Posts

Kada se radi o pravnim ili, bolje reći, proceduralnim postupcima, mahom smo uvjereni u svoje znanje i dostatnost.

Često se srećemo s neostvarivim zahtjevima naših stranaka, redovno popračenima zgodnim komentarima u stilu: „Čujte, ja taj auto imam već 20 godina i uvijek me služil, uvijek je zapalil i nikad me nije ostavil na cesti.. I sada me neka budala puknula, a oni veliju da auto nije za popravak, nek da je to neka totalna šteta. I da mi daju 1000 eura za moj auto! Pa kaj si ja morem za te nofce kupiti?!“ Ako odgovoriš da je popravak ekonomski neisplativ, što je točan odgovor, onda na pitanje odgovaraju pitanjem: „A zakaj sam ja k vama došel?“  Obično odovorim: „Zato da dobijete točnu informaciju.“, a kada sam raspoložen za nadmudrivanje i sam postavim protupitanje: „Jeste li kada imali kravu koja ima dvadest godina? Jel krava davala telce?“

Obično nam nije nikakav problem naručiti vodoinstalatera, električara ili bilo kojeg drugog majstora kada nam zatreba. Ono što ne znaš učiniti sam i valja riješiti tako da konzultiraš nekoga tko se tim zanimanjem bavi, pa je za očekivati da će u nešto kraćem vremenu doći do rezultata i poštedjeti te od nagađanja i metode pokušaja i pogreške. No, kada se radi o pravnim ili, bolje reći, proceduralnim postupcima, mahom smo uvjereni u svoje znanje i dostatnost, a obično smo naoružani jedino osjećajem za pravdu i uvjereni da je to dostatan alat za rješavanje svih naših nastalih problema, a pogotovo kada smo sigurni da za nastanak tih problema nismo krivi ni odgovorni. Recimo to ovako, ako si krenuo od točke A prema točki B, a izabrao si krivi pravac, nikada nećeš doći tamo gdje si naumio, osim možda slučajno.

Kada se radi o povredama uzrokovanim prometnim udesom često nije lako predvidjeti ishod postupka, pa čak i kada je sve po zakonu, bogami nije u redu, da ne kažem nije pravedno.  Najupečatljiviji je primjer oštečeni koji je prije nesreće bio slijep na jedno oko, a nakon nesreće je izgubio vid i na drugo oko, dakle potpuno oslijepio. Štetnik, odnosno osiguravatelj, odgovara samo za štetu koja je u uzročno posljedičnoj vezi s nesrećom i jasno je da s prethodnim nedostatkom vida na jednom oku nema veze. Pa vi objasnite osobi koja je u potpunosti oslijepila kako ima pravo na samo 33% invaliditeta i kako je to zakonito.

Manje dramatični, ali jednako upitni slučajevi događaju se na dnevnoj osnovi. 0soba u svom zdravstvenom kartonu, koji se uvijek traži u sudskom postupku, ima evidentirane smetnje s, primjerice kičmom, razne razne hernije diska, lumboišlagije, smetnje krvotoka, otežano hodanje i sl. Nakon prometnog udesa simptomi eskaliraju, čovjek završava na hodalici ili štakama pa čak i u kolicima. I uz bezbrojna vještačenja teško je razlučiti što je uzrokovano prometnom nesrećom, a što je bilo od ranije,  je li bolovanje, koje je dugotrajno, u vezi s nesrećom ili je ustvari posljedica ranije bolesti.

Liječnička dokumentacija priča je za sebe. Oni koji pišu vašu liječničku dokumentaciju u one zdravstvene kartone ne računaju s tim da to rade za potrebe sudskog postupka i da bi moralo biti što preciznije, a za preciznost treba i nešto vremena. Obično su zauzeti spašavanjem vašeg života pa i ne evidentiraju sve što vam se dogodilo. Pa tko se bavi hematomima, reznim ranama i lomom rebara ako mora amputirati nogu? I tako kasnije problem s dokazivanjem eskalira. Poučen tim iskustvima od sada osobno, kada mi se postavi ono klasično pitanje kako sam, odgovaram: „Pokazat će obdukcija!“

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Kada dva sudska postupka rezultiraju s dva različita krivca za istu prometnu nesreću.

Iz jedne nesreće vode se dva sudska predmeta , u jednom zahtjev za naplatu štete na vozilu, materijalne štete, u kojem sud odbija tužitelja uz navod da je isključivo kriv za nastali udes, a u drugom predmetu iz istog događa, nematerijalna šteta u kojem slučaju sud u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev i utvrđuje da je drugi sudionik isključivo odgovoran za štetu. Dakle, isti događaj, dva različita suca, dva različita vještaka i dvije različite odluke. Kako je to moguće?

U situaciji kada vam stranka dolazi u kancelariju tražeći savjet, odnosno realizaciju štete za koju smatra da ima pravo naplatiti u konkretnom slučaju, jedini točan odgovor koji joj možete ponuditi je:  Ne znam, valja sačekati pravomoćnu presudu. Konkretan dokaz tome su predmeti Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn 2009/12 i Pn 1576/12, a koji se odnose na isti događaj, točnije istu prometnu nesreću. No, to što se odnose na isti događaj ne znači  i da im je ishod isti.

Podloga jednoj i drugoj presudi su vještački nalazi, jedini problem je što su, eto, a na temelju istih podataka, potpuno različiti. Nema tu nikakve teorije zavjere, niti sumnje o nekom namještanju, jednostavno se radi o različitom interpretiranju istih podataka i materijalnih dokaza.

Kako je do toga došlo? Evo istinitog primjera. Vještak medicinske struke, upisan na listu vještaka Županijskog suda u Zagrebu, mlad perspektivan liječnik, znalac u svom poslu, ali ga muči besparica. Naknade za vještačenje nisu baš velike, ali znaju biti zgodna nadopuna porodičnom budžetu. No, kako doći do situacije da te netko predloži, a potom sud odredi za vještaka? Pa tako da se ponudiš odvjetničkim uredima da ćeš, u okviru svojih znanja, korektno izvještači ti u primjerenim rokovima i paziti da ne oštetiš tužitelja.

I stvar kreće, ugledni doktor za vrijeme svojih dežurstava poziva oštećene u svoju bolnicu, obavi klinički pregled, napiše nalaz i pazi da ne ošteti tužitelj nekim restriktivnim tumačenjima ozljeda. Posao kreće, spisa je sve više, novčića isto tako.

No, on postaje smetnja osiguravateljima koji također prate tko od vještaka ima puno posla i puno nalaza, pa bi bilo red da prestane paziti da ne ošteti stradaloga i počne paziti da ne ošteti osiguravatelja. Za dodatno pojašnjenje obratite se predsjedničkom kandidatu Juričanu, tj. Bandiću, čini se da on najbolje tumači takve malverzacije.

Uglavnom, s osiguranjima posao krene u pravom smislu, neki se toliko zanesu pa prestanu zvati na pregled stranku nego vještače medicinsku dokumentaciju bez pregleda,  a koji put i u copy-paste varijanti. Vama za orijentir, vještački nalaz košta između 1500 i 3000 kuna, ovisno o praksi županijskog suda.  U Zagrebu su cijene niže zbog velike konkurencije, a na lokalnoj razini cijene rastu jer je konkurencija među vještacima mala.

Na vrhuncu, kada zbilja postanu neko ime budu pozvani i da institucionalno odrade posao za velikog naručitelja Hrvatski ured za osiguranja koji dobiva zahtjev od svojih članova, osiguravatelja, da se uvede reda, a pritom se pazi da osiguravatelji ne bi bili oštećeni pa tako nastadoše i tablice po kojima će se kasnije obvezno vještačiti i iskazivati relevantne postotke množeći i zbrajajući koje sudovi kasnije dolaze do pravičnog obeštećenja oštećenih.

O ovoj temi bih imao još puno toga za reći no nastojat ću se suzdržati, barem dok mi svojim lajkovima i komentarima ne pokažete da vas tema interesira.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Još jedna tužna Božićna priča: Naša djevojčica sa šibicama zove se Jasmina

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama donio je presudu Pn 137/18 temeljem koje je odbijen tužbeni zahtjev mldb. Jasmine da bi ona, unatoč činjenici zajedničkog života sa svojim pok. djedom, imala pravo na naknadu štete, koja se može po zakonu ostvariti pod pretpostavkom da se utvrdi „trajna zajednica života“.

U moru Božičnih priča nemoguće je ne prisjetiti se i Andersenove bajke Djevojčica sa šibicama. Obzirom da je priča općepoznata složimo se, i bez prepričavanja radnje, da bajka upućuje na i na jednu kategoriju ljudi koji su uglavnom zaboravljeni od svih pa povremenim paljenjem šibica stvaraju iluziju o postojanju i nekih drugih svjetova. Romska zajednica i njeni problemi tema su kojom bi se, smatram, trebale baviti prvenstveno institucije, ali ni nama nije prvi put da o njoj pišemo. Jer, treba pošteno reći, nitko ne bi trebao okretati leđa smatrajući da to nije njegov problem.

Postoji sudačka sloboda pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva, što se terminološki naziva slobodna ocjena dokaza, no i takvu ovlast sud je dužan obrazložiti u tzv. Obrazloženju presude. Svi provedeni dokazi u tom predmetu govore još i o dopunskoj okolnosti koju svi sudovi akceptiraju, a to je da su unuci živjeli na istoj adresi, u zajedničkom domaćinstvu, s pokojnim. Praktički svi sudovi do sada, u našoj praksi, su tu okolnost akceptirali. Ako tome dodamo usvojeno pravilo, još iz rimskog prava, da je pravo nerođenog djeteta, ukoliko bude živo rođeno, isto kao i žive osobe, mogući prigovori osiguravatelja da malo dijete ili bebe nemaju duševne boli ukoliko ih je smrt najbližih rođaka zadesila u njihovoj dojenačkoj dobi u tom kontekstu djeluju uistinu nesuvislo, vjerujem bez potrebe za daljnim obrazloženjima.

No u spomenutoj presudi postoji dio obrazloženja koji je ispod razine onoga što se smije napisati, a još manje potpisati: „da je ista možda mogla primijetiti da pokojnog Cvetka više nema jer je u navedenoj kući puno ukućana“, puno djece pa, valjda, kad jedan fali nikome posebno ne nedostaje. Da, točno je da se radi o romskoj obitelji, i točno je da ih ima puno, i točno je da je u dvije prostorije boravilo 12 osoba, što vjerujem da nije iz razloga njihovog osobnog veselja i siguran sam da bi voljeli imati nešto malo više prostora.

No, da završimo, kao sudac općinskog suda ne bih se usudio, u ime Republike Hrvatske, napisati ovakvo obrazloženje jer me isto podsjeća na sadržaj rasnih zakon u kojima su Židovi i Romi bili isključeni iz arijevske rase. Eto, nakon Djevojčice sa šibicama, još jedna nevesela priča za Božić. Usput želimo sretan Božić onima koji ga slave uz  borove, patke i purice, francuske salate, darove, skijanja….

P.S. Sutkinja se zove Renata Rački.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Obilježen Svjetski dan sjećanja na žrtve u cestovnom prometu

Jučerašnjim misama zadušnicama te polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod velikog križa na gradskom groblju u Zagrebu, Mariji Bistrici i Dubrovniku završeno je ovogodišnje obilježavanje Svjetskog dana sjećanja na žrtve u cestovnom prometu.

Svjetski dan sjećanja na žrtve u cestovnom prometu obilježava se svaku treću nedjelju u studenom, a to je ove godine 17. studenog. Ovogodišnji moto programa je „Život nema rezervne dijelove“, a referira se na ispravnost i sigurnost kao bitan faktor sigurnosti cestovnog prometa.

Obilježavanjem se nastoji stvoriti globalna kultura pravilne upotrebe ceste i bolja sigurnost u prometu za sve sudionike. Gotovo svatko od nas zna nekoga tko je bio žrtva u prometu. Kroz sjećanje na one članove obitelji, prijatelje i rođake, koji su stradali u prometu, podiže se svjesnost svih sudionika i sudionika za značaj i potrebu odgovornog ponašanja u prometu na cestama.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Što ne valja s Orijentacijskim kriterijima VSRH: Za istu ozljedu u Italiji biste dobili dvadeset puta veću odštetu od osiguranja

Odvjetničkim krugovima odnedavna cirkulira dopis odvjetnika Brune Spiza kojim objašnjava kako je za tešku ozljedu crijeva i 25% invalidnosti njegovoj stranki dosuđeno 44.000,00 kn, a za istu takvu ozljedu s istim postotkom invalidnosti talijansko osiguranje ponudilo je oštećeniku iznos od 115.000 eura, čime još jednom ukazuje na anomaliju u pogledu visine štete, odnosno visine za odštetu dosuđenih iznosa, a koji znatno odstupaju od prakse drugih članica Europske unije.

Osobno se sa iznijetom tezom slažem i smatram da se radi o nakaradnoj praksi u Hrvata, ali imam nekoliko komentara. Odvjetnik Spiz je, kao i ja, sada prisiljen baviti se posljedicama, a ne stvarnim uzrokom. Uzrok pak, Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda, još smo prije sedam godina ocijenili, proglasili i prokazali kao jedan od oblika organiziranog i sofisticiranog oblika pravosudnog kriminala. Tako da je sada deplasirano da se čudimo posljedicama, kako bi to narod lijepo rekao, “ko pura dreku”. Dakle, uvaženi odvjetniče, i odvjetnici, hajde da se naprosto složimo da je samo donošenje Orijentacijskih kriterija ključ današnjeg stanja.

Ona priča o tablicama temeljem kojih bi se dosuđivali iznosi naknade štete bila je šlag na torti, a izbjegnuta je koliko-toliko u zadnji čas ili, točnije, par dana prije tzv. seminara u Opatiji. Pisao sam tada svim relevantnim subjektima, navodeći ne tako slabe argumente, i slali dopise i  predsjedniku Vrhovnog suda g. Hrvatinu, njegovom zamjeniku g. Jakobu Miletiću, i predsjedniku HUO-a g. Paukoviću, i HANFA-i. Usputno smo obavijestili i tadašnju premijerku gđu Kosor, a kasnije i tajnicu vlade g. Milanovića gđu Matković, ove zadnje samo kako im ne bi upalio alibi da nisu znali. Ponudio sam se i Hrvatskoj odvjetničkoj komori no njihov stav je bio da ne treba istupati ni s kim tko joj ne uplaćuje članarinu. A sve je već tada bilo jasno i dalo se dokazati.

Jasno je da treba napraviti razliku između Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda, koji su doneseni u propisnoj proceduri, i “seminara” u Opatiji gdje su, o trošku osiguravatelja, mudrovali predsjednici županijskih sudova i nekoliko sudaca, ali to su dva događaja na istom tragu, tragu istog novca.

Logično je i legitimno da osiguravatelji traže način kako čim manje platiti no problematičan je, što je već opisano u filmu “Kum” koji se bavi sličnim incestom,  incest pravosuđa i biznisa. Ponavljam, g. Hrvatin, tadašnji predsjednik Vrhovnog suda, dio je tog incesta,  a njegov plod su Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda i, izbjegnuti blizanac, tablično određivanje visine štete.  

I svi su se pravili da im tu ništa ne smrdi, i pravosudni djelatnici na ležaljkama u Opatiji, i osiguravatelji koji su pazili da im štogod ne uzmanjka, i vještaci, i HUO, ma i direktori hotela. Dnevnice su svima slatke. Rezultate sada imamo, baš i upravo takve kakvima ih je opisao odvjetnik Bruno Spiz.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Status vozača električnih romobila našim je zakonom u potpunosti nereguliran i, ako se MUP pita, tako će i ostati

Električni romobili smiju se kretati isključivo po nogostupu, a dužnosti i obaveze vozača su izjednačene s onima pješaka što znači, otprilike, da smiju biti i trogodišnjaci, u vožnji imati slušalice na ušima, tipkati po mobitelu, biti temeljito pijani i drogirani dok na brzim, nečujnim i nestabilnim vozilima voze slalom između pješaka, ugrožavajući pritom i sebe i njih.

Sve više električnih romobila, bicikala, mini monocikala, segwaya i raznih drugih malih vozila, u našem jeziku još bezimenih, jurca pločnicima i kolnicima. Električni romobil je, primjerice, praktično vozilo, ekološki prihvatljivom, kojim se u velikim gradovima može brzo kretati izbjegavajući prometne gužve s kojima se suočavaju oni koji koriste automobile ili javni prijevoz i nije ni čudno što ga sve češće viđamo u većim gradovima.

No, za naš Zakon o sigurnosti prometa na cestama ta je nova kategorija vozila potpuna nepoznanica. Unatoč nedavnim izmjenama spomenutog zakona novi propisi ne reguliraju posebno status novih, malih vozila, mahom na električni pogon, koja mogu razviti brzinu i veću od 30 km/h i predstavljaju ozbiljnu opasnost, kako za vozače, tako i za pješake. U njemu se izrijekom spominju isključivo električni bicikli, a policajci su, u nedostatku bolje regulative, električne romobile pokušali tretirati kao mopede što je zaustavio Ustavni sud. Što to znači u praksi? Električni romobili, tumači policija, smiju se kretati isključivo po nogostupu, a dužnosti i obaveze vozača su izjednačene s onima pješaka. Što znači i da ste ih dužni propuštati na zebri, za razliku od biciklista. Pritom, naglašavaju, ne smiju niti na biciklističku stazu, jer tu nije riječ o električnim biciklima. Romobili, naime, nemaju pedale.

Tako sada ova vozila brza, nečujna i nestabilna vozila voze slalom između pješaka i ne zna se tko je takvom situacijom nezadovoljniji. Romobilisti su, zbog naglih promjena smjera i neravnina na nogostupima, u realnoj opasnosti od padova, a pješaci upravo prestrašeni opasnošću koja se pojavljuje brzo i iznenada, a da uopće nisu čuli da im nešto prilazi. Sudar, ili obično okrzuće, pri brzini od 20-30 km/h nije nešto što će proći bez posljedica.

Pritom romobilisti, kako su za zakon pješaci, smiju biti i trogodišnjaci, u vožnji imati slušalice na ušima, tipkati po mobitelu, biti temeljito pijani i drogirani.

Naprednije zemlje taj su problem već na neki način pokušale riješiti, Njemačka je u svibnju uvrstila u zakon odredbe koje reguliraju promet električnih romobila. Električni romobili moći će na biciklističke staze te na kolnike, maksimalna brzina bit će ograničena na 20 km/h, a njima će moći upravljati vozači stariji od 14 godina. Ministar prometa je morao povući ideju da romobili, uz ograničenje brzine, mogu na pješačke pločnike, a ni usvojeni prijedlog nije prošao bez kontroverzi – bunili su se biciklisti i vozači automobila, koji tvrde da će to bitno narušiti prometnu sigurnost.

U Francuskoj postoji ograničenje brzine od 20 km/h za električne romobile i zabranjeno ih je voziti u parkovima te parkiranje na pješačkim stazama. I u Španjolskoj su pravila slična. Danski policajci su uhitili više desetaka osoba u Kopenhagenu zbog vožnje električnog romobila pod utjecajem alkohola ili narkotika, a za što je predviđena globa od 2000 danskih kruna (gotovo 2000 kuna).

I dok se druge zemlje bore s pronalaskom najboljeg rješenja naš MUP problem jednostavno ignorira, nadajući se, valjda, da će se riješiti sam od sebe.  Tako da u ovom trenutku MUP ‘ne razmatra uvrštenje električnih romobila, električnih monocikala ili segwaya kao zasebne kategorije vozila u Zakon o sigurnosti prometa na cestama‘.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Pješakinja je preminula godinu i po nakon što ju je udario automobil, osiguravatelj niječe uzročnu vezu. Odluka je na vještaku.

Prilikom naleta automobila pješakinja je zadobila po život opasne ozljede, višestruke prijelome te ozljede mozga zbog kojih je psihoorganski promijenjena. Nesposobna za brigu o sebi, nakon godinu i po psihičkog i fizičkog propadanja, iz udomiteljstva je u stanju sepse dovezena u bolnicu u kojoj i umire od posljedica upale pluća. Osiguranje osporava uzročnu vezu s prometnom nesrećom pa je sin pokojnice prisiljen podnijeti tužbu.

Prometna nesreća često rezultira posljedicama koje će se pokazati tek nakon nekog vremena, a što je period između nesreće i posljedice dulji u pravilu postaje teže dokazati uzročno-posljedičnu vezu.

Najčešći je ovakav primjer trzajna ozljeda vratne kralježnice koju sudionici nesreće često zanemare očekujući da će bol nestati nakon dan-dva, ali bez posjete liječniku odmah nakon nesreće, ili eventualno sljedećeg dana, postaje teško dokazati da se to na što se žalimo nije desilo neovisno o nesreći, uslijed nekog drugog uzroka.

Važno je znati da je tzv. kauzalni neksus, iliti, po domaću, uzročna veza, jedan od elemenata koji nužno moraju biti dokazani u postupku naknade štete. Dakle, čak i ako je posljedica smrtna, a smrt je nastupila nakon više od mjesec dana od prometne nesreće, ishod suđenja ovisi isključivo o nalazu vještaka, odnosno o tome hoće li on prepoznati uzročnu vezu između nesreće i smrtnog ishoda, jer će osiguravatelj, jasno, staviti prigovor nedostatka iste. 

Iako je, u primjeru koji navodimo, bilo i drugih faktora koji su mogli utjecati na pogoršanje stanja pokojnice, kao što je prijašnje loše psihičko stanje te neadekvatna skrb u udomiteljstvu, vještak ispravno prepoznaje da je nepovoljan tijek liječenja ozljeda iz nesreće, obilježen izostankom značajnijeg oporavka i razvojem komplikacija, neminovno vodio k fatalnom ishodu, a koji se i dogodio nakon upale pluća  sedamnaest mjeseci kasnije. Dovevši na ovaj način smrtni ishod u uzročno-posljedičnu vezu s ozljedama zadobivenima u prometnoj nesreći, vještak je, praktički, presudio u ovom sporu.

Obrazloženje vještaka pročitajte u prilogu:

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Je li vozač vozač samo dok je u vozilu i što je onda kada iz vozila izađe, ako nije treća osoba?

U ruke Udruge dospio je još jedan tragičan slučaj koji dokazuje da to treba li se vozač u pojedinom slučaju smatrati vozačem ili trećom osobom nije tako lako definirati, kao što bi se to na prvi pogled moglo činiti. Ovog puta vozač kamiona, kipera, zaustavlja vozilo radi istresanja šljunka te izlazi iz kamiona kako bi  uključio kiper. Kamion se, očito nedovoljno osiguran, počinje kretati bez vozača. U pokušaju da zaustavi kamion vozač pokušava ući u kabinu, ali ga pritom zatrpava teret i on smrtno stradava.

U slučaju zapaljenja vozila na benzinskoj stanici, u kojem vozač nije bio u vozilu, zastupali smo stav da, kao treća osoba, ima pravo na naknadu štete od osiguravatelja. Kako je ovog puta na polici obveznog osiguranja bio uplaćen dodatak za osiguranje putnika i vozača za slučaj smrti i trajnog invaliditeta podnijeti su zahtjevi po obje police. Paradoksalno, osiguravatelj odbija isplatu po oba osnova.  Po tzv. dopunskoj polici jer da vozač nije u vozilu, a po polici obveznog osiguranja tvrdi da vozač nije treća osoba.

Je li vozač vozač samo dok je u vozilu i što je onda kada iz vozila izađe, ako nije treća osoba? U teorijskim razmatranjima postoje dva pristupa; jedan koji definira tko jest treća osoba i drugi koji kreće od teze tko ne može biti treća osoba, dakle negativna definicija, kojom se vodio osiguravatelj.

Odgovor na pitanje do kada vozača imamo tretirati kao vozača, a kada on to prestaje biti, i ima li nakon izlaska iz vozila on i dalje ima status vozača, odnosno gdje prestaje, a gdje počinje kauzalni neksus tražiti će se, dakako, u sudskom postupku. No, kako ćemo na pravorijek, uz uobičajeno trajanje prvostupanjskog, a zatim i redovnog žalbenog postupka, pričekati barem koju godinu, zanima nas vaš stav o tome.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Za pojedine prekršaje sada možete dobiti dvostruko više bodova.

Negativni prekršajni bodovi u sustavu su 23 godine, a da dio vozača nikada nije naučio što oni znače, za koje se prekršaje dodjeljuju i kada se brišu. Negativni prekršajni bodovi su pravna posljedica osude, što znači da ih MUP automatski unosi u svoj sustav po pravomoćnosti rješenja o prekršaju i o tome ne dobivate nikakvu posebnu obavijest. Što ne znači da ne trebate voditi računa o tome koliko ih imate jer ih  je sada prikupiti lakše nego ikada, a posljedice su ozbiljne.

Naime, posljednjim izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama maksimalan broj bodova za najteže prekršaje je povećan. Tako od 01.08. za najteže prekršaje možete zaraditi i šest bodova, a bodovi su uvedeni i za prekršaje za koje to do sada nije bio slučaj.

Koliko je propisano trajanje zaštitne mjere i broj negativnih prekršajnih bodova pogledajte u tablici:

Podsjećamo da broj svojih bodova možete u svakom trenutku provjeriti na stranicama MUP-a.

Mladom vozaču koji je u dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova, baš kao i vozaču koji je u istom razdoblju prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a kojima je vozačka dozvola istekla, rješenjem će se odrediti da dvije godine ne mogu podnijeti zahtjev za produljenje vozačke dozvole.

Kategorijama vozača s jednakim brojem prikupljenih negativnih prekršajnih bodova u jednakom razdoblju, rješenjem će se ukinuti vozačka dozvola ako im je u tom razdoblju oduzeta ili prijavljena izgubljenom.

Dvije godine zabrane podnošenja zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole dobit će i osoba koja je u dvije godine prikupila devet negativnih prekršajnih bodova, a nije niti stekla pravo upravljanja motornim vozilom, odnosno još nije niti položila vozački ispit.

Dakle, pamet u glavu i oprezno, ako ne želite ponovno u auto-školu. Ako ste bili neoprezni i prikupili pokoji bod valja vam znati da se protekom roka od dvije godine bodovi se automatski brišu iz sustava.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Imate li bodova za koje niste znali?-provjerite na MUP-ovim stranicama

S danom stupanja na snagu najnovijih izmjena i dopuna Zakona o sigurnosti prometa na cestama, MUP je uveo još jednu novost. Na svojim web stranicama, temeljem serijskog broja vozačke dozvole, omogućio je provjeru stanja vozačke dozvole (važeća, nevažeća, ukinuta), broja negativnih prekršajnih bodova i izrečenih zaštitnih ili sigurnosnih mjere zabrane upravljanja motornim vozilom.

Kako su Izmjenama i dopunama Zakona detaljnije propisani uvjeti zbog kojih se vozilo ne smije dati na upravljanje drugoj osobi, pa tako vlasnik vozila ili osoba kojoj je vozilo povjereno ne smije na upravljanje dati vozilo osobi za koju, može ili mora znati da nema vozačku dozvolu, ima izrečenu mjeru zabrane upravljanja vozilom ili nema dozvolu za odgovarajuću kategoriju vozila, MUP je ovime želio uvid u isto do krajnjih granica pojednostaviti i time prevenirati vječna “nismo znali” opravdanja. Osim navedenoga, vozilo se, dakako, ne daje na upravljanje niti osobi na kojoj je vidljiv utjecaj alkohola, lijekova ili drugih opijata ili je u tolikoj mjeri umorna ili bolesna da nije u stanju na siguran način upravljati vozilom.

Status se može provjeriti putem kategorije „Status vozačke dozvole“  u glavnom izborniku MUP-ove web stranice i treba reći da stvar, ovog puta, funkcionira bez greške. Jednostavnim utipkavanjem broja vozačke dozvole od 7 ili 8 znamenki (na novim VD nalazi se na prednjoj lijevoj strani, pod brojem 5.) i kontrolnog četveroznamenkastog broja dobivate uvid u status dozvole, njeno trajanje, broj negativnih bodova i položene kategorije.

Upravo zbog njene jednostavnosti aplikacija je postala popularna pa su u status svoje vozačke zavirili mnogi koji je godinama nisu izvadili iz novčanika, što je pohvalno, jer, vidjeli ste i sami, uvijek postoji mogućnost da je istekla prije tri i više godina. No, neki su ostali zbunjeni kategorijama koje su ugledali, a navodno neki čak i uvjereni da sada smiju upravljati tramvajem – F kategorijom. Nosioce starih, rozih, papirnatih dozvola mogla bi razočarati novost da su šifre kategorija promijenjene prije petnaest godina tako da im F kategorija ne omogućuje da upravljaju tramvajem nego – traktorom.

No, baš sve današnje kategorije znaju nabrojati samo rijetki profesionalci pa, za ostale, donosimo njihov kratki pregled:

KATEGORIJA VRSTA VOZILA MIN. DOB
AM -mopedi i motokultivatori 15
A1 – motocikli sa ili bez bočne prikolice,radnog obujma motora do 125 cm3 i snage motora od najviše 11 kW i odnosom snage i mase koji ne prelazi 0,1 kW/kg.
-motorna vozila na tri kotača čija snaga nije veća od 15 kW
16
A2 – motocikli sa ili bez bočne prikolice čija snaga ne prelazi 35 kW i čiji omjer snaga/masa ne prelazi 0,2 kW/kg, a ne potječu od vozila čija je snaga dvostruko veća i više 18
A – motocikli sa ili bez bočne prikolice
-motorna vozila na tri kotača čija je snaga veća od 15kw
24/20
B -motorna vozila, osim vozila AM, A1, A2, A, F i G kategorije čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3.500 kg i koja su dizajnirana i konstruirana za prijevoz ne više od 8 putnika, ne računajući sjedalo za vozača 18
BE -kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila kategorije B i priključnog vozila, pri čemu najveća dopuštena masa priključnog vozila nije veća od 3500 kg 18
C1 -motorna vozila osim onih iz kategorije D1, D ili F, čija je najveća dopuštena masa veća od 3500 kg, ali nije veća od 7500 kg i koja su projektirana i izrađena za prijevoz najviše osam putnika uz vozača 18
C1E -kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila kategorije C1 i njegova priključnog vozila koje ima najveću dopuštenu masu veću od 750 kg, pod uvjetom da najveća dopuštena masa kombinacije vozila nije veća od 12000 kg -kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila kategorije B i njegova priključnog vozila koje ima najveću dopuštenu masu veću od 3500 kg, pod uvjetom da najveća dopuštena masa kombinacije vozila nije veća od 12000 kg. 18
C – motorna vozila, osim onih iz kategorije D1, D ili F, čija je najveća dopuštena masa veća od 7500 kg. 21/18
CE – kombinacija vozila koja se sastoji od vučnoga vozila kategorije C kategorije i priključnog vozila čija najveća dopuštena masa iznosi više od 750 kg 21/18
D1 – motorna vozila projektirana i izrađena za prijevoz najviše 16 putnika uz vozača i čija maksimalna duljina nije veća od 8 m; motorna vozila ove kategorije mogu se kombinirati s priključnim vozilom čija najveća dopuštena masa nije veća od 750 kg 21
D1E -kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila D1 i njegova priključnog vozila koje ima najveću dopuštenu masu veću od 750 kg 21
D -spadaju-motorna vozila projektirana i izrađena za prijevoz više od osam putnika uz vozača 24/23/21
DE -kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila kategorije D i njegova priključnog vozila koje ima najveću dopuštenu masu veću od 750 kg 24/23/21
F -spadaju traktori sa ili bez prikolice 16
G -radni strojevi 16
H – tramvaji 21
Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail