Zamislite nemilu situaciju u kojoj stradate kao putnik u vozilu svog prijatelja na način da vas drugo vozilo udari odostraga. Kao treća strana nesporno imate pravo na naknadu štete od bilo koje strane pa podnosite zahtjev po polici osiguranja svog prijatelja. No, tijekom postupka osiguravatelj vozila koje vas je udarilo javlja se kao umješač. Što to znači za postupak i za vas?

Umješač (intervenijent) je treća osoba koja u parnici koja se vodi između određenih stranaka, pridružuje jednoj od njih, na način da sama ne postaje stranka, ali ima pravni interes da stranka kojoj se pridružila uspije u parnici, budući da se pravne posljedice presude mogu posredno odraziti i na njegovu pravnu situaciju. Obzirom da osiguravatelj vašeg prijatelja, nakon što isplati vama štetu, ima pravo tzv. regresa od osiguravatelja koji je kriv za prometnu nesreću, dakle osiguravatelj u čijem ste vozilu nastradali traži tzv. miješanje u parnicu onoga tko će na kraju štetu i platiti.

Umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvu se nalazi u trenutku kad se umiješa u parnicu. U daljnjem tijek u parnice on je ovlašten stavljati prijedloge i poduzimati sve ostale parnične radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla poduzimati stranka kojoj se pridružio. Ako je umješač stupio u parnicu do pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu, ovlašten je podnijeti i izvanredni pravni lijek.

Status umješača u parnicama radi naknade štete može imati vrlo ozbiljne implikacije sa aspekta parničnog troška. Na trošak vođenja postupka, razmjerno uspjehu u parnici, naime, ima pravo i umješač, što znači da ćete kao tužitelj platiti dva puta trošak, odnosno njegov razmjerni dio, kako prvotuženiku, tako i umješaču.

A što tek ako slučaj izgubite? Onaj famozni članak 1100 Zakona o obveznim odnosima daje zakonsku podlogu da vas sud odbije s tužbenim zahtjevom iako ste nesporno stradali i imate medicinsku dokumentaciju i još ste, recimo, bili i na bolovanju.

Pitanje je kakav dogovor imate sa svojim odvjetnikom u slučaju da spor bude izgubljen. Ovdje namjerno ne personaliziram na način da je spor on izgubio jer malo toga ovisi o odvjetniku. Odluka je na sudu koji primjenjuje diskreciono pravo i odlučuje po svom osobnom stavu a temeljem zakonskog ovlaštenja. Odluka u tom pogledu ima svakakvih, a sve su iz temelja nepredvidive, iako su sve branjive jer je to diskreciono pravo dato sudovima. Sretali smo se sa prvostupanjskim presudama koje odbijaju tužbeni zahtjev pa se po žalbi presuda preinačuje u korist tužitelja, a bilo je i obrnutih situacija. Dakle, opći nered, a ne pravna sigurnost. No, ako prethodno nije sklopljen dogovor odvjetnik ima osnova potraživati od vas svoje troškove zastupanja neovisno o činjenici da je spor izgubljen.

Ako ste u parnici imali još i umješača, pa ste parnicu izgubili, tada vas čeka moguće i trostruki trošak; jedan plaćate svom odvjetniku, drugi tuženiku, a treći umješaču. Dodajte tome i trošak takse i troškove vještačenja pa ste si otprilike dočarali do kojih neslućenih iznosa trošak može ići.

Istina, postoji u Zakonu o parničnom postupku nekakav članak 155 koji kaže da će “sud brižljivo ocijeniti sve okolnosti“ pa odrediti trošak, ali to slobodno okačite mačku o rep. Sud će odrediti trošak automatikom, to vam iskustvo možemo dokumentirati u koliko god želite primjeraka.