Status vozača električnih romobila našim je zakonom u potpunosti nereguliran i, ako se MUP pita, tako će i ostati

Električni romobili smiju se kretati isključivo po nogostupu, a dužnosti i obaveze vozača su izjednačene s onima pješaka što znači, otprilike, da smiju biti i trogodišnjaci, u vožnji imati slušalice na ušima, tipkati po mobitelu, biti temeljito pijani i drogirani dok na brzim, nečujnim i nestabilnim vozilima voze slalom između pješaka, ugrožavajući pritom i sebe i njih.

Sve više električnih romobila, bicikala, mini monocikala, segwaya i raznih drugih malih vozila, u našem jeziku još bezimenih, jurca pločnicima i kolnicima. Električni romobil je, primjerice, praktično vozilo, ekološki prihvatljivom, kojim se u velikim gradovima može brzo kretati izbjegavajući prometne gužve s kojima se suočavaju oni koji koriste automobile ili javni prijevoz i nije ni čudno što ga sve češće viđamo u većim gradovima.

No, za naš Zakon o sigurnosti prometa na cestama ta je nova kategorija vozila potpuna nepoznanica. Unatoč nedavnim izmjenama spomenutog zakona novi propisi ne reguliraju posebno status novih, malih vozila, mahom na električni pogon, koja mogu razviti brzinu i veću od 30 km/h i predstavljaju ozbiljnu opasnost, kako za vozače, tako i za pješake. U njemu se izrijekom spominju isključivo električni bicikli, a policajci su, u nedostatku bolje regulative, električne romobile pokušali tretirati kao mopede što je zaustavio Ustavni sud. Što to znači u praksi? Električni romobili, tumači policija, smiju se kretati isključivo po nogostupu, a dužnosti i obaveze vozača su izjednačene s onima pješaka. Što znači i da ste ih dužni propuštati na zebri, za razliku od biciklista. Pritom, naglašavaju, ne smiju niti na biciklističku stazu, jer tu nije riječ o električnim biciklima. Romobili, naime, nemaju pedale.

Tako sada ova vozila brza, nečujna i nestabilna vozila voze slalom između pješaka i ne zna se tko je takvom situacijom nezadovoljniji. Romobilisti su, zbog naglih promjena smjera i neravnina na nogostupima, u realnoj opasnosti od padova, a pješaci upravo prestrašeni opasnošću koja se pojavljuje brzo i iznenada, a da uopće nisu čuli da im nešto prilazi. Sudar, ili obično okrzuće, pri brzini od 20-30 km/h nije nešto što će proći bez posljedica.

Pritom romobilisti, kako su za zakon pješaci, smiju biti i trogodišnjaci, u vožnji imati slušalice na ušima, tipkati po mobitelu, biti temeljito pijani i drogirani.

Naprednije zemlje taj su problem već na neki način pokušale riješiti, Njemačka je u svibnju uvrstila u zakon odredbe koje reguliraju promet električnih romobila. Električni romobili moći će na biciklističke staze te na kolnike, maksimalna brzina bit će ograničena na 20 km/h, a njima će moći upravljati vozači stariji od 14 godina. Ministar prometa je morao povući ideju da romobili, uz ograničenje brzine, mogu na pješačke pločnike, a ni usvojeni prijedlog nije prošao bez kontroverzi – bunili su se biciklisti i vozači automobila, koji tvrde da će to bitno narušiti prometnu sigurnost.

U Francuskoj postoji ograničenje brzine od 20 km/h za električne romobile i zabranjeno ih je voziti u parkovima te parkiranje na pješačkim stazama. I u Španjolskoj su pravila slična. Danski policajci su uhitili više desetaka osoba u Kopenhagenu zbog vožnje električnog romobila pod utjecajem alkohola ili narkotika, a za što je predviđena globa od 2000 danskih kruna (gotovo 2000 kuna).

I dok se druge zemlje bore s pronalaskom najboljeg rješenja naš MUP problem jednostavno ignorira, nadajući se, valjda, da će se riješiti sam od sebe.  Tako da u ovom trenutku MUP ‘ne razmatra uvrštenje električnih romobila, električnih monocikala ili segwaya kao zasebne kategorije vozila u Zakon o sigurnosti prometa na cestama‘.