Otvorio neki Ivan obrt, građevinski naprimjer. Posao dobro napreduje, ima i četiri zaposlena radnika. U maloj zajednici svi se lijepo slažu, izlaze na piće poslije posla i zajedno slave rođendane. Nakon jedne takve rođendanske proslave, na kojoj se malo i popilo svi skupa sjedaju u automobil i, na povratku kući, slete s ceste. Četvorka otvori bolovanja radi uobičajene trzajne ozljede vratne kralježnice, da ne govorimo o kakvoj ozbiljnijoj ozljedi. Dobit će odmah, iskustvo kaže, doznake za 15 dana bolovanja, a ako se žale na bolove moguća je i fizioterapija i produženje bolovanja, ponekad i mjesecima. Ivan ima ugovorene poslove, zbog kojih je i zaposlio radnike, ali te poslove ne moze izvršiti jer nema zdravog osoblja. Moguće da će zbog toga platiti penale, a neki će ugovori biti i raskinuti. Teško stečena poslovna reputacija zbog toga će biti ozbiljno poljuljana. Vozač koji je prouzročio prometnu nesreću biti će prekršajno kažnjen, a bit će mu vjerojatno oduzeta i dozvola na neko vrijeme pa nakon povratka sa bolovanja i dalje neće biti upotrebljiv poslodavcu u punom opsegu. Moguće je da je tom prilikom skršio i službeni automobil, koji je nakon nesreće neupotrebljiv. No Ivan je obvezan platiti plaću i pripadajuće doprinose svoj četvorici. Kako, to nije problem radnika. Jer Ivan je obrtnik, odgovara cijelom svojom imovinom. Možda da proda obiteljsku kuću, ako već nije podignuo hipoteku na nju radi pokretanja posla?

Bez brige, koliko god situacija zvučala životno, Ivan je samo hipotetski lik kreiran da bi se čitatelju bilo lakše uživjeti u ulogu poslodavca. Jer, sudeći po reakcijama na tekst http://www.naknadastete.hr/placeno-bolovanje-dokle-to-je-samo-jos-parafiskalnog-nameta-koji-gusi-poduzetnistvo/ , o obvezi plaćanja prvih 42 dana bolovanja, čini se da je mnogo lakše poistovjetiti se s ulogom radnika. Ipak nas je više zaposlenika nego poslodavaca, zar ne? Poduzetništvo nam baš ne cvate. Je li moguće da je i to jedan od razloga?

Da vam ispričamo i jednu stvarnu priču, da ne ispadne da fantaziramo, iz predmeta koji smo dobili na uvid. Poslodavac, građevinar, ima otvoreno gradilište, obiteljsku kuću na moru. Radnik koji radi na toj kući pao je s balkona koji nije još ograđen i doživio tešku politraumu.

Taj balkon je inače poznat radniku jer ga je on gradio. Radnik je prošao sve tečajeve zaštite na radu, ali unatoč tome nije u datom trenutku imao kacigu na glavi. U vrijeme događaja poslodavac nije na gradilištu već u sjedištu obrta u kontinentalnom dijelu zemlje. Inspekcija rada konstatira niz propusta koje su zatekli, a posebno činjenicu da balkon nije ograđen i da radnik nije imao šljem na glavi i slijedom toga konstatira odgovornost poslodavca.

Nakon ozbiljnog liječenja radnik je preminuo. HZZO temeljem zapisnika inspekcije rada tuži poslodavca i temeljem i odgovornosti poslodavca traži refundaciju troškova liječenja. Dobiva spor. Obitelj ima pravo, a temeljem odgovornosti poslodavca, na iznose propisane Orijentacijskim kriterijima. Obrtnik za svoj posao odgovara cjelokupnom svojom imovinom.

U oba slučaja poslodavci su dovedeni u situaciju u kojoj mogu jedino otpustiti preostale radnike, rasprodati imovinu, zatvoriti obrt i prijaviti se na burzu rada. Pri čemu nemaju pravo ni na naknadu za nezaposlene.