Zašto su osiguravajuća društva u Hrvatskoj izuzetno sklona odugovlačenju sudskih sporova, čak i kada je slučaj prilično “čist”?

Teška prometna nesreća koja se dogodila u središnjoj Hrvatskoj bila je uvod u dugotrajan sudski postupak u kojem se pokazalo kako osiguravajuća društva, čak niti kada je posve očito da je njihov osiguranik odgovoran za nesreću, ne pristaju odmah na plaćanje odštete već su spremne na višegodišnja natezanja pred sudom nadajući se da će oštećena osoba odustati zbog financijske iscrpljenosti da vodi spor ili nestrpljenja…

Pozadina događaja i sudski postupak

Okrivljeni za prometnu nesreću uslijed neprilagođene brzine prednjim je krajem automobila udario u stražnji kraj vozila koje se propisno i po pravilima kretalo cestom, zbog čega se udareni automobil nekoliko puta okrenuo na cesti, a počinitelj prometne nesreće nastavio kretati dok nije udario i u propisno parkiran automobil pored kuće uz cestu.

Točne uzroke nesreće bilo je teže utvrditi – vještak nije bio siguran je li do nesreće dovela činjenica da na prvom autu u koji se okrivljenik zaletio svojim automobilom možda nisu bila upaljena svjetla (podatak o položaju prekidača za noćna svjetla nije bio u policijskom zapisniku!) te u kolikoj su mjeri neprilagođena brzina, tamna boja udarenog automobila i drugi faktori možda utjecali na to da se nesreća dogodi. Spominjala se – ali nije konačno utvrđena – i mogućnost da je okrivljeni bio zaslijepljen svjetlima automobila koji su se kretali u suprotnom smjeru, a upravo će ovako nekonkretno mišljenje vještaka o mogućim uzrocima prometne nesreće postati bitno kasnije tijekom postupka.

U prometnoj nesreći bilo je, nažalost, ljudskih žrtava, zbog čega je okrivljeni na sudu priznao krivnju te je i osuđen na 2,5 godine zatvora – i to bezuvjetno. Ono što se tijekom sudskog procesa događalo, međutim, upozorava na tipično ponašanje osiguravajućih društava tijekom sudskog postupka, a što bi svakako trebali imati na umu svi koji odluče pokrenuti parnicu protiv nekog osiguravajućeg društva.

Naš komentar slučaja

Osiguravatelj počinitelja prometne nesreće nije se, naime, odlučio na vrijeme pokriti trošak cjelokupne naknade štete (koja je, kako smo već spomenuli, nažalost uključivala i jednu ljudsku žrtvu), već se odlučio za taktiku odugovlačenja spora, što nije rijetka situacija. Iako zdrav razum nalaže zaključak kako bi i osiguravajućim društvima trebalo biti u interesu da se na vrijeme nagode i izbjegnu sudski postupak, praksa je nažalost često drugačija, stoga smatramo potrebnim upozoriti i naše članove ali i opću javnost na takav mogući slijed događaja.

U ovom konkretnom slučaju, zbog odugovlačenja osiguravajućeg društva nastao je dodatni odvjetnički trošak od preko 240 tisuća kuna, zajedno s kamatama na glavnicu koje su tijeko godina nezaustavljivo rasle, pa je u konačnici osiguravatelj platio dvostruko veću naknadu štete no što je prvotno moglo biti dosuđeno.

Razlog zašto ovakva praksa ne predstavlja rizik tek za osiguravajuće društvo već i za osiguranike općenito leži u činjenici da se radi o riskantnom ponašanju osiguravajućeg društva koje se u ovom slučaju bilo spremno “kockati” pet, šest godina.

Kod pojedinih osiguravajućih društava, od kojih su neka vodeća na tržištu, primjetna je ta sklonost da vode sporove neovisno o činjenici da će ih to stajati mnogo više. Bi li to mogla biti naznaka insolventnosti pojedinih osiguravajućih društava ili se jednostavno radi o sklonosti ka prevelikom riziku i u konačnici ugrožavanju cjelokupnog fonda uplaćenih osiguranja?

U predmetnom slučaju radilo se i o dvojbenom nalazu vještaka – štoviše, mogli bismo reći kako je vještak previše ušao u sferu spekulacija u slučaju koji je bio dosta jasan – a što je dodatno pogodovalo osiguravajućem društvu da nastavi, na svaki mogući način, otezati u ovom slučaju. S druge strane, treba biti i svjestan činjenice koju smo već spominjali u nekoliko navrata – sud će u pretežitom broju slučajeva podržati mišljenje sudskog vještaka i u konačnici suditi u skladu s njim.

Kako Udruga Bonus može pomoći svojim članovima?

Kao Udruga Bonus, našim članovima savjetujemo da budu posebno oprezni u slučaju tužbe protiv osiguravajućeg društva, čak i kada je posve očito da je njihov osiguranik odgovoran za nesreću (ili kada, kao ovdje, priznaje krivnju). Osiguravajuća društva u Hrvatskoj, naime, nerado isplaćuju naknadu štete te su spremna u sudskom procesu nastupati iz pozicije snage i moći, nadajući se nekim drugim faktorima – poput nejasnog izvještaja sudskog vještaka – koji će tijekom višegodišnjeg sudskog postupka proces bitno usporiti ili okrenuti u njihovu korist.

Često je njihova motivacija u mogućnosti da oštećeni jednostavno odustanu od postupka jer računaju na to da je dugotrajno vođenje spora skupo za oštećenog, a na putu do pravomoćnosti presude oštećeni često gube i strpljenje. U podlozi svega su, kao što smo već spomenuli, nesolventnost pojedinih osiguravajućih društava i politika samog društva koju određuju vlasnici, odnosno direktori društva.