Posts

Naknada štete za troškove zamjenskog vozila

Da biste nakon prometne nezgode ostvarili pravo na zamjensko vozilo (jasno, pod pretpostavkom da niste krivi) po našem iskustvu potrebno je dobro pripremiti dokumentaciju.

1.       Obavijestiti odgovornog osiguravatelja (pismeno) da zbog potrebe posla imate namjeru unajmiti zamjensko vozilo;

2.       Zatražiti tri ponude od rent a car kuće kako biste kasnije dokazali osiguravatelju da ste se ponašali u skladu s dobrim gospodarenjem;

3.       Zatražiti pismeno od servisa da vam navede kada može primiti vaše vozilo na popravak i koliko će popravak trajati;

4.       Vrlo često servisi zbog nabavke rezervnih dijelova ili nekog drugog razloga produže rok – tražiti pismeno obrazloženje;

5.       O svemu pismeno obavjestiti osiguravatelja.

U konkretnom slučaju osiguravatelj je prvo otklonio svoju obvezu. Kada je zaprimio tužbu ponudio je nagodbu u bitno nižem iznosu od stvarno nastalih troškova. Na drugom ročištu sklapa nagodbu u iznosu stvarno nastalih troškova, uključivo s troškovima odvjetnika i takse na tužbu.

VAŽNA NAPOMENA: Morate imati ispostavljene račune i dokaz da ste ih platili.

Jasno, postoji rizik – pravosuđe je teško predvidjeti; kažu da se ne smije prejudicirati ishod spora. Po našem mišljenju ishod spora je predviđen zakonskim odredbama (vezano za konkretan slučaj).

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Načelnik Perušića 22 godine u tijelu nosio gazu

Na portalu Jutarnjeg pojavio se članak o načelniku Perušića kojem je nakon pustih godina mučenja konstatirano da mu je operater greškom ostavio gazu, koja je jasno producirala ozbiljne probleme. Nakon dugogodišnjeg mučenja i raznoraznih pogrešnih dijagnoza prof dr. Paladino ustanovljava stvarni uzrok i rješava muka pacijenta.

Postupak radi naknade štete vodi se pred sudom u Gospiću, a sutkinja, pretpostavljam temeljem vještačkog nalaza, pažljivom ocjenom svih provedenih dokaza dosuđuje, a u skladu s orjentacijskim kriterijima Vrhovnog suda, nešto što doduše i bez spisa mogu komentirati kao sramotnom naknadom od 1.995,62 € neimovinske štete, te dio od 185,81 € imovinske štete, dok je odbjen tužbeni zahtjev u preostalom zatraženom iznosu od 11.011,22 €. 

U članku nije naveden odnosno citiran vještački nalaz, kao ni ime vještaka koji je proveo vještačenje, no, pretpostavljam da je sutkinja dobro uvrstila parametre temeljem kojih se određuje visina štete.

Da je pacijent period u kojem se patio, živio u neizvjesnosti itd., bio neosnovano u zatvoru dobio bi ozbiljniju naknadu, a u zatvoru te barem ništa ne boli.

Sutkinja, dapače, kao dokaz da to u stvari i nije neki problem, navodi da nije išao psihijatru! Meni je mučno od ovakvih presuda. Prije svega zato što oni koji sude nikako da shvate termin ORJENTACIJSKI kriterij, te da njihov posao nije zbrajati i oduzimati, a niti prepisivati tablice nego presuditi temeljem svih utvrđenih okolnosti. 

Da je sutkinja pročitala uvodni referat tadašnjeg predsjednika građanskog odjela Vrhovnog suda Jakova Miletića sa skupa u Opatiji možda bi shvatila smisao svoje uloge u takvim i sličnim slučajevima.

Ostaje jasno otvoreno pitanje vještaka i njegovoga vještačkog nalaza. No i bez da ga imam na uvid siguran sam, da niti približno ne korespondira s realitetima stanja u kojima je tih godina živio pacijent.

Usuđujem se ovo napisati na temelju 40 godina prakse u području naknade štete.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Smještaj u domu za stare i nemoćne nakon prometne nezgode

Predmet radi naknade štete nakon ozbiljnog protoka vremena ipak završava pravomoćnom odlukom, u okviru koje je osiguravatelj u obvezi plaćati smještaj u domu za stare i nemoćne. Smatrali smo da je time sve konačno riješeno.

Telefonski poziv, stranka nas obavještava da je u dom u kojem je smješten došao neki čovjek, koji tvrdi da je na javnoj dražbi kupio objekt u kojem su smješteni stari i nemoćni te da očekuje da se do sutradan dom isprazni i preda njemu u posjed. Kontaktirali smo pružaoca usluga i shvatili da su oni imali ugovor o zakupu s tadašnjom vlasnicom objekta, koja je, pretpostavljamo, objekt dala pod hipoteku, pa nije izvršavala obveze, pa je došlo do javne dražbe itd.

U tom predmetu pružalac usluge smještaja nije stranka u sporu između kreditora i vlasnice objekta i tvrdi da o sporu nisu ništa znali. No, iz sljedećeg odgovora tko VAS zastupa proizlazi da imaju zastupnika, što signalizira da su svjesni događanja.

Jedini koji sigurno nisu ništa znali su korisnici i vjerojatno namještenici.

Vjerojatni scenarij je da će namještenici tražiti i naći drugi posao, da će dio korisnika naći neki drugi smještaj, što se i događa, a da će dio korisnika ostati na milost i nemilost NEKOMU.

Nakon ovoga otvaraju se razna pitanja, a prije svega licenciranje mogućih pružalaca usluga, skrbi za stare i nemoćne. Do sada smo saznavali o požarima u domovima koji nisu ispunjavali minimume tehničkih uvjeta, a rezultirali su tragedijama.

I u ovom području pokazuje se nedostatak bilo kakvog sustava, a pogotovo sustava kontrole nadležnih institucija.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Jazavac na autocesti

Naišli smo na tekst u kojem Ministarstvo unutarnjih poslova navodi da je nepravomoćno izgubio spor protiv HAC-a, time da je događaj nalet na jazavca na autocesti kod čvora Zdenčina.

https://www.vecernji.hr/vijesti/mup-tuzio-hrvatske-autoceste-zbog-jazavca-na-a1-policajka-je-vozila-140-na-sat-kada-ga-je-udarila-1635290


U predmetu koji smo mi vodili pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem Pn-3311/2017 sklopili smo sudsku nagodbu s osiguravateljem, također u predmetu gdje je šteta nastala uslijed naleta na jazavca na autocesti. Naime, sve autoceste imaju osiguranje kod nekog od osiguravatelja te po našem mišljenju nema načina da se osiguravatelj ekskulpira od odgovornosti, činjenicom da je za isto naplatio premiju.

U premetu Pn-2170/18 Općinskog građanski sud u Zagrebu, koje je potvrđena presudom Gž-99/2021 Županijskog suda u Karlovcu naplatili smo štetu koja je nastala na način da je na vozilo tužitelja pala suha grana sa zemljišta koje graniči sa Hrvatskim cestama, s time da je zemljište u privatnom vlasništvu. U obrazloženju presude višeg suda navodi se da odgovornost tuženika (Hrvatske ceste d.o.o.) proizlazi iz odredaba pravilnika o održavanju cesta, a kojim se određuje popis poslova redovitog i izvanrednog održavanja, opseg pojedinih radova i rokovi izvođenja koje su dužne osigurati pravne osobe koje upravljaju javnim cestama (upravitelj cesta). Iz navedene presude proizlazi visok stupanj odgovornosti upravitelja cesta, a kad tome dodamo sklopljeno osiguranje ne vidimo način da sud odbija tužbeni zahtjev osim ako se u toku zastupanja nije pojavio neki propust na strani tužitelja.

Inače naša vječna tema na koju nažalost ne dobivamo decidirani odgovor pravosuđa (VSRH) je nalet divljači, odnosno po nama odgovornost Republike Hrvatske činjenicom da je po našem viđenju, vlasnik divljači RH, pa bi utoliko i trebala nadoknaditi štetu. O tome da li će se regresirati od lovozakupnika je odluka RH. Po ovom pitanju nažalost nema konačne odluke VSRH jer na to pitanje izbjegava odgovoriti.

O navedenoj problematici smo već ranije govorili pa predlažemo pogledati video iz priloga:

https://danas.hr/hrvatska/strucnjak-o-srni-koja-je-izlijetanjem-na-cestu-usmrtila-bracni-par-hrvatska-je-vlasnik-divljaci-i-ja-bih-tuzio-i-drzavu-d6e95214-b9f4-11ec-b9ef-0242ac120047

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Kako je auto jednog studenta zapalio njih sedam? ‘Mogu se obeštetiti od vlasnika od kojeg je krenulo’

Prošle godine u Hrvatskoj je gorjelo oko 600 prometnih vozila, najviše u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Ovisno o tome što je uzrok, ovisi i isplata štete. Ako je podmetnuto, odgovara počinitelj. No ako se automobil zapalio sam, priča se komplicira.

Ono što je sigurno da se mogu obeštetiti od vlasnika vozila s kojeg je krenuo taj požar jer vlasnik temeljem Zakona o obveznim osobama odgovara za štetu koju njegova stvar prouzroči trećim osobama. Ali je pitanje da li će vlasnik vozila bit solventan i u toj mjeri moć nadoknadit štetu ili je čovjek penzioner pa onda teško je očekivat od njega da ima novaca jer je šteta očito veća”, rekao je predsjednik Udruge stradalih u prometu Bonus, Mihael Hribar za RTL Danas.

Više pogledajte u priloženom linku.

https://www.rtl.hr/vijesti/hrvatska/kako-je-auto-jednog-studenta-zapalio-njih-sedam-mogu-obestetiti-od-vlasnika-od-kojeg-je-krenulo-2764f424-5553-11ed-a0b0-d22cdd85e462

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Putnički vlak br. 2506

Mihael Hribar, predsjednik Udruge stradalih u prometnim nezgodama Bonus, koja se niz godina bavi pomaganjem građanima po pitanju odšteta, kaže nam da će stradalnici iz Irana moći potraživati odštetu, isto kao i drugi stradalnici te obitelji preminulih, bez obzira što su u Hrvatskoj boravili ilegalno i bez osobnih dokumenata.

Prvo će utvrđivati odgovornost za nastalu štetu, hoće li to biti HŽ putnički promet, HŽ infrastruktura ili netko treći, ne znamo. No, za putnike je to svejedno, oni imaju pravo na naknadu štete. Odluke našeg suda je nemoguće prejudicirati, no ja smatram da postoji pravo na naknadu štete, pogotovo ako su ušli u vlak s putnim kartama, i to po dvije osnove – po kupljenoj karti i odgovornosti za nesreću. Zapravo je ključna činjenica da su bili u vlaku, čak i da u tom trenutku nisu imali kartu, opet bi imali osnov za potraživanje štete s obzirom da bi u tom slučaju opet bila odgovornost na prijevozniku koji svojim mjerma nije onemogućio njihov ulazak bez karte, rekao nam je pravnik Hribar iz udruge Bonus.

Naknada štete za tjelesne ozljede se regulira orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda, dodaje, a mi smo zemlja koja ima jednu od najvećih stavki za skrivljenu smrt, te u ovom trenutku iznosi 330.000 kuna.

Cijeli tekst prenosimo u linku:

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/iranci-bi-mogli-dobiti-i-do-330-000-kuna-zele-samo-otici-vec-su-naciljali-iducu-zemlju-15246665

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Naknada štete za zamjensko vozilo

Predmet je zastupao odvjetnik Luka Mardešić, a prilično je unikatan pa ćemo probati dati sažetak. Tužiteljica je doživjela prometnu nezgodu, materijalna šteta je bila opsežna, ali nije procijenjena kao totalna jer je vozilo bilo staro nekoliko mjeseci.

Da bi mogla obavljati svoj posao (profesorica na nekoliko lokalnih škola), tužiteljica je uzela zamjensko vozilo, jer jednostavno nije bilo moguće na drugi način pokriti satnicu. Prilikom kupnje automobila tužiteljica je imala u vidu veliku očekivanu kilometražu, s obzirom na posao koji je obavljala, pa je kupila automobil s ugrađenom plinskom instalacijom.

Tužbeni zahtjev koji je potvrđen Županijskom presudom bio je:

1. račun za zamjensko vozilo,

2. razlika temeljem prijeđenih kilometara između pogona na plin i troškova koji su se pojavili zbog korištenja pogona na benzin.

Sudovi očekuju da dokažete da vam je automobil potreban za obavljanje svakodnevnog posla i da bez automobila ne možete drugačije obaviti posao.

Prema našem mišljenju pravo na zamjenski automobil za trajanja popravka proizlazi iz čl. 1090 ZOO-a, automatikom, jasno uz predočene račune zamjenskog vozila, no sudska praksa je usvojila stanovište da tužitelj mora dokazati poslovnim razlozima potrebu zamjenskog vozila.

Često se otvara pitanje trajanja tog popravka i usklađivanje potrebnih sati naznačenih u izvidu štete. No mi smatramo da nije i ne može biti na teret oštećenika činjenica da je popravak zbog raznoraznih okolnosti trajao bitno duže nego je to procijenio nadležni procjenitelj.

Sve te okolnosti nisu provocirane ponašanjem oštećenog, već su determinirane okolnostima na koje oštećeni može utjecati.

S obzirom da se ovakvi predmeti obično rješavaju na sudu, sigurni smo da treba imati strpljenja.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Gostovanje u emisiji, Istrage prometnih nesreća

Predsjednik Udruge stradalih u prometu “BONUS” gostovao je u emisiji HRT-a “Istrage prometnih nesreća” koja se referira na prometne nesreće sa smrtno stradalim učesnicima. U emisiji su spomenuti neki od problema s kojima se susreću oštećeni prilikom realizacije naknade štete.

Da bi se utvrdila obveza osiguravatelja potrebno je prikupiti određenu dokumentaciju, a tu počinju i problemi. Prije svega zapisnik policije. Možete očekivati cca mjesec dana čekanja, a potom obavijest da je predmet upućen na ODO, te da policija nije ovlaštena dati na uvid ništa od prikupljene dokumentacije, već je to ovlaštenje na ODO-u.

Od njih ćete dobiti informaciju da vam ne mogu dati uvid u dokumentaciju prije nego se sasluša okrivljenik. Možete kalkulirati s cca 60 narednih dana, ako uz pretpostavku da je okrivljenik dostupan / moguće je da je i on teško ozlijeđen, pa se čeka da izađe iz bolnice, ili nije državljanin RH, pa se obično predmet ustupa na daljnju obradu tužilaštvu druge države. Kopija dokumentacije doduše postoji, ali ste u nešto složenijoj situaciji i ovisite o prilično različitim odlukama pojedinih aktera.

U svim redovnim situacijama ODO provodi vještačenja, prije svega prometno (utvrđuje se dinamika nastanka štetnog događaja) pa potom toksikološko, je li bilo alkohola ili opojnih droga. O tim vještačenjima ovisi kvalifikacija optužnice, a sve to treba sačekati, pa tek tada imate mogućnost uvida u spis.

Prometni vještaci su u stvari ključ za podizanje optužnice. Temeljem njihovog nalaza ODO ili diže optužnicu ili odustaje od daljnjeg gonjenja. Preduvjet korektnog vještačenja je dobro obavljen očevid s propisno sačinjenom skicom lica mjesta i fiksiranim tragovima, fotografijama oštećenih vozila itd.

Ovo jasno uključuje i dobro ispitani eventualni očevici. Bilo koja pogreška nadležnih dovodi do, koji puta, teških posljedica.

Evo jednog primjera: Slijetanje kombi-vozila svi putnici i vozač ispali iz vozila. Optužnica se diže protiv jedinog preživjelog od četiri koji su bili u vozilu. Isti biva proglašen krivim, da bi se u ponovljenom kaznenom postupku utvrdilo da on nije vozio. Propust? Da, ekipe za uviđaj. Nisu fiksirali tragove na volanu i na papučici gasa i kočnici.

Lančani sudari, u kojima ima smrtno stradalih, pa pitanje koji od udaraca i kojeg automobila je doveo do smrtnog ishoda. Sve ovo “rješavaju” vještaci. A njih ima raznoraznih kvalifikacija i znanja!

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Komentar na postupke naknade štete

Vrlo frekventno se u predmetima radi naknade štete susrećemo s problemom pribave potrebne dokumentacije koja je nužna da bi osiguravatelj ustvrdio svoju obvezu.

Ovaj problem je naročito prisutan kod teških prometnih nesreća (smrt, teške tjelesne ozljede). Prvo treba sačekati izradu policijskog zapisnika. Ovisno od slučaja do slučaja, to traje otprilike mjesec dana. Respektirajući proceduru, nadležna policijska postaja potom prosljeđuje zapisnik uz kaznenu prijavu nadležnom odvjetništvu, koje, u skladu s procedurom, dokumentaciju ne daje na uvid oštećenom ili njegovom zastupniku, sve dok ne sasluša okrivljenika.

Da bi kompletirao predmet državni odvjetnik mora prikupiti potrebne vještačke nalaze (tosikologa, prometnog vještaka, nalaz obdukcije medicinsku dokumentaciju za oštećenoga), pa tek potom saslušava okrivljenika.

Dakle, ima se što čekati. U tom ozbiljnom vremenskom intervalu oštećeni je obično suočen s izvanrednim i neočekivanim troškovima i jasno, želi čim prije dobiti odštetu kako bi barem djelomično sanirao najnužnije.

Osiguravatelji nisu dobrotvorne udruge i maksimalno, što iz objektivnih razloga, a ponekad i zloupotrebe odgađaju isplate, da bi “priredili” atmosferu nagodbe. Ta nagodba, financijski je obično niža otprilike 20% od onoga što bi se ostvarilo na sudu, no ne moram posebno objašnjavati koliko traje sudski postupak.

Osiguravatelj obično inzistira na tzv. doprinosu oštećenog (nije bio vezan, sjeo u automobil s alkoholiziranim vozačem, pješak se kretao nepropisno itd).

Ovi razlozi, a i mnogi drugi, utjecali su da registriramo našu udrugu, pa vam predlažemo da pregledate našu stranicu uz preporuku Vašeg učlanjenja.

Svi problemi neće biti riješeni, ali u slučaju da vam se nesreća dogodi imate koga pitati za savjet.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

TKO je vlasnik divljači?

Po mišljenju autora teksta, sudovi pišu pojedine presude u  konceptu autocenzure, doduše motivirani ozbiljnošću predmeta i mogućim reperkusijama koje bi mogle uslijediti.

Konkretno: Tužitelji podnose tužbu protiv RH zbog štete koja je nastupila naletom divljači na automobil, tvrdeći pritom, da je divljač u vlasništvu RH, pa utoliko vlasnik odgovara za štetu koja je nastala oštećeniku.

Teza tužitelja je da RH putem ministarstva poljoprivrede daje pojedina lovišta u koncesiju ili na upravljanje pojedinim lovozakupcima koji potom upravljaju lovištem. Dakle, po našem mišljenju, to može činiti samo vlasnik, jer nitko ne može na nekoga prenijeti više prava od onih koje sam ima.

Prvostupanjska i županijska presuda kaže drugačije, pa preostaje jedino revizija kao pravni lijek. S obzirom da je vrijednost spora ispod cenzusa redovne revizije, treba od Vrhovnog suda zatražiti ocjenu je li ovo pitanje (TKO je vlasnik divljači?) od značaja za jedinstvenu primjenu zakona itd. Dolazi rješenje Vrhovnog suda koje odbacuje zahtjev uz navod da revident nije postavio pitanje … Točan odgovor je, međutim, da Vrhovni sud nije želio odgovoriti na postavljeno pitanje, jer je svjestan mogućih posljedica.

Treba napomenuti da RH plaća policu osiguranja preko Lovačkog saveza Hrvatske, pa se postavlja pitanje zašto to radi i temeljem kojeg osnova ako NIJE VLASNIK. Ta odluka je novijeg datuma i polica ne daje pokriće za događaje prije odluke o plaćanju.

No, tu postavljamo nekoliko ozbiljnih pitanja: Što je sa štetama koju divljač učini na poljoprivrednim usjevima? Što je sa štetama koju počine zakonom zaštićene vrste? Što je sa štetama koje počine ptice? Da ne biste pomislili samo na usjeve, kormoran je zaštićen, a voli ribnjake. Vukovi i čagljevi hoće ovcu, divlji konji (dakle, nemarkirani), vole usjeve a hoće i na cestu, lija u kokošinjac itd.

Pa ako vas je volja potražite linkove. Nama ostaje borba s vjetrenjačama, ali vrlo dobro auto cenzuriranim. Format ne trpi daljnje elaboriranje, a ima puno osnova i saznanja, prije svega presuda raznoraznih, uglavnom kontradiktornih.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail