Već dulje vremena u okviru neregistriranog pokreta nekolicine entuzijasta njedri se ideja o uvođenju koruptivnog dinara. Nakon današnjeg sastanka, kojem su prisustvovali eminentni građani, shvatili smo da je ideja dobro prihvaćena i da je čak nešto perspektivnija od bitcoina.

Radi očuvanja autorskih prava, kako bismo zaštitili intelektualno vlasništvo autora ideje, jedanog od članova nikad registriranog pokreta/stranke “Guske u magli”, nastale na dan potpisivanja pristupu u EU, u jednoj skromnoj zagorskoj kleti, želimo istaknuti osnove ideje a da nas ne bi tko pretekao.

Počevši od teze da je korupcija  sveprisutna, zamislili smo da je legaliziramo upravo kroz koruptivni dinar. Dinar zato što je od njega sve počelo, a i zbog toga što je to potenciajalno naš izvozni proizvod zemljama bivše Jugoslavije i utoliko neće biti troškova brendiranja.

Osnova je štampanje i distribucija novčanica, pod nadzorom HNB-a, a prilikom izlaska iz tiskare automatski bi se plaćalo 30% poreza državi, dakle 5% više nego PDV, i time smo dali bogu božje (to smo mi), a caru carevo (to je država). Od onih 30%, koje bismo unaprijed platili državi, istoj prepuštamo da uredi piramidu, koliko će dobiti ministar pa naniže, da se slučajno ne bismo uplitali u odnos snaga u visokoj politici.

Na pojedinim serijama naznačili bismo odmah namjenu, npr. koruptivni dinar-građevinarstvo ili koruptivni dinar-zdravstvo, koruptivni dinar-pravosuđe. To su osnovne grupacije time da, recimo, unutarnji poslovi spadaju pod pravosuđe, industrija cementa pod građevinarstvo, a ako nastane potreba za formiranje novih grana morali bismo tražiti odobrenje HNB-a. Koruptivni dinar među granama mijenja bi se 1/1, dakle ne omalovažavamo niti jednu granu korupcije.

Svaka od grana imala bi recezenta pojedinog poglavlja, pa je, recimo, za pravosuđe predložena i usvojena autorica sinkope, iako je bilo borbe između više kandidata, gospođe koja se snašla sa stečajevima npr., a bilo je govora i o gospodinu iz Petrinje koji je rekao da, nakon što je priznao da je uzeo mito, kao sudac i kao čovjek, jedva da izlazi iz kuće od srama. Eh, da je primio koruptivni dinar on bi svijetla obraza koračao Petrinjom i na svaku zajedliivu bi mogao odgovoriti da je porez plaćen.

Na poleđini novčanice pisao bi tekst, ćirilicom i latinicom, “U MITO MI VJERUJEMO”, a kao poučak, sitnim tekstom na engleskom jeziku, “ruka ruku mije, a mito obadvije”. Dakle, jednog dana računamo na međunarodno tržište, kada isto prepozna koristi od ovakve valute.

Uz navedeno, bilo bi potrebno štampati priručnik za pravnike i bankare sa općim i posebnim uvjetima primjene. Suština je da korisnicima objasnimo kako, koga, kada, zašto i, što je najvažnije koliko treba podmititi, a da ne bi došlo do nereda na tržištu i moguće, nedaj Bože, zloupotrebe.

Ulagačima jamčimo uloge temeljnim kapitalom, koji mora biti 30% veći nego za banke velikih ovlaštenja. U pregovorima smo s nacionalnim bankama radi osiguranja konvertibilnosti. Smatramo da se trebamo vezati za potrošačku košaricu u Hrvatskoj, a radi socijalne dimenzije projekta. Svakako moramo imati i fiksni, a ne oscilirajući, tečaj prema zlatu.

Moram napomenuti da je naš tajnik oštro intervenirao tražeći da na novčanici piše da nedeljom ne radimo ili, točnije rečeno, da šest dana korumpiramo a sedmi dan se odmaramo. Jedna grana se tu odvojila s tezom da je dobro biti sekularan, jer da će možda u susjednim drzavama onda tražiti i Božić neradan. Uskrs je, hvala Bogu, uvijek nedjeljom. Oko toga se još vodi rasprava ali, ako je naš tajnik ateist tražio jedan dan odmora, mislim da će to na kraju biti usvojeno, no svakako moramo tražiti odobrenje HNB-a.

Kao zaključak bih naveo da smatramo da će primjena revolucionarne ideje koruptivnog dinara uvesti reda u državne financije i riješiti nas sive ekonomije.

Mihael Hribar