Posts

Jazavac na autocesti

Naišli smo na tekst u kojem Ministarstvo unutarnjih poslova navodi da je nepravomoćno izgubio spor protiv HAC-a, time da je događaj nalet na jazavca na autocesti kod čvora Zdenčina.

https://www.vecernji.hr/vijesti/mup-tuzio-hrvatske-autoceste-zbog-jazavca-na-a1-policajka-je-vozila-140-na-sat-kada-ga-je-udarila-1635290


U predmetu koji smo mi vodili pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem Pn-3311/2017 sklopili smo sudsku nagodbu s osiguravateljem, također u predmetu gdje je šteta nastala uslijed naleta na jazavca na autocesti. Naime, sve autoceste imaju osiguranje kod nekog od osiguravatelja te po našem mišljenju nema načina da se osiguravatelj ekskulpira od odgovornosti, činjenicom da je za isto naplatio premiju.

U premetu Pn-2170/18 Općinskog građanski sud u Zagrebu, koje je potvrđena presudom Gž-99/2021 Županijskog suda u Karlovcu naplatili smo štetu koja je nastala na način da je na vozilo tužitelja pala suha grana sa zemljišta koje graniči sa Hrvatskim cestama, s time da je zemljište u privatnom vlasništvu. U obrazloženju presude višeg suda navodi se da odgovornost tuženika (Hrvatske ceste d.o.o.) proizlazi iz odredaba pravilnika o održavanju cesta, a kojim se određuje popis poslova redovitog i izvanrednog održavanja, opseg pojedinih radova i rokovi izvođenja koje su dužne osigurati pravne osobe koje upravljaju javnim cestama (upravitelj cesta). Iz navedene presude proizlazi visok stupanj odgovornosti upravitelja cesta, a kad tome dodamo sklopljeno osiguranje ne vidimo način da sud odbija tužbeni zahtjev osim ako se u toku zastupanja nije pojavio neki propust na strani tužitelja.

Inače naša vječna tema na koju nažalost ne dobivamo decidirani odgovor pravosuđa (VSRH) je nalet divljači, odnosno po nama odgovornost Republike Hrvatske činjenicom da je po našem viđenju, vlasnik divljači RH, pa bi utoliko i trebala nadoknaditi štetu. O tome da li će se regresirati od lovozakupnika je odluka RH. Po ovom pitanju nažalost nema konačne odluke VSRH jer na to pitanje izbjegava odgovoriti.

O navedenoj problematici smo već ranije govorili pa predlažemo pogledati video iz priloga:

https://danas.hr/hrvatska/strucnjak-o-srni-koja-je-izlijetanjem-na-cestu-usmrtila-bracni-par-hrvatska-je-vlasnik-divljaci-i-ja-bih-tuzio-i-drzavu-d6e95214-b9f4-11ec-b9ef-0242ac120047

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Kako je auto jednog studenta zapalio njih sedam? ‘Mogu se obeštetiti od vlasnika od kojeg je krenulo’

Prošle godine u Hrvatskoj je gorjelo oko 600 prometnih vozila, najviše u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Ovisno o tome što je uzrok, ovisi i isplata štete. Ako je podmetnuto, odgovara počinitelj. No ako se automobil zapalio sam, priča se komplicira.

Ono što je sigurno da se mogu obeštetiti od vlasnika vozila s kojeg je krenuo taj požar jer vlasnik temeljem Zakona o obveznim osobama odgovara za štetu koju njegova stvar prouzroči trećim osobama. Ali je pitanje da li će vlasnik vozila bit solventan i u toj mjeri moć nadoknadit štetu ili je čovjek penzioner pa onda teško je očekivat od njega da ima novaca jer je šteta očito veća”, rekao je predsjednik Udruge stradalih u prometu Bonus, Mihael Hribar za RTL Danas.

Više pogledajte u priloženom linku.

https://www.rtl.hr/vijesti/hrvatska/kako-je-auto-jednog-studenta-zapalio-njih-sedam-mogu-obestetiti-od-vlasnika-od-kojeg-je-krenulo-2764f424-5553-11ed-a0b0-d22cdd85e462

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Putnički vlak br. 2506

Mihael Hribar, predsjednik Udruge stradalih u prometnim nezgodama Bonus, koja se niz godina bavi pomaganjem građanima po pitanju odšteta, kaže nam da će stradalnici iz Irana moći potraživati odštetu, isto kao i drugi stradalnici te obitelji preminulih, bez obzira što su u Hrvatskoj boravili ilegalno i bez osobnih dokumenata.

Prvo će utvrđivati odgovornost za nastalu štetu, hoće li to biti HŽ putnički promet, HŽ infrastruktura ili netko treći, ne znamo. No, za putnike je to svejedno, oni imaju pravo na naknadu štete. Odluke našeg suda je nemoguće prejudicirati, no ja smatram da postoji pravo na naknadu štete, pogotovo ako su ušli u vlak s putnim kartama, i to po dvije osnove – po kupljenoj karti i odgovornosti za nesreću. Zapravo je ključna činjenica da su bili u vlaku, čak i da u tom trenutku nisu imali kartu, opet bi imali osnov za potraživanje štete s obzirom da bi u tom slučaju opet bila odgovornost na prijevozniku koji svojim mjerma nije onemogućio njihov ulazak bez karte, rekao nam je pravnik Hribar iz udruge Bonus.

Naknada štete za tjelesne ozljede se regulira orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda, dodaje, a mi smo zemlja koja ima jednu od najvećih stavki za skrivljenu smrt, te u ovom trenutku iznosi 330.000 kuna.

Cijeli tekst prenosimo u linku:

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/iranci-bi-mogli-dobiti-i-do-330-000-kuna-zele-samo-otici-vec-su-naciljali-iducu-zemlju-15246665

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Naknada štete za zamjensko vozilo

Predmet je zastupao odvjetnik Luka Mardešić, a prilično je unikatan pa ćemo probati dati sažetak. Tužiteljica je doživjela prometnu nezgodu, materijalna šteta je bila opsežna, ali nije procijenjena kao totalna jer je vozilo bilo staro nekoliko mjeseci.

Da bi mogla obavljati svoj posao (profesorica na nekoliko lokalnih škola), tužiteljica je uzela zamjensko vozilo, jer jednostavno nije bilo moguće na drugi način pokriti satnicu. Prilikom kupnje automobila tužiteljica je imala u vidu veliku očekivanu kilometražu, s obzirom na posao koji je obavljala, pa je kupila automobil s ugrađenom plinskom instalacijom.

Tužbeni zahtjev koji je potvrđen Županijskom presudom bio je:

1. račun za zamjensko vozilo,

2. razlika temeljem prijeđenih kilometara između pogona na plin i troškova koji su se pojavili zbog korištenja pogona na benzin.

Sudovi očekuju da dokažete da vam je automobil potreban za obavljanje svakodnevnog posla i da bez automobila ne možete drugačije obaviti posao.

Prema našem mišljenju pravo na zamjenski automobil za trajanja popravka proizlazi iz čl. 1090 ZOO-a, automatikom, jasno uz predočene račune zamjenskog vozila, no sudska praksa je usvojila stanovište da tužitelj mora dokazati poslovnim razlozima potrebu zamjenskog vozila.

Često se otvara pitanje trajanja tog popravka i usklađivanje potrebnih sati naznačenih u izvidu štete. No mi smatramo da nije i ne može biti na teret oštećenika činjenica da je popravak zbog raznoraznih okolnosti trajao bitno duže nego je to procijenio nadležni procjenitelj.

Sve te okolnosti nisu provocirane ponašanjem oštećenog, već su determinirane okolnostima na koje oštećeni može utjecati.

S obzirom da se ovakvi predmeti obično rješavaju na sudu, sigurni smo da treba imati strpljenja.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Prometni nered

Udruga stradalih u prometnim nezgodama – Bonus je dana 16.10.2019. godine objavila na svojim stranicama članak u kojem objašnjava prometni nered koji nastaje upotrebom razno raznih prometnih sredstava čija upotreba nije zakonski regulirana, a može dovesti do ozbiljnog ozljeđivanja sudionika u prometu.

Jednako se to odnosi na vozače koji, a da bi izbjegli nalet vrše nepredviđene radnje za druge sudionike, kao i za pješake, a i same korisnike novih prometnih sredstava. Donošenjem novog zakona o sigurnosti prometa na cestama, doduše tek 2022. godine smatramo da je učinjen korak, ali ne dovoljan.

Uvođenjem obveznog osiguranja za sva ova prometala mislimo da bi bilo rješenje koje bi omogućilo naknadu šteta kojih će očito biti.

http://www.naknadastete.hr/status-vozaca-elektricnih-romobila-nasim-je-zakonom-u-potpunosti-nereguliran-i-ako-se-mup-pita-tako-ce-i-ostati/

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Pitanja koja se nameću nakon prometne nesreće na autocesti u kojoj su smrtno stradale dvije osobe.

Prema novinarskim izvještajima do prometne nesreće je došlo kada je vozač Škode zaustavio vozilo na PRETICAJNOJ traci, a zbog promjene gume koje je eksplodirala u vožnji.

U praksi se još nismo susreli s ovako žalosnom odlukom vozača, koja kao rezultantu ima strašne posljedice.

No pitanje koje se nameće jest koji je STATUS osobe koja izlazi iz automobila i kreće u zamjenu gume na zato ne predviđenom mjestu.

Je li je on vozač, obzirom da je van automobila u momentu nesreće.

Je li je suputnik i dalje suputnik činjenicom da je i on izašao iz automobila.

U praksi udruge imali smo dva slučaja gdje su se ova pitanja aktualizirala.

U jednom, “vozač“ toči plin u spremnik i dolazi do samozapaljenja automobila u kojem sjedi njegova supruga i djeca, a kao posljedica teške tjelesne ozljede i pitanja da li je taj događaj pokriven obveznim osiguranjem automobila.

U drugom, vozač kipera izlazi zbog istovara kamiona kamion kreće (jer je nepropisno)zaustavljen, vozač pokušava ući u kabinu da bi zaustavio kamion, a na njega se sruči šljunak iz kipera i vozač smrtno strada.

Obrazloženja koja smo iščitali u presudama nisu po našem mišljenju kretala od bitne činjenice, koji je status navedenih osoba u trenutku štetnog događaja?

Kada ovome dodamo, recimo nesreće koje se događaju u dvorištima(nije javno prometna površina),pa se postavlja pitanje da li osiguravatelj ima obvezu pokrića nastale štete.

Događaj od prije nekoliko dana: Utovar smeća na zelenoj površini, vozač nakon izvršenog utovara kreće s kamionom i pregazi (smrtni ishod) mldb sina. Događaj nije evidentiram kao prometna nezgoda, jer se nije dogodio na javno prometnoj površini, stoga se postavlja pitanje da li je osiguravatelj temeljem police obveznog osiguranja dužan naknaditi štetu.

Jasno, sve odgovore možete dobiti tek nakon pregleda cjelokupne dokumentacije, a potom čekati odluku suda koju se teško može predvidjeti, a kamoli biti siguran kakva će biti.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Što nakon prometnih nesreća? Pogledajte komentar Udruge Bonus u emisiji Informer na Nova TV

https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/informer-sto-nakon-prometnih-nesreca—725201.html

Prilikom prometnih nesreća sudionici prvo dožive šok, a onda i posljedice s kojima se naknadno moraju nositi. Jedni s isplatom oštećenih, drugi s nastalom štetom, a pojedini i s ozljedama ili gubicima. Pri tome suputnik u vozilu neovisno o krivnji vozača ima pravo na naknadu štete. Informer je istražio koliko traju ovakvi procesi, ali i u kojim okolnostima štetu pokriva osiguranje.

Mnogi sudionici u prometu ne slute da vožnja automobila sa sobom nosi niz pravila vezanih uz prometne nesreće. Prilikom sudara neki će biti krivci, a neki sudionici. Do konačne presude proći će mjeseci, ako ne i godine.

“Vi imate situacije gdje policijski zapisnik kasni po mjesec do mjesec i pol dana. Ako je teška tjelesna ozljeda, vi ne možete doći do dokumentacije zato što se prosljeđuje direktno na Državno odvjetništvo. Državno odvjetništvo ne želi dati dokumente prije nego što sasluša okrivljenika tako da vi imate kašnjenje od tri do četiri mjeseca, a u tom intervalu vi trebate o nečega živjeti”, za Informer je rekao Mihael Hribar, predsjednik Udruge stradalih u prometnim nezgodama.

Luka Mardešić, odvjetnik specijaliziran za naknadu štete, istaknuo je da prvostupanjski sudski proces u prosjeku traje od jedne do tri godine, a nakon toga se na drugostupanjsku odluku može čekati i još tri godine.

“Ako imate predmet u kojem imate konfliktnu situaciju i puno nepoznanica koje se trebaju utvrditi, to se može jako zakomplicirati i onda to sve puno duže traje. Tu vrlo često osiguratelji koriste svoje procesne ovlasti i zapravo na neki način taj postupak odugovlače”, objasnio je.

Prometne činjenice prilikom sudara je teško utvrditi, zbog čega nadležni sud koristi prometne vještake koji utvrđuju nastanak štete.

“Tu ima raznih vještaka koji, čini mi se, ne barataju strukom u kojoj su. Oni su to više hobistički prihvatili, a ne kao posao. Sud, kao nedovoljno stručan, onda traži asistenciju vještaka jer sam nije u stanju shvatiti što se dogodilo. Sud će uvijek prihvatiti mišljenje vještaka i tu su pozicije odvjetnika relativno skučene”, istaknuo je Hribar.

Ozlijeđeni sudionici u prometnim nesrećama često odlaze na bolovanje koje umanjuje iznos njihove plaće, a sve to utječe na životne i poslovne okolnosti, kao i na naplatu štete. Zato, nakon što se utvrdi tko je odgovoran za prometnu nesreću, njegovo osiguranje je u obvezi nadoknaditi štetu onima kojima je učinjena. U sudskom procesu oštećeni mogu od štetnika tražiti dodatne naknade.

“Jedna stranka je potraživala razliku cijene plina i dizela. Naime, vozilo koje je dobila u najam bilo je dizelsko vozilo, a vozilo koje je ona ranije koristila bilo je na plin. Budući da je zbog obveze posla vozila puno kilometara, ona je na kraju mjeseca izračunala da je velika razlika u potrošnji plina i dizela koje je imala kod zamjenskog vozila. Ta razlika je utužena i čak je i tu razliku sud naložio isplatiti”, rekao je Mardešić.

Nastale štete se dijele na materijalne i nematerijalne.

“Nematerijalna šteta su duševne boli koje zadobiju sudionici prometne nesreće. To znači da se mogu nadoknaditi po kriterijima bolova, straha, tuđe njege i pomoći, smanjenja životnih aktivnosti i fizičkih ožiljaka”, rekao je Mardešić.

Imovinska šteta je ona koja se gleda u tuđoj pomoći i njezi i materijalna šteta na samom vozilu. To može biti izgubljena zarada koja nastaje uslijed toga što se osoba mora liječiti i ne može obavljati poslovne aktivnosti. Takve vrste šteta najteže je utvrditi kod lančanih sudara.

“Recimo da se u vaš automobil zaleti neko, a vaš automobil se zabije u onog ispred. Osiguravatelj hoće platiti samo onu štetu koju mora pa se onda utvrđuje jeste li se vi zaletjeli u onaj auto ispred ili vas je netko gurnuo. Imate sudjelovanje od osam do devet automobila pa imaš jedno deset do petnaest godina spora”, istaknuo je Hribar.

Zato bi svako vozilo koje sudjeluje u prometu po zakonu trebalo imati osnovno osiguranje, biti registrirano i zadovoljiti tehničke uvijete. Naime, ako automobil nije bio osiguran, vozač odgovara za cjelokupnu štetu koju će garantni fond platiti oštećenom.

Međutim, ako je štetnik bio pod utjecajem alkohola, osiguravatelj može u regresnom zahtjevu tražiti isplatu do visine 10 prosječnih osobnih dohodaka. Zato se u sklopu obavezne police predlaže uvrstiti i onaj dio koji se odnosi na nezgode ili smrtne slučajeve.

“Kada je osoba odgovorna za prometnu nesreću ili kad prouzročite prometnu nezgodu, čak i tada se možete naplatiti po toj polici“, rekao je Mardešić.

Bilo da je riječ o vozačima automobila, biciklistima ili pješacima u prometu, potrebno je ponašati se u skladu sa zakonom. Štetu možemo naplatiti, ali zdravlje ne možemo vratiti u prvobitno stanje.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Gostovanje u emisiji, Istrage prometnih nesreća

Predsjednik Udruge stradalih u prometu “BONUS” gostovao je u emisiji HRT-a “Istrage prometnih nesreća” koja se referira na prometne nesreće sa smrtno stradalim učesnicima. U emisiji su spomenuti neki od problema s kojima se susreću oštećeni prilikom realizacije naknade štete.

Da bi se utvrdila obveza osiguravatelja potrebno je prikupiti određenu dokumentaciju, a tu počinju i problemi. Prije svega zapisnik policije. Možete očekivati cca mjesec dana čekanja, a potom obavijest da je predmet upućen na ODO, te da policija nije ovlaštena dati na uvid ništa od prikupljene dokumentacije, već je to ovlaštenje na ODO-u.

Od njih ćete dobiti informaciju da vam ne mogu dati uvid u dokumentaciju prije nego se sasluša okrivljenik. Možete kalkulirati s cca 60 narednih dana, ako uz pretpostavku da je okrivljenik dostupan / moguće je da je i on teško ozlijeđen, pa se čeka da izađe iz bolnice, ili nije državljanin RH, pa se obično predmet ustupa na daljnju obradu tužilaštvu druge države. Kopija dokumentacije doduše postoji, ali ste u nešto složenijoj situaciji i ovisite o prilično različitim odlukama pojedinih aktera.

U svim redovnim situacijama ODO provodi vještačenja, prije svega prometno (utvrđuje se dinamika nastanka štetnog događaja) pa potom toksikološko, je li bilo alkohola ili opojnih droga. O tim vještačenjima ovisi kvalifikacija optužnice, a sve to treba sačekati, pa tek tada imate mogućnost uvida u spis.

Prometni vještaci su u stvari ključ za podizanje optužnice. Temeljem njihovog nalaza ODO ili diže optužnicu ili odustaje od daljnjeg gonjenja. Preduvjet korektnog vještačenja je dobro obavljen očevid s propisno sačinjenom skicom lica mjesta i fiksiranim tragovima, fotografijama oštećenih vozila itd.

Ovo jasno uključuje i dobro ispitani eventualni očevici. Bilo koja pogreška nadležnih dovodi do, koji puta, teških posljedica.

Evo jednog primjera: Slijetanje kombi-vozila svi putnici i vozač ispali iz vozila. Optužnica se diže protiv jedinog preživjelog od četiri koji su bili u vozilu. Isti biva proglašen krivim, da bi se u ponovljenom kaznenom postupku utvrdilo da on nije vozio. Propust? Da, ekipe za uviđaj. Nisu fiksirali tragove na volanu i na papučici gasa i kočnici.

Lančani sudari, u kojima ima smrtno stradalih, pa pitanje koji od udaraca i kojeg automobila je doveo do smrtnog ishoda. Sve ovo “rješavaju” vještaci. A njih ima raznoraznih kvalifikacija i znanja!

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Komentar na postupke naknade štete

Vrlo frekventno se u predmetima radi naknade štete susrećemo s problemom pribave potrebne dokumentacije koja je nužna da bi osiguravatelj ustvrdio svoju obvezu.

Ovaj problem je naročito prisutan kod teških prometnih nesreća (smrt, teške tjelesne ozljede). Prvo treba sačekati izradu policijskog zapisnika. Ovisno od slučaja do slučaja, to traje otprilike mjesec dana. Respektirajući proceduru, nadležna policijska postaja potom prosljeđuje zapisnik uz kaznenu prijavu nadležnom odvjetništvu, koje, u skladu s procedurom, dokumentaciju ne daje na uvid oštećenom ili njegovom zastupniku, sve dok ne sasluša okrivljenika.

Da bi kompletirao predmet državni odvjetnik mora prikupiti potrebne vještačke nalaze (tosikologa, prometnog vještaka, nalaz obdukcije medicinsku dokumentaciju za oštećenoga), pa tek potom saslušava okrivljenika.

Dakle, ima se što čekati. U tom ozbiljnom vremenskom intervalu oštećeni je obično suočen s izvanrednim i neočekivanim troškovima i jasno, želi čim prije dobiti odštetu kako bi barem djelomično sanirao najnužnije.

Osiguravatelji nisu dobrotvorne udruge i maksimalno, što iz objektivnih razloga, a ponekad i zloupotrebe odgađaju isplate, da bi “priredili” atmosferu nagodbe. Ta nagodba, financijski je obično niža otprilike 20% od onoga što bi se ostvarilo na sudu, no ne moram posebno objašnjavati koliko traje sudski postupak.

Osiguravatelj obično inzistira na tzv. doprinosu oštećenog (nije bio vezan, sjeo u automobil s alkoholiziranim vozačem, pješak se kretao nepropisno itd).

Ovi razlozi, a i mnogi drugi, utjecali su da registriramo našu udrugu, pa vam predlažemo da pregledate našu stranicu uz preporuku Vašeg učlanjenja.

Svi problemi neće biti riješeni, ali u slučaju da vam se nesreća dogodi imate koga pitati za savjet.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

TKO je vlasnik divljači?

Po mišljenju autora teksta, sudovi pišu pojedine presude u  konceptu autocenzure, doduše motivirani ozbiljnošću predmeta i mogućim reperkusijama koje bi mogle uslijediti.

Konkretno: Tužitelji podnose tužbu protiv RH zbog štete koja je nastupila naletom divljači na automobil, tvrdeći pritom, da je divljač u vlasništvu RH, pa utoliko vlasnik odgovara za štetu koja je nastala oštećeniku.

Teza tužitelja je da RH putem ministarstva poljoprivrede daje pojedina lovišta u koncesiju ili na upravljanje pojedinim lovozakupcima koji potom upravljaju lovištem. Dakle, po našem mišljenju, to može činiti samo vlasnik, jer nitko ne može na nekoga prenijeti više prava od onih koje sam ima.

Prvostupanjska i županijska presuda kaže drugačije, pa preostaje jedino revizija kao pravni lijek. S obzirom da je vrijednost spora ispod cenzusa redovne revizije, treba od Vrhovnog suda zatražiti ocjenu je li ovo pitanje (TKO je vlasnik divljači?) od značaja za jedinstvenu primjenu zakona itd. Dolazi rješenje Vrhovnog suda koje odbacuje zahtjev uz navod da revident nije postavio pitanje … Točan odgovor je, međutim, da Vrhovni sud nije želio odgovoriti na postavljeno pitanje, jer je svjestan mogućih posljedica.

Treba napomenuti da RH plaća policu osiguranja preko Lovačkog saveza Hrvatske, pa se postavlja pitanje zašto to radi i temeljem kojeg osnova ako NIJE VLASNIK. Ta odluka je novijeg datuma i polica ne daje pokriće za događaje prije odluke o plaćanju.

No, tu postavljamo nekoliko ozbiljnih pitanja: Što je sa štetama koju divljač učini na poljoprivrednim usjevima? Što je sa štetama koju počine zakonom zaštićene vrste? Što je sa štetama koje počine ptice? Da ne biste pomislili samo na usjeve, kormoran je zaštićen, a voli ribnjake. Vukovi i čagljevi hoće ovcu, divlji konji (dakle, nemarkirani), vole usjeve a hoće i na cestu, lija u kokošinjac itd.

Pa ako vas je volja potražite linkove. Nama ostaje borba s vjetrenjačama, ali vrlo dobro auto cenzuriranim. Format ne trpi daljnje elaboriranje, a ima puno osnova i saznanja, prije svega presuda raznoraznih, uglavnom kontradiktornih.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail