Posts

Quo vadis, Domine?-Je li odvjetnik uistinu ucjenjivao prebendare?

/0 Comments/in /by

O ulozi odvjetnika koji prijavljuje svoju stranku, dostavlja dokumentaciju, šalje kaznene prijave protiv vlastite stranke i slično već smo se oglasili. I ne samo mi. Čudesno je da se stvari u aferi Kaptol vuku kroz razne novine, internetske portale, kuloarske priče, a nikako da se pojave oni akteri koji bi bili mjerodavni ocijeniti što se ustvari dogodilo i o čemu se tu radi. Koliko je meni poznato nadbiskupija ima glasnogovornika, ne očekujem, naime, da nadbiskup osobno opere noge g. Budimiru, ali sam mislio da Hrvatska odvjetnička komora ima što za reči vezano za aktivnosti g. Budimira.

Stvar je dospjela i na naslovnicu Večernjeg lista. Na tekst očito dobro (čitaj: insajderski) obavještenih novinara Darka Pavičića te Ivane Boban Valečić imam samo jedan komentar, sve u duhu Deset Božjih zapovijedi. S posebnim osvrtom na osmu. “Ne reci lažna svjedočanstva.” Navedeno se, suprotno možebitnim očekivanjima, ne odnosi na novinare nego na izjavu donedavnog apostolskog nuncija, njegove ekselncije nadbiskupa Alessandra D`Errica. “…nikada nisam upoznao odvjetnika Budimira i sigurno ga nisam nikada susreo. U cijelom tom događaju moja je uloga bila samo da prenesem kardinalu Josipu Bozaniću dokumentaciju vezanu uz taj slučaj koja je došla iz Rima. Ništa više od toga. Sve ostalo je čista fantazija.” E, pa dopustiti ću sebi tu fantaziju, koju temeljim na pisanim dokumentima javno objavljenima u Nacionalu. Nisam uzalud kupovao povećalo, svakome koga zanima, rado ću ga posuditi.

I sam sam, uza sav svoj katolički pedigree, pokušao doći do raznih papa, i svašta im pisao, međutim nikad nisam dobio neki odgovor i moji dopisi očito nisu bili “prineseni na pozornost”. Odvjetnik Budimir očito nije imao takvih problema.

Interesantno je i kako odvjetnički ured Budimir&Meter ne želi odgovoriti na pitanje je li odvjetnik Budimir osobno prijavio slučaj Vatikanu, uz napomenu da nisu ovlašteni odgovarati na pitanja koja se tiču Zagrebačke nadbiskupije i Vatikana. Pitanje je glasilo jeste li ili niste podnijeli? Vi. Kao što bi se dalo iščitati iz dokumentacije u Nacionalu. No, nije snijeg da pokrije brijeg nego da zvijer otkrije trag.

Za sada ću šutjeti o šteti, koja je moje područje, jer za sada jedinu štetu vidim kao angažman odvjetničkog ureda i honorar koji je plaćen. Sudskom nagodbom. Kakvom? Kako je do nje došlo? Zašto? Ovo je samo početak, čitajte dalje.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Afera Kaptol: Ja ne znam o čemu je tu riječ, a odvjetnik Budimir ne zna zašto ga je vlastita stranka prijavila zbog iznude.

/0 Comments/in /by

Čvrsto sam odlučio da se više neću petljati u ono što me se ne tiče. Barem kad je o ovom blogu riječ. Naknada štete je moje područje, i dovoljno je široko da bih imao o čemu pisati do mirovine.  No, uvijek me zatekne neka vijest koja mi ne da mira. I, evo me opet. Ovog puta zatečen aferom Kaptol i onime što sam pročitao u novinama.

Nevjerujući sam sebi pokušavam se prisjetiti se kodeksa odvjetničke etike, začudo prilično uspješno, i, ovo doduše s manjim uspjehom, shvatiti o čemu se tu uopće radi, a da bih o ovom, meni važnom, pitanju stekao neki, da tako kažem, slobodan stav.

Moram priznati da sam upotrijebio i povećalo da bih uspio pročitati dokumente koje objavljuje Nacional pa sam, i nakon iscrpnog iščitavanja, i dalje u nedoumici. Naime uz pomoć tog tjednika i povećala, kao što sam već rekao, shvatio sam da su odvjetnik Budimir i odvjetnica Meter  podnijeli kaznenu prijavu protiv vlastite stranke, a radi malverzacija.

A da je dokumentaciju o tome nadbiskupu dostavio apostolski nuncij.

na što mogu jedino, u istom duhu, reči: “U ime Božje, Amen!”

Imajući u vidu svoje površno znanje, a i vodeći se mišlju da ne bih bio prvi koji je iz pamćenja ispustio pokoji redak odvjetničkog kodeksa, naoružan maksimom  blagoslovi Bože internet, detaljno provjeravam što piše u Kodeksu odvjetničke etike glede odvjetničke tajne, da nisam možebitno nešto krivo shvatio.

I nađoh tamo članak 26, molim pogledati, o obvezi odvjetnika i o čuvanju tajne o svemu što je saznao: “Odvjetnik je dužan čuvati kao tajnu sve ono što je prigodom pružanja pravne pomoći, osobito prigodom zastupanja ili obrane, saznao kao povjerljivo od svoje stranke ili na drugi način.” Pa se onda prijeti disciplinskim mjerama i prestankom radnog odnosa zbog povrede istoga. Da uđemo još dublje u etička načela, protivi li se pak postupanje stranke višim načelima koja zastupa odvjetnik, primjerice načelu vladavine prava, odvjetnik mora jasno stranki dati do znanja da on ista ne može ugroziti iznoseći u njeno ime nečastan predmet pa i, ako je to nužno, otkazati zastupanje.

Ja stvarno o odvjetničkoj komori nemam baš puno lijepoga za reči, pa onda posljedično ni o odvjetnicima, čast pravednicima, ali da odvjetnik piše prijavu protiv vlastite stranke i govori o malverzacijama koje, budimo iskreni, prije svega provodi taj odvjetnik, i to kroz priličan period vremena, za prilične novce, e to nisam još čuo.

No, kada ne znaš o čemu je riječ, obično se radi o novcu. U nekim drugim novinama sam pročitao, mislim da je Jutarnji list u pitanju, kako odvjetnik Budimir iskazuje da ne zna zašto je odvjetnički ured Budimir&Meter vlastita stranka prijavila zbog iznude. E sada, ni ja ne znam, ali mi se sam od sebe nameće zaključak da je g. Budimir pokušao uvjeriti svoju stranku, utužiti čak što više, da mu plati odvjetnički honorar u nekom veselom iznosu pa ako ne plati… E, onda ćemo drugačije. Moguće je, naravno, da griješim pa ću to onda ispovjediti na nadležnom mjestu, nadajući se da će isto ostati ispovjednom tajnom, kako bi bilo i red.

Nakon toga sam pokušao shvatiti u čemu se sastoje malverzacije koje su prijavljene. Jedino što sam uspio shvatiti jest da se nije poštovala procedura prilikom upisa hipoteka, odnosno da nadležni nisu o tome obavješteni. Dakle, odvjetnik prijavljuje svoju stranku u Rim jer nije poštovala proceduru. Je li na taj način stvarno nastala šteta i u kojem iznosu potpisujem da za sada svi samo nagađaju.

No ovo mi samo pokazuje da Crkva u Hrvata pluta kao santa leda po hrvatskim bespućima. Jer ovo je otkrilo samo gornju trećinu, a preostale dvije su još ispod vode, i tek kada se sve otopi saznati ćemo tko, kada, zašto i protiv koga vodi križarske ratove.

Sada još samo očekujemo da papa sa balkona kaže da boga nema, pa odvjetnička komora nešto poduzme.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Novogodišnja čestitka premijeru Andreju Plenkoviću

/0 Comments/in /by

 

 

Poštovani g. Plenkoviću,

u svoje osobno ime a, nadam se, i u ime naših članova želim vam uspješnu novu godinu. Prije svega  zato što i ja živim u zemlji koju vodite.

Moram reći da ste me uplašili ciljevima koje ste si zadali u novoj godini, a pri tome ste još izostavili važan projekt uvođenja koruptivnog dinara. Taj projekt mogao bi, uz vašu podršku, potpuno riješiti sve probleme koje ste istaknuli kao prioritete. Naš projekt smo već ranije izložili pa se nećemo danas vraćati na već objašnjeno.

Danas, u ovom blagdanskom raspoloženju, osvrnuo bih se samo na vašu poruku o nužnosti reformiranja pravosuđa, kao jedan od četiri cilja koje ste si zadali. I, nažalost, najavili koji su to alati i metode koje ćete primijeniti; “ukinuti nešto malih sudova, a otvoriti neke nove u gradovima, a kako bismo pravosuđe približili građanima“.

To je toliko revolucionarno da me podsjetilo na komentar mog pokojnog oca koji mi je oko 1970-e rekao „sine, kada ne znaju što će, onda prvo centraliziraju, pa onda, da bi nešto kao radili, decentraliziraju”. Na tom svijetu samo mijena vječna jest! Ponavljao je još jednu priču/moj pokojni otac:/“Sinek, u domobranima smo furt nekam žurili i kada smo se dobro oznojili onda smo nekoga čekali.“ Ja sam se nad Vašim prijedlogom dobro oznojio, a sada ću tako znojan čekati/vjerojatno Godota, a nadajući se da ni ovog puta Godot neće stići.

Ako se dobro sjećam, Vi ste, zajedno sa g. Milanovićem, kao najbolji u generaciji pravnog fakulteta, dobili zaposlenje u ministarstvu vanjskih a kasnije i europskih poslova. Pitanje je koje užasava; pa kakvi su onda bili ostali?!

A sada jedan stvarno dobronamjerni savjet. Reforma pravosuđa trebala bi početi na pravnom fakultetu, ili možda i prije, selekcijom prilikom upisa na pravni fakultet, pa onda ponovnom selekcijom prilikom polaganja pravosudnog ispita, pa selekcijom u toku vježbeničkog staža pa bismo time došli do nekakvih preduvjeta za kadrove koji će jednog dana lupati sudačkim čekićem.

Jasno je da, u svim prethodno nabrojanim stepenicama, treba krenuti reformirajući programe nabrojanih institucija.

Nema smisla da se u novogodišnjoj atmosferi bavimo detaljima, pa da sada navodimo ulogu famoznog Državnog sudbenog vijeća i onih, čini mi se 20, bodova koje DSV može na osnovu osobnog dojma dodijeliti ljupkom kandidatu. Ili možda o načinu odabira ustavnih sudaca Ni na drugoj strani o upisu u odvjetničku komoru, a ni o državnom odvjetništvu nećemo reći niti riječi.

Kako su ovo procesi koje niti tko želi, a bojim se niti itko zna provesti, koruptivni dinar, usput i kao izvozni proizvod u zemlje u tranziciji, je jedino pravo prijelazno rješenje.

Sve postaje, kako se to lijepo kaže, transparentno. Ovako samo naslućujemo koji su motivi sinkope, čime je motiviran sud da tretira prst u šupak kao način pozdrava uobičajen na području općinskog suda gdje je donesen pravorijek, iz kojeg je motiva amnestiran ubojica Reihl-Kira ili ubojice obitelji Zec. Kako si objasniti procesuiranje generala, unatoč činjenici da u vrijeme izvršenja kaznenog djela isto nije bilo predviđeno kaznenim zakonom zemlje koja ih izručuje a, usput, niti u materijalnim propisima suda koji ih sudi. Jedini odgovor mi je na pameti je prvi put rečen od strane tadašnjeg predsjednika vrhovnog suda, a to je da u obrani domovine nema kaznenih djela. I drugi, rečen od, čini mi se, tadašnjeg predsjednika ustavnog suda, da novac nije imovina. Jedan od navedenih inače je na sudskim hodnicima bio slavan po izreci: “Sve što nosi novac nije sramota!”

Eto, zato ja mislim da je uvođenje koruptivnog dinara RJEŠENJE.

S poštovanjem i dobrim željama,

Mihael Hribar

 

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Iz pera Mihaela Hribara-Kako uvesti reda u državne financije i riješiti nas sive ekonomije?

/0 Comments/in /by

Već dulje vremena u okviru neregistriranog pokreta nekolicine entuzijasta njedri se ideja o uvođenju koruptivnog dinara. Nakon današnjeg sastanka, kojem su prisustvovali eminentni građani, shvatili smo da je ideja dobro prihvaćena i da je čak nešto perspektivnija od bitcoina.

Radi očuvanja autorskih prava, kako bismo zaštitili intelektualno vlasništvo autora ideje, jedanog od članova nikad registriranog pokreta/stranke “Guske u magli”, nastale na dan potpisivanja pristupu u EU, u jednoj skromnoj zagorskoj kleti, želimo istaknuti osnove ideje a da nas ne bi tko pretekao.

Počevši od teze da je korupcija  sveprisutna, zamislili smo da je legaliziramo upravo kroz koruptivni dinar. Dinar zato što je od njega sve počelo, a i zbog toga što je to potenciajalno naš izvozni proizvod zemljama bivše Jugoslavije i utoliko neće biti troškova brendiranja.

Osnova je štampanje i distribucija novčanica, pod nadzorom HNB-a, a prilikom izlaska iz tiskare automatski bi se plaćalo 30% poreza državi, dakle 5% više nego PDV, i time smo dali bogu božje (to smo mi), a caru carevo (to je država). Od onih 30%, koje bismo unaprijed platili državi, istoj prepuštamo da uredi piramidu, koliko će dobiti ministar pa naniže, da se slučajno ne bismo uplitali u odnos snaga u visokoj politici.

Na pojedinim serijama naznačili bismo odmah namjenu, npr. koruptivni dinar-građevinarstvo ili koruptivni dinar-zdravstvo, koruptivni dinar-pravosuđe. To su osnovne grupacije time da, recimo, unutarnji poslovi spadaju pod pravosuđe, industrija cementa pod građevinarstvo, a ako nastane potreba za formiranje novih grana morali bismo tražiti odobrenje HNB-a. Koruptivni dinar među granama mijenja bi se 1/1, dakle ne omalovažavamo niti jednu granu korupcije.

Svaka od grana imala bi recezenta pojedinog poglavlja, pa je, recimo, za pravosuđe predložena i usvojena autorica sinkope, iako je bilo borbe između više kandidata, gospođe koja se snašla sa stečajevima npr., a bilo je govora i o gospodinu iz Petrinje koji je rekao da, nakon što je priznao da je uzeo mito, kao sudac i kao čovjek, jedva da izlazi iz kuće od srama. Eh, da je primio koruptivni dinar on bi svijetla obraza koračao Petrinjom i na svaku zajedliivu bi mogao odgovoriti da je porez plaćen.

Na poleđini novčanice pisao bi tekst, ćirilicom i latinicom, “U MITO MI VJERUJEMO”, a kao poučak, sitnim tekstom na engleskom jeziku, “ruka ruku mije, a mito obadvije”. Dakle, jednog dana računamo na međunarodno tržište, kada isto prepozna koristi od ovakve valute.

Uz navedeno, bilo bi potrebno štampati priručnik za pravnike i bankare sa općim i posebnim uvjetima primjene. Suština je da korisnicima objasnimo kako, koga, kada, zašto i, što je najvažnije koliko treba podmititi, a da ne bi došlo do nereda na tržištu i moguće, nedaj Bože, zloupotrebe.

Ulagačima jamčimo uloge temeljnim kapitalom, koji mora biti 30% veći nego za banke velikih ovlaštenja. U pregovorima smo s nacionalnim bankama radi osiguranja konvertibilnosti. Smatramo da se trebamo vezati za potrošačku košaricu u Hrvatskoj, a radi socijalne dimenzije projekta. Svakako moramo imati i fiksni, a ne oscilirajući, tečaj prema zlatu.

Moram napomenuti da je naš tajnik oštro intervenirao tražeći da na novčanici piše da nedeljom ne radimo ili, točnije rečeno, da šest dana korumpiramo a sedmi dan se odmaramo. Jedna grana se tu odvojila s tezom da je dobro biti sekularan, jer da će možda u susjednim drzavama onda tražiti i Božić neradan. Uskrs je, hvala Bogu, uvijek nedjeljom. Oko toga se još vodi rasprava ali, ako je naš tajnik ateist tražio jedan dan odmora, mislim da će to na kraju biti usvojeno, no svakako moramo tražiti odobrenje HNB-a.

Kao zaključak bih naveo da smatramo da će primjena revolucionarne ideje koruptivnog dinara uvesti reda u državne financije i riješiti nas sive ekonomije.

Mihael Hribar

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Država slučaja – serija otvorenih pisama Saboru RH, Vrhovnom sudu RH i Ministarstvu pravosuđa

/0 Comments/in /by

Revoltiran apsurdnim sudskim presudama, nevjerojatnom neučinkovitošću, friziranjem statistike i općom konsternacijom javnosti stanjem u pravosuđu, Mihael Hribar, pravnik i predsjednik Udruge, počeo je danas pisati blog kroz seriju otvorenih pisama Udruge stradalih u prometnim nezgodama Bonus Saboru RH, Vrhovnom sudu RH i Ministarstvu pravosuđa, u kojima se osvrće jednako na općenito stanje pravosuđa, kao i na pojedinačne pravne ekcese, a sve to pomalo ironičnim vokabularom iskusnog insajdera koji na reformu pravosuđa čeka – već trideset godina.

“Svojedobno je bivši premijer Zoran Milanović dao izjavu o “slučajnoj državi” pa, u cilju dopune te izjave, smatram da se radi i o “državi slučaja”. Ovime mislim prvenstveno na opće stanje pravosuđa i želim ukazati na odgovorne za isto.” – započinje Hribar. Više…

Iz pera Mihaela Hribara-Kako uvesti reda u državne financije i riješiti nas sive ekonomije?

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Otvoreno pismo Udruge stradalih u prometnim nezgodama Bonus Saboru RH, Vrhovnom sudu RH i Ministarstvu pravosuđa

/0 Comments/in /by

Svojedobno je bivši premijer Zoran Milanović dao izjavu o “slučajnoj državi” pa, u cilju dopune te izjave, smatram da se radi i o “državi slučaja”. Ovime mislim prvenstveno na opće stanje pravosuđa i želim ukazati na odgovorne za isto. Pa krenimo, od općeg ka posebnom, kako logika nalaže.

Navodi ministarstva pravosuđa da je smanjen broj neriješenih predmeta su lažni. Dakle, nas kao javnost lažu oni koje smo izabrali da nas zastupaju. Godine 2008. navodno je broj nerješenih predmeta bio oko 1,6 milijuna a, opet navodno, je taj broj danas oko 400000. Da bismo o bilo kojem broju razgovarali, morali bismo znati definiciju rješenog predmeta, odnosno nerješenog, a kako bismo mogli pratiti stanje kupus-meso, prosjek sarma. Laganje o rješenim predmetima počinje tako da svaka ukidna odluka i vraćanje na novo suđenje dobiva novi broj pa se valjda stari broj tretira rješenim, a novi novozaprimljenim što, jasno, nije točno. Ubrajaju li se u rješene predmete oni veličanstveno komplicirani predmeti tipa ovrhe radi neplaćene TV pretplate.

Naime, kao Udruga i dalje svjedočimo činjenici da u najjednostavnijem postupku naknade štete oštećena osoba u sjučaju žalbe na županijski sud može izvjesno računati sa cca sedam godina vođenja spora. I dalje svjedočimo predmetima u kojima se čeka odluka suda 20-30 godina. Čak i ako izbjegnemo termin “pravda” i zamijenimo ga riječju “zakonito”, ili se pozovemo na članak 29 Ustava RH, u kojem  naglašavam termin “u razumnom roku”, teško se oteti dojmu da se niti zakonodavac, niti Vrhovni sud, niti Ministarstvo pravosuđa ne trude stvoriti uvjete da se ova ustavna odredba u stvarnosti primijeni. Nemoguće je vidjeti ikakav smisao u pravosuđu koje je samo sebi svrha, a koje je ne ispunjava niti približno razlog svog postojanja. Skrećem pažnju da, u civiliziranim zemljama, postoji propis da, u slučaju da predmet nije rješen u primjerenom roku, država odgovara za štetu koju producira neefikasno pravosuđe.

Sudjelujući u pravosuđu kroz nekoliko decenija, ne mogu se oteti dojmu da je od zlog krenulo na gore. Na jednoj strani, tražila se opravdana zaštita sudaca za obavljanje samostalnog i neovisnog pravosuđa, ali na drugoj strani svjedoci smo potpunoj neodgovornosti pojedinaca, koja prelazi u opću atmosferu nerada. I evo nas već na posebnom, da citiram izjavu Iris Živković, predsjednice općinskog suda Šibenik, koja više od dvije godine pokušava natjerati suca toga suda da napiše pisani otpravak presude: “Činjenica je da odluka još nije napisana i da je bilo intervencija i s moje strane, i sa strane stranke, koja je bila vrlo strpljiva. Neću negirati činjenicu opterećenosti svih naših sudaca no nikakav razlog ne može biti opravdanje za ovakvo postupanje. I da, isti je sudac već stegovno kažnjavan.” Ovaj primjer nije primjer nego stanje u pravosuđu. Danas svatko može na tzv. e-spisu vidjeti da predmeti stoje po godinu dana na sudovima i ne budu proslijeđeni nadležnom sudu na daljnju odluku. Jasno je da postoji obrazloženje, i jasno je da postoje i godišnji odmori, i svetkovine, i bolesti, i porodiljni dopusti, ali sve te okolnosti imaju i rješenja, pod pretpostavkom da ih netko želi potražiti.

Da, za sada, izbjegnemo ulazak u meritum, odnosno zakonske propise koji reguliraju pojedine materije i dopuštaju i upotrebu i zloupotrebu, dereguliraju i reguliraju treba naglasiti da bi to koliko ćemo izdvajati iz budžeta za pravosuđe, i to počevši od pravnog fakulteta, pa do selektiranja pravosudnih djelatnika, trebalo bi imati refleksiju na efikasnost, dakle, rješenje u razumnom roku. Jer, ako predsjednik županijskog suda kaže da je za očekivati trajanje postupka 10 godina, a eminentni odvjetnik da je sigurniji u 20 godina trajanja, pitanje je hoće li itko od onih koji traže pravnu zaštitu živ dočekati presudu.

 

O reformi pravosuđa slušamo već trideset godina. Stvari se uporno ne mijenjaju. Zato što netko to ne zna učiniti ili zato što to ne želi učiniti? Svakako rezati treba jer, ili im nije za oprostiti jer znaju što rade, ili ih treba sve zamijeniti, ako nađemo za točan katolički “ljudi oprostite im, jer ne znaju što rade”.

Mihael Hribar,

predsjednik Udruge

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail