Odvjetničke naknade: Kako se računaju, kako funkcioniraju i što sve o njima morate znati prije postupka pred sudom

Kada stranke pročitaju sudsku presudu i dosuđene iznose, nerijetko dolazi do nesporazuma jer stranke smatraju da njima pripada cijeli dosuđeni iznos, uključujući i ono što je dosuđeno kao odvjetnički troškovi. Evo što biste trebali znati o plaćanju odvjetničkih troškova i opcijama koje vam stoje na raspolaganju prije nego što podignete tužbu i pokrenete sudski spor…

Pročitate li bilo koju presudu koja je slijedila nakon (obično dugotrajnog) sudskog postupka, primijetit ćete, naravno, da je u izreci presude koja se nalazi odmah na početku dokumenta između ostaloga iskazan i odvjetnički trošak. Izreka presude izuzetno je važna jer predstavlja jedini mehanizam na kojega se tužitelj može osloniti i pokrenuti eventualnu kasniju ovrhu ukoliko tuženik ne izvrši dobrovoljno plaćanje po presudi i u skladu s rokovima. Već spomenuta odvjetnička naknada, kao i sudski troškovi, dio su te izreke u presudi, a dodatno su pojašnjene pri kraju obrazloženja gdje se obrazlaže zašto su pojedini troškovi i dosuđeni, odnosno što je od troškova prihvaćeno, što odbijeno ili djelomično uvaženo.

Da bismo bolje razumjeli prirodu nesporazuma do kojih često dolazi kada javnost (ili sudionici prometnih nesreća te kasnije stranke pred sudom) tumače prirodu troškova i njihove iznose, valja preciznije znati što sve ulazi u trošak presude.

Troškove sačinjavaju takse na tužbu, takse na presudu (koje ovise o vrijednosti spora, odnosno o iznosu koji je tužitelj specificirao kao traženi za naknadu štete priliko tužbe), te eventualni drugi troškovi poput troškova vještačenja. Ove posljednje troškove tužitelj u pravilu ne može izbjeći jer se radi o troškovima koji nastaju tijekom parnice i koje je potrebno uplatiti po odluci suda, ne bi li sud uopće došao do podloge temeljem koje će presuditi hoće li i u kojoj mjeri usvojiti tužbeni zahtjev. Konačno, dio troškova su i putni troškovi zbog dolaska na raspravu ili troškovi poput naknade svjedocima koji su zbog dolaska na sud izgubili dnevni prihod na poslu.

Na naknadu odvjetničkih troškova ima pravo ona strana koja je angažirala odvjetnika da ju zastupa u određenom predmetu, a iznos sudskih troškova određuje sud, uzimajući u obzir sve radnje koje je odvjetnik morao poduzeti prilikom vođenja spora: to može biti prisustvovanje raspravama, pisanje podnesaka, odlazak na eventualne uviđaje na terenu i slično. Iznosi odvjetničkih naknada uređeni su odvjetničkim tarifama (što znači da na njih imaju pravo samo odvjetnici, članovi Odvjetničke komore, i da ove troškove ne mogu tražiti oni koji se, primjerice, kao tužitelji zastupali sami sebe, čak i da su poduzeli sve iste korake!).

Koji su glavni uzroci nesporazuma između stranaka i odvjetnika oko troškova?

Do mnogih nesporazuma između stranaka i odvjetnika koji ih zastupaju u sporovima dolazi upravo zbog nerazumijevanja što sve uključuju odvjetničke naknade. Pregledate li što se priča i piše po forumima na internetu ili popričate li s onima koji su vodili neki sudski postupak, primijetit ćete da stranke obično nemaju novaca za pokrivanje svih ovih troškova već žele pokrenuti spor, te očekuju od odvjetnika da ih zastupa a da se u konačnici naplati u obliku postotka od dosuđenog iznosa, u slučaju dobitka spora.

Međutim, kada stranke potom čitaju cijelu presudu – koja uvijek sadrži neku rečenicu poput: Tuženi je dužan tužitelju isplatiti iznos A s kamatom koja teče od datuma tog-i-tog do isplate, te mu nadoknaditi trošak u iznosu B – onda često smatraju kako je cijeli dosuđeni iznos njihov, što nije točno i upravo tu leži izvor brojnih nesporazuma.

Cjelokupni dosuđeni iznos pripadao bi stranki da je ona svojem pravnom zastupniku – odvjetniku plaćala svaki izlazak na sud, svaki podnesak i svaku drugu poduzetu radnju kako se ona dogodila, u skladu s odvjetničkim tarifama. U tom bi slučaju cjelokupno dosuđeni iznos pripadao strankama.

Budući da je praksa obično takva da u predmetima koji se vode zbog naknade štete stranke najčešće, odnosno prema našem iskustvu gotovo nikada ne plaćaju ništa dok ne dobiju novac od tuženika (npr. osiguravajuće kuće), dosuđeni iznos ne pripada strankama već odvjetniku, a stranki pripada dosuđeni iznos glavnice i pripadajuća kamata na glavnicu. Od tog iznosa odvjetnik odbija ranije dogovoreni postotak (ako je suradnja bila tako dogovorena), te ima pravo uzeti cijeli dosuđeni odvjetnički trošak.

Spomenutu situaciju možemo promatrati i ovako: odvjetnik uzima cijeli iznos odvjetničkog troška jer je efektivno kreditirao stranku u postupku za sve radnje koje nije trebalo platiti odmah kada su se dogodile, već su naplaćene na kraju procesa – i to od onoga tko je spor izgubio, a ne od svoje stranke.

Primjer – i što za vas možemo napraviti kao Udruga Bonus

Pogledajmo, za kraj, jedan primjer. Recimo da presuda kaže da je tužitelju potrebno nadoknaditi štetu u iznosu od 5000 kuna uz odvjetnički trošak od 7000 kuna. Odvjetnik će naplatiti dio iznosa za svoje sluge iz dosuđenog iznosa (primjerice, 15% od 5000 kuna), a odvjetnički troškovi u cijelosti pripadaju odvjetniku koji je tijekom postupka morao platiti taksu na tužbu, taksu na presudu, sva vještačenja, svoje dolaske na raspravu i obično još i neke druge povezane radnje do okončanja spora. Ukoliko vi, kao stranka, niste plaćali ove troškove tijekom samog postupka u trenutku kada su se dogodili, odakle bi se za njih trebao namiriti odvjetnik koji vas je efektivno kreditirao?

Spomenimo na kraju ovog pojašnjenja da Udruga Bonus svojim članovima nudi besplatno zastupanje i pravnu pomoć u svim predmetima gdje član udruge nije odgovoran za počinjenu štetu, a što uključuje i plaćanje sudske takse kao i potrebnih vještačenja. Također, članovima omogućavamo i beskamatno kreditiranje od strane Udruge za nužne troškove, a u određenim situacijama beskamatno kreditiranje moguće je i sve do naplate štete od strane osiguravatelja, no uz potpun pregled dokumentacije s naše strane.