodavce oslobodi plaćanja bolovanja radnicima ako im jednom godišnje plaća obavezni sistematski pregled. Ostali poslodavci prema toj bi inicijativi bili dužni radnicima plaćati maksimalno tri tjedna bolovanja godišnje. Međutim, ako je bolest posljedica ozljede na radu, poslodavac i dalje treba imati obvezu plaćanja bolovanja, stoji u priopćenju te udruge.

Ili, ono što je nama najbliže, kada je bolovanje posljedica prometne nesreće, poslodavac snosi trošak 42 dana bolovanja i upitno je hoće li se uspjeti, sudskim putem, naplatiti od osiguravatelja jer su presude tu uistinu šarolike. S druge strane, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je obeštećen i s te strane jer su mu poslodavci dužni unaprijed platiti 2 posto ukupne svote osiguranja za pokriće takvih šteta. Pošteno, zar ne?

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Jedna pogrešna i nezakonita presuda je pravosudna tragedija, stotine takvih presuda su samo statistika

Jedna pogrešna i nezakonita presuda je pravosudna tragedija, stotine takvih presuda su samo statistika – da parafraziram jednog povijesnog zlotvora. Kada ih nemamo u primjerenom roku tada imamo bezakonje.

Jedino nas još pravosudni dužnosnici pokušavaju uvjeriti u suprotno, koristeći upravo te iste statistike i komentirajući da smo mi, obični smrtnici, neupućeni u suštinu pravosuđa i da, ustvari, ne razumijemo sadržaj i suštinu već se bavimo pojedinim pojavnim oblicima i “zloupotebljavamo pojedinačne slučajeve“ koji, po njihovom stanovištu, ne prikazuju pravo stanje stvari i da smo u stvari zlonamjerni i needucirani, a komentirmo nešto u što se ne razumijemo.

Eh, pa ja ću se držati onoga u što se razumijem, a tih pojedinačnih slučajeva vidio sam u karijeri tridesetak tisuća. Kada pak govore o tim svojim statističkim podacima o čemu govore znaju samo oni koji govore. Meni prvom nije jasno radi li se tu o kaznenim predmetima, ili je riječ o civilu, parnicama, jesu li u te statistike ubrojeni prekršaji i koja je uopće definicija riješenog predmeta. Da bismo mogli o nečemu razgovarati valjalo bi ipak poznavati nekakvu analitiku, a ja do te analitike nikako da dođem, jer je jednostavno ne objavljuju.

Smatram, primjerice, da je riješen predmet u civilu pravomoćna odluka koja je ovršna, zaključno s provedenom ovrhom. Naime, tek tada je tužitelj realizirao ono zbog čega je pokrenuo parnicu, ili se tuženik pravomoćno oslobodio neke neosnovane tužbe. Jasno, ovdje postoje i daljnje analitike, radi li se o obveznopravnom zahtjevu ili stvarnopravnom, ili deklaratornoj tužbi, ali to su sad zbilja detalji.

No pitanje je računaju li gospoda koja znaju kao riješen predmet već prvostupanjsku presudu pa kažu da je riješeno iako još slijedi žalba pa nije stvarno ništa riješeno?  I što s predmetima u kojima se postupak ponavlja, dobiju li svaki put drugi broj i vode se kao riješeni predmeti, a zapravo se vuku desetljećima?

Treba uzeti u obzir da u tu statistiku spadaju i vrlo komplicirani predmeti, kao što je utuženje televizijske pretplate, pa presude zbog ogluhe, i tome slično pa je gotovo nemoguće ustanoviti koliko vremena treba sudovima da riješe jedan svakodnevni ozbiljni predmet, recimo podjelu bračne stečevine ili odluku o skrbništvu nad djetetom u slučaju razvoda braka. Ili smetanje posjeda. Stvarnopravne zahtjeve, tj. pitanja vlasništva, da ne spominjem. Koliko treba trgovačkim sudovima, a koliko upravnom sudu?

Iz ocjene Europske komisije, pa i navoda pojedinih respektabilnih sudaca da treba smjesta mijenjati Zakon o kaznenom postupku, rekao bih da prije imamo pravosudnu tragediju nego organizirano i efikasno pravosuđe. Stekao sam dojam da stvari ne funkcioniraju niti u području Ovršnog zakona, imamo nešto falinga i u Obiteljskom zakonu, čini mi se i u Zakonu o parničnom postupku, pa mi nije mi jasno tko tu kome maže oči igrajuči se statistikama, ali mi je jasno zašto.

Jer, kada odgovorimo na ta pitanja, mogla bi se otvoriti još neka, prvenstveno ono trebamo li u bordelu mijenjati namještaj ili osoblje, jer bordel očito slabo posluje.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail