U jednom postupku osuđen, a u ponovljenom oslobođen za izazivanje prometne nesreće, sve na temelju nalaza prometnog vještaka

U sudaru dva automobila, pri čemu tragovi neupitno pokazuju da je jedno vozilo iz nepoznatog razloga prešlo u suprotni kolnički trak i tamo se sudarilo sa drugim vozilom, dolazi do izlijetanja tog vozila van kolnika i prevrtanja te ispadanja putnika, koji očito nisu bili vezani, iz automobila. Samo je jedan preživjeli, preostala tri putnika su smrtno stradala.

Na temelju vještačkog nalaza, kombiniranog prometnog i medicinskog vještačenja, protiv preživjelog je podignuta optužnica jer iz dokaza proizlazi da je upravo on tada bio na mjestu vozača, odnosno upravljao vozilom. Kada je već pravomoćno osuđen, odjednom dolazi do zahtjeva za ponavljanjem postupka zbog nekih novootkrivenih činjenica. Ponovno se vještači i ovog puta isključuje mogućnost da je on vozio pa slijedi oslobađajuća presuda u kaznenom postupku.

U oba je suđenja presudna uloga vještaka. Stvari nažalost, a pratim tematiku više od trideset godina, idu u pravcu preuzimanja glavne funkcije sudskih postupaka, kada do njih dođe, iz nadležnosti sudaca u nadležnost vještaka. Osnova za tako izgrađeni sustav postoji u članku Zakona o parničnom postupku koji predviđa da „kada sud ne raspolaže s dovoljno znanja o pojedinom problemu može  i treba angažirati vještaka koji će svojim stručnim znanjem pomoći sudu da donese ispravnu odluku“.

U tehničkom smislu prometni vještaci su uglavnom limitirani materijalnim dokazima, zapisnikom policije, skicom lica mjesta, oštećenjima na vozilima i drugim egzaktnim pokazateljima koji uglavnom ne dopuštaju velike egzibicije, iako se kao što vidite nađe i toga.

Znam imena vještaka, ali ne smijem reći više od toga da je netko od vještaka ozbiljno pogriješio, iz neznanja ili zbog nemoralne ponude. Mislite li da sudac, odnosno sudsko vijeće, odlučujući o ponavljanju postupka isto tako nije znalo? Meni se ipak čini da su tražili način, a za to trebaš vještaka, a bogami i vrlo naklonjeno sudsko vijeće. Prisjetite se priče o sinkopi.  Da bi bila donesena onakva presuda vještak je trebao medicinu okrenuti naopačke. Osobno sam siguran da je netko dobio ponudu koju nije znao odbiti.

Samo što to okreće naopačke i živote tri obitelji poginulih koje su u postupku naknade štete. Kao tužitelj ste u obvezi dokazati da je osoba zbog gubitka koje tražite naknadu bila putnik, jer ako je bila vozač obitelj krivca nema pravo na štetu. Ali nije sve u novcu, zar ne? Bitna je pravda koju ove obitelji neće dobiti ni na koji način.