Posts

Sud je presudio da dijete od 16 mjeseci ne može stvoriti emotivnu povezanost sa djedom niti trpjeti emocionalne posljedice njegove smrti posebno iz razloga što se radilo o kućanstvu sa velikim brojem članova.

Željeli bi komentirati presudu Općinskog suda u Rijeci, Pn-137/2018 napisano po sutkinji Renati Rački koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Gž-177/2020 koju je donijela sutkinja Dražeka Ilak, te Revd-1545/2021 koju donosi sutkinja Mirjana Magud, a temeljem izvjestiteljice mr.sc. Dražene Jakovine.

Ukratko, radi se o presudi kojom je odbijen tužbeni zahtjev s naslova duševnih boli zbog smrti bliske osobe, a povodom prometne nesreće u kojoj je smrtno stradao prednik tužiteljice (djed). Krug osoba koje su definirane kao one koje imaju pravo na naknadu šteta s naslova duševnih boli zbog smrti bliske osobe taksativno nabraja iste i to navodeći da isto pravo može ostvariti djeca poginulog i roditelji poginulog, a braća i sestre kao i unuci pod pretpostavkom da se može dokazati tzv. trajna zajednica života. U svim postupcima za naknadu štete s kojim smo se susretali, ta zajednica život , a pogotovo u mirnom postupku dokazuje podatkom policije jesu li navedeni živjeli na istoj adresi, dakle po nama bilo bi u konkretnom slučaju sve u redu osim činjenice da se ovdje radilo o romskoj obitelji, pa nakon toga svi sudovi u vertikali, dakle Općinski uz obrazloženje:

„Činjenica je da bi iz iskaza z.z.. tužiteljice kao i svjedoka M. V. (tete tužiteljice) proizlazilo da je ista prepoznavala pok. C. H. i da mu je znala sjediti u krilu, što znači da su isti ostvarivali kontakt, međutim to istovremeno ne znači da je ona zbog njegove smrti doživjela odnosno pretrpjela duševnu bol. Ovo iz razloga što po ocjeni ovog suda s obzirom na dob tužiteljice, ista je možda mogla primijetiti da pok. C. H. više ne boravi u istom kućanstvu međutim kod nje, s obzirom na njenu dob, nije moglo doći do duševne boli. Ovo posebno iz razloga što se radilo o kućanstvu sa velikim brojem članova odnosno tužiteljica ima još sedmero braće i sestara, roditelje kao i tetu a isto tako, iako je pok. C.H. nesporno boravio na toj adresi, u iskazima se istovremeno navodi da je isti zajedno sa ocem tužiteljice dosta radio i doprinosio u troškove kućanstva, što znači da isti sa tužiteljicom, ukoliko je veći dio dana proveo radeći razne poslove, nije mogao provesti puno vremena i to do mjere da bi ona njegovom smrću osjetila duševne boli odnosno pretrpjela povredu prava osobnosti. Nadalje, u situacijama kada pok. C. H. nije radio već je boravio u kući, tada se isti družio i sa preostalih sedam unuka (o čemu iskazuje svjedok M. V.) a ne samo sa tužiteljicom koja je bila najmlađa i koja je zbog svoje životne dobi zasigurno bila više vezana za majku nego za djeda.  U razdoblju od 16 mjeseci života tužiteljice, kod iste se po ocjeni ovog suda, a s obzirom na broj članova kućanstva, nije mogla stvoriti čvrsta emocionalna povezanost sa djedom i to u mjeri da bi ista bila upućena na njega te imala potrebu stalno ga viđati pa tako u konačnici niti trpjeti teže emocionalne posljedice nakon njegove smrti. Na tu okolnost saslušani tijekom postupka niti ne upućuju već bi iz njihovih iskaza jedino proizlazilo postojanje kontakata tužiteljice i djeda te njeno prepoznavanje istog, međutim kao što je već navedeno, samo prepoznavanje ne znači istovremeno i da je tužiteljica razumjela i osjetila smrt i gubitak djeda kao povredu njenog prava osobnosti.“

Pa potom Županijski :

„- da je C. H. 18. kolovoza 2017. smrtno stradao kao putnik u osobnom vozilu koje je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika od rizika odgovornosti za štetu trećim osobama

– da je pokojni C.H. bio djed maloljetne tužiteljice koja je u trenutku smrti djeda imala 16 mjeseci

– da je maloljetna tužiteljica živjela u zajedničkom kućanstvu u kojem su osim nje i njezinih roditelja, živjeli i njezinih sedmoro braće i sestara, njezina tetka i sada pokojni djed C. H.

Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 1101. stavka 2. ZOO-a jer je smatrao da se u konkretnom slučaju nije radilo o trajnijoj zajednici života u smislu citirane zakonske odredbe. Svoj zaključak prvostupanjski sud temeljio je na dobi tužiteljice i načinu života pokojnog C.H.“

A VSRH:

„6. naime, postavljenim pitanjem tužiteljica problematizira razloge koje u obrazloženju svoje odluke navodi sud drugog stupnja, odnosno preispituje činjenična utvrđenja utvrđena u odnosu na zaključke sudova o (ne)postojanju trajne zajednice života između djeda i unuke te postavljenim pitanjem zapravo sugerira revizijskom sudu ocijeniti je li u predmetnoj parnici, prema okolnostima konkretnog slučaja pravilno odlučeno o predmetu spora. Odgovor na takva pitanja ovisi o okolnostima slučaja.“

U dosadašnjoj praksi, odnosno aktivnosti Udruge stradalih u prometnim nezgodama – Bonus, nismo još naišli na ovakva bezobzirna obrazloženja o nemogućnosti da zbog puno članova u obitelji, unuka od 16 mjeseci praktički ni ne primjećuje da netko u obitelji nedostaje, „pogotovo što se radilo o kućanstvu sa velikim brojem članova“ što će reći, jedan više-manje, svejedno je.

Reviziju koju smo podnijeli, a koja je odbačena jer navodno problematiziramo već ranije utvrđene činjenice, a o čemu VSRH ne odlučuje, jednostavno nije točna, već je kao važno pitanje istaknuto jedinstvena primjena zakona jer ova presuda, odnosno presude su bitno različite od svega drugoga s čim smo se do sada susretali. Citirat ćemo i jednog suca OGS-a bez imena iz razloga što je konverzacija vođena van raspravno, a koji je imao identični stav o našem, a da se radi o rasističkoj presudi. Posebno bi citirali, davno usvojenu latinsku sentencu Nasciturus pro iam nato habetur quotiens de commodis eius agitur. Dakle, pravo još nerođenog djeteta, a koje se rodi postoji njegovim rođenjem.

Niti jedan od dokaza proveden u prvostupanjsko postupku, nije pružao po našem mišljenju osnov za ovakvu odluku, a niti smo se sreli sa sličnim obrazloženjima u bilo kojoj drugoj presudi radi naknade štete, no nema druge nego poštivati odluke sudova, ali valjda smijemo komentirati.

Mihael Hribar

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Vozilo koje je bilo razbijano u prometnoj nesreći ima manju cijenu na tržištu i osiguravatelj je dužan to nadoknaditi

U sudskom postupku provedeno je prometno-tehničko vještačenje na okolnost umanjenja vrijednosti vozila. Stalni sudski vještak za cestovni promet utvrdio je da tržišna vrijednost vozila umanjena za 30% od cijene popravka, dakle 11,500 kuna. „Nakon kvalitetnog popravka vozilo gubi tehničke značajke. Prilikom prodaje slično popravljena vozila na tržištu imaju manju cijenu od cijene vozila koja nisu bila slično popravljana.“ – potvrdio je vještak.

Krajem travnja 2017., na parkiranu Opel Corsu oštećene stranke, učiteljice tehničkog, naletjelo je drugo vozilo, uz popriličan tresak i popriličnu štetu, pogotovo uzmemo li u obzir to da je vozilo gotovo novo, izašlo je iz autosalona prije samo šest mjeseci. No, što je tu je. Policija je napravila očevid, a šteta je smjesta prijavljena osiguravatelju. U roku od tjedan dana procjenitelj štete je obavio svoj posao. Ali, osiguravatelj ima zakonski rok od 60 dana da da obrazloženi odgovor, odnosno ponudu, što obilato koristi. Natezanje prekida stranka, dajući popraviti automobil u ovlaštenom servisu. No i popravak je potrajao jer šteta na karoseriji je opsežna. Napokon, početkom lipnja, automobil je prošao tehnički pregled i spreman je vratiti se na cestu. Osiguravajuće društvo platilo je popravak po računu, 38 tisuća kuna, i smatra da je time namirilo sve svoje obveze. No, stranka se ne slaže s njim.

„Prije ove nesreće imala sam nov auto, sada imam vozilo koje je bilo razbijano. I ne, nije isto kao prije, kruće je i bučnije.“- ustvrdila je naša učiteljica. Trajanje same procedure pred osiguranjem joj je stvorilo dodatne komplikacije. Kako, da bi prikupila pun fond nastavnih sati, radi u čak četiri škole, od kojih je svaka udaljena četrdesetak kilometara od njenog mjesta stanovanja, obavljanje radnih obveza bez automobila joj je gotovo nemoguće. Prva dva tjedna posuđivala je majčino vozilo, starog benzinca s velikom potrošnjom, koji je stvarao i dodatne troškove goriva, u usporedbi s njenom Corsom koja je imala plinsku instalaciju. Nakon toga uzela je, na savjet odvjetnika, rent-a-car vozilo, najjeftinije ponuđeno, malog dizelaša, što je i dalje bilo skuplje od plina, a koje je koristila 23 dana. Razliku u cijeni goriva uredno je pravdala računima. No, osiguravatelj neće ni da čuje da bi namirio te troškove. I eto nama tužbe.

U sudskom postupku provedeno je prometno-tehničko vještačenje na okolnost umanjenja vrijednosti vozila. Stalni sudski vještak za cestovni promet utvrdio je da tržišna vrijednost vozila umanjena za 30% od cijene popravka, dakle 11,500 kuna. „Nakon kvalitetnog popravka vozilo gubi tehničke značajke. Prilikom prodaje slično popravljena vozila na tržištu imaju manju cijenu od cijene vozila koja nisu bila slično popravljana.“ – potvrdio je vještak.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, smatrajući da je izrađen savjesno, nepristrano i prema pravilima struke i prema njemu dosudio naknadu. Stranki je također dosuđen trošak najma rent-a-car vozila, jer joj je bilo neophodno, kao i razlika u cijeni goriva, po računima. Dodatno, suđen joj je i trošak tehničkog pregleda, na koji inače ne bi morala. Sudski postupak trajao je dvije godine što je, u našim uvjetima, optimalno. Presuda je nakon šest mjeseci potvrđena na županijskom sudu. Dosuđeni iznos plaćen je stranki isti dan.

Ipak, prije nego što nahrupite s tužbenim zahtjevima, imajte na umu tri odlučujuće okolnosti u ovom predmetu:

  1. Vozilo tužiteljice bilo je gotovo novo. Vozilo je pretrpjelo značajna oštećenja karoserije i nije se ni najkvalitetnijim popravkom moglo vratiti u prvobitno stanje.
  2. Tužiteljici je najam vozila bio neophodan, radi izvršavanja radnih obveza, što nije mogla uraditi koristeći javni gradski prijevoz.
  3. Svaka je tvrdnja bila potkrijepljena vjerodostojnom dokumentacijom: ugovorom o najmu, ovjerenim potvrdama škola i fiskaliziranim računima.

Unatoč tome, sudski je postupak trajao dvije i pol godine.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Poštovani ministre izv.prof.dr.sc.prim Vili Beroš

Poštovani ministre izv.prof.dr.sc.prim Vili Beroš,

Predmet naknade štete broj predmeta Pn-2753/2016 kod sutkinje Gorane Žurić Juretić preuzeli ste na vještačenje 13. svibnja 2019. godine i u prilično promptnom roku dostavili nalaz u spis pri čemu se usuđujem primijetiti da je nalaz pisan vrlo tendenciozno i očito na štetu oštećenoga.

Nadležni odvjetnički ured uložio je prigovor protiv istog nalaza pa je nakon što ste prozvani kroz sredstva javnog priopćavanja, ipak došla Vaša pisana dopuna, eto za dvije godine. Upitno je da li bi i ta dopuna došla a da nije izvršen pritisak medija. Vaš drugi nalaz kojeg dajete u formi dopune je neki kompromis između onoga što se napisali u prvom nalazu, a da se potpuno ne diskreditirate, pa ste postotke u drugom nalazu podigli za tragikomičnih 2%, govorim o invaliditetu, a tuđu pomoć i njegu sa 2h iz prvog nalaza, dižete na 4 sata.

Da bi se usudio kao laik, koji se doduše naknadom štete bavi 30 i više godina, komentirati na ovaj način vaše nalaze prethodno sam se konzultirao sa vještacima i cenzorima, koji jasnom činjenicom da ste vi ministar zdravstva ne žele pismeno očitovat na očito tendenciozni nalaz, ali su mi vrlo spremno potvrdili što sam i sam znao.

Nepokretna osoba, a što je u konkretnom slučaju tužitelj sa već jednom preležanim dekubitusom, kojem je potrebna kateterizacija uz napomenu da je i inkontinentan te da ne može sam izrezati hranu je netko kome je potrebna ad.1 stručna pomoć i njega, a ad.2 stanje „pripravnosti“ praktično 24 sata. Vaš nalaz, odnosno dopuna u kojoj nakon 2 sata tuđe pomoći i njege, dajete benevolentno 4 sata je nešto što ne pripada struci, a kamoli tituli izv.prof.dr.sc.prim.

Nalaz je usmjeren oštetiti 100% invalida u financijskom smislu, gdje mu ovakvim nalazom uskraćujete i ono minimalno što mu od života u kontekstu kvalitete preostaje. Smatram da ste nedostojni obnašati funkciju vještaka, a očekujući Vašu reakciju stojim Vam na raspoložbi.

Mihael Hribar, predsjednik Udruge stradalih u prometnim nezgodama – Bonus

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Poštovani gospodine ministre Beroš: Učinilo mi se da ste me prozvali u odgovoru novinarki Slavici Lukić

Učinilo mi se da ste me možda prozvali u odgovoru novinarki Slavici Lukić: “Neobično je da se stranke žale vama, a ne sucu koji ima instrumente da me kao svjedoka-vještaka dovede na sud, pa da me i privede.” Osobno nisam doživio da u bilo kojem predmetu sud privodi vještaka, što po zakonu može, a pogotovo da bi priveo vještaka koji je momentalno ministar.

Obzirom da vam se i dalje čini da sa pozicije ministra možete braniti nebranjivo, prisjetite se predmeta Krčelić Goran. To vam je onaj gospodin kojeg ste naručili na pregled u Vinogradsku bolnicu pa je čovjek uzeo slobodan dan, jer radi u Sisku. Vaša ga je tajnica posjela da pričeka. Niste pojavili dva sata pa se gospodin, bez da je riješio svoj problem, vratio u Sisak. Martin iz Siska, Martin u Sisak!  Nalaz ste kasnije napisali bez pregleda. Ako vas interesira, nu zapisnika, a eto i broja predmeta. Vjerujte ima toga još, ali ljudi takve fakte preskaču. Kako nisu nikome interesantni uskratio bih se daljnjih nabrajanja.

Samo jedna asocijacija na vaš osnovni i časni poziv neurokirurga. Zamislite da, kad uđete u operacijsku salu, nema instrumentarke, ili je recimo asistent baš imao nekog važnog posla. Ili da spomenemo anestetičara? Sudska rasprava nema takav dramatični rasplet, ali ti ljudi često imaju problem sa svojom egzistencijom jer su, eto, nepokretni i ovisni o tuđoj pomoći, a sud ne može zaključiti raspravu prije nego što se vi očitujete. Možda je teško razumjeti da je pojedinim ljudima i onih 5 000 do 8 000 tisuća kuna za trzajnu ozljedu vrata velik novac. Vjerujte da ne oni putovali iz Siska da im to nije važno. No, čaša vode u pustinji?

A zašto mediji a ne suci ? Prof.dr.sc. Beroš, i vi i ja znamo da vas niti jedan sudac neće kazniti, a može, jednako kao što vas neće niti privesti, a može. Zato mi se čini da je korektnije ispričati se nego braniti nebranjivo.

A ako vama dođem, slučajno, u operacijsku salu, volio bih da su svi na broju.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Pitanje je za koliko prostora Grad Zagreb naplaćuje najamninu, a da za to nema nikakvu pravnu osnovu

Pitanje je za koliko prostora Grad Zagreb naplaćuje najamninu, a da za to nema nikakvu pravnu osnovu? Koliko prostora je Grad Zagreb dodijelio raznim subjektima ili fizičkim osobama, a da za te i takve odluke nema pravnog temelja? I koliko je tih knjigovodstvenih kartica bilo osnov za ovrhe koje su, što iz neznanja, što iz nemara, što iz šlampavosti, postale ovršne i naplaćene?

Danas sam vodio vrlo interesantan telefonski razgovor povodom primljenog dopisa klasa 363 -01/21-01/729. Dopis je potpisala s lijeve strane Ivanka Halić, opisana kao osoba za kontakt, a desne Vera Ramljak dipl. pol, kao direktorica sektora naplate naknada, uz pečat Stambeno-komunalnog gospodarstva d.o.o. Uz taj dopis priklamana je knjigovodstvena kartica s naslovom knjigovodstveno stanje obveznika.

Moja znatiželja je bila usmjerena u stvari na rasvjetljivanje pitanja temeljem kojeg pravnog osnova sam ja uopće dobio taj dopis. Osobe za kontakt, jasno, nije bilo no zamolio sam objašnjenje od kolegice, vjerojatno iz iste sobe i istog opsega poslovanja. Rečeno mi je, skraćeno:  „Mi samo vodimo računovodstvo za Grad Zagreb, odnosno Holding, i postupamo po njihovom nalogu, a ako vas zanima podloga uputite dopis.“ Kome? „Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za upravljanje imovinom grada, Sektor za upravljane imovinom grada, Odjel za poslovni prostor i poslove zakupa, Trg Stjepana Radića 1. Oni su nam dali nalog da pokrenemo ovrhu temeljem knjigovodstvene kartice, a zbog korištenja poslovnog prostora bez valjanog pravnog osnova, br. objekta 06698484.“

Na sljedeće pitanje, kako to da su mi taj dokument poslali na kućnu adresu, koja je inače na mojoj osobnoj karti, a različita je od adrese za koju imaju knjigovodstvenu karticu, iz čega proizlazi da ja osobno ne koristim taj prostor nisam dobio odgovor već objašnjenje da je takav nalog. Da pojasnim, radi se o tome da sam ja vlasnik i direktor pravnog subjekta koji posluje na toj adresi. Zato sam tražio objašnjenje zašto ne šalju taj dopis na adresu sjedišta poduzeća, a ne na moju privatnu, na što nisam dobio odgovor.

U tome je kvaka, ako ja, kao fizička osoba, ne preuzmem rješenje o ovrsi, oni će to rješenje izvjesiti na oglasnoj ploči, ili na neki drugi način učiniti javnim, pa ako ja u predviđenom zakonskom roku ne uložim žalbu, rješenje postaje pravomoćno, potom i ovršno i Fina će tada izvršiti prijenos sredstava.

U čemu je problem? U tome što je Grad Zagreb vezano za isti poslovni prostor već vodio sudski postupak. Prvostupanjskom presudom je suđeno da Grad Zagreb nije vlasnik tog prostora pa utoliko nema tzv. aktivnu legitimaciju, jer to ne proizlazi iz zemljišnih knjiga.

Svoj primjer sam naveo jer o njemu znam dovoljno, a i imam nešto dokumentacije, no problem nije osobne naravi. Pitanje je za koliko prostora Grad Zagreb naplaćuje najamninu, a da za to nema nikakvu pravnu osnovu? Koliko prostora je Grad Zagreb dodijelio raznim subjektima ili fizičkim osobama, a da za te i takve odluke nema pravnog temelja? I koliko je tih knjigovodstvenih kartica bilo osnov za ovrhe koje su, što iz neznanja, što iz nemara, što iz šlampavosti, postale ovršne i naplaćene?

Svojedobno sam razgovarao s tadašnjim direktorom katastra koji mi je pojasnio da bi nam, da bismo mi uredili zemljišne knjige i uskladili ih s katastrom i stvarnim stanjem, trebalo cca 20 godina i nešto kadrovskih preduvjeta. Republika Hrvatska je dobila od EU ozbiljna sredstva te namjene, no ne vidim da se nešto učinilo.

Ovdje sam spomenuo Grad Zagreb, ali što mislite da se događa u drugim gradovima? Što s poljoprivrednim zemljištem ili, ne daj bože, pomorskim dobrom? Ili sada napuštenom zemljom izbjeglih stanovnika, tko će voditi ostavinske postupke? Što je sa zemljištima iseljene Hrvatske, one koja se iselila prije stotinjak godina?

Država je jedan ozbiljan sustav kojim treba znati rukovoditi. S tim da ga je prethodno netko trebao i postaviti. Za vrijeme Austro-Ugarske reda je bilo, iako nije bilo kompjutora, ali sam siguran da je pristav drugog platnog razreda dolazio s gablecom u torbi i znao što mu je posao. Jer mu je netko propisao poslove i radne zadatke.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Gostovali smo: Konvoj HR 2

U utorak, 16. veljače, predsjednik Udruge stradalih u prometnim nezgodama Bonus Mihael Hribar gostovao je u emisiji Konvoj Hrvatskog radija.

S urednicom i voditeljicom Dubravkom Družinec-Ricijaš razgovarao je o radu Udruge, ali i o nekim osnovnim pitanjima u vezi procedure koja slijedi nakon prometne nesreće.

G. Hribar gostovati će i u idućoj emisiji, 22.veljače u 10:00, kada će biti riječ o sudskom sporu i ulozi sudskih vještaka u njemu. Zašto je nalaz vještaka presudan i odakle tolika razlika u nalazu dva vještaka u istom predmetu? Slušajte nas!

Emisija od 16.02. dostupna je za slušanje na stranicama HRT-HR 2. (gostovanje od 15 min).

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Osam godina lažirali nesreće i varali osiguranje: Uhićena je organizirana grupa od 27 osoba

Svojedobno sam predlagao MUP-u povremene akcije u cilju sprječavanja prijevara te vrste i ustanovljavanja svih sudionika prevara s idejom da se razdvoji žito od kukolja i da bi oni koji su stvarno stradali bili obeštećeni po zakonu, a oni drugi obeshrabreni u pokušajima prevara.

Objavljena vijest da je uhvaćena organizirana grupa koja se osam godina bavila organizacijom naplate fiktivnih šteta na području Pule i Istre itekako me zagolicala. Ne mogu reći da je to prva takva vijest, ali da bih volio nešto takvo pročitati češće, volio bih.

Svojedobno sam predlagao MUP-u povremene akcije u cilju sprječavanja prijevara te vrste i ustanovljavanja svih sudionika prevara s idejom da se razdvoji žito od kukolja i da bi oni koji su stvarno stradali bili obeštećeni po zakonu, a oni drugi obeshrabreni u pokušajima prevara. To bi moglo biti jednostavno učinjeno na način da djelatnici MUP-a fingiraju prometnu nesreću i da onda prate kako i preko koga se obavlja daljnja regulacija štete. Koji su to liječnici koji pišu dokumentaciju, šalju na razne preglede, odobravaju bolovanja, šalju na rehabilitacije ili ne šalju jer nisi otišao kod njihovog odvjetnika s kojim su u prijateljskim odnosima? Koji su to vještaci kojima se povjerava vještačenja, koji od vještaka rade za koja osiguravajuća društva pa, unatoč sukobu interesa vještače, pred sudom? Kako se ponašaju procjenitelji?  Ima li sprege sa servisima, mehaničarima, limarima itd?Jasno, nitko me nije, što bi rekli, zarezivao!

Šteta. Tridesetak godina bavim se naknadom štete nastale prometnim udesom, a i pokojim drugim uzročnikom, opcionalno. I sam sam stradao u prometnoj nesreći, čini mi se da smijem reći da sam ozbiljno stradao. Bio sam predsjednik uprave jednog osiguravajućeg društva desetak godina, zatim odvjetnik, pa predsjednik udruge stradalih u prometu. Osim toga, otac mi je bio vještak medicinske struke. Da sumiram, kroz ruke mi je prošlo na desetke tisuća predmeta naknade štete pa sam mislio da sam posve kompetentan za davanje komentara na tu temu.

Baratamo okvirnim podatkom da je 5% iznosa isplaćenih od strane osiguravatelja isplaćeno bez osnova. Mirno bih mogao potvrditi da je stvarni postotak samo veći, manji nikako. To se kompenzira  neisplatom osnovanih zahtjeva koji, iz različitih razloga, ili nisu niti postavljani ili su odbijeni jer ih se nije ispravno postavilo, a niti dokumentiralo. Kada se navodi 5% onda se to još čini tolerantnim, no kada uđemo u apsolutne iznose, u ovoj maloj državici, dođe se do iznosa od preko sto milijuna kuna ukradenih na taj način.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Dvanaesta godina parnice za naknadu štete iz prometne nesreće: Teško je reći gdje je pošlo krivo dok vrijeme ide, a troškovi se gomilaju.

U pravosudnom sustavu u kojem je moguće da parnica potraje 12 godina, i kraj joj se ne nazire, iznos parničnog troška zna biti vrlo nepredvidiva kategorija. Zato je pametno osigurati se da ga, u slučaju potrebe, snosi netko drugi. Udruga Bonus svojim članovima nudi besplatno zastupanje odvjetnika i pravnu pomoć u svim predmetima, što uključuje i plaćanje sudske takse kao i potrebnih vještačenja.

Nakon frontalnog sudara kombija i kamiona s prikolicom, na temelju  materijalnih dokaza, ostataka otpalih dijelova, tragova kočenje itd., pokrenut je kazneni postupak protiv vozača kamiona koji je, zaključak je očevida, prešao na suprotnu stranu i prouzročio sudar, posljedica kojega su dvije poginule i dvije teško ozlijeđene osobe u kombiju. Vozač kamiona je proglašen krivim i osuđen, što je potvrđeno i županijskom presudom.

Osiguravatelj kamiona plaća dio štete u građanskoj parnici. No, tada se događa preokret. Zatraženo je ponavljanje kaznenog postupka, što je usvojeno, i u ponovljenom kaznenom postupku vozač kamiona je oslobođen. Tko je onda krivac? Vozač kombija? Problem je što nije utvrđeno tko je vozio kombi jer su, uslijed nevezivanja pojasa, svi putnici ispali iz kombija.

Provedenim vještačenjem u parničnom postupku utvrđeno je, s velikim stupnjem vjerojatnosti, da je vozilom upravljala  jedna od preživjelih osoba. Pokojni suprug naše stranke je, dakle, bio suputnik, treća osoba, i njegova obitelj ima pravo na naknadu štete. Djelomična plaćanja do sada izvršio je osiguravatelj kamiona, jer je njegov osiguranik smatran odgovornim za nesreću. Nakon ponavljanja kaznenog postupka stvari se mijenjaju, pa se u parnicu uključuje i drugi osiguravatelja kao umješač.

Dva osiguravatelja imaju dvostruko više prigovora. Prvi je da je pokojni doprinio šteti činjenicom da nije bio vezan, zbog čega je ispao iz kombija.  Vještačkim nalazom je utvrđeno da bi do smrtnog ishoda došlo neovisno o vezivanju, jer su sile i masa takvog opsega da bi smrt nastupila i da je bio vezan. Drugi prigovor je da je sjeo u automobil, a da je morao i mogao znati da je vozač u alkoholiziranom stanju. Jedina osoba kojoj alkotest nije rađen je je upravo osoba koju vještaci drže vozačem kombija iz razloga težine ozljeda. No, on je kao svjedok u postupku protiv vozača kamiona dao izjavu da je popio pet-šest piva, a na temelju kojeg iskaza prvostupanjski sud sudi 30 % suodgovornosti pokojnoga jer je pristao na vožnju sa alkoholiziranim vozačem. Slijede žalbe.

I tako se predmet vuče već dvanaest godina, a kraj se ne nazire. Što se treba dogoditi da bi sudski predmet trajao 12  godina? Teško je reći kada je, zapravo, krenulo krivo. Vjerojatno još u onom trenutku kada očevid nije obavljen onako traži struka, a da bi se izbjegle kasnije različite interpretacije. Zasigurno, onda kada je pravosuđe dopustilo ponavljanje postupka, što je vrlo rijetko   korišten institut.

Oštećena stranka, pak, ne da ne dobiva naknadu koja joj pripada u roku koji bi se mogao smatrati i približno razumnim, nego bi još trebala biti prisiljena financirati parnični trošak koji se, u više od desetljeća, nagomilao do iznosa od 70000 kuna.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail
Ilustracija

Zakonska odredba ne određuje koliko najviše iznosi širina zemljišnog pojasa koje se nalazi uz javnu cestu koje čini dio javne ceste, već samo minimalnu širinu istog od 1 metra. Što to znači za konkretne slučajeve naknade štete?

Za vrijeme kretanja vozila državnom cestom na prednje vjetrobransko staklo je pala suha grana sa stabla breze  koja se nalazila sa desne strane kolnika gledano u smjeru kretanja vozila. Uslijed pada grane, došlo je do oštećenja na vozilu. Hrvatske ceste dužne su namiriti štetu na vozilu neovisno o činjenici sto se stablo breze s kojeg je pala grana nalazi na zemljištu koje je u vlasništvu privatne osobe, rezime je presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

“a kako odredba čl. 4. st. 1. alineja 3. Zakona o cestama propisuje da javnu cestu čini pored ostalog zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, a najmanje jedan metar računajući od crte koja spaja krajnje točke poprečnog presjeka ceste, slijedom čega citirana zakonska ne određuje koliko najviše iznosi širina zemljišnog pojasa koje se nalazi uz javnu cestu koje čini dio javne ceste, već samo minimalnu širinu istog od 1 metra, to sud nalazi da se i dio zemljišta na kojem se nalazilo sporno stablo breze ima smatrati javnom cestom koju je tuženik bio održavati i na istoj osigurati nesmetan promet. Stoga, primjenom citirane zakonske odredbe, a u svezi odredbe čl. 26 i 57 istog zakona koji obuhvaća poduzimanje primjerenih mjera radi omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, sud je utvrdio da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, neovisno o činjenici sto se stablo breze s kojeg je pala grana nalazi na zemljištu koje je u vlasništvu privatne osobe …

To iz razloga što sud smatra da je za štetni događaj odgovoran tuženik koji u izvršenju svoje obveze dužan postupati s povećanom pozornošću sukladno odredbi čl. 18 st. 2 ZOO-a, te je stoga bio dužan poduzeti potrebne mjere radi sprečavanja svake radnje koja bi dovela do štetne posljedice kao što je konkretna, obzirom da javne ceste, pa tako i državne moraju biti građene, rekonstruirane i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti svi korisnici cesta kojima su namijenjene u smislu čl. 17 ZC-a. Obzirom da su ciljevi održavanja cesta omogućavanje sigurnog odvijanja prometa onda je sukladno čl. 18. st. 2. ZOO u izvršavanju obveza iz svoje profesionalne djelatnosti tuženik dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnjom dobrog stručnjaka). Kako tuženik u konkretnom slučaju nije omogućio tužitelju sigurno odvijanje prometa uklanjanjem sporne grane stabla breze koje se nalazilo na zemljišnom pojasu koje čini dio državne ceste zbog čega se dogodila ova prometna nezgoda, onda je tuženik i dužan naknaditi štetu tužitelju koja je nastala uslijed navedenog, neovisno o činjenici da šteta nije posljedica stanja kolnika javne ceste, već stanja zemljišnog pojasa koje čini javnu cestu.”-objašnjeno je u presudi. 

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Udarili ste divljač ili ste tek nepropisno parkirali? Ne brinite, imamo rješenje!

Brine Vas nepropisno parkiranje? Imamo rješenja! Nalet na divljač?! Imamo rješenja! Odvjetničke naknade? Imamo rješenje! Odlučili smo pomoći Vam oko pitanja koja najčeće postavljate na stranicama Udruge. I to to potpuno besplatno!

Započnite suradnju s nama! Kupite preko nas policu obveznog osiguranja vašeg automobila. Time postajete naš član, a mi obvezni pružiti Vam besplatno potrebne informacije i savjetovati Vam kako postupiti u pojedinim situacijama vezanima uz promet. Besplatno ćemo i naplatiti Vašu štetu iz prometne nesreće od nadležnog osiguravatelja, jasno, ako niste za štetu krivi.

Surađujemo sa sudskim vještacima, odvjetničkim uredima, liječnicima cenzorima i radimo taj posao više od dvadeset godina. Sada imate priliku da riješimo i Vaše probleme. Odluka je na Vama.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail