Davno je narod rekao da nitko nije dovoljno bogat da bi kupio svoju prošlost. I to je sve što imam za reći o našem dragom gostu.

Prije mnogo ljeta, u skromnoj zagorskoj klijeti, na inicijativu našeg budućeg tajnika okupila se jedna vesela grupa; osnivači tada pokreta,a buduće stranke, Guske u magli. Nije to bilo  slučajno u Zagorju, odakle su zla oduvijek dolazila, a ni datum nije izabran slučajno. Bio je to dan potpisivanja pristupa  Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Velike smo planove imali puno pametnog izgovorili. Srećom, ili lijenošću našeg tajnika, nikada nismo formalizirali naš, status pa vjerujem da niti nećemo. Srećom, kažem, jer da smo krenuli kako smo namjeravali morali bismo se službeno oglašavati o svim političkim pitanjima, a ovako mogu i ja sam, bez da koga pitam, reći riječ-dvije o posjetu g. Vučića našoj domovini. Moj je, dakle, stav neovisan o stavu članstva.

Davno je narod rekao da nitko nije dovoljno bogat da bi kupio svoju prošlost. I to je sve što imam za reći o našem dragom gostu. Kako ni mi, Guske u magli, nismo proveli formalnu proceduru životno je i vjerujem našem gostu kada kaže da nije četnik. Formalno nije, jer ne znam uplaćuje li neku članarinu na kakav ravnogorski račun, ali valjda nije sporno da je služio vojvodu. Osim ako se vojvoda lažno za vojvodu izdaje.

No, to su stvari koje valjda on sam treba sa sobom riješiti. Ili oni koji su ga birali. Ja imam svoj problem, koji me muči više od toga. Muči me, naime, naša predstavnica. Koga ta gospođa predstavlja?

Žao mi je što je nismo svojedobno kooptirali u nas pokret jer bi danas ime stranke ili, bolje, inicijative apsolutno odgovaralo tekstu na pozivnici uvaženom gostu. Naš je problem bio što smo, po nepisanom statutu, primali samo muške članove. Za žene smo imali predviđeno samo osnivanje zajednice žena. Još bolje, ženske mladeži. Ideja je bila da lijepe plakate.

Govorio sam već zadnji put o tome kako je posao odgovornog pastira okupiti stado i voditi ga pašnjacima koji obiluju svježom vodom. Dijeliti stado i pustiti ga da se osipa slijedeći neki svoj osobni stav i put nije baš odgovorno. A ona? Ona još vuka zove na ručak.

Valjda je i jelovnik prilagodila. Počeli su sa mooving cake ili ti gibanicom,a završili sa manekenom na rotaciji – prasetom na ražnju. Pa beli mrs i – jagnjeće pečenje.

E, moja gospođo, loš ste sluga lošeg gospodara. I, obavezo mi ih pozdravite kad budete opet išli preko bare. Ja ću se ipak još neko vrijeme zadržati ovdje, razmišljajući o davno postavljenom pitanju:

Rade li dobri susjedi visoke zidove ili visoki zidovi rade dobre susjede?

Mihael Hribar