Stvarno mi se sviđa pravosuđe. Paz’ der vamo! Ne samo da je bivši predsjednik Vrhovnog suda g. Hrvatin otišao kao gastarbajter u Albaniju (vidim nije ni kod Albanaca sjajno kada kadrove traže od Hrvata), nego recentno pročitah da i gospodin Marin Mrčela sprema kofere i zakone pa kreće u gastarbajtere.
Ne volim generalizirati ali moram ustvrditi da, ako ne baš sve, ali neke struke, odnosno poslovi, imaju načela, obrasce ponašanja koje je formiralo vrijeme, stupanj civilizacije, svladana iskušenja, dotadašnje iskustvo i sl. Neki to nazivaju i kodeksom ili nepisanim pravilima, ovako ili onako, ali poanta je da ih se svi pridržavaju.
Pitanja su to na koja su odgovor pokušali naći stručnjaci okupljeni na tribini koju je u ponedjeljak organiziralo Ravnateljstvo policije Ministarstva unutarnjih poslova i PU zagrebačka, Fakultet prometnih znanosti te Tehnički muzej Grada Zagreba, u Tehničkom Muzeju, povodom Svjetskog dana sjećanja na žrtve prometnih nesreća, a na kojoj smo i sami sudjelovali.
Svojedobno su me učili da greške pravosuđa prvog stupnja bivaju ispravljene u drugom stupnju, pa ako ne ni tada onda je spasonosan izvanredni pravni lijek-Vrhovni sud. Pa zatim da bi iza svake odluke, koja je donesena u za to predviđenom postupku, trebalo stajati neko suvislo, logično obrazloženje, koje ima uporište u nekom zakonskom propisu.
Je li prometna nesreća dovela do srčanog udara nikada nećemo saznati. Medicinski vještaci na to pitanje uvijek daju isti, jasan i koncizan odgovor: „Medicina ne može sa sigurnošću utvrditi, niti mi možemo tvrditi, da bi eventualno prometni udes uzrokovao srčani udar. Niti to možemo isključiti. A na vam je tzv. teret dokazivanja.“
Eto, zato sam protiv tablica i množenja. Jer nisu ljudi satovi, isti i precizni, nego više oblaci koje vjetar nosi, a cilj zakona je restituirati kada je moguće, i obeštetiti kada je restitucija nemoguća, te i takve ljude, a ne stvarati šablone da bi osiguravatelji lakše kalkulirali.
Tako je moj posao, kao i posao suca, izgubio svaku privlačnost, a stradanje žrtava prometnih nesreća je, složit ćemo se, ionako uzaludno i dodjeljivanje adekvatne naknade koja bi svakoj od njih naosob mogla kompenzirati barem dio izgubljene kvalitete života nije tema kojom bi se trebala zamarati javnost, ni odvjetnici, ni suci… Ma nitko. Sve će to već riješiti osiguravatelji po svog nahođenju, u mirnoj koegzistenciji s pravosuđem.
Obzirom da taj osiguravatelj, nakon što isplati vama štetu, ima pravo tzv. regresa od osiguravatelja koji je kriv za prometnu nesreću, obično prvotuženi, dakle osiguravatelj u čijem ste vozilu nastradali traži tzv. miješanje u parnicu onoga tko će na kraju štetu i platiti.
No, ono što vas muči, a o čemu prekršajni sudac ne odlučuje, je iznos troška premještanja vozila od 500 kuna, ili 250 ako je riječ o započetoj radnji, koji od vas potražuje Zagrebparking. Člankom 86. Zakona o sigurnosti prometa na cestama predviđeno je da troškove premještanja vozila u ovom slučaju snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila.
Bivši predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske g. Hrvatin zamrznuo je svoj status suca vrhovnog suda da bi otišao na ispomoć u Albaniju. Zamrznuo valjda zato što ima namjeru vratiti se i ponovno biti sudac Vrhovnog suda. Nu guze na dva stolca. Pazite, ovdje se ne radi o već poznatim situacijama kada pravosudni dužnosnici prelaze u izvršnu hrvatsku vlast pa zamrzavaju svoj status u pravosuđu. Ipak je u pravosuđu najljepše (čitaj: najsigurnije), zašto bi inače taj status zamrzavali? Igram loto pa, ako ne dobijem, tražim novac nazad.
