Možda su franjevci, unatoč zakletvi i ona tri čvora na mantiji, u stvari naoružana i vrlo borbena formacija.

Svi smo mi određeni prvotnim obiteljskim, a potom informacijama iz okruženja i naš početak određuje ili bitno utječe na stavove s kojima ćemo živjeti. Priznajem da sam odrastao u ambijentu nepodnošenja ideje komunizma i da sam to osobno prihvatio kao način razmišljanja, uz napomenu da danas neki fakti meni sličnima daju za pravo. Naime, crk´o maršal, a pritom ne mislim na ono pojačalo iz anegdote,  nego je crkla ideja bez obzira na činjenicu da su ljudi od integriteta za nju iz uvjerenja i ginuli širom svijeta.

Odgojen, dakle, kako jesam, ne bojim se nekih etiketa pa ni te famozne etikete revizionista. Ne vjerujem da postoje neke istine koje su zacementirane i koje se više ne smiju preispitivati jer je i sam čin preispitivanja neprihvatljiv i blasfemija jer kao postoje istine o kojima se ne raspravlja.

Ako postoje dokumenti koji su tek odnedavno dostupni, jer su arhive tek sada otvorene, a koji govore o drugačije od onoga što nam je rečeno i o čemu smo učili čini mi se da je preispitivanje  nužno jer smo dosadašnje istine crpili iz netočnih ili nepotpunih podataka. Pa možda upravo i da bismo potvrdili da je ono što smo do sada znali točno.

Motiv za ovoliki uvod bilo mi je sadašnje preispitivanje, kojem je odmah nalijepljena etiketa revizionizma, onoga što se događalo u periodu Drugog svjetskog rata pa naknadno, a usudio bih se reći i posljedično, u periodu onoga što danas zovemo Domovinski rat. Ima, jasno, mnoštvo pitanja o kojima bi se dalo raspravljati ako se upustimo svjesno i iskreno u revizionizam, no nekako je prva i najbitnija dogma vječno i stalno pitanje Jasenovca.

Pitanje što je bio Jasenovac i koliko žrtava je isproducirao i danas je tema. Pitanje je i tko danas stavlja Jasenovac na temu i zašto traži neke odgovore, koje netko treba konačno i kazati, a da bismo to pitanje konačno zaključili. Oni koji se bave politikom licitiraju brojkama, a oni koji se bave znanošću govore o dokumentima i drugim izvorima. Ono što je meni neupitno jest da sam zbunjen. 

Kako to daje Jasenovac i dalje tema, a da se ne spominje osnivanje i postojanje logora u nešto svježijim događanjima kada su Srbi su imali logore za Hrvate,  Hrvati za Bošnjake pa Bošnjaci za Hrvate itd. Ukratko, svako za svakoga. Po mom saznanju nigdje se nije svirala Mala Florami, niti se bavilo ručnim radom. To su bila mjesta torture, zlostavljanja i smrti. Kada ?  Pa ne tako davno. 

Ako se politika jedne susjedne zemlje službeno očituje da, unatoč presudama, Srebrenica nije genocid, pitam se što su onda Višegrad i Prijedor, bez ideje da time opravdavam Medački džep. Čini mi se da je revizionizam nužan i koristan, a kada bismo se bavili ovim temama mogao bi još rezultirati i kaznenim progonima.

Ako bivši predsjednik komentira, a naknadno i pokušava dokazati da je franjevački samostan legitimni cilj, a ta egzekucija potreba, dužni smo to provjeriti. Tko zna možda su franjevci, unatoč zakletvi i ona tri čvora na mantiji, u stvari  naoružana i vrlo borbena formacija.