Električni
romobili smiju se kretati isključivo po nogostupu, a dužnosti i obaveze vozača
su izjednačene s onima pješaka što znači, otprilike, da smiju biti i
trogodišnjaci, u vožnji imati slušalice na ušima, tipkati po mobitelu, biti
temeljito pijani i drogirani dok na brzim, nečujnim i nestabilnim vozilima voze
slalom između pješaka, ugrožavajući pritom i sebe i njih.
Sve više
električnih romobila, bicikala, mini monocikala, segwaya i raznih drugih malih
vozila, u našem jeziku još bezimenih, jurca pločnicima i kolnicima. Električni
romobil je, primjerice, praktično vozilo, ekološki prihvatljivom, kojim se u
velikim gradovima može brzo kretati izbjegavajući prometne gužve s kojima se
suočavaju oni koji koriste automobile ili javni prijevoz i nije ni čudno što ga
sve češće viđamo u većim gradovima.
No, za naš Zakon
o sigurnosti prometa na cestama ta je nova kategorija vozila potpuna
nepoznanica. Unatoč nedavnim izmjenama spomenutog zakona novi propisi ne
reguliraju posebno status novih, malih vozila, mahom na električni pogon, koja
mogu razviti brzinu i veću od 30 km/h i predstavljaju ozbiljnu opasnost, kako
za vozače, tako i za pješake. U njemu se izrijekom spominju isključivo
električni bicikli, a policajci su, u nedostatku bolje regulative, električne
romobile pokušali tretirati kao mopede što je zaustavio Ustavni sud. Što to
znači u praksi? Električni romobili, tumači policija, smiju se kretati
isključivo po nogostupu, a dužnosti i obaveze vozača su izjednačene s onima
pješaka. Što znači i da ste ih dužni propuštati na zebri, za razliku od
biciklista. Pritom, naglašavaju, ne smiju niti na biciklističku stazu, jer tu
nije riječ o električnim biciklima. Romobili, naime, nemaju pedale.
Tako sada ova
vozila brza, nečujna i nestabilna vozila voze slalom između pješaka i ne zna se
tko je takvom situacijom nezadovoljniji. Romobilisti su, zbog naglih promjena
smjera i neravnina na nogostupima, u realnoj opasnosti od padova, a pješaci
upravo prestrašeni opasnošću koja se pojavljuje brzo i iznenada, a da uopće
nisu čuli da im nešto prilazi. Sudar, ili obično okrzuće, pri brzini od 20-30
km/h nije nešto što će proći bez posljedica.
Pritom
romobilisti, kako su za zakon pješaci, smiju biti i trogodišnjaci, u vožnji
imati slušalice na ušima, tipkati po mobitelu, biti temeljito pijani i
drogirani.
Naprednije zemlje
taj su problem već na neki način pokušale riješiti, Njemačka je u svibnju
uvrstila u zakon odredbe koje reguliraju promet električnih romobila. Električni
romobili moći će na biciklističke staze te na kolnike, maksimalna brzina bit će
ograničena na 20 km/h, a njima će moći upravljati vozači stariji od 14 godina. Ministar
prometa je morao povući ideju da romobili, uz ograničenje brzine, mogu na
pješačke pločnike, a ni usvojeni prijedlog nije prošao bez kontroverzi – bunili
su se biciklisti i vozači automobila, koji tvrde da će to bitno narušiti
prometnu sigurnost.
U Francuskoj
postoji ograničenje brzine od 20 km/h za električne romobile i zabranjeno ih je
voziti u parkovima te parkiranje na pješačkim stazama. I u Španjolskoj su
pravila slična. Danski policajci su uhitili više desetaka osoba u Kopenhagenu
zbog vožnje električnog romobila pod utjecajem alkohola ili narkotika, a za što
je predviđena globa od 2000 danskih kruna (gotovo 2000 kuna).
I dok se druge
zemlje bore s pronalaskom najboljeg rješenja naš MUP problem jednostavno
ignorira, nadajući se, valjda, da će se riješiti sam od sebe. Tako da u ovom trenutku MUP ‘ne razmatra
uvrštenje električnih romobila, električnih monocikala ili segwaya kao zasebne
kategorije vozila u Zakon o sigurnosti prometa na cestama‘.




