Posts

Pitanje je za koliko prostora Grad Zagreb naplaćuje najamninu, a da za to nema nikakvu pravnu osnovu

Pitanje je za koliko prostora Grad Zagreb naplaćuje najamninu, a da za to nema nikakvu pravnu osnovu? Koliko prostora je Grad Zagreb dodijelio raznim subjektima ili fizičkim osobama, a da za te i takve odluke nema pravnog temelja? I koliko je tih knjigovodstvenih kartica bilo osnov za ovrhe koje su, što iz neznanja, što iz nemara, što iz šlampavosti, postale ovršne i naplaćene?

Danas sam vodio vrlo interesantan telefonski razgovor povodom primljenog dopisa klasa 363 -01/21-01/729. Dopis je potpisala s lijeve strane Ivanka Halić, opisana kao osoba za kontakt, a desne Vera Ramljak dipl. pol, kao direktorica sektora naplate naknada, uz pečat Stambeno-komunalnog gospodarstva d.o.o. Uz taj dopis priklamana je knjigovodstvena kartica s naslovom knjigovodstveno stanje obveznika.

Moja znatiželja je bila usmjerena u stvari na rasvjetljivanje pitanja temeljem kojeg pravnog osnova sam ja uopće dobio taj dopis. Osobe za kontakt, jasno, nije bilo no zamolio sam objašnjenje od kolegice, vjerojatno iz iste sobe i istog opsega poslovanja. Rečeno mi je, skraćeno:  „Mi samo vodimo računovodstvo za Grad Zagreb, odnosno Holding, i postupamo po njihovom nalogu, a ako vas zanima podloga uputite dopis.“ Kome? „Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za upravljanje imovinom grada, Sektor za upravljane imovinom grada, Odjel za poslovni prostor i poslove zakupa, Trg Stjepana Radića 1. Oni su nam dali nalog da pokrenemo ovrhu temeljem knjigovodstvene kartice, a zbog korištenja poslovnog prostora bez valjanog pravnog osnova, br. objekta 06698484.“

Na sljedeće pitanje, kako to da su mi taj dokument poslali na kućnu adresu, koja je inače na mojoj osobnoj karti, a različita je od adrese za koju imaju knjigovodstvenu karticu, iz čega proizlazi da ja osobno ne koristim taj prostor nisam dobio odgovor već objašnjenje da je takav nalog. Da pojasnim, radi se o tome da sam ja vlasnik i direktor pravnog subjekta koji posluje na toj adresi. Zato sam tražio objašnjenje zašto ne šalju taj dopis na adresu sjedišta poduzeća, a ne na moju privatnu, na što nisam dobio odgovor.

U tome je kvaka, ako ja, kao fizička osoba, ne preuzmem rješenje o ovrsi, oni će to rješenje izvjesiti na oglasnoj ploči, ili na neki drugi način učiniti javnim, pa ako ja u predviđenom zakonskom roku ne uložim žalbu, rješenje postaje pravomoćno, potom i ovršno i Fina će tada izvršiti prijenos sredstava.

U čemu je problem? U tome što je Grad Zagreb vezano za isti poslovni prostor već vodio sudski postupak. Prvostupanjskom presudom je suđeno da Grad Zagreb nije vlasnik tog prostora pa utoliko nema tzv. aktivnu legitimaciju, jer to ne proizlazi iz zemljišnih knjiga.

Svoj primjer sam naveo jer o njemu znam dovoljno, a i imam nešto dokumentacije, no problem nije osobne naravi. Pitanje je za koliko prostora Grad Zagreb naplaćuje najamninu, a da za to nema nikakvu pravnu osnovu? Koliko prostora je Grad Zagreb dodijelio raznim subjektima ili fizičkim osobama, a da za te i takve odluke nema pravnog temelja? I koliko je tih knjigovodstvenih kartica bilo osnov za ovrhe koje su, što iz neznanja, što iz nemara, što iz šlampavosti, postale ovršne i naplaćene?

Svojedobno sam razgovarao s tadašnjim direktorom katastra koji mi je pojasnio da bi nam, da bismo mi uredili zemljišne knjige i uskladili ih s katastrom i stvarnim stanjem, trebalo cca 20 godina i nešto kadrovskih preduvjeta. Republika Hrvatska je dobila od EU ozbiljna sredstva te namjene, no ne vidim da se nešto učinilo.

Ovdje sam spomenuo Grad Zagreb, ali što mislite da se događa u drugim gradovima? Što s poljoprivrednim zemljištem ili, ne daj bože, pomorskim dobrom? Ili sada napuštenom zemljom izbjeglih stanovnika, tko će voditi ostavinske postupke? Što je sa zemljištima iseljene Hrvatske, one koja se iselila prije stotinjak godina?

Država je jedan ozbiljan sustav kojim treba znati rukovoditi. S tim da ga je prethodno netko trebao i postaviti. Za vrijeme Austro-Ugarske reda je bilo, iako nije bilo kompjutora, ali sam siguran da je pristav drugog platnog razreda dolazio s gablecom u torbi i znao što mu je posao. Jer mu je netko propisao poslove i radne zadatke.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Gostovali smo: Konvoj HR 2

U utorak, 16. veljače, predsjednik Udruge stradalih u prometnim nezgodama Bonus Mihael Hribar gostovao je u emisiji Konvoj Hrvatskog radija.

S urednicom i voditeljicom Dubravkom Družinec-Ricijaš razgovarao je o radu Udruge, ali i o nekim osnovnim pitanjima u vezi procedure koja slijedi nakon prometne nesreće.

G. Hribar gostovati će i u idućoj emisiji, 22.veljače u 10:00, kada će biti riječ o sudskom sporu i ulozi sudskih vještaka u njemu. Zašto je nalaz vještaka presudan i odakle tolika razlika u nalazu dva vještaka u istom predmetu? Slušajte nas!

Emisija od 16.02. dostupna je za slušanje na stranicama HRT-HR 2. (gostovanje od 15 min).

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Dvanaesta godina parnice za naknadu štete iz prometne nesreće: Teško je reći gdje je pošlo krivo dok vrijeme ide, a troškovi se gomilaju.

U pravosudnom sustavu u kojem je moguće da parnica potraje 12 godina, i kraj joj se ne nazire, iznos parničnog troška zna biti vrlo nepredvidiva kategorija. Zato je pametno osigurati se da ga, u slučaju potrebe, snosi netko drugi. Udruga Bonus svojim članovima nudi besplatno zastupanje odvjetnika i pravnu pomoć u svim predmetima, što uključuje i plaćanje sudske takse kao i potrebnih vještačenja.

Nakon frontalnog sudara kombija i kamiona s prikolicom, na temelju  materijalnih dokaza, ostataka otpalih dijelova, tragova kočenje itd., pokrenut je kazneni postupak protiv vozača kamiona koji je, zaključak je očevida, prešao na suprotnu stranu i prouzročio sudar, posljedica kojega su dvije poginule i dvije teško ozlijeđene osobe u kombiju. Vozač kamiona je proglašen krivim i osuđen, što je potvrđeno i županijskom presudom.

Osiguravatelj kamiona plaća dio štete u građanskoj parnici. No, tada se događa preokret. Zatraženo je ponavljanje kaznenog postupka, što je usvojeno, i u ponovljenom kaznenom postupku vozač kamiona je oslobođen. Tko je onda krivac? Vozač kombija? Problem je što nije utvrđeno tko je vozio kombi jer su, uslijed nevezivanja pojasa, svi putnici ispali iz kombija.

Provedenim vještačenjem u parničnom postupku utvrđeno je, s velikim stupnjem vjerojatnosti, da je vozilom upravljala  jedna od preživjelih osoba. Pokojni suprug naše stranke je, dakle, bio suputnik, treća osoba, i njegova obitelj ima pravo na naknadu štete. Djelomična plaćanja do sada izvršio je osiguravatelj kamiona, jer je njegov osiguranik smatran odgovornim za nesreću. Nakon ponavljanja kaznenog postupka stvari se mijenjaju, pa se u parnicu uključuje i drugi osiguravatelja kao umješač.

Dva osiguravatelja imaju dvostruko više prigovora. Prvi je da je pokojni doprinio šteti činjenicom da nije bio vezan, zbog čega je ispao iz kombija.  Vještačkim nalazom je utvrđeno da bi do smrtnog ishoda došlo neovisno o vezivanju, jer su sile i masa takvog opsega da bi smrt nastupila i da je bio vezan. Drugi prigovor je da je sjeo u automobil, a da je morao i mogao znati da je vozač u alkoholiziranom stanju. Jedina osoba kojoj alkotest nije rađen je je upravo osoba koju vještaci drže vozačem kombija iz razloga težine ozljeda. No, on je kao svjedok u postupku protiv vozača kamiona dao izjavu da je popio pet-šest piva, a na temelju kojeg iskaza prvostupanjski sud sudi 30 % suodgovornosti pokojnoga jer je pristao na vožnju sa alkoholiziranim vozačem. Slijede žalbe.

I tako se predmet vuče već dvanaest godina, a kraj se ne nazire. Što se treba dogoditi da bi sudski predmet trajao 12  godina? Teško je reći kada je, zapravo, krenulo krivo. Vjerojatno još u onom trenutku kada očevid nije obavljen onako traži struka, a da bi se izbjegle kasnije različite interpretacije. Zasigurno, onda kada je pravosuđe dopustilo ponavljanje postupka, što je vrlo rijetko   korišten institut.

Oštećena stranka, pak, ne da ne dobiva naknadu koja joj pripada u roku koji bi se mogao smatrati i približno razumnim, nego bi još trebala biti prisiljena financirati parnični trošak koji se, u više od desetljeća, nagomilao do iznosa od 70000 kuna.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail