Da je potpuna neistina da naša državna tijela nemaju sluha za potrebe i želje svojih građana dokazao je i ovaj najsvježiji primjer. Priča kaže da je jedan odvjetnik, na temelju nove Uredbe o tarifi upravnih pristojbi, odlučio osporavati dosadašnju praksu izdavanja i biljegovanja preslika Zapisnika o očevidu. Ministarstvo unutarnjih poslova s punim je razumijevanjem pristupilo čitanju njegove predstavke i u potpunosti uvažilo argumente te odlučilo da preslike Zapisnika o očevidu prometne nesreće više neće izdavati. Policijske postaje već su primile o tome naputak koji, čini se, nije niti će biti javno dostupan.

Umjesto dosadašnjih preslika Zapisnika, izdavati će se Potvrde, na zahtjev i na ime sudionika. Slične potvrde izdavale su se i prije, kao privremeno rješenje dok Zapisnik ne bi bio gotov (za potrebe bolovanja i sl.). Potvrda će sadržavati podatke o sudionicima i vozilima, mjestu i vremenu događaja, o oštećenjima na vozilima i okvirnu procjenu štete kako je vidi policijski službenik te podatak protiv koga je pokrenut prekršajni postupak. Potvrda neće sadržavati podatke o karakteristikama opremi ceste (je li bilo prometnog znaka, pješačkog prijelaza i sl.), o pronađenim tragovima niti o svjedocima. Očekujemo problem i u tome što će se potvrda generirati na zahtjev pa bi njen sadržaj mogao biti neujednačen od postaje do postaje te ovisan o dobroj volji osobe koja Potvrdu kreira.

Protokole prometne nesreće (opis događaja) primati će i dalje državna tijela (hzzo, huo) u istom obliku, dok bi prema osiguravajućim društvima trebale ići Potvrde u ovom obliku. Te protokole HZZO ne koristi ni na koji način te ionako traže i požuruju osiguranike da im što prije dostave Zapisnike o očevidu. S druge strane, ovo nije prvi put da se reže količina informacija o prometnoj nesreći koje dobivaju osiguravajuća društva, prije desetak godina iz Zapisnika je izbačen je i opis događaja. Je li to u interesu građana ili je interes građana da osiguravajuće društvo raspolaže sa što više informacija kako bi otklonilo bilo kakve dvojbe i što prije pozitivno odgovorilo na njihov zahtjev za naknadu štete?

Točno je da osiguravajuća društva imaju svoje istražitelje. Dvojbeno je na koji bi način oni, i uz najbolju volju, a koja često izostane, trebali iz imena, prezimena i štete na vozilima nedvojbeno utvrditi da je njihov osiguranik skrivio prometnu nesreću i tu štetu isplatiti. Skica mjesta događaja, fotografije, a od sada i opis ceste te tragovi i informacija ima li svjedoka događaja dostupni su im tek po pravomoćnom okončanju prekršajnog ili kaznenog postupka. Da se prekršajni postupak može rastegnuti na više godina odluči li okrivljenik otezati s primanjem pismena, ulaganjem prigovora na obvezni prekršajni nalog te žalbe na presudu Visokom prekršajnom sudu, valjda je i laicima jasno.

A jasno je valjda i to da će neka, da ne nabrajamo poimence koja, osiguranja objeručke prigrliti ovu situaciju kako bi otklonila svaki vaš zahtjev za naknadu štete do pravomoćno okončanog prekršajnog postupka. Time za svaku svoju štetu, ma koliko ona bagatelna bila, postajete ovisni o dobroj volji druge strane, točnije, o tome hoće li ona priznati krivnju i platiti svoju kaznu kako bi time pravomoćno okončala postupak. Dakle, nemojte se zavaravati da je ovom smanjivanju podataka koji idu prema osiguravajućim društvima cilj zaštita vaših privatnih podataka i da je to vaš interes. Nije. Čiji je ovo cilj i interes možete samo pogađati. S priličnom vjerojatnošću.