Nevjerojatno je da su naknade za lake tjelesne ozljede veće i u Srbiji nego kod nas
Za ozljede za koje bi kod nas bila dosuđena naknada u iznosu jedne prosječne plaće Prvi okružni sud u Beogradu sudi naknadu od tri tamošnje prosječne plaće. Eto, to ne valja s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda.
Kada je odvjetnik Bruno Spiz uspoređivao iznose naknade štete koje je dobila njegova stranka s onima koji su za slične ozljede dosuđeni u Italiji mogli smo se još tješiti činjenicom da se, iako su obje zemlje članice Europske unije, ipak uspoređujemo sa zemljom stare demokracije za kojom u mnogo čemu zaostajemo. Ali, u ovom slučaju Prvi okružni sud u Beogradu stranki za dosuđuje veći iznos nego što bi ga dobila prema našim Orijentacijskim kriterijima.
Ozljede koje je tužiteljica pretrpjela ocijenjene su kao lake, a vještak je procijenio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1-2 minute, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva sata, srednjeg intenziteta u trajanju od sedam, a slabog deset dana. Također je cijenio dvadeset minuta jakog bola, šest sati srednjeg i šest sati lakših bolova te lako naruženje u vidu ožiljka na desnoj šaci. Za bol je dosuđeno 4480 kuna, za strah 3840, a za naruženje 2560 kuna. Ukupno, 10880 kuna.
Prema našim Orijentacijskim kriterijima vrhovnog suda naknada za fizičke bolove iznosi 370 kuna za jake bolove, 220 za srednje i 70 za slabe bolove, po danu. Naknada za pretrpljeni strah iznosi od 2200 kuna za laku tjelesnu ozljedu, u srazmjeru s bolnim danima, naknada za lako naruženje pak 2500 kuna. Iako kriteriji nisu potpuno identični, primjerice neugodnosti pri previjanju rane, cijepljenju i sličnome se kod nas nadoknađuju kroz bolne dane, ugrubo je moguće preračunati kako bi, s istim vještvom, dobila naknadu u iznosu od oko 6800 kuna, dakle u iznosu od jedne prosječne mjesečne plaće. Prvi okružni sud u Beogradu dosudio je stranki 10880 kuna, dakle tri tamošnje prosječne plaće. Neusporedivo, zar ne?
Da ne budemo i dalje misteriozni, riječ je o lakim tjelesnim ozljedama, tužiteljicu je nevlasnički pas ugrizao za desnu šaku, a za što joj je dosuđena naknada od grada Beograda. Sudac presudu temelji na članku 5 Statuta grada Beograda prema kojem je „Grad odgovoran za kvalitetno, ekonomično i efikasno vršenje svojih i poverenih nadležnosti i poslova na teritoriji grada“ te članku 25 koji navodi kako grad „uređuje i obezbeđuje uslove obavljanja i razvoja komunalne delatnosti“ te sudi kako je stranka oštećena jer je grad propustio organizirati obavljanje poslova iz svoje nadležnosti.
Zanemarimo sada činjenicu da se statut grada Zagreba svodi uglavnom na nabrajanje faraonskih ovlasti gradonačelnika, i dalje je upitno bi li na ovaj način ikada bila donesena presuda protiv grada Zagreba, s obzirom na brojne poslove iz svoje nadležnosti koje ne obavlja na adekvatan način. Jeste li znali, primjerice, da gubici u vodoopskrbnom sustavu grada Zagreba iznose oko pedeset posto? Da su puknuća cijevi svakodnevnica i da je svaki tjedan neki kvart bez opskrbe vodom sigurno znate. Posljedice potresa i način na koji ih Grad (ne) planira sanirati posebna su tema koju je bolje ne započinjati. Čini se da su u ovoj zemlji o(p)stali samo oni koji nemaju više nikakvih očekivanja.