Čitajući nekrologe pok. Denisu Kuljišu ponovno sam se suočio s opsegom svog neznanja. Nekoliko novinara označilo je, naime pok. Kuljiša kao autora, odnosno koautora, termina „Domovinski rat“.

Osobno sam bio uvjeren da je taj termin iznjedren iz bespuća saborskih sjednica i da je kao takav negdje i formaliziran kao službeni naziv za događaje koji su se zbili do, zaključno, 1995. godine. No, ako je to stvarno uradak Denisa Kuljiša, i moguće još nekih, koji je onda službeni naziv za događaje koje pamtimo? Spominje se još velikosrpska agresija, ali više kao stilska figura, a ne službeni termin.

Sjećam se da je gđa. Pusić jednom, ili par puta, izjavila da se radilo o građanskom ratu, ali reakcije su bile burne.

U maniri pravnika, listajući zakonske odredbe, utvrđujem da rat objavljuje predsjednik RH, koji i zaključuje mir, a na temelju odluka Sabora. Nisam postigao osobiti uspjeh u pokušaju da se prisjetim je li Hrvatski sabor objavio rat nekome, pa o tome obavijestio predsjednika, ili se to zapravo sve ovo vrijeme nije ni dogodilo. Prisjetio sam se i netom proslavljene obljetnice Oluje, koja je definirana kao vojno-redarstvena akcija, a ciljevi koje su bili jasno definirani, što je jasno iz snimka na kojem predsjednik Tuđman govori o karakteru i ciljevima akcije. Ali rat nitko ne spominje.

Poznatih ratova imamo koliko hoćeš: Veliki rat, pa Drugi svjetski rat,  prije toga Stogodišnje ratove i Burske ratove, još prije Križarske ratove, uglavnom razne ratove. Jedino mi imamo velikosrpsku agresiju. I Domovinski rat kojeg objavljuje Denis Kuljiš s koautorima.

Sljedeći termin koji me zbunjuje je branitelj. Točno je da smo se branili, pa i na teritoriju druge države, prvo bez, a kasnije i sa suglasnosti te države. Ali kako se, iz ugla tako postavljenih termina, odrediti prema, pazi sad, akciji Oluja, pa, prije toga, akcijama Bljesak, Medački džep, Dubrovačko zaleđe. Pa Maslenica, Miljevci…  Meni je onda ipak logičniji termin vojnik.

Pa, kada smo već iskreni, zašto ovaj rat, koji nam se, eto, dogodio na ovim prostorima, ne nazovemo pravim imenom – Privatizacijski rat?

Predložio sam već da Narodne novine treba čitati pažljivo i tretirati ih kao crnu kutiju nakon avionskih nesreća. Posebno obratite pažnju na datume pojedinih zakona, one datume kada ste možda bili na fronti, kada ste bili vojnici, da se okanimo braniteljske patetike, a u kojem vremenu se nešto čudno događalo.

Znam da se tada niste stigli time baviti, ali danas je sve lijepo opisano i na Wikipediji. Preporučam naslov Pretvorba i privatizacija u Hrvatskoj. Pa tamo gdje piše pogledaj još zavirite i u teme: gospodarstvo Hrvatske, Miroslav Kutle, Ivan Penić, Domovinski rat. I sve će vam se kazati samo.