Posts

Aplikacije za označavanje policijskih patrola: Ugrožavaju li sigurnost prometa ili je svaka prevencija dobra?

Ljetos proširena i na Hrvatsko tržište, popularna srbijanska aplikacija za izbjegavanje policije MyPatrol uvela je naplatu. Korisnici koji nemaju dovoljno doprinosa u obliku prijeđenih ruta i prijavljenih ili potvrđenih patrola prisiljeni su plaćati uporabu. Dakle, sigurni su samo taksisti, što je vijest koja je vjerojatno razočarala puno mladih vozača.

Za one nešto starije, koji baš nisu sigurni o kakvoj je patroli riječ, Moja patrola je aplikacija za pametne telefone koja omogućava svim korisnicima da samo jednim klikom prijave primijećenu policijsku patrolu i da uvijek budu obaviješteni o patrolama koje su prijavili drugi korisnici. Također, svaki korisnik može potvrditi ili negirati prijavljenu patrolu. Uz pomoć složenog algoritma računa se pouzdanost svakog korisnika, vjerojatnost postojanja patrole i uvijek se prikazuju maksimalno precizni podaci svim korisnicima. Vrlo je popularna u Srbiji, s više od sto tisuća korisnika, ljetos je proširena na Hrvatsku, a nedavno i na BiH. No, uvođenje naplate sigurno će odbiti velik broj korisnika koji će se okrenuti onome što je besplatno, a to je prvenstveno Google naš svagdašnji i njegov Waze.

Google Waze je besplatna aplikacija, ustrojena dobrim dijelom poput društvene mreže, koja u stvarnom vremenu donosi informacije s ceste, zahvaljujući tisućama revnih korisnika spremnih otkriti drugim vozačima gdje se nalaze policijske patrole ili promet usporava netom izazvana nesreća, kako bi brzinski izabrao drugu rutu. Posebna je mogućnost i uvid u lokaciju na kojoj policija mjeri brzinu. Za razliku od različitihuređaja za ometanje ili otkrivanje uređaja za mjerenje brzine, koji su zabranjeni Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, aplikacija je potpuno legalna. Policija New Yorka već se potužila kako aplikacija ugrožava njihov rad i sigurnost prometa i dobila hladan odgovor kako je tome upravo obrnuto, aplikacija upravo pridonosi sigurnosti prometa svojom preventivnom aktivnošću. No, je li tome baš tako?

U davna vremena, netom nakon što su izumrli dinosauri i izumljen kotač, vozači koji bi naišli na policijsku patrolu idućih su nekoliko kilometara blicanjem svjetala davali znak drugim vozačima da pripaze jer mogu očekivati da će ih zaustaviti policija. Bila je to zapravo dobra prevencija od prometnih nestašluka jer bi na toj dionici vozači vezali pojaseve i prilagodili brzinu, čime bi željeni učinak bio postignut i bez plaćanja kazne. Još bolje, vozač bi upamtio da na tom mjestu zna stajati patrola pa bi još neko vrijeme tom ulicom oprezno vozio. Rezultat; red i disciplina u prometu, i dok policajci mirno jedu svoje krafne.

Korisnik današnjih aplikacija, nasuprot tome, jedva da i registrira u kojoj se ulici zapravo nalazi, zauzet je praćenjem svoje aplikacije. K tome, nužno je da odmah po prolasku patrole počne tipkati po svom mobitelu kako bi istu potvrdio ili prijavio i zadržao svoj kredibilitet u aplikaciji, što je posebno bitno kod aplikacije MyPatrol, u kojoj propuštanjem akcije vozač gubi status korisnika bez naplate. Već pet kilometara kasnije aplikacija više neće dopustiti unos. O opasnostima distrakcije o vožnji već smo puno toga naučili, zar ne?

K tome, blicanjem ste bili upozoreni na policiju par minuta prije samog nailaska na patrolu, mogli ste smanjiti brzinu i eventualno svezati pojas, dok aplikacija omogućuje  korisniku planiranje rute na kojoj će u potpunosti izbjeći nadzor pa se, uzdajući se u aplikaciju, usudi voziti gradom pijan, drogiran ili neregistranim vozilom. Eh, to su već ozbiljne stvari. Kojima će policija morati stati na kraj. Istina, državni se aparat prilagođava sporo, ali se na kraju ipak nekako prilagodi. Što znači da će i policija morati uvesti tehnološke novotarije, bezbrojne kamere, koje će vas imati na oku u svakom trenutku. Pa se vi onda žalite kako vas Veliki Brat prati.

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

Sudski proces: Ponekad je zastrašujuće s kakvom vrstom nonšalancije učesnici rješavaju kojiput vrlo ozbiljne životne probleme.

Nakon što smo prethodno utvrdili zašto je zašto je iznos VPS-a toliko važan, možemo govoriti o načinu na koji se utvrđuje vrijednost predmeta spora prilikom utuženja, a kako vaš predmet ne bi krenuo po zlu od samog početka, jer će tijekom suđenja biti dovoljno prilika da se to dogodi, i bez krivnje vašeg odvjetnika.

Iskustvo tu svakako pomaže. Neke su ozljede specifične za prometne nesreće i medicinska dokumentacija u takvim slučajevima je uglavnom jednoobrazna pa je već na prvi pogled prepoznaju odvjetnici koji se bave naknadom štete pa onda znaju i procijeniti u kojim se okvirima kreću očekivane odštete, npr trzajna ozljeda vratne kralježnice.

No, i tu postoje zamke zbog kojih stranka može završiti praznih ruku, pa i u minusu. Odlučujuće je pitanje jeste li u trenutku nesreće bili vezani sigurnosnim pojasom jer ako niste postaje upitno bi li do posljedica po zdravlje došlo da je bilo drugačije.  Tu se već stvara prostor za angažman sudskog vještaka kojeg, kao što mu ime kaže, određuje sud pa onda na temelju njegovog nalaza i donosi odluku.

Druga odlučujuća okolnost je to jeste li svoje liječenje završili jednim odlaskom liječniku, uzdajući se da će vrijeme i analgetici već sve zacijeliti, ili ste zbog smetnji i bolova odlazili na kontrole pa je to završilo nekom fizioterapijom, te jeste li i koliko dugo bili na bolovanju, jasno ako ste zaposleni.  

Kad ste sve te uvjete ispunili možete očekivati da će vam nešto biti i dosuđeno kao odšteta, ali opet uz ogradu da vam sud i dalje može odbiti tužbeni zahtjev, pozivajući se na članak 1100 Zakona o obveznim odnosima. Taj članak stavlja sud u poziciju da potpuno slobodno upotrijebi diskrecijsko pravo pa, temeljem provedenih dokaza i slobodnom ocjenom istih, zaključi da vaš zahtjev nije društveno prihvatljiv. Pazite, nije društveno prihvatljiv, a vi već imate trošak takse na tužbu, vještačenje (cca 1000 kuna), pa rasprave, računajte barem tri, i došli ste gotovo sigurno do 3000 kuna, često i više.

Obzirom na šaroliku primjenu ovog članka u praksi odvjetnici su dovedeni u situaciju da bi valjda trebali da gledati u staklenu kuglu, ako žele predvidjeti ishod suđenja, što u samom startu obeshrabruje oštećene u namjeri utuženja, što je i bila očita intencija guranja ovog članka u zakon. Dakle, ironično, „najlakši“ slučajevi stvaraju najveće poteškoće i najiskusnijim odvjetnicima.

Kod teških ozljeda situacija je već nešto jasnija. Ozbiljni odvjetnički uredi imaju svoje liječnike-vještake koji, na osnovu dostavljene dokumentacije, daju orijentire u pogledu klasifikacijskih elemenata, u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda, pa temeljem takvog nalaza odvjetnici utvrđuju VPS.

Dakako, i osiguravatelji imaju svoje liječnike-cenzore, a sud će suditi na temelju vještačkog nalaza kojeg će sačiniti treći liječnik, a to je sudski vještak po odabiru suda, pa se onda, nakon što je medicinska ista dokumentacija prošla kroz ruke troje liječnika, očekuje objektivna ocjena, a zapravo se u praksi često dogodi da se cijenjeni kolege nikako ne mogu usuglasiti među sobom. Iskustava su upravo čudesna, a pravi je apsurd što sve postane predmet vještačenja. Najinteresantniji su svakako, makar je njihova nužnost upitna, nalazi psihijatara, koji opisuju stavku pretrpljeni strah. Tako jedan nalaz komentira da je oštećena nakon udesa zadobila strah koji joj otežava igru loptom.

Istine radi, nalazi vještaka rijetko su tako osobni, češće nastaju šablonski, kao masovni proizvod. Ponekad stranka niti ne bude pozvana na pregled nego se mišljenje donosi na temelju izvršenog uvida u dokumentaciju, bez potpune kliničke slike pacijenta pa i samog vještaka ponekad iznenadi stanje osobe koju, prvi put, ugleda na ročištu. To ne znači da će to reći na sudu, od njega ćete čuti uglavnom jedino famoznu rečenicu „u cijelosti ostajem kod svog pisanog nalaza od …“. Nije za očekivati da u kaosu koji vlada po svim sferama postoji pravosudna enklava koja je uređena, ali ponekad je zastrašujuće s kakvom vrstom nonšalancije svi učesnici rješavaju kojiput vrlo ozbiljne životne probleme.

Eto, na ponovljenom suđenju Horvatinčiću vještak kaže da ne može utvrditi da nije bilo sinkope kao niti potvrditi da je bilo sinkope. Pola sela kaže da je nevina, a pola sela da nije. E, sad je sve rečeno.

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

Postavljanje tužbenog zahtjeva u milijunskim iznosima nijedan vam ozbiljan odvjetnik neće predložiti

O vrijednosti predmeta spora ovisi i visina odvjetničkih naknada, a samim time i troškova vođenja spora, koje ste dužni podmiriti ovisno o uspjehu u sporu, dok ste svaku obavljenu radnju svog odvjetnika dužni podmiriti po izdanom računu, neovisno o tome jeste li spor uopće dobili.

Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda donijeli su nešto dobro, ujednačavanje sudske prakse na području cijele države, jer su prije toga postojale velike razlike u visini dosuđenog, ovisno o županijskim sudovma, ali su, isto tako sveli suđenje na zbrajanje i oduzimanje, a bez nužnog procesa individualiziranja svakog pojedinog slučaja. Iznimke, istina, postoje, ali u toj mjeri da samo potvrđuju pravilo.

Kada se pokušate prisjetiti svih velikih, poznatih predmeta i iznosa koji su licitirani u tužbenim zahtjevima, zajedničko im je pusto nabacivanje milijunima, u potpunom raskoraku s Orijentacijskim kriterijima. Kada do nesreće dođe vi kao laik znate uglavnom ono što ste vidjeli u medijima pa možda i pomislite da bi bilo zgodno staviti milijunske iznose kao petit tužbe, kada ih neki odvjetnici za svoje stranke tako autoritativno traže. Od svakoga tko vas u tome potiče bježite glavom bez obzira, svaki iole etičan odvjetnik upozoriti će vas na kvaku zvanu odvjetničke naknade, odnosno troškovi vođenja spora.

Odvjetničke naknade su propisane odvjetničkom tarifom, odobrenom od Sabora RH kao cjenik koji propisuje nagradu odvjetniku za svaku obavljenu radnju. Cijena svake obavljene radnje ovisi o vrijednosti predmeta spora (VPS). Vaš odvjetnik vam je ovlašten ispostaviti račun i na njega dodati  PDV, a vi ste ga dužni podmiriti neovisno o ishodu spora. Dapače, s poreznog stanovišta, odvjetnik je dužan to učiniti i bez propisanih razloga nije ovlašten raditi pro bono, kako isto ne bi bilo tumačeno kao utaja poreza. Protivna strana, dakle tuženik također ima pravo na trošak po tarifi, a ovisno o VPS-u. Sud se u presudi određuje i prema trošku, a prema sadašnjoj praksi, sudi trošak svakoj strani u sporu, ovisno o uspjehu u sporu.

Što to znači? Znači da ste, ako ste postavili zahtjev na 100 000 kn, a sud vam dosudi 50 000, uspjeli u svom zahtjevu s 50% pa će vam sud suditi 50% troška, ali će isto tako suditi 50% protivnoj strani jer i ona ima jednak uspjeh u sporu. Sada zamislite da ste tražili 10 milijuna, a sud vam dosudi  milijun. Vi ste uspjeli s 10% svog zahtjeva, a protivna strana s 90%. Sud će obračunati temeljem obavljenih radnji vaš trošak i priznati ga sa 10%, pa će obračunati tuženiku po istom principu njegov trošak i priznati mu 90% troškovnika, jer toliki je njegov uspjeh u parnici. Tarifa nije šala, osobito kod velikih iznosa i dugotrajnih parnica. Dakle može vam se dogoditi da ste dobili spor, a da ostanete dužni tuženiku više nego on vama. Dodajte k tome i činjenicu da vaš odvjetnik ima pravo vama naplatiti svoj rad pa, sada kada vam je jasno zašto je iznos VPS-a toliko važan, možemo govoriti o načinu na koji se utvrđuje vrijednost predmeta spora prilikom utuženja.

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

Trebate osiguranje? I to imamo.

Uvijek rado pomažemo. Besplatni pravni savjeti, upute i pomoć postali su naša specijalnost, nudit ćemo ih i dalje. No, članarine i donacije (ne, ne trošimo ni kune iz državnog proračuna) ponekad nisu dovoljno da bi pokrile troškove takve svih besplatnih usluga. Zato, pomozite i vi nama. Kupite policu osiguranja od nas i potpomognite financiranje Udruge.

Kupnjom police osiguranja od automobilske odgovornosti od naše tvrtke kćeri Spremni na vrijeme d.o.o. za zastupanje u osiguranju dobivate sljedeće pogodnosti:

  • povoljno i pouzdano osiguranje
  • jednostavan izračun cijene police: dovoljno je da pošaljete fotografiju vaše stare police osiguranja ili ime i prezime, godinu rođenja i reg. oznake na e-mail info@naknadastete.hr šaljemo vam najpovoljniju ponudu
  • brza dostava police e-mailom (zelena karta stiže poštom kroz nekoliko dana)
  • sve pogodnosti članstva u udruzi koje uključuju besplatnu naplatu štete i pravni savjet
  • spoznaju da činite dobro djelo i potpomažete rad neprofitne udruge

Pošaljite nam poruku na info@naknadastete.hr i provjerite jesmo li povoljniji od vaše sadašnje police.Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

Gospodo suci za sada možete što hoćete, a ja vas pitam: „Dokle ćete?!“

U više navrata sugerirao sam metodu kojom bi eventualno mogli pravosuđe učiniti boljim, efikasnijim i zakonitijim pa da nastavim s istim modelom i u novoj godini. Ne zato što se nadam uspjehu nego zato da, kada me netko pita zašto nisam ništa poduzeo, da imam nekakav alibi, pred svojom savješću prvenstveno. Pisao sam, govorio sam i učinio sam što sam znao i mogao.

Učinila je i novinarka Ivanka Toma, u Jutarnjem listu, posljednjeg dana stare godine, pišući o slučaju Jelene Dulčić koja je zaradila tužbu zbog prigovora na rad sutkinje. Takav pristup daje neku nadu da se ipak prestaje s praksom paušalnog i generalnog kukanja o kvaliteti pravosuđa i okreće metodi navođenja konkretnog primjera, iz kojeg se onda izvode zaključci otkud krenuti s čišćenjem štala koje mi pravnici iz milošte još zovemo sudnicama.

U članku je, naime, naveden predmet u kojem je sutkinja ovjerila ugovor o doživotnom uzdržavanju, a da bi se kasnijom analizom centra za krim vještačenja utvrdilo da je potpis falsificiran. Oni koji se bave pravom vjerojatno ne trebaju daljnja objašnjenja. Onima koji možda nemaju iskustva s tim dugujem pojašnjenje da takva ovjera potpisa može biti obavljena u sudnici ili postoji mogućnost da sud izađe na vanjsko uredovanje, ali u svakom slučaju osoba uz prisutnog suca potpisuje neki dokument temeljem kojeg, u konkretnom slučaju, svojom voljom i bez prisile raspolaže svojom imovinom te sklapa ugovor. Događaju prisustvuju stranke, sudac, zapisničar, a moguće i pravni zastupnici (odvjetnici), ali ne nužno.

Obzirom da je vještačenjem neupitno utvrđeno da je potpis falsificiran nameće se zaključak da je gospođa sudac, protiv koje je, kako proizlazi iz članka, zbog toga pokrenut i kazneni postupak, učinila nešto što sam slobodan smjestiti u sferu nedopustivog. Eh, ta sutkinja piše kaznenu prijavu protiv odvjetnice koja se usudila napisati predstavku u kojoj se požalila nadležnima, dakle institucionalno, na rad sutkinje.

A sada, kao šlag na torti, sutkinja koja sudi povodom prijave zbog sramoćenja, koju podnosi sutkinja protiv odvjetnice, ide u pravne piruete kakve nisu nikad viđene niti u cirkusu, a kamoli u nečemu što se zove presuda. Osnov za njenu presudu je odbijanje prigovora protiv sutkinje od nadležnih institucija iz čega, po gospođi, proizlazi da je odvjetnica u namjeri da naškodi časti i ugledu sutkinje podnijela prijavu, a to što je prijava odbijena znači da ju je neosnovano prijavila, a da se u konkretnom slučaju radi o osobnom dojmu odvjetnice.

Znate onaj vic kada Mujo dođe kući i nađe Fatu s komšijom u krevetu pa ga ova na kraju pita: „Mujo vjeruješ li ti više meni ili svojim očima?“

E pa, što se tiče časti i ugleda sutkinje koja sudjeluje u postupku u kojem se falsificira potpis na ugovoru o doživotnom uzdržavanju, što se tiče institucija koje dobiju takvu prijavu i odbiju je kao neosnovanu, što se tiče presude koja je u vezi toga donesena temeljem zakona i slobodnom ocjenom dokaza, teško mi se praviti slijep pored zdravih očiju.

Slobodna ocjena dokaza je alat koji se u postupcima upotrebljava, i treba ga upotrebljavati, ali ovdje se radi o očitoj zloupotrebi i, molim vas, nemojte nas raditi kretenima samo zato što imate sudački čekić u rukama. Za sada možete što hoćete, a ja vas pitam: „Dokle ćete?!“Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

Joža Manolić je nadživio stanarsko pravo no unucima boraca uistinu niste dužni osigurati krov nad glavom.

Vrlo rijetko, ali se dogodi ponekad, da sam jako zadovoljan nekim svojom anticipirajućim tekstom kao ovim: http://www.naknadastete.hr/za-izbacivanje-komunistickog-softvera-trebaju-nam-egzorcisti/. Zato sada u stvari i nema neke posebne potrebe, osim mog impulsa, još jednom razgoliti cara kojem smo već vidjeli pišu. A impuls je izazvan nedavnim događajem kada je zaštićeni najmoprimac ovršio vlasnike stana za troškove popravaka u stanu koje je vlasnik stana, ne biste vjerovali, obvezan platiti sudskom presudom, a riječ je popravku dotrajalih vodovodnih instalacija. Sirotom vlasniku prijeti još jedna tužba, ovog puta za radove električara.

Najmoprimac traži, a valjda na temelju svoje grandiozne najamnine od 250 kuna, da mu vlasnik stana isto izvoli popraviti, a kako bi izbjegao nove sudske troškove. Dapače, gospodin je uzrujan jerbo, pazi sad, država mu nije dala mogućnost da stan u kojem živi otkupi po nekoj, ne tržišnoj cijeni, nego privilegiranoj, onoj istoj po kojoj su “kupovani” društveni stanovi. Valjda bi onda napokon bio sretan. No, i ovako će, s ovakvim pravosuđem, vjerojatno ucjenom doći do toga da mu vlasnik izbezumljen pokloni stan da bi se riješio budućih tužbi.

Jebeš ustav, jebeš Zakon o povratu, kome je do ustava i zakona. Daj još rundu prijatelju, kome je do istine. A istinu ću vam još jednom reći. Poslijeratno biračko tijelo korumpiralo se, između ostaloga, i dodjelom stanarskog prava, koje nije bilo nasljedno po zakonu, ali se, jasno, kasnije našlo načina (te si živio u kontinuitetu, jasno formalno prijavljen, pa si prijavio baku, pa si dostavio potvrdu da ti je dijete ili na putu ili postojeće boluje od kakve vrlo kronične bolesti). Jasno da sadašnji tzv. zaštićeni najmoprimci sigurno nisu izvorni, govorimo o najmoprimcima u stanovima u privatnom vlasništvu, uz časnu iznimku g. Jože Manolića.

Nije valjda da su razni partizanski socijalističko-komunistički narodnooslobodilački zaslužnici, i druga korumpirana bagra s koca i konopca, morali biti zbrinuti pa smo, ili bolje su neki, to platili, nego i njihova dječurlija, unučad štoviše, hoće pravde. Hoće, gospodo, badava ono za što vi danas morate uzeti kredite, pa makar u švicarcima!

Zaštićenom koji je naveo da bi i on pravde i da može otkupiti stan po cijenama koje su vrijedile za otkup društvenih stanova moram još reći da mi se i to i tada gadilo i da je to bio, po mom viđenju, kriminal obučen u političku odluku, ali su ta sredstva u teška vremena korištena za obranu domovine,  pa me to tješilo.

Za kraj jedna anegdota iz prve ruke. Jedna gospođa, kada je saznala koja brigada će prva ući u Zagreb smjesta je tražila da je se premjesti u tu brigadu da bi prilikom ulaska u Zagreb mogla zauzeti stan. Ironija je u tome što je to bio njen stan, iz kojeg je kao židovka morala izaći, jer poglavnik baš nije nešto volio židove. Oni pak koji su otišli na Blajburg teško da su potraživali povrat imovine.

Naš kazneni zakon lijepo kaže da nitko ne može imati koristi od izvršenja kaznenog djela. A što je korupcija ako ne kazneno djelo, što je otimačina u ime viših socijalističkih ciljeva ako nije kazneno djelo? Što znači ustav, ako ga se ne držimo?

Naučio sam s godinama da svaki račun dođe na naplatu. Problem je u politici što račune plaća sljedeća generacija. Ako vi mladi niste razumjeli da ove račune trebate vi platiti, pa makar iseljavanjem, ja vam kažem promislite još jednom. Sve dok ne skupite glave zajedno i ne postanete problem sadašnjoj vlasti sastajte se po birtijama, salonima i nogometnim stadionima, jer vas tamo i žele držati da im ne biste bili problem. A kada shvatite da treba problem riješiti, i da se valja uhvatiti za jedno veslo i u istom pravcu, tada napokon podržite inicijativu Guske u magli pa ćemo lijepo formirati web-stranicu, odrediti administratora, nekog od vas mlađih, koji se razumijete u tu tehnologiju, i na bazi brojki, postati oni koje se respektira.Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

Možda nismo Njemačka, ali Idiotentest bi nam dobro došao

Izvanredni nadzorni liječnički pregled medicinsko je testiranje na koje policijska uprava/postaja upućuje vozača koji je zatečen da upravlja vozilom pod utjecajem alkohola iznad 1,5 promila, a da bi vratio oduzetu vozačku dozvolu. Najčešći je razlog zbog kojeg kronični alkoholičari više nikad ne sjednu za upravljač i daleko učinkovitiji simboličnih od zaštitnih mjera koje izriču prekršajni suci jer, da biste bili sigurni da ćete proći detaljne analize kojima će vas podvrgnuti, trebate ostati trijezni barem mjesec. Za mnoge se to pokaže prevelikim izazovm. Ako ne zadovoljite ponovno možete izaći na pregled tek za šest mjeseci.

U Njemačkoj su stvari još malo kompliciranije. Vozače koje uhvate za upravljačem s više od 1,6 promila alkohola ili pod utjecajem droga ostaje, dakako, bez dozvole, kao i osoba koja je prikupila 18 negativnih bodova. Ako i nakon isteka tog perioda Ured za izdavanje vozačkih dozvola  sumnja u sposobnosti osobe, traži specijalni medicinsko-psihološki pregled. Taj takozvani „Test za idiote“ (Idiotentest) sprovodi se u tri faze: uz pomoć računala testiraju se koncentracija, refleksi i pažnja, zatim psiholozi specijalisti ispituju psihičku podobnost osobe i na kraju, kao kod nas, slijedi fizički pregled kako bi se isključila zloupotreba alkohola i droga. Između ostalog, uzimaju se uzroci urina i krvi.

Cilj je medicinsko-psihološkog pregleda da kod osobe koja je nakupila negativne bodove probudi savjest. Osoba koja zna da mora proći kroz sve to mora se za to dobro pripremiti. To znači da rade na tome da ne ponove grešku. Neki koji su dozvolu izgubili zbog alkohola ili droge pred testove apstiniraju ili se potpuno odriču pića i droge. Iz prvog pokušaja polovica vozača u spije proći test.

Zanimljivo je kako na Idiotentestu možete završiti i ako učestalo ponavljate isti prekršaj, primjerice parkirate na mjestu za invalide jer u Uredu za izdavanje vozačkih dozvola smatraju da je, ako stalno ponavljate istu glupost, legitimno pitati se što nije u redu s vama. Godišnje na testu završi stotinjak tisuća Njemaca i, što je očito iz samog naziva,  da pojavljivanje na testu vozačima stvara prilično neugodnosti i smatra se sramotnim. Sve to veselje i prilično košta, 350-750 eura, a plaća ga sam vozač. Želimo li zakomplicirati život recidivistima i injektirati koju kunu u naše siromašno zdravstvo evo prijedloga, ništa lošijeg od mnogih predloženih izmjena Zakona o sigurnosti prometa na cestama o kojima čitamo ovih dana.

Poučena reakcijama na komentar o švedskom iskustvu s ograničenjem brzine očekujem mnogo zaključaka kako to nije primjenjivo kod nas jer „nismo mi Njemačka“. Nismo. Ali još kao dijete su me naučili da bi mi uzor trebao biti najbolji đak u razredu. Mađarska to, po mnogočemu, nije.Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

„Gospon doktor ja bi štel da je sve po zakonu, i u moju korist!“

Ne volim generalizirati ali moram ustvrditi da, ako ne baš sve, ali neke struke, odnosno poslovi, imaju načela, obrasce ponašanja koje je formiralo vrijeme, stupanj civilizacije, svladana iskušenja, dotadašnje iskustvo i sl.  Neki to nazivaju i kodeksom ili nepisanim pravilima, ovako ili onako, ali poanta je da ih se svi pridržavaju. Nepridržavanje tih, kojiput i pisanih pravila, rezultira osudom okruženja, pa i šire javnosti. U ekstremnom slučaju, u kriminalnom miljeu naprimjer, kršenje kodeksa zna završiti i u osmrtnici. Redovno, recimo, iako nije nigdje propisano, nije običaj zaposliti suđenog pedofila u dječji vrtić. A što je sa pravosuđem?

Do ovog pitanja došao sam listajući jedan dobro poznati spis koji mi je, na kraju, donio nešto kao djelomičnu satisfakciju. Naravno, prije toga mi je odnio nekoliko godina života. A stvar počinje, jasno, s čovjekom kojem je netko vrlo neodgovoran dao onaj sudački čekić u ruke da razmahuje njime po kolektivu. Jer, svaka politika počinje kadrovskom politikom, otkako je onomad razbistrio tu stvar drug Josif Visarionovič.

Gospodin sudac čini sve kako bi maksimalno oštetitio tužitelja jer mu, iz nekog razloga, osoba tužitelja nije simpatična. A još ga više nervira njegov zastupnik. Ali, da budemo pošteni, sve po zakonu. Podsjetio me na jednu od mojih prvih stranaka i veličanstvenu rečenicu: „Gospon doktor ja bi štel da je sve po zakonu, i u moju korist!“ E, ovaj g. sudac je štel da sve bude po zakonu, ali na štetu tužitelja.

Detalji predmeta, da se ne ponavljam, dostupni su na http://www.naknadastete.hr/andrej-bulat-cekao-je-vise-od-sest-godina-na-presudu-sibenskog-opcinskog-suda-za-prometnu-nesrecu-u-kojoj-je-bio-suvozac-docekao/, a ovdje možete pogledati i videoprilog.

Tijekom parnice predlagao sam više puta stranki da tražimo izuzeće, i pokušamo ga obrazložiti tendencioznim vođenjem postupka, ali se stranka je nije željela upuštati u to pa ne nikada nećemo saznati kako bi taj pokušaj završio. Tako da, vođen duhom zakona, i nošen valovima vlastitog egotripa, g. sudac sudi u prvom stupnju 50% suodgovornosti za nastalu štetu, jer je tužitelj sjeo u automobil sa alkoholiziranim vozačem. Srećom da tuženom nije na pamet palo tražiti i više od 50%, jer bi vjerojatno i to bilo usvojeno.

Drugostupanjski sud, nakon žalbe tužitelja, preinačava presudu na 30% suodgovornosti, dakle gotovo prepolovljuje suodgovornost. Za napomenuti je da drugostupanjski sud baš nema običaj čitati presudu pa se ne upušta u utvrđivanje okolnosti koje proizlaze iz spisa nego, onako preko koljena, vidjevši da je prethodnik prećerao van svih običaja, smanjuje postotak.

Tužitelj ulaže reviziju, smatrajući da niti tih 30% njegove suodgovornosti nije dokazano kako to zakon traži. Revizija je, treba naglasiti, izvanredni pravni lijek protiv pravomoćne presude, pa je valjda iz toga jasno da je njeno usvajanje izvanredan događaj. No, događa se nešto još neočekivanije, primjer kakav do sada nismo imali. U fazi kada je revizija na odlučivanju, a nakon što je uručena njegovom zakonskom zastupniku, tuženi prihvaća prijedlog da se nagodbom smanji suodgovornost za još 10%  pa sada imamo odnos 80/20.

Prihvaća to jer vidi da u spisu nije dokazan osnov za bilo kakvu suodgovornost, uz onakvog suca nije ni bilo potrebe baviti se dokazivanjem, i da bi se moglo dogoditi da Vrhovni sud pročita končcno spis i preinači presudu. Tužitelj se ne usuđuje čekati sljedećih nekoliko godina odluku Vrhovnog suda, a bogami nije niti siguran hoće li netko konačno pročitati spis i što još kome može pasti na pamet, pa prihvaća nagoditi se na tih 80/20 .

Da se vratimo na načela,  da postoji, i da se primjenjuje, načelo pravne sigurnosti tužitelj bi mirno čekao odluku Vrhovnog suda jer u spisu nema ničega što bi dokazalo da je suvozač znao da je vozač alkoholiziran. A sudi se na temelju stanja spisa, brižljivom ocjenom svih provedenih dokaza, jasno i po zakonu. Osim ako nemaš neke posebne razloge kao sudac suditi drugačije. I, da ne bi bilo zabune, nikoga ne sumnjičim za bilo kakva davanja ispod stola. Ovdje je bio u pitanju samo osobni inat suca koji je koštao sve uključene i vremena, i novaca, i živaca, i bjesova…Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

Što učiniti da bi bilo manje stradavanja u prometu? Koje alate koristiti? Koji je pristup najučinkovitiji?

Pitanja su to na koja su odgovor pokušali naći stručnjaci okupljeni na tribini  “Stradavanja u prometu-uzroci i posljedice” koju je u ponedjeljak organiziralo Ravnateljstvo policije Ministarstva unutarnjih poslova i PU zagrebačka, Fakultet prometnih znanosti te Tehnički muzej Grada Zagreba,  u Tehničkom Muzeju, povodom Svjetskog dana sjećanja na žrtve prometnih nesreća, a na kojoj smo i sami sudjelovali.

Na stručnoj tribini sudjelovali su dr. sc. Rajko Horvat iz Zavoda za cestovni promet Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, dr. sc. Mario Ćosić iz Zavoda za gradski promet Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, mr.sc. Miron Huljak policijski službenik Službe za sigurnost cestovnog prometa Ravnateljstva policije, dr.sc. Sinan Alispahić iz HAK – Hrvatski autoklub i Mihael Hribar, predsjednik Udruge stradalih u prometnim nesrećama – BONUS.

Svjetski dan sjećanja na žrtve prometnih nesreća obilježava se svake godine,  treće nedjelje u mjesecu studenom. Ovogodišnji slogan je „Ceste imaju priču“ (engl. Roads have stories). Tom je prilikom predstavljen i novi preventivni spot Ravnateljstva policije pod nazivom „CESTE MOGU IMATI TUŽNU PRIČU“ koji, kao i šok spotovi policija drugih zemalja, ima za cilj građane pozvati na oprez u prometu.

Veliki se broj prometnih nesreća i ozljeda može spriječiti. Strogo pridržavanje svih prometnih propisa može tome uvelike doprinijeti.  Zato svijest o prometnoj kulturi treba razvijati prevencijom od najranije dobi, u obitelji vrtiću i školi, naglašeno je na konferenciji. No, to se ne postiže preko noći, a do tada se možemo osloniti jedino na represiju. Stvarno rješenje je povećanje broja dobro opremljenih i korektno plaćenih prometnih policajaca na cesti kao sredstva i generalne i specijalne prevencije, naglasio je g. Hribar.Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

Pravosuđe i politika su, divne li podudarnosti, jedina mjesta na kojima ne postoji odgovornost počinitelja za štetu koja nastaje trećim osobama, a radi grešaka koje imaju svoje posljedice.

Kojiput nekim sudskim odlukama baš moraš biti začuđen. Ili si prestao biti pravnik. Biti pravnik, to je navodno neka struka iako sam osobno mišljenja da to u egzistirajućem stanju veze sa strukom nema, niti je to prema postojećim događanjima moguće očekivati.

Svojedobno su me učili da greške pravosuđa prvog stupnja bivaju ispravljene u drugom stupnju, pa ako ne ni tada onda je spasonosan izvanredni pravni lijek-Vrhovni sud. Pa zatim da bi iza svake odluke, koja je donesena u za to predviđenom postupku, trebalo stajati neko suvislo, logično obrazloženje, koje ima uporište u nekom zakonskom propisu. Pa kada se sretneš s nečim što ne možeš sebi objasniti niti ti je jasno što je tom presudom pjesnik htio reći i zašto pjesnik iz dana radi noć, upitaš se što su ti divni ljudi, profesori i doktori, tebe zapravo učili. I tko je pobogu, učio ove što pišu ovakve presude?

Jer, čitajući rješenje Županijskog suda u Puli br. Gž-230/2016, kojom sudac odbija zahtjev za dosuđivanjem troška delegacije, utemeljen na zakonskim propisima, tvrdeći pritom da je tužba doduše zakonito upućena na Općinski sud u Zagrebu, gdje tuženik ima svoje sjedište, ali da je mogao biti izabran i mjesno nadležni sud u Puli, kao mjesto prebivališta tužitelja, pa bi to onda ovom sudu bilo zgodnije jer ne bi bilo rješenja o delegaciji. Jer da tužitelj zloupotrebljava duh Zakona o sudovima i duh Zakona o parničnom postupku, pazi sad – postupajući zakonito.

Ja bih ovom pjesniku preporučio da promjeni ili doktora, ili terapiju, a najbolje oboje. Ovako si, što bi rekli komšije, promašio ceo fudbal, jer odluku o delegaciji nije donio tužitelj, niti njegov zastupnik, već Vrhovni sud, a postupa li Vrhovni sud, kako ti to lijepo kažeš, u duhu Zakona o sudovima i Zakona o parničnom postupku, to bi pjesniče trebao pitati njih. Znaš, onu gospodu u togama. I, vidi vraga, netko je tu odluku potpisao, opet netko u togi, i povrh svega, protiv te odluke nema pravo žalbe nitko pa ni ti, pjesniče. Na tebi je samo bilo da odrežeš iznos troškova u skladu s odlukom višeg suda, a ne da raspravljaš o odluci Vrhovnog suda, a još manje istoj sudiš. Inače smo cijelu ideju pravosuđa obrnuli na glavu. Zbog nekoliko tisuća kuna.

Znam ja da tu nema nikakve zavjere i da si ti u stvari dobar čovjek i dobar pravnik, ipak si dogurao do županijskog suda, tko zna možda jednom i togu obučeš pa dobiješ priliku postupati u duhu Zakona o sudovima i Zakona o parničnom postupku. Zato mi nemoj uzeti za zlo što ti se obraćam s ti, ali ja ti govorim samo onima koje volim, a tebe volim što si znalac u svom poslu. Doduše, nisam baš siguran znaš li uopće što ti je posao.

Pravosuđe i politika su, divne li podudarnosti, jedina mjesta na kojima ne postoji odgovornost počinitelja za štetu koja nastaje trećim osobama, a radi grešaka koje imaju svoje posljedice. Zato, da bih istjerao ikakav novac od vas genijalaca, moram pričekati da me neki od vas tuži. Napominjem da vam je u tom slučaju mjesno nadležan Općinski sud u Jastrebarskom, osim ako ne delegiraju.

Sa znacima osobitog straha od pjesnika u pravosuđu,

Mihael Hribar

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail