Posts

Obilježen Svjetski dan sjećanja na žrtve u cestovnom prometu

Jučerašnjim misama zadušnicama te polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod velikog križa na gradskom groblju u Zagrebu, Mariji Bistrici i Dubrovniku završeno je ovogodišnje obilježavanje Svjetskog dana sjećanja na žrtve u cestovnom prometu.

Svjetski dan sjećanja na žrtve u cestovnom prometu obilježava se svaku treću nedjelju u studenom, a to je ove godine 17. studenog. Ovogodišnji moto programa je „Život nema rezervne dijelove“, a referira se na ispravnost i sigurnost kao bitan faktor sigurnosti cestovnog prometa.

Obilježavanjem se nastoji stvoriti globalna kultura pravilne upotrebe ceste i bolja sigurnost u prometu za sve sudionike. Gotovo svatko od nas zna nekoga tko je bio žrtva u prometu. Kroz sjećanje na one članove obitelji, prijatelje i rođake, koji su stradali u prometu, podiže se svjesnost svih sudionika i sudionika za značaj i potrebu odgovornog ponašanja u prometu na cestama.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Što ne valja s Orijentacijskim kriterijima VSRH: Za istu ozljedu u Italiji biste dobili dvadeset puta veću odštetu od osiguranja

Odvjetničkim krugovima odnedavna cirkulira dopis odvjetnika Brune Spiza kojim objašnjava kako je za tešku ozljedu crijeva i 25% invalidnosti njegovoj stranki dosuđeno 44.000,00 kn, a za istu takvu ozljedu s istim postotkom invalidnosti talijansko osiguranje ponudilo je oštećeniku iznos od 115.000 eura, čime još jednom ukazuje na anomaliju u pogledu visine štete, odnosno visine za odštetu dosuđenih iznosa, a koji znatno odstupaju od prakse drugih članica Europske unije.

Osobno se sa iznijetom tezom slažem i smatram da se radi o nakaradnoj praksi u Hrvata, ali imam nekoliko komentara. Odvjetnik Spiz je, kao i ja, sada prisiljen baviti se posljedicama, a ne stvarnim uzrokom. Uzrok pak, Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda, još smo prije sedam godina ocijenili, proglasili i prokazali kao jedan od oblika organiziranog i sofisticiranog oblika pravosudnog kriminala. Tako da je sada deplasirano da se čudimo posljedicama, kako bi to narod lijepo rekao, “ko pura dreku”. Dakle, uvaženi odvjetniče, i odvjetnici, hajde da se naprosto složimo da je samo donošenje Orijentacijskih kriterija ključ današnjeg stanja.

Ona priča o tablicama temeljem kojih bi se dosuđivali iznosi naknade štete bila je šlag na torti, a izbjegnuta je koliko-toliko u zadnji čas ili, točnije, par dana prije tzv. seminara u Opatiji. Pisao sam tada svim relevantnim subjektima, navodeći ne tako slabe argumente, i slali dopise i  predsjedniku Vrhovnog suda g. Hrvatinu, njegovom zamjeniku g. Jakobu Miletiću, i predsjedniku HUO-a g. Paukoviću, i HANFA-i. Usputno smo obavijestili i tadašnju premijerku gđu Kosor, a kasnije i tajnicu vlade g. Milanovića gđu Matković, ove zadnje samo kako im ne bi upalio alibi da nisu znali. Ponudio sam se i Hrvatskoj odvjetničkoj komori no njihov stav je bio da ne treba istupati ni s kim tko joj ne uplaćuje članarinu. A sve je već tada bilo jasno i dalo se dokazati.

Jasno je da treba napraviti razliku između Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda, koji su doneseni u propisnoj proceduri, i “seminara” u Opatiji gdje su, o trošku osiguravatelja, mudrovali predsjednici županijskih sudova i nekoliko sudaca, ali to su dva događaja na istom tragu, tragu istog novca.

Logično je i legitimno da osiguravatelji traže način kako čim manje platiti no problematičan je, što je već opisano u filmu “Kum” koji se bavi sličnim incestom,  incest pravosuđa i biznisa. Ponavljam, g. Hrvatin, tadašnji predsjednik Vrhovnog suda, dio je tog incesta,  a njegov plod su Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda i, izbjegnuti blizanac, tablično određivanje visine štete.  

I svi su se pravili da im tu ništa ne smrdi, i pravosudni djelatnici na ležaljkama u Opatiji, i osiguravatelji koji su pazili da im štogod ne uzmanjka, i vještaci, i HUO, ma i direktori hotela. Dnevnice su svima slatke. Rezultate sada imamo, baš i upravo takve kakvima ih je opisao odvjetnik Bruno Spiz.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Status vozača električnih romobila našim je zakonom u potpunosti nereguliran i, ako se MUP pita, tako će i ostati

Električni romobili smiju se kretati isključivo po nogostupu, a dužnosti i obaveze vozača su izjednačene s onima pješaka što znači, otprilike, da smiju biti i trogodišnjaci, u vožnji imati slušalice na ušima, tipkati po mobitelu, biti temeljito pijani i drogirani dok na brzim, nečujnim i nestabilnim vozilima voze slalom između pješaka, ugrožavajući pritom i sebe i njih.

Sve više električnih romobila, bicikala, mini monocikala, segwaya i raznih drugih malih vozila, u našem jeziku još bezimenih, jurca pločnicima i kolnicima. Električni romobil je, primjerice, praktično vozilo, ekološki prihvatljivom, kojim se u velikim gradovima može brzo kretati izbjegavajući prometne gužve s kojima se suočavaju oni koji koriste automobile ili javni prijevoz i nije ni čudno što ga sve češće viđamo u većim gradovima.

No, za naš Zakon o sigurnosti prometa na cestama ta je nova kategorija vozila potpuna nepoznanica. Unatoč nedavnim izmjenama spomenutog zakona novi propisi ne reguliraju posebno status novih, malih vozila, mahom na električni pogon, koja mogu razviti brzinu i veću od 30 km/h i predstavljaju ozbiljnu opasnost, kako za vozače, tako i za pješake. U njemu se izrijekom spominju isključivo električni bicikli, a policajci su, u nedostatku bolje regulative, električne romobile pokušali tretirati kao mopede što je zaustavio Ustavni sud. Što to znači u praksi? Električni romobili, tumači policija, smiju se kretati isključivo po nogostupu, a dužnosti i obaveze vozača su izjednačene s onima pješaka. Što znači i da ste ih dužni propuštati na zebri, za razliku od biciklista. Pritom, naglašavaju, ne smiju niti na biciklističku stazu, jer tu nije riječ o električnim biciklima. Romobili, naime, nemaju pedale.

Tako sada ova vozila brza, nečujna i nestabilna vozila voze slalom između pješaka i ne zna se tko je takvom situacijom nezadovoljniji. Romobilisti su, zbog naglih promjena smjera i neravnina na nogostupima, u realnoj opasnosti od padova, a pješaci upravo prestrašeni opasnošću koja se pojavljuje brzo i iznenada, a da uopće nisu čuli da im nešto prilazi. Sudar, ili obično okrzuće, pri brzini od 20-30 km/h nije nešto što će proći bez posljedica.

Pritom romobilisti, kako su za zakon pješaci, smiju biti i trogodišnjaci, u vožnji imati slušalice na ušima, tipkati po mobitelu, biti temeljito pijani i drogirani.

Naprednije zemlje taj su problem već na neki način pokušale riješiti, Njemačka je u svibnju uvrstila u zakon odredbe koje reguliraju promet električnih romobila. Električni romobili moći će na biciklističke staze te na kolnike, maksimalna brzina bit će ograničena na 20 km/h, a njima će moći upravljati vozači stariji od 14 godina. Ministar prometa je morao povući ideju da romobili, uz ograničenje brzine, mogu na pješačke pločnike, a ni usvojeni prijedlog nije prošao bez kontroverzi – bunili su se biciklisti i vozači automobila, koji tvrde da će to bitno narušiti prometnu sigurnost.

U Francuskoj postoji ograničenje brzine od 20 km/h za električne romobile i zabranjeno ih je voziti u parkovima te parkiranje na pješačkim stazama. I u Španjolskoj su pravila slična. Danski policajci su uhitili više desetaka osoba u Kopenhagenu zbog vožnje električnog romobila pod utjecajem alkohola ili narkotika, a za što je predviđena globa od 2000 danskih kruna (gotovo 2000 kuna).

I dok se druge zemlje bore s pronalaskom najboljeg rješenja naš MUP problem jednostavno ignorira, nadajući se, valjda, da će se riješiti sam od sebe.  Tako da u ovom trenutku MUP ‘ne razmatra uvrštenje električnih romobila, električnih monocikala ili segwaya kao zasebne kategorije vozila u Zakon o sigurnosti prometa na cestama‘.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Pješakinja je preminula godinu i po nakon što ju je udario automobil, osiguravatelj niječe uzročnu vezu. Odluka je na vještaku.

Prilikom naleta automobila pješakinja je zadobila po život opasne ozljede, višestruke prijelome te ozljede mozga zbog kojih je psihoorganski promijenjena. Nesposobna za brigu o sebi, nakon godinu i po psihičkog i fizičkog propadanja, iz udomiteljstva je u stanju sepse dovezena u bolnicu u kojoj i umire od posljedica upale pluća. Osiguranje osporava uzročnu vezu s prometnom nesrećom pa je sin pokojnice prisiljen podnijeti tužbu.

Prometna nesreća često rezultira posljedicama koje će se pokazati tek nakon nekog vremena, a što je period između nesreće i posljedice dulji u pravilu postaje teže dokazati uzročno-posljedičnu vezu.

Najčešći je ovakav primjer trzajna ozljeda vratne kralježnice koju sudionici nesreće često zanemare očekujući da će bol nestati nakon dan-dva, ali bez posjete liječniku odmah nakon nesreće, ili eventualno sljedećeg dana, postaje teško dokazati da se to na što se žalimo nije desilo neovisno o nesreći, uslijed nekog drugog uzroka.

Važno je znati da je tzv. kauzalni neksus, iliti, po domaću, uzročna veza, jedan od elemenata koji nužno moraju biti dokazani u postupku naknade štete. Dakle, čak i ako je posljedica smrtna, a smrt je nastupila nakon više od mjesec dana od prometne nesreće, ishod suđenja ovisi isključivo o nalazu vještaka, odnosno o tome hoće li on prepoznati uzročnu vezu između nesreće i smrtnog ishoda, jer će osiguravatelj, jasno, staviti prigovor nedostatka iste. 

Iako je, u primjeru koji navodimo, bilo i drugih faktora koji su mogli utjecati na pogoršanje stanja pokojnice, kao što je prijašnje loše psihičko stanje te neadekvatna skrb u udomiteljstvu, vještak ispravno prepoznaje da je nepovoljan tijek liječenja ozljeda iz nesreće, obilježen izostankom značajnijeg oporavka i razvojem komplikacija, neminovno vodio k fatalnom ishodu, a koji se i dogodio nakon upale pluća  sedamnaest mjeseci kasnije. Dovevši na ovaj način smrtni ishod u uzročno-posljedičnu vezu s ozljedama zadobivenima u prometnoj nesreći, vještak je, praktički, presudio u ovom sporu.

Obrazloženje vještaka pročitajte u prilogu:

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Je li vozač vozač samo dok je u vozilu i što je onda kada iz vozila izađe, ako nije treća osoba?

U ruke Udruge dospio je još jedan tragičan slučaj koji dokazuje da to treba li se vozač u pojedinom slučaju smatrati vozačem ili trećom osobom nije tako lako definirati, kao što bi se to na prvi pogled moglo činiti. Ovog puta vozač kamiona, kipera, zaustavlja vozilo radi istresanja šljunka te izlazi iz kamiona kako bi  uključio kiper. Kamion se, očito nedovoljno osiguran, počinje kretati bez vozača. U pokušaju da zaustavi kamion vozač pokušava ući u kabinu, ali ga pritom zatrpava teret i on smrtno stradava.

U slučaju zapaljenja vozila na benzinskoj stanici, u kojem vozač nije bio u vozilu, zastupali smo stav da, kao treća osoba, ima pravo na naknadu štete od osiguravatelja. Kako je ovog puta na polici obveznog osiguranja bio uplaćen dodatak za osiguranje putnika i vozača za slučaj smrti i trajnog invaliditeta podnijeti su zahtjevi po obje police. Paradoksalno, osiguravatelj odbija isplatu po oba osnova.  Po tzv. dopunskoj polici jer da vozač nije u vozilu, a po polici obveznog osiguranja tvrdi da vozač nije treća osoba.

Je li vozač vozač samo dok je u vozilu i što je onda kada iz vozila izađe, ako nije treća osoba? U teorijskim razmatranjima postoje dva pristupa; jedan koji definira tko jest treća osoba i drugi koji kreće od teze tko ne može biti treća osoba, dakle negativna definicija, kojom se vodio osiguravatelj.

Odgovor na pitanje do kada vozača imamo tretirati kao vozača, a kada on to prestaje biti, i ima li nakon izlaska iz vozila on i dalje ima status vozača, odnosno gdje prestaje, a gdje počinje kauzalni neksus tražiti će se, dakako, u sudskom postupku. No, kako ćemo na pravorijek, uz uobičajeno trajanje prvostupanjskog, a zatim i redovnog žalbenog postupka, pričekati barem koju godinu, zanima nas vaš stav o tome.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Za pojedine prekršaje sada možete dobiti dvostruko više bodova.

Negativni prekršajni bodovi u sustavu su 23 godine, a da dio vozača nikada nije naučio što oni znače, za koje se prekršaje dodjeljuju i kada se brišu. Negativni prekršajni bodovi su pravna posljedica osude, što znači da ih MUP automatski unosi u svoj sustav po pravomoćnosti rješenja o prekršaju i o tome ne dobivate nikakvu posebnu obavijest. Što ne znači da ne trebate voditi računa o tome koliko ih imate jer ih  je sada prikupiti lakše nego ikada, a posljedice su ozbiljne.

Naime, posljednjim izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama maksimalan broj bodova za najteže prekršaje je povećan. Tako od 01.08. za najteže prekršaje možete zaraditi i šest bodova, a bodovi su uvedeni i za prekršaje za koje to do sada nije bio slučaj.

Koliko je propisano trajanje zaštitne mjere i broj negativnih prekršajnih bodova pogledajte u tablici:

Podsjećamo da broj svojih bodova možete u svakom trenutku provjeriti na stranicama MUP-a.

Mladom vozaču koji je u dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova, baš kao i vozaču koji je u istom razdoblju prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a kojima je vozačka dozvola istekla, rješenjem će se odrediti da dvije godine ne mogu podnijeti zahtjev za produljenje vozačke dozvole.

Kategorijama vozača s jednakim brojem prikupljenih negativnih prekršajnih bodova u jednakom razdoblju, rješenjem će se ukinuti vozačka dozvola ako im je u tom razdoblju oduzeta ili prijavljena izgubljenom.

Dvije godine zabrane podnošenja zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole dobit će i osoba koja je u dvije godine prikupila devet negativnih prekršajnih bodova, a nije niti stekla pravo upravljanja motornim vozilom, odnosno još nije niti položila vozački ispit.

Dakle, pamet u glavu i oprezno, ako ne želite ponovno u auto-školu. Ako ste bili neoprezni i prikupili pokoji bod valja vam znati da se protekom roka od dvije godine bodovi se automatski brišu iz sustava.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Imate li bodova za koje niste znali?-provjerite na MUP-ovim stranicama

S danom stupanja na snagu najnovijih izmjena i dopuna Zakona o sigurnosti prometa na cestama, MUP je uveo još jednu novost. Na svojim web stranicama, temeljem serijskog broja vozačke dozvole, omogućio je provjeru stanja vozačke dozvole (važeća, nevažeća, ukinuta), broja negativnih prekršajnih bodova i izrečenih zaštitnih ili sigurnosnih mjere zabrane upravljanja motornim vozilom.

Kako su Izmjenama i dopunama Zakona detaljnije propisani uvjeti zbog kojih se vozilo ne smije dati na upravljanje drugoj osobi, pa tako vlasnik vozila ili osoba kojoj je vozilo povjereno ne smije na upravljanje dati vozilo osobi za koju, može ili mora znati da nema vozačku dozvolu, ima izrečenu mjeru zabrane upravljanja vozilom ili nema dozvolu za odgovarajuću kategoriju vozila, MUP je ovime želio uvid u isto do krajnjih granica pojednostaviti i time prevenirati vječna “nismo znali” opravdanja. Osim navedenoga, vozilo se, dakako, ne daje na upravljanje niti osobi na kojoj je vidljiv utjecaj alkohola, lijekova ili drugih opijata ili je u tolikoj mjeri umorna ili bolesna da nije u stanju na siguran način upravljati vozilom.

Status se može provjeriti putem kategorije „Status vozačke dozvole“  u glavnom izborniku MUP-ove web stranice i treba reći da stvar, ovog puta, funkcionira bez greške. Jednostavnim utipkavanjem broja vozačke dozvole od 7 ili 8 znamenki (na novim VD nalazi se na prednjoj lijevoj strani, pod brojem 5.) i kontrolnog četveroznamenkastog broja dobivate uvid u status dozvole, njeno trajanje, broj negativnih bodova i položene kategorije.

Upravo zbog njene jednostavnosti aplikacija je postala popularna pa su u status svoje vozačke zavirili mnogi koji je godinama nisu izvadili iz novčanika, što je pohvalno, jer, vidjeli ste i sami, uvijek postoji mogućnost da je istekla prije tri i više godina. No, neki su ostali zbunjeni kategorijama koje su ugledali, a navodno neki čak i uvjereni da sada smiju upravljati tramvajem – F kategorijom. Nosioce starih, rozih, papirnatih dozvola mogla bi razočarati novost da su šifre kategorija promijenjene prije petnaest godina tako da im F kategorija ne omogućuje da upravljaju tramvajem nego – traktorom.

No, baš sve današnje kategorije znaju nabrojati samo rijetki profesionalci pa, za ostale, donosimo njihov kratki pregled:

KATEGORIJA VRSTA VOZILA MIN. DOB
AM -mopedi i motokultivatori 15
A1 – motocikli sa ili bez bočne prikolice,radnog obujma motora do 125 cm3 i snage motora od najviše 11 kW i odnosom snage i mase koji ne prelazi 0,1 kW/kg.
-motorna vozila na tri kotača čija snaga nije veća od 15 kW
16
A2 – motocikli sa ili bez bočne prikolice čija snaga ne prelazi 35 kW i čiji omjer snaga/masa ne prelazi 0,2 kW/kg, a ne potječu od vozila čija je snaga dvostruko veća i više 18
A – motocikli sa ili bez bočne prikolice
-motorna vozila na tri kotača čija je snaga veća od 15kw
24/20
B -motorna vozila, osim vozila AM, A1, A2, A, F i G kategorije čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3.500 kg i koja su dizajnirana i konstruirana za prijevoz ne više od 8 putnika, ne računajući sjedalo za vozača 18
BE -kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila kategorije B i priključnog vozila, pri čemu najveća dopuštena masa priključnog vozila nije veća od 3500 kg 18
C1 -motorna vozila osim onih iz kategorije D1, D ili F, čija je najveća dopuštena masa veća od 3500 kg, ali nije veća od 7500 kg i koja su projektirana i izrađena za prijevoz najviše osam putnika uz vozača 18
C1E -kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila kategorije C1 i njegova priključnog vozila koje ima najveću dopuštenu masu veću od 750 kg, pod uvjetom da najveća dopuštena masa kombinacije vozila nije veća od 12000 kg -kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila kategorije B i njegova priključnog vozila koje ima najveću dopuštenu masu veću od 3500 kg, pod uvjetom da najveća dopuštena masa kombinacije vozila nije veća od 12000 kg. 18
C – motorna vozila, osim onih iz kategorije D1, D ili F, čija je najveća dopuštena masa veća od 7500 kg. 21/18
CE – kombinacija vozila koja se sastoji od vučnoga vozila kategorije C kategorije i priključnog vozila čija najveća dopuštena masa iznosi više od 750 kg 21/18
D1 – motorna vozila projektirana i izrađena za prijevoz najviše 16 putnika uz vozača i čija maksimalna duljina nije veća od 8 m; motorna vozila ove kategorije mogu se kombinirati s priključnim vozilom čija najveća dopuštena masa nije veća od 750 kg 21
D1E -kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila D1 i njegova priključnog vozila koje ima najveću dopuštenu masu veću od 750 kg 21
D -spadaju-motorna vozila projektirana i izrađena za prijevoz više od osam putnika uz vozača 24/23/21
DE -kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila kategorije D i njegova priključnog vozila koje ima najveću dopuštenu masu veću od 750 kg 24/23/21
F -spadaju traktori sa ili bez prikolice 16
G -radni strojevi 16
H – tramvaji 21
Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Samozapaljenje automobila: Ima li i tko ima pravo na naknadu štete?

Kada otvorite vrata parkiranog automobila i pogodite biciklistu on ima pravo temeljem objektivne odgovornosti naplatiti štetu, neovisno o činjenici da vozilo nije u pokretu. Poznate su i štete kada vozač parkira automobil, izađe iz automobila, a automobil sam krene i počini štetu. Imamo samozapaljenja na parkiralištu… A imamo i ovakve slučajeve.

Ovog puta vas namjeravamo razonoditi jednom zanimljivom pričom sa sajma rabljenih automobila. Desetak dana nakon što je na sajmu automobila kupio rabljeni automobil, u koji je bila ugrađena plinska instalacija, štedljivi gospodin, koji će kasnije postati naša stranka, ukrcao je u automobil svoju suprugu, dvoje malodobne djece, a  sam je sjeo za upravljač, i uputio se na prvo putovanje „novim“ vozilom.

Opće je poznata stvar da automobil prije putovanja treba napuniti gorivom pa tako i naš vozač staje na  benzinskoj pumpi „Lukoil“ gdje sam u automobil toči benzin, a zaposlenik benzinske stanice, koji je jedini za to ovlašten, toči plin. Za vrijeme tih operacija supruga i djeca ostaju u automobilu. U jednom trenutku supruga viče: „Smrdi!“ i otvara vrata, kako sebi, tako i djeci. Tek trenutak kasnije buknuo je požar.

Imati zapaljeni automobil na benzinskoj stanici, okružen kubicima zapaljivog goriva, samo je po sebi zastrašujuća stvar. K tome, žena i djeca bivaju opečeni, a opekline je zadobio i suprug, dok je vadio djecu iz gorućeg automobila. Obitelj pronalazi odvjetnika i spor počinje.

Tužbeni zahtjev koji je inicijalno postavljen baziran je na tezi da imamo tzv. objektivnu odgovornost osiguravatelja koju osiguravatelj može izbjeći jedino ako dokaže da je prisutna nečija odgovornost, odnosno krivnja.

Osiguravatelj se poziva da na to da automobil u datom trenutku nije u pokretu, što je točno, pa se ne može primijeniti objektivna odgovornost jer automobil svoje svojstvo opasne stvari ima tek kada je u pokretu. Sudska praksa govori drugačije. Vozilo je neophodno natočiti gorivom da bi vozilo, prema tome to je korištenje vozila u svrhu kojoj je namijenjeno.

Drugo je sporno pitanje je li vozač koji je točio benzin u datom trenutku tzv. treća osoba pa se ima primijeniti objektivna odgovornost i platiti mu nematerijalnu štetu. Stav je tužitelja da vozač kada izađe iz automobila više nije vozač, pa bi time imao pravo na naknadu štete. Djeca i supruga su neupitno treće osobe a, neovisno o prigovoru osiguravatelja, automobil je opasno sredstvo upravo zbog svojih svojstava.

Kada otvorite vrata parkiranog automobila i pogodite biciklistu on ima pravo temeljem objektivne odgovornosti naplatiti štetu, neovisno o činjenici da vozilo nije u pokretu. Poznate su i štete kada vozač parkira automobil, izađe iz automobila, a automobil sam krene i počini štetu. Imamo i samozapaljenja na parkiralištu…

U ovom slučaju imamo i poseban dodatak, neodgovornog vozača kojem je rečeno da plinska instalacija nema atest, o čemu je prodavatelj kasnije svjedočio u sudskom postupku, a on u tom automobilu vozi svoju obitelj.

Treba li ga zbog toga osuđivati prosudite sami. Što se sudova tiče, oni su, naime, donijeli različite odluke. Neki od tužbenih zahtjeva su usvojeni, a neki odbijeni. No, sve je to pravosuđe.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Više bodova, obvezne zabrane, veće kazne, ukidanje dozvole i oduzimanje vozila-sve nam to donosi novi ZSPC.

Izmijenjeni Zakon o sigurnosti prometa na cestama stupio je na snagu u četvrtak Sve su izmjene Zakona koncentrirane oko četiri ključna elementa u koji su najčešći uzrok teških prometnih nesreća sa smrtnom posljedicom, a koje MUP naziva „četirima ubojicama u prometu“. Riječ je o brzini, alkoholu, pojasu i mobitelu.

Za osam najtežih prometnih prekršaja, a to su alkohol iznad 1,5 promila ili odbijanje alkotesta, brzina iznad stotke u naseljenom, crveno svjetlo, vožnja pod zabranom ili dok je vozačka dozvola oduzeta ili ukinuta, bez položenog ispita, kao i vožnja u suprotnom smjeru na autocesti, kazne će s dosadašnjih 5-15 tisuća porasti na 10-20 tisuća kuna.

Za iste je uvedeno i propisivanje obligatornih zaštitnih mjera, odnosno zabrana upravljanja motornim vozilom od najmanje šest mjeseci za drugi počinjeni prekršaj ili od najmanje 12 mjeseci ako je prekršaj počinjen treći ili više puta, zatim povećanje negativnih prekršajnih bodova s tri na šest te privremeno oduzimanje vozila kao sredstva počinjenja prekršaja. 
 
Policija može vozilo privremeno oduzeti recidivistu koji ponovno počini neki od 8 najtežih prometnih prekršaja, do odluke suda, koji će pak odluku donijeti u roku od 15 dana. Oni koji pak prikupe previše negativnih bodova dobiti će dvogodišnji moratorij na produživanje ili izdavanje vozačke dozvole, a najtežim će prekršiteljima dozvola biti ukinuta.

Za nekorištenje pojasa, ili pak korištenje mobitela, kazne su udvostručene pa ćete platiti  1000 umjesto dosadašnjih 500 kuna. Popust za dobre platiše i dalje vrijedi pa ćete moći kaznu u tri dana namiriti s 500 kuna, odnosno 667 kuna u tjedan dana.

Za ostale prekršaje koji su najčešći uzroci prometnih nesreća, dakle radnje vozilom, uključivanje, obilaženje, prestrojavanje i sl. kazne su također povećane, kao i kazne za ugrožavanje i nepropuštanje pješaka te nezaustavljanje na pružnom prijelazu.

Bijeg s mjesta prometne nesreće s ozlijeđenim osobama također će vas skupo koštati, 10-20 tisuća kuna, a porasla je i kazna za napuštanje mjesta događaja bez razmijenjenih podataka nakon što ste oštetili nečije vozilo. Ogrebete li, primjerice, nečiji automobil na parkingu i zaključite da vam se previše žuri, to bi vas veselje moglo koštati 3-7 tisuća kuna, obveznu zaštitne mjere i bodova.

Opseg prekršaja koji donose zaštitnu mjeru i negativne bodove općenito je povećan. Porasti bi mogla i odgovornost vlasnika vozila koji je nesavjesnom vozaču dao vozilo na upravljanje. MUP se obvezao da će na svojim web stranicama dati mogućnost vlasnicima da, temeljem serijskog broja vozačke dozvole, provjere stanje vozačke dozvole (važeća, nevažeća, ukinuta), broj negativnih prekršajnih bodova i izrečene zaštitne ili sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, a sve kako bi znali kome povjeravaju svoj automobil pa onda, shodno tome, za taj čin mogli i odgovarati. Obveza davanja vjerodostojnih podataka o osobi kojoj je vozilo dano na upravljanje također je bolje regulirana.

Na stranicama MUP-a detaljno su se pohvalili promjenama pa preporučamo da ih detaljno proučite. O tome s kojim personalom i sredstvima misle nove represivne mjere provesti u djelo, začudo, ni slova. No, treba biti pošten pa priznati da, iako su nam plavci prvi na udaru, za otužnu situaciju sigurnosti cestovnog prometa nisu jedini krivci. Zahvaljujući inertnom pravosuđu ni dosadašnje najviše kazne nije zapravo nitko plaćao, niti su učinkovito bivale zamijenjene kaznom zatvora ili dobrotvornim radom. Politika je ponovno zaključila da nije oportuno slati umirovljenika na liječničke preglede. Starost voznog parka i sigurnost prometnica tema su za sebe. Tako da ne treba biti preoštar ni prema policajcima. Potrudili su se. Makar na papiru.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Suprotna vladavini prava nije vladavina nepravde nego vladavina pojedinca

Vladavina pojedinaca, čiji se interesi štite i na način da se, ako treba, nečuvenim pravnim manevrom poništava klauzula pravomoćnosti na presudi, uvažava žalba uložena nakon isteka roka i predmet vraća na ponovno, njemu sklonije, suđenje, prava je suprotnost vladavini prava i razlog zašto neki, kao junak naše priče, do pravde ne mogu doći ni nakon dvadeset godina suđenja. Njegove nevjerojatne presude donosimo u prilogu.

Vladavina prava, o kojoj nam povremeno deklaratorno govore, iz različitih motiva, počinje mi sve više zvučati kao potpuna besmislica jer mi nije jasno, kao prvo, zašto uopće toliko mašu tim transparentom, a zatim znaju li uopće o čemu govore ili je to razgovor Engleza o vremenu. Kada se sretnemo običaj je, naime, o nečemu porazgovarati pa ćemo najradije o vremenu. Ako razgovor započne i završi vremenom najmanje su šanse da će doći do hvatanja za gušu jer je to pozicija kojoj nema različitog pristupa niti različitog stava. Spominjanje pravde i nepravde, recimo, uopće nije dobra tema za usputni razgovor.

Kada govorimo o pravnoj državi ili o vladavini prava svi su gotovo sigurni da znaju o čemu govore, da znaju čemu treba stremiti i da nije upitno da bi oni, a da su na vlasti, u par dana stvari doveli u red. Može je stvar zapravo najlakše definirati upravo iz njene opreke pa sam si, vođen tom mišlju, sam postavio pitanje što je to a contrario vladavini prava i pravnoj državi. Čini mi se da to nije vladavina neprava ili vladavina zla, odnosno nepravna država nego je to stanje u kojem vladaju pojedinci. Dakle, ne uredbe, pravilnici i zakoni  nego ja, osoba A, zamislim, kažem i provedem svoju volju, a to što je to protivno svim pisanim aktima i dogovorima nije moj problem. Moj je problem samo kako doći do pozicije i položaja koji mi daje mogućnost sve to sjebati i učiniti onako kako mi u datom trenutku odgovara. Šteta koju na taj način produciram i nered koji stvaram arhitektu nije u datom trenutku vrijedan spomena.

Kada se to događa u pravosuđu mislim da bi, obzirom da svaka takva odluka ima svoj potpis, netko za to morao snositi i odgovornost. Dužnosnici bi se, recimo, bili bi nekako dužni držati u okvirima propisanih pravila. No, nakon što sam pročitao neke njihove odluke, nije mi preostalo drugo da se uhvatim za glavu i zavapim: „Ljudi moji je li to moguće?!“ Je li moguće da sudska odluka, na kojoj je iskazana pravomoćnost, uz pripadajući pečat, prestaje biti pravomoćna nekom drugom sudskom odlukom? Čini se da jest.

Naš je junak pomorac koji je davne 1997. godine stradao u prometnoj nesreći, a nakon koje je ostao invalid i nije više bio sposoban obavljati posao strojara na brodu pa tuži osiguravajuće društvo radi naknade izgubljene zarade. Nakon „razumnih“ 7-8 godina suđenja dobiva presudu na koju se osiguravajuće društvo propustilo pravovremeno žaliti. Žalba koja je predana dan nakon isteka roka biva, kao što je to običaj, odbačena i presuda postaje pravomoćna. Na presudu se udara klauzula pravomoćnosti. No tada nastupaju moćni pojedinci zbog kojih, iako se zna točan datum kada počinje teći rok za žalbu, iako je taj rok istekao i iako je na presudi  pečatom iskazana pravomoćnost,  netko, a čiji potpis možemo pročitati, cijelu stvar poništava. Nepravovremena žalba biva prihvaćena, predmet vraćen na ponovno suđenje, a ovrha zaustavljena. Nakon još toliko godina sporenja dolazi do nove, znatno skromnije presude, na koju tuženik opet ulaže žalbu koja je prihvaćena, pa je predmet ove godine vraćen na ponovno suđenje. Obzirom da je tužitelj sada već šezdesetogodišnjak narušenog zdravlja uistinu je upitno može li i treći put dočekati pravorijek i kakav će on biti. Tuženik je, kao i njegov zakonski zastupnik, hvala na pitanju, izvrsnog zdravlja tako da mu ova borba do iscrpljenja ne predstavlja nikakav problem.

Dakle, a contrario vladavine prava, gospodo, jest vladavina pojedinca koja je u korijenu svih problema. A kada govorimo o onima koji takvo pravosuđe brane po službenoj dužnosti ne zaboravite da oni od takvog pravosuđa žive i dužni su braniti nebranjivo, jednako kao što ste vi dužni napadati neosvojivo.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail