Smiju li štedno kreditne zadruge pod nazivom Raiffeisenbank poslovati na teritoriju RH

Obzirom da se i sama predsjednica ovih dana pozabavila temom blokiranih, da i sami nešto dodamo na tu temu. Poznato je da jedan dio blokiranih osoba genezu svoje blokade vuče uzimajući kredite “s bandere”, od razno-raznih kreditnih zadruga. Slijedeći davno rečenu tezu, koju promoviramo i kroz rad naše Udruge, a to je da stvari treba prevenirati jer kasnije problem naraste postane gotovo nerješiv, skrećemo pažnju na upit koji smo uputili preko odvjetničkog ureda HNB, a radi očitovanja o tome smiju li štedno kreditne zadruge pod nazivom Raiffeisenbank poslovati na teritoriju RH. Odgovor prenosimo u cijelosti, a posebno napominjemo da je isti dopis upućen 2013., dakle prije punih pet godina. Podsjetio bih na povijesnu ulogu Poncija Pilata.

 

 

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Mjesec podizanja svijesti o opasnostima distrakcije pažnje u vožnji

Distrakcija pažnje za vrijeme vožnje smanjuju sigurnost prometa i prijetnja su svima nama. Najnovije statistike pokazuju da je broj poginulih u prometnim nesrećama lani porastao za 8% u usporedbi s 2016., a negativni trend se nastavlja i ove godine. Više od 10 000 osoba ozlijeđeno je na hrvatskim cestama prošle godine, a ometači pažnje tome su uvelike doprinijeli.

Prevencija može spriječiti gotovo svaku smrt u prometu. Pisanje poruka u vožnji je najozloglašeniji ometač pažnje, ali nije jedini. Putnici u vozilu, mijenjanje radio postaja, potraga za punjačem ili šminkanje za upravljačem – sve su to ometači pažnje koji mogu lako dovesti do prometne nesreće. Samo jedna sekunda nepažnje dovoljna je da vam promijeni život zauvijek.

Mjesec podizanja svijesti o opasnostima distrakcije pažnje u vožnji, koji se obilježava u travnju, rezultat je na napora da se prepoznaju i eliminiraju sve okolnosti koje mogu dovesti do stradavanja u prometu, a moguće ih je spriječiti.

Pisanje tekstualnih poruka za vrijeme vožnje povećava rizik od prometne nesreće 23 puta tvrdi Ured za promet američke vlade. Unatoč toj statistici trečina vozača priznaje da su slali ili primali poruke za vrijeme vožnje, a svaki peti čini to redovno. Jednako toliko ih surfalo po internetu, gotovo polovica je namještala GPS ili pregledavala kartu u vožnji, ni broj onih koji su namještali frizuru ili šminku nije zanemariv. Gotovo svaki vozač priznao je da je jeo ili pio za upravljačem. Istraživanje je, dakako, američko jer je slično kod nas nemoguće pronaći.

Imajte na umu da razgovor mobitelom za vrijeme vožnje, u što se barem jednom upustilo 90% hrvatskih vozača, povećava rizik od prometne nesreće 3 puta kod iskusnih vozača, a čak 8 puta kod mladih vozača. Vozač koji koristi mobitel sporije reagira, loše procjenjuje udaljenost i češće gubi kontrolu nad vozilom. Suženo mu je vidno polje pa slabije uočava prometne znakove, promjene na semaforu i druge automobile.

Ako mislite da ste baš vi jedan od onih sjajnih vozača čiji je mozak stvoren za multitasking i sposobni ste obavljati barem tri stvari istodobno znajte da se zavaravate. Evo što kaže znanost:

  • Vozač ne može raditi više stvari odjednom

Ljudski mozak ne može raditi dvije stvari u isto vrijeme, primjerice gledati TV i razgovarati na mobitel. Isto vrijedi i za razgovor za vrijeme vožnje, mozak se šalta između dva zadatka što usporava vrijeme reakcije.

  • Postoji razlika između razgovora na mobitel i razgovora s putnikom

Putnici na stražnjem sjedalu su dobri za vas. Odrasli putnici mogu pomoći vozaču upozoravajući ga na opasnost. Osoba s druge strane telefona ne vidi što se događa.

  • Ni razgovarati hands-free nije sigurno za vrijeme vožnje

Vozači koji razgovaraju na mobitel mogu propustiti polovicu događaja iz svog okruženja uključujući nadolazeće pješake i crveno svjetlo.

  • Nije sigurno koristiti mobitel ni dok smo zaustavljeni na semaforu

Istraživanja su pokazala da nam je pažnja ometena i do 27 sekundi nakon što smo poslali glasovnu poruku.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Svaka prometna nesreća, odnosno posljedično regulacija nastale štete, sadrži dva elementa; osnov odgovornosti koji se utvrđuje po principu krivnje i visinu štete, odnosno iznos novca koji je potreban, a da bi se šteta popravila i vozilo dovelo u prijašnje stanje.

Promet je jedna od onih popularnih tema, poput nogometa, o kojoj se svi volimo praviti da sve znamo, iako su, budimo iskreni, rijetki među nama pročitali temeljne propise koji reguliraju tu tematiku, prije svega Zakon o sigurnosti prometa na cestama, a Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i Zakon o obveznim odnosima da i ne spominjemo. I to prosječno znanje vam je posve dovoljno dok vam se ne dogodi prometna nesreća kada morate, u vrlo kratkom roku, detaljno prostudirati sve zakonske i podzakonske akte. Donosimo kratak pregled  aktivnosti koje može očekivati vlasnik vozila koje je oštećeno u prometnoj nesreći.

Štetu je, prije svega potrebno prijaviti nadležnom osiguravatelju koji automatikom otvara štetovni spis i zadužuje svog procjenitelja da utvrdi što je od dijelova za popravak, a što za zamjenu i koliko radnih sati je potrebno da bi se šteta sanirala. Ovlašten za procjenu štete, odnosno za utvrđivanje potrebnih aktivnosti da bi se šteta popravila, je osiguravatelj vozača koji je kriv za prometnu nesreću jer će on biti u obvezi podmiriti trošak popravka. Posebno je za napomenuti da bi bilo potrebno izvid štete učiniti čim ranije, najbolje odmah nakon nesreće, a naš savjet je, ako vozilo nije u voznom stanju, da ga odmah šlepate u servis jer ćete u servisu lakše organizirati izvid štete nego u nekoj priručnoj garaži koja nema niti grabu, a kamoli dizalicu. Tada počinje jedan proces koji je, doduše, administrativnog karaktera i nije upitan po ishodu, ali zna potrajati.

Osiguravatelj u svom izvidu štete određuje radne sate koji su potrebni, a da bi se automobil popravio. Čak i kada je broj potrebnih radnih sati nesporan ponekad servis koji je primio vozilo na popravak dijelova za zamjenu nema nego ih treba naručiti, a i to traje. Kada živite u gradu s organiziranim javnim prijevozom stvar još nekako funkcionira no zamislite što se događa ako ste u Gornjem Ogorju, a posao vam je smjenski i radite u Splitu, a i dijete svaki dan vozite u vrtić. Ili ste obrtnik kojeg zovu na najrazličitije lokacije. Ili morate odlaziti na terapije u naručenom terminu. Što u takvoj situaciji?

Zna se dogoditi da prilikom popravka automobila servis konstatira da nešto što moraju popraviti ili zamijeniti nije evidentirano u početnom izvidu štete i tada krećete u proces koji se zove dopunski izvid štete, što ponovno zahtijeva izlazak procjenitelja na mjesto popravka jer bez dopunskog izvida štete osiguravatelj neće platiti nešto što nije sam ovjerio, odnosno konstatirao izvidom. Sve ovo je još i dobro, ponavljamo, samo ako ste u nekom gradskom naselju gdje vam je sve dohvatno no ako živite na otoku gotovo je sigurno da nema ovlaštenog servisa, a osiguravatelj vrlo često nema procjenitelja. K tome, ako vam se nesreća dogodi, a da u njoj sudjeluje kao krivac vozilo inozemnih registarskih oznaka potrebno je napraviti tzv. uslužnu procjenu štete kod bilo kojeg registriranog osiguravatelja, međutim vrlo često će vam se dogoditi da ćete čekati procjenitelja potpuno van svih vremenskih okvira. Jasno, u tom period iako niste krivi, nemate svoje vozilo, a obično ga trebate.

Nekim našim članovima plaćali smo rent-a-car u periodu u kojem traje popravak i jasno da smo se nakon toga našli u sudskom sporu s osiguravateljima jer je sudska praksa prilično različita, a i praksa pojedinih osiguravatelja. Uglavnom za obrtnike osiguravatelji prihvaćaju rent-a-car smatrajući da je obrtniku auto nužno potreban dok za ostale građane uglavnom otklanjaju isplatu pa je pitanje dokaznog postupka koji je nesuvisao, ali je to jedini način da se takakv izvanredni trošak namiri.

Sve ovo, dakako, pod pretpostavkom da nije došlo do tzv. totalne štete kada je utvrđeno da je popravak automobila ekonomski neisplativ. U tim slučajevima osiguravatelj daje procjenu totalne štete i to na način da utvrđuje vrijednost ostećenog vozila na dan štetnog događaja, procjenjuje vrijednost ostatka vozila te daje nalog za isplatu po modelu vrijednost vozila umanjena za vrijednost ostataka. Totalna šteta najčešće se procjenjuje kod vozila starijih od pet godina jer praktično svaki ozbiljniji udarac dovodi do ekonomski neisplativog popravka obzirom da je tržišna vrijednost takvog vozila mala. Morate znati da oštećenik ima mogućnost (onaj koji nije kriv za nesreću – ne vrijedi za kasko) prepustiti ostatke vozila nadležnom osiguravatelju i tražiti isplatu u novcu tržišne vrijednosti automobila bez odbitka vrijednosti ostataka.

Dodatni je problem što svaka prometna nesreća, odnosno posljedično regulacija nastale štete, sadrži dva elementa; osnov odgovornosti koji se utvrđuje po principu krivnje i visinu štete, odnosno iznos novca koji je potreban, a da bi se šteta popravila i vozilo dovelo u prijašnje stanje.

Pojedini osiguravatelji, a da bi prihvatili odgovornost za nastalu štetu, traže izjavu svog osiguranika u smislu priznaje li ili ne krivnju za nastali štetni događaj. Pa taj ili se javi ili se ne javi osiguravatelju a vi čekate. Ili tvrdi da on nije odgovoran za štetu navodeći neke okolnosti koje upućuju na suodgovornost drugog sudionika. Primjerice, vozite automobil cestom s prednošću prolaska, a iz sporedne ulice izađe automobil i dogodi se nesreća. Vama se čini da ne bi trebalo biti problema, ali drugi sudionik tvrdi da bi se on na vrijeme i bez kontakta uključio u promet da vi niste vozili puno brže od dopuštenoga ili, dapače, ekscesnom brzinom i to je u stvari uzrok prometnog udesa. Tu počinje dokazivanje, a taj posao obavljaju vještaci koji, temeljem materijalnih dokaza (tragovi kočenja, oštećenja na oba vozila), utvrđuju prethodnu brzinu vozila. Pravne službe osiguravatelja predlažu u određenom postotku ili pak isključuju u cijelosti svoju obvezu. Vjerojatno vam je već jasno da su ti vještaci zaduženi i plaćeni od strane osiguravajućih društava.

K tome, osiguravatelji često, unatoč ispunjenom Europskom izvješću o šteti traže da se oba sudionika istodobno pojave sa svojim vozilima da bi se vozila postavila u sudarni položaj i utvrdilo je li moguće da je šteta nastala na taj način, odnosno pokušavaju isključiti moguće prevare. Navedeno je vrlo uobičajan postupak pa bismo rekli i standard. O sudarima na raskrižjima na kojima se prometom upravlja semaforima da ne govorimo. Tko je išao na crveno a tko na zeleno bez svjedoka je gotovo nemoguće dokazati. Neki osiguravatelji ne žele prihvatiti odgovornost dok ne dobiju policijski zapisnik, unatoč protokolu koji im je dostupan, a neki bogami inzistiraju i na čekanju do pravomoćnog okončanja prekršajnog postupka. Uloži li druga strana prigovor na prekršajni nalog, makar i tražeći samo umanjenje kazne, cijeli bi se postupak mogao odužiti i na više od godinu dana. Upamtite da ste u cijelom ovom postupku vi jedina osoba kojoj se žuri. I da Udruga Bonus za svoje članove cijeli postupak vodi potpuno besplatno.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Slučaj romske djevojke koja je, zbog administrativnih razloga, osporavano pravo na odštetu zbog smrti oca ipak je pozitivno riješen, uz samo malo dobro volje i truda.

Slučaj romske djevojke kojoj je, zbog administrativnih razloga, osporavano pravo na odštetu zbog smrti oca (podsjetnik: Odvjetnik kćeri stradaloga rekao da nema pravo na odštetu. Uključila se Udruga.) ipak je pozitivno riješen, uz samo malo dobro volje i truda. Evo kako:

KORAK PRVI: Kažu kartu čitaj, seljaka pitaj. Mi smo pitali državnu administraciju. Nazvali smo predstavnika romske manjine g. Kajtazija, no on je bio prezauzet, vjerojatno komentiranjem kazališne predstave koju nije gledao. To je popularno danas, komentirati nešto što niste gledali. Ljudi koji u 21. stoljeću žive bez osobnih dokumenata, bez osobne iskaznice, zdravstvenog osiguranja ni prijavljenog boravišta nisu njegov problem. Jer takvi nemaju ni glasačko pravo. No, na stranu predrasude, nije sva državna služba ista. Srećom, saborski odbor za manjine ima vrlo sposobnog pravnika koji nam se obećao povratno javiti. I uistinu to i učinio, dajući nam pregršt dobrih ideja, na kojima javno zahvaljujemo. Iskušali smo ih sve.
KORAK DRUGI: Podignuli smo školske svjedodžbe u kojima je navedeno ime oca. Djevojke se sjećaju u školi. Poznavali su joj i roditelje, mala je to sredina.
KORAK DRUGI: Priložili smo potvrde o zajedničkom prebivalištu, dok nije odjavljeno po sili zakona. Pravnici osiguravajućeg društva nije bilo dovoljno. No, dobro, zahtjevna je to gospođa. Kada su zatraženi troškovi sahrane i karmina, koji se inače plaćaju u paušalnom iznosu, tražila je fotografije groba kao dokaz da je pokojnik uopće sahranjen. Jer, tko bi ga znao što inače čine s pokojnicima.
KORAK TREĆI: Kontaktirali smo socijalnu radnicu. No, gospođa za djevojku, koja sa svojim bratom, koji je u tretmanu centra, od rođenja živi na istoj adresi, nije nikada čula. U gradiću od nekoliko tisuća ljudi. Ali se zato potrudila službeno upitati je li brat već dobio kakvu odštetu, kako bi mu ukinula socijalnu naknadu, usporedivši pritom smrt oca s – dobitkom na lutriji. Razumijemo se, ne? Ne. Ne razumijemo se.
KORAK ČETVRTI: Izradili smo osobne dokumente. Uz dva svjedoka, puno obilaženja šaltera i pozamašan trošak javnog bilježnika. A stranka jedva da ima za fotografije. Rovovski dio posla obavila je kolegica vična policijskim procedurama. Troškove smo snosili sami.
KORAK PETI: Na kraju smo i pokrenuli i ostavinsku raspravu. Čuđenju javne bilježnice zbog toga što pokrećemo ostavinski postupak vredniji od naslijeđene imovine (stara perilica i televizor) nije bilo kraja. Par puta nas je nazvala da provjeri želimo li odustati. No, njen posao nije da se čudi nego da radi i ponešto zaradi, što je i vrlo profesionalno učinila. Tako je naša stranka dobila rješenje u kojem piše da su zakonski nasljednici pokojnika sin i kći.
Kako u drugostupanjskoj komisiji osiguravajućeg društva ima i razumnih ljudi, kojima činjenice još nešto znače, pa im se čini isplativijim platiti odmah to što moraju, a ne natovariti si trošak pet godina sudskih troškova i kamata, dobila je i svoju odštetu. U mirnom postupku. Zauzvrat nas je obećala pozvati u svatove, kada do njih dođe. Unatoč predrasudama, još je neudana. Ali zato brat ima osmero djece. Koja također imaju neka prava. Ali o tome u idućem nastavku.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Visina novčanih naknada za neimovinsku štetu: Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda

Ukoliko ste u prometnoj nesreći pretrpjeli fizičke ili duševne boli, imate pravo na naknadu te neimovinske štete, a visina odštete određivat će se, barem u većini slučajeva, u skladu s orijentacijskim kriterijima koje je donio Vrhovni sud. Stoga smatramo da se svi sudionici u prometu trebaju upoznati s ovim kriterijima kako bi bili još svjesniji svoje uloge i odgovornosti u prometu. Svakako pročitajte i naš komentar ove tematike!

Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je, još krajem 2002. godine, orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine pravičnih novčanih naknada za nematerijalnu štetu. Motivacija kojom se Vrhovni sud vodio bila je ujednačavanje primjene članaka Zakona o obveznim odnosima koji se odnose na naknadu nematerijalne štete.

Međutim, kako je i sam Vrhovni sud tom prilikom priopćio, radi se upravo o orijentacijskim kriterijima, što znači da nije riječ o formulama koje automatizmom dolaze do izračuna pravične novčane naknade. Sudovi, savjetovao je Vrhovni sud, moraju prilikom primjene ovog propisa uvijek imati na umu sve okolnosti slučaja. Trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha pri tome se smatraju osobito važnima, ali nisu i jedine okolnosti koje mogu biti uzete u obzir.

Fizički bolovi

Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine naknade za fizičke bolove iznose za jake bolove 370 kn dnevno, za srednje bolove 220 kn dnevno te za slabe bolove 70 kn dnevno. Pri utvrđivanju iznosa naknade, savjetovao je Vrhovni sud prilikom donošenja orijentacijskih kriterija, treba imati na umu da su trajanje i jačina fizičkih bolova dva osobito važna elementa za dosuđenje pravične novčane naknade, ali sud mora voditi računa i o drugim okolnostima slučaja.

Nelagodnosti u tijeku liječenja (npr. kraća nesvjestica, hospitalizacija, vezanost za krevet, razne vrste imobilizacija i fiksacija, rendgensko snimanje, broj operacija, infuzije, transfuzije, injekcije, previjanje rana, odstranjivanje šavova, upotreba invalidskih kolica, bolovanje, posjećivanje ambulante, fizioterapija, trajanje rehabilitacijskog postupka i slično) koje trpi oštećenik razmatraju se u okviru naknade za fizičke boli.

Nematerijalna šteta koja se u određenom obliku trajno ili trajnije ispoljava predstavlja jednu štetu, pa su određuje jedan iznos naknade uzimajući u obzir trajanje te štete do donošenja presude i njeno trajanje u budućnosti. Treba imati na umu da naknadu za buduću nematerijalnu štetu sud može dosuditi i kad se štetne posljedice u psihi oštećenika još nisu ispoljile, ako je izvjesno da će te posljedice nastati u budućnosti.

Naknada za strah

Iznos naknade za strah preporučen je ovim orijentacijskim kriterijima u rasponu od 2200 do 30.000 kuna, uz moguće korekcije naviše ili naniže prema istim kriterijima kao kod fizičkih bolova, ponovno imajući u vidu sve ostale okolnosti pojedinog slučaja. Pravična novčana naknada za pretrpljeni strah pritom se dosuđuje ako okolnosti slučaja, a osobito trajanje i jačina straha, to opravdavaju.

Duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti

Smanjenje životne aktivnosti, kao posebna osnova za naknadu štete zbog duševnih bolova, obuhvaća sva ograničenja u životnim aktivnostima oštećenika koje je ostvarivao ili bi ih po redovnom tijeku stvari u budućnosti izvjesno ostvarivao. Pod ograničenjem se podrazumijeva i obavljanje aktivnosti uz povećane napore ili pod posebnim uvjetima.

Ovaj oblik štete u pravilu je trajnog karaktera, ali novčana naknada se može dosuditi i kad je smanjenje životne aktivnosti privremeno, ako je jačeg intenziteta i dužeg trajanja ili ako to posebne okolnosti opravdavaju.

Duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti, prema orijentacijskim kriterijima Vrhovnoga suda, propisuju se tako u sljedećim rasponima, po sljedećoj tablici, pri čemu ponovno postoje moguće korekcije ovisno o opsegu i težini utvrđenih trajnih posljedica:

do 25% 7.500,00 kn za svakih 10%
preko 25 do 40% 11.000,00 kn za svakih 10%
preko 40 do 60% 22.000,00 kn za svakih 10%
preko 60 do 80% 45.000,00 kn za svakih 10%
preko 80 do 100% 75.000,00 kn za svakih 10%

Kao dodatne kriterije valja imati na umu životnu dob, vrstu zanimanja oštećenika i srodne kriterije.

Duševni bolovi zbog naruženosti 

Osnova za priznanje novčane naknade za naruženost nije samo u tome da li i u kojoj mjeri izmijenjena vanjština oštećenika izaziva u okolini gađenje, sažaljenje ili druge negativne reakcije, već se uzimaju u obzir i subjektivna mjerila o utjecaju svih elemenata (izmijenjena vanjština, primjetnost, opseg itd.) na psihičku ravnotežu oštećenika, odnosno na njegovo psihičko stanje u cjelini. Pri tome se subjektivne osobine oštećenika uzimaju u obzir u razumnoj mjeri, odredio je Vrhovni sud.

Iznosi za naknadu štete za duševnu bol kreću se stoga u slučaju jakog stupnja od 22.000 do 37.000 kn (ovisno o tome jesu li ozljede vidljive samo ponekad ili su vrlo uočljive trećim osobama), u srednjem stupnju od 11.000 do 22.000 kn, te u lakom stupnju od 2500 do 5000 kuna.

Ponovno, kao i u ranijim situacijama, postoji mogućnost primjene dodatnih kriterija u ovisnosti o životnoj dobi, zanimanju i sličnim kriterijima.

Duševni bolovi zbog smrti bliskog srodnika ili teškog invaliditeta 

Za slučaj smrti bračnog i izvanbračnog druga ili djeteta, preporučena je orijentacijskim kriterijima naknada od 220.000 kuna, a za slučaj gubitka ploda roditeljima od 75.000 kuna. Za slučaj smrti roditelja, dijete može dobiti naknadu u iznosu do 150.000 kn, a ponovno 220.000 kuna ukoliko se nalazilo na skrbi kod roditelja.

Taj je iznos od 220.000 kn ujedno i najviši iznos propisan orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda.

Za slučaj naročito teškog invaliditeta bračnog ili izvanbračnog društva ili djeteta, ponovno je preporučen iznos od 220.000 kuna, s naknadama istima kao ranije u slučaju smrti, na koje ima pravo dijete roditelja stradalih u nesreći.

“Pravična novčana naknada za duševne bolove djeteta zbog smrti roditelja predstavlja naknadu kako za bol izazvanu samim saznanjem za smrt, tako i za sve kasnije bolove koje dijete trpi zbog gubitka roditelja – ljubavi, njege i pažnje koju bi mu roditelj pružao, pa pripada djetetu koje zbog dobi nije moglo osjetiti bol zbog same smrti roditelja, jer je u pitanju naknada za jedinstveni oblik nematerijalne štete”, kaže se u orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Nije kriv za prometnu nesreću u kojoj je stradao ali zbog različitog tumačenja istog članka zakona mogao bi izgubiti na sudu

Pokretanjem sudskog postupka tužitelji se u Hrvatskoj neminovno izlažu riziku: čak i kada se čini kako je sve “jasno” i kako bi tužitelj “nedvojbeno” trebao dobiti presudu – poput našeg slučaja u kojem je tužitelj stradao i zadobio tjelesne ozljede nakon što je na njega naletjelo vozilo tuženoga – dva suda mogu različito tumačiti isti članak zakona te u skladu sa svojim tumačenjem donijeti i različite presude. Naizgled jednostavan slučaj o kojemu pišemo, 7 godina kasnije i dalje nije dovršen, a pred tužiteljem je rizik da će cijeli slučaj, iako po stručnim mišljenjima i mišljenju drugostupanjskog suda nije kriv za nesreću više od 20 posto, u konačnici izgubiti…

Pozadina događaja

Tužitelj je pretrpio ozljede kao sudionik u prometu, a koje mu je prouzročio krivac za nesreću, čiji je automobil bio osiguran kod jednog velikog osiguravajućeg društva. Tužitelj je pritom pretrpio ozljede poput nagnječenja glave i lijevog koljena, a što je sve bilo posljedica naglog ubrzavanja vozila tuženoga koje je naletjelo na prednji lijevi kut vozila tužitelja, koji je zbog toga naglo poletio prema naprijed i udesno. Same okolnosti nesreće, odnosno ovog sudara koji se dogodio još 2009. godine (!), tijekom sudskog postupka koji analiziramo nisu bile sporne.

Sudski postupak

Sudski problemi, međutim, za tužitelja počinju tek nakon što je podnio tužbu protiv osiguranja koje odbija isplatiti naknadu štete za utvrđene ozljede, a zbog čega se sudski postupak “vuče” od spomenutog datuma nesreće uz krajnje neizvjestan ishod, s višestupanjskim sudovima koji preinačuju presudu nižestupanjskih zbog različitog tumačenja istih zakona.

Tuženik, tj. tuženo osiguranje, pritom tvrdi da postoji podijeljena odgovornost za nesreću jer tužitelj u trenutku nesreće nije bio vezan sigurnosnim pojasom te je stoga kroz postupak vještačenja morala biti provjeravana činjenica je li doprinio nesreći i zadobivenim ozljedama tim postupkom (što bi odgovornost vozača koji je prouzročio nesreću smanjilo, prema tvrdnji tuženog osiguranja, barem za 20 posto ali bi ujedno smanjilo i visinu traženih naknada).

Tužitelj je tražio naknadu neimovinske štete za sve pretrpljene ozljede, uključujući i naknadu zbog potrebe da se o njemu tijekom liječenja brine druga osoba.

Naš komentar slučaja

Više od konkretnih detalja ovog slučaja, koji na drugostupanjskom postupku doživljava svojevrsni preokret, slučaj je zanimljiv jer predstavlja jednu od klasičnih presuda koje, nažalost, itekako dobro pokazuju u kakvoj se situaciji nalazi tužitelj – odnosno oštećena strana – u trenutku kada uopće pokreće bilo kakav sudski postupak.

Prvostupanjski je sud, naime, odbio zahtjev tužitelja u cijelosti, smatrajući da zadobivene povrede nikako nisu bile takve da bi mu pripala ikakva novčana naknada (unatoč vještačenjima liječnika) ali je dodatno presudio i kako je na samom tužitelju zbog nevezanog pojasa čak 50 posto suodgovornosti (podsjećamo da je i sam tuženik baratao brojkom od 20 posto!).

Na drugostupanjskom sudu, nekoliko godina kasnije, dolazi se do presude koja je u suprotnosti s prvostupanjskim sudom jer županijski sud daje za pravo tužitelju, sudeći pritom samo 20 posto suodgovornosti, ali i presuđujući da mu pripada naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu. Problem je, međutim, u tome što obje odluke imaju uporište u istom članku zakona (članak 1100 Zakona o obveznim odnosima) a razlikuje se to kako koji sudac vidi konkretan slučaj!

Iz ovakve situacije i mogućnosti da se dogodi sličan slučaj proizlazi nekoliko mogućih problema: pravnim je zastupnicima, poput odvjetnika, teško predvidjeti kakva će biti sudska odluka, a kada se u praski može dogoditi ovakva situacija to znači da imamo okruženje pravne nesigurnosti, a ne pravne sigurnosti. Tužitelji, jednostavno, ne mogu uvijek biti sigurni što im pripada ili ne pripada, čak i kada se radi o naizgled jasnom slučaju poput ovoga.

Na strani tužitelja je stoga i velik rizik da se pokretanjem postupka zapravo izloži velikom financijskom trošku bez ikakvog jamstva da će dobiti presudu u njegovu korist – ovaj konkretan slučaj mogao bi, naime, uz troškove taksi na tužbu, vještaka, troškove odvjetnika i ostale troškove u konačnici stajati i preko 6 tisuća kuna, a da ga tužitelj pritom izgubi, iako okolnosti događaja jasno govore u prilog toga da se takvo što ne bi smjelo dogoditi.

Spomenimo na kraju ovog pojašnjenja da Udruga Bonus svojim članovima nudi besplatno zastupanje i pravnu pomoć u svim predmetima gdje član udruge nije odgovoran za počinjenu štetu, a što uključuje i plaćanje sudske takse kao i potrebnih vještačenja, čime se smanjuje financijski rizik članova prilikom pokretanja sudskog postupka ove vrste. Također, članovima omogućavamo i beskamatno kreditiranje od strane Udruge za nužne troškove, a u određenim situacijama beskamatno kreditiranje moguće je i sve do naplate štete od strane osiguravatelja, no uz potpun pregled dokumentacije s naše strane.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Inicijativa Udruge Bonus: Obvezno osiguranje za štete od divljači za samo 10 kuna

Nalet na divljač jedna je čestih nesreća na našim cestama, a naplata odšteta iscrpljujuća i neizvjesna. Ukoliko bi se prikupilo 20 milijuna kuna pri Hrvatskom uredu za osiguranja od obvezne nove uplate, to bi potpuno promijenilo sadašnju lošu praksu

Zagreb, 1. travnja 2017. – Udruga stradalih u prometnim nesrećama Bonus želi pokrenuti javnu raspravu i izmjenu važećih zakona kako bi oštećenima omogućila jednostavnu naplatu odštete u slučaju naleta na divlju životinju. Takve nesreće, nažalost, prate dugotrajni postupci za naknadu štete, a nerijetko se događa da vozač nema od koga naplatiti štetu. Primjerice, onda kad je lovačko društvo nadležno za područje gdje se nesreća dogodila nelikvidno, odnosno u situacijama kada nije jasno koje bi lovačko društvo trebalo preuzeti odgovornost. Rješenje koje nudi udruga Bonus jednostavno je i elegantno – povećati obveznu premiju osiguranja za samo 10 kuna.

  • Ako uzmemo u obzir da u zemlji imamo oko dva milijuna vozila na koje se plaća premija autoosiguranja, namjensko povećanje obvezne premije od samo 10 kuna stvorilo bi fond premije od 20 milijuna kuna. Riječ je o prijedlogu obveznog osiguranja pa bi utoliko nadležnost za provedbu, jednako kao kod autoodogvornosti imao Hrvatski ured za osiguranja. Time bi se omogućila brza isplata odšteta, skoro možemo reći u jednom koraku. Sadašnja praksa je iznimno loša, efikasnost često nikakva, pa bi ovakvo rješenje olakšalo život vozačima koji se zateknu u doista teškoj situaciji i pred kojima je krajnje neizvjestan sudski postupak za naknadu štete koji se često može otegnuti i na više godina – predlaže Mihael Hribar, predsjednik Udruge Bonus.

Dodaje kako bi svoj fiksni dio u spomenutu premiju trebali uplaćivati i Hrvatske šume, Hrvatski lovački savez, koncesionari i vlasnici cesta, poput županija, u korist pojedinih osiguravatelja koji bi prihvatili ovaj program. Krajnji cilj je skraćivanje sudskih postupaka i efikasnija naplata štete. Na ovaj bi se način smanjili i financijski rizici kojima se zbog naleta automobila na životinje, uz sustav koji je trenutačno na snazi, izlažu baš svi odreda – od vozača do lovačkih društava i koncesionara cesta.

Udruga Bonus u svojoj inicijativi poziva Sabor RH, klubove zastupnika i Ministarstvo unutarnjih poslova, potom Hrvatski ured za osiguranje i osiguravateljske kuće da se uključe u raspravu i donošenje rješenja koje će koristiti svim sudionicima u prometu.

 

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Deset pitanja koja si kao vlasnici motornih vozila morate postaviti prije nego izađete na cestu tijekom zime

Na pragu zime, vlasnici motornih vozila trebali bi prije svakog putovanja provjeriti jesu li i oni osobni, ali i vozilo, spremni za suočavanje sa zimskim uvjetima na cestama. Ne samo što automobil mora po svim kriterijima biti tehnički ispravan, već i za vožnju zimi postoje posebna pravila i savjeti, dobrodošla je razna dodatna oprema, a i vozačko bi samopouzdanje i poznavanje vlastitog vozila i njegovih performansi trebalo preispitati – sve u cilju smanjenja broja prometnih nesreća. Evo nekoliko naših savjeta koji bi vam mogli pomoći…

  1. Jeste li štedjeli na gumama? Nevjerojatno je koliko se mnogo vozača upušta u promet zimi s ljetnim ili drugim, posve neodgovarajućim gumama. Pritom bismo savjetovali i da sve četiri gume budu istovrsne i da odustanete – ako ste uopće pomišljali – od kombinacije da zimske gume stavite samo na pogonske kotače.
  2. Kada ste posljednji put provjerili tlak u gumama? Osnove fizike, kojih bi se svi trebali sjećati iz osnovne škole, kažu da se plinovi na niskim temperaturama sabijaju, a na visokima šire. To znači da će tlak u gumama za izuzetno hladnih dana značajno pasti, pa ga je potrebno povjeravati – i po potrebi gume dopunjavati zrakom – mnogo češće nego ljeti kada se u njima odvija obrnut proces.
  3. Imate li pun rezervoar? Neovisno o tome kamo ste krenuli, zima sa sobom nosi brojne izazove i vaše putovanje moglo bi se odužiti zbog zatvorenih cesta i sličnih uvjeta. Bez viška goriva nema niti grijanja automobila.
  4. Krećete li na put s dovoljnom zalihom hrane i pića? Duža su čekanja na pojedinim dionicama zbog njihova zatvaranja ili sporije vožnje posve očekivana zimi. Ponesite na put odgovarajuću količinu hrane i pića, naročito putujete li s djecom.
  5. Je li put nužan? Planirate li na dulji put, jeste li svjesni zahtjevnosti i specifičnosti svih dionica kroz koje biste trebali proći? Primjerice, zimsko putovanje kroz Liku ili Gorski kotar, osim u slučaju nužnosti, možda nije najbolja ideja, naročito ako su uvjeti snježni i loši.
  6. Imate li sva potrebna osiguranja? Osnovno osiguranje automobila neće pokriti sve vrste šteta, poput primjerice šteta zbog pada snijega s krova na automobil, proklizavanja koje je dovelo do materijalne štete na automobilu i sličnog. Za pokrivanje troška štete u ovim slučajevima bit će vam potrebno kasko osiguranje.
  7. Jeste li u posljednje vrijeme sa svojim automobilom bili na servisu? Zamjena guma nije jedina pripremna radnja koja je potrebna prije zimske sezone. Kritični su i drugi dijelovi auta, poput provjere ispravnosti akumulatora. O ispravnosti sve svjetlosne signalizacije na automobilu gotovo da ne treba posebno govoriti, no mnogi odlaze na put s neispravnim svjetlima koja nominalno nisu zakonska obaveza, poput primjerice svjetala za maglu, iako i ona moraju po zakonu biti ispravna ako je automobil njima opremljen. Što ukoliko vam baš ona budu trebala?
  8. Imate li u automobilu svu potrebnu zimsku opremu? Provjerite imate li na raspolaganju strugalice za led, lopatice pomoću kojih možete osloboditi auto iz snježnog nanosa, metlice s kojima ćete lakše očistiti krov… Dobro bi bilo da u automobilu imate i rezervnu količinu tekućine za pranje stakala pa čak i soli ili pijeska koja će vam pomoći u podizanju trenja i lakšem pokretanju automobila, čak i sa zimskim gumama, iz dubljeg snijega. Mogli bismo u šali reći – kao što na neke prijeme ne smijete doći ako niste u tamnom odijelu, na put zimi nemojte kretati bez lopate i vreće pijeska!
  9. Znate li ispravno voziti zimi te znate li kakve su performanse vašeg vozila u tim uvjetima? Vožnja u zimskim uvjetima ima svoja ograničenja i specifičnosti: automobil sporije ubrzava, dulje koči, performanse i zimskih guma i kočnica drugačije su nego ljeti. Ako je vaše vozilo opremljeno ABS-om, znate li kako se taj sustav ispravno koristi? Mnogi vozači paničare kada papučica za kočenje počne vibrirati, a baš ju je u tom slučaju potrebno držati pritisnutom do kraja – u suprotnom ABS ne funkcionira i ne sprječava blokiranje kotača i proklizavanje. Ako automobil nema ABS, tada pak morate kočiti isključivo laganim pritiscima na papučicu.
  10. Jeste li prilagodili vožnju vremenskim i drugim uvjetima na cesti? Led i poledica često su nevidljivi, mogu se stvoriti izuzetno brzo ili samo na pojedinim dionicama ceste. Snježni nanosi ili očišćeni snijeg mogu suziti cestu taman dovoljno da mimoilaženje s vozilima iz suprotnog smjera postaje izazov. U svim tim a i mnogim drugim slučajevima, sjetite se da je na odredište važnije doći živ nego na vrijeme – zima je period kada se događa značajno više prometnih nesreća, uglavnom zbog toga što vozači ne poštuju neke od ovih elementarnih savjeta ili su pak previše samouvjereni u svoje vozačke sposobnosti.

Naravno, nudimo i “bonus” 11. savjet: Jeste li se učlanili u Udrugu Bonus? Prometne se nesreće ne mogu predvidjeti, katkada ih je zimi i teško ili čak nemoguće izbjeći jer se možete naći u situaciji u kojoj jednostavno zbog uvjeta na cesti ne možete učiniti nešto, a uz članstvo u našoj udruzi na put odlazite i mirne savjesti za takvu situaciju.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Evo kako da božično drvce prevezete na siguran način, da pritom ne oštetite drvce, vaš automobil, nečiji tuđi automobil i – ne platite kaznu policiji.

Stotine tisuća božićnih smreka, jela i borova stići će ovih dana u domove širom Hrvatske. Uglavnom na krovu vašeg automobila. Evo nekoliko dobrih savjeta kako da ih prevezete na siguran način, da pritom ne oštetite drvce, vaš automobil, nečiji tuđi automobil i – ne platite kaznu policiji.

Koristite prikladno vozilo. Ako nemate tregere na krovu vozila, nemojte prevoziti teret na njemu. Užad omotana oko drvca i provučena kroz okvir vrata ili otvorene prozore može napraviti popriličnu štetu na tim istim okvirima i prozorima.

Koristite kvalitetnu užad. Elastične trake za bicikl, zatezne trake za vezanje, najlonska užad su dobra rješenja. Kuhinjska špaga i konopci od prirodnih materijala mogli bi puknuti.

Zaštitite drvce. Neka vam ga prodavač provuče kroz mrežu. Ili omotajte špagom grančice da ne strše.

Zaštitite svoje vozilo. Upotrijebite staru deku da spriječite ogrebotine na laku i da vam ne bi ostali tragovi smole na krovu.

Deblo okrenite prema naprijed. Vrh neka bude okrenut prema kraju vozila.

Privežite ga. Osigurajte drvce pri vrhu, na sredini i na kraju. Uže omotajte oko debla, iznad donjih grana i vežite za fiksne točke na autu. To bi trebalo spriječiti bočno klizanje, kao i pomicanje naprijed-natrag.

Testirajte. Prije nego što krenete, dobro protresite drvce da vidite je li stabilno.

Vozite polako i oprezno. Koristite sporedne ceste, ako je moguće. Veće brzine mogu uzrokovati štetu na drvcu, pa i uzrokovati njegovo padanje s auta, ma kako dobro svezano bilo.

Podsjećamo vas na zakonske odredbe prema kojima “teret na vozilu mora biti raspoređen i, prema potrebi, osiguran, pričvršćen i pokriven tako da ne grožava sigurnost sudionika u prometu i ne nanosi štetu cesti i objektima na cesti, ne umanjuje stabilnost vozila i ne otežava upravljanje vozilom, ne smanjuje vozaču preglednost nad cestom, ne stvara suvišnu buku i da se ne rasipa po cesti, ne zaklanja svjetlosne i svjetlosno-signalne uređaje na vozilu, registarske pločice i druge propisane oznake na vozilu”.

Ako imate manji automobil, vodite računa da teret koji se prevozi na vozilu ne smije premašiti najudaljeniju točku na prednjoj strani vozila više od jedan metar. Ako teret na vozilu premašuje više od jednog metra najudaljenije točke na stražnjoj strani vozila, najizbočenija točka tereta mora biti označena crvenom tkaninom. Noću, a i danju u slučaju smanjene vidljivosti, najizbočenija točka na teretu koji se prevozi vozilom mora biti označena svjetlom i reflektirajućom tvari crvene boje, a kad teret na bočno premašuje više od 20 cm vanjski rub prednjeg ili stražnjeg svjetla za označavanje vozila – svjetlom i katadiopterom koji s prednje strane daju bijelo svjetlo, a sa stražnje strane crveno svjetlo.

U suprotnom slijede kazne, od petsto kuna naviše.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku – kada se sudski spor otegne van svake pameti imate pravo na naknadu do 35000 kuna

Sudski spor koji se otegnuo na pet, šest ili deset godina više i nije neka vijest. Tek nas je malo štrecnulo kada je jedna gospođa rekla da je imala prometnu nesreću 1993. I ne, nije u zastari, to smo je prvo pitali. Sudski spor se još uvijek vodi. Prvi je instikt oštećenima takvim sudstvom težnja da pravdu pronađu u Strasbourgu i Bruxelessu, ali to ne ide samo tako. prije toga morate iskoristiti sve mogućnosti koje vam nudi hrvatsko pravosuđe. Pa koje su to mogućnosti?

Prema Zakonu o sudovima iz 2013. najprije možete poslati zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosite sudu pred kojim se vodi vaš postupak, a o zahtjevu odlučuje predsjednik suda pred kojim se vodi vaš postupak, u roku od 60 dana od dana zaprimanja vašeg zahtjeva. “Razuman rok”  u zakonu nije definiran vremenskim periodom. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, smatra da predmet nije riješen u razumnom roku ako postupak pred sudom prvog stupnja (općinski, trgovački, prekršajni ili upravni sudovi) traje dulje od tri godine. Ako se predmet nakon žalbe nastavlja voditi na drugostupanjskom sudu (županijski, visoki trgovački, visoki prekršajni ili visoki upravni sud), smatra se da predmet nije riješen u razumnom roku nakon još tri godine. U slučaju opravdanosti zahtjeva, sud određuje rok u kojem se predmet mora okončati. Predsjednik suda će odrediti rok za rješavanje predmeta, u pravilu ne dulji od šest mjeseci, osim ako okolnosti slučaja ne nalažu određivanje duljeg roka.

Ako vaš predmet nije riješen ni u roku koji je donio predsjednik suda na temelju osnovanosti vašeg zahtjeva, možete neposredno višem sudu u daljnjem roku od šest mjeseci podnijeti zahtjev za isplatu primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku (npr. ako je predmet bio na općinskom sudu, zahtjev se šalje na županijski). Uz zahtjev se mora priložiti rješenje koje se dobiva nakon podnošenja zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Neposredno viši sud dužan je o podnesenom zahtjevu odlučiti u roku od šest mjeseci.

Sud tada određuje novi rok za rješavanje predmeta, ali i visinu odštete limitiranu zakonom koja ovisi o tome koliko dugo je neki predmet na sudu. Primjerena naknada podnositelju, čije je pravo povrijeđeno u pojedinom predmetu, ne može iznositi više od 35.000 kuna.

Napominjemo da se naknada može tražiti samo dok sudski proces traje.

Po dobivanju Rješenja kojim se dosuđuje isplata primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, trebate predati zahtjev za isplatu dosuđene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku Ministarstvu pravosuđa. Upute kako to učiniti potražite na stranicama Središnjeg državnog portala.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail