Poštovana gospođo predsjednice,

Povremeno me razveselite svojim državničkim držanjem i komentarom, a posebno kada komentirate nešto što je u dometu vaših kvalifikacija i životnih opredjeljenja. Pa ću i ja sebi sada priuštiti isto zadovoljstvo.

Pravda za malog čovjeka, radnika, to je tema za prikupljanje poena. Kako li ste se samo spretno, u jednoj kratkoj i sažetoj rečenici, osvrnuli na disproporciju prihoda usporedivši konzultantske plaće i plaće radnika.

Upravo ste me podsjetili na vašeg bivšeg kolegu Milanovića kada je onomad bio u poplavljenoj Gunji pa je rekao da razumije malog poplavljenog čovjeka jer je eto i njemu pukla cijev u kupaoni pa je nastalo sranje s kojim se morao hrvati. I osobno se uhvatiti u koštac s – vodoinstalaterima.

Vi vjerojatno puno spretnije baratate engleskim jezikom od svoga bivšeg kolege Vuka Draškovića pa, i na engleskom i na hrvatskom, znate onu lijepu srpsku izreku o babama i žabama. Međutim, ne sjećam se da ste ikada komentirali disproporciju izmedu prihoda malog čovjeka i recimo predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, da približimo temu okruženju. Ili, recimo, vaše plaće i plaće blagajnice u Konzumu.

Pokušavam vam reči da i populizam treba imati neke granice. Jerbo inače ode u karikaturu. Pa postane kontraproduktivan. Barem kod suvislog naroda.

Inače, za vašu informaciju, jer ste puno godina poslom izbivali iz domovine pa Vam je možda nešto promaklo, Agrokor je od samih početaka sustav u kojem se, mudrim upravljanjem, stvorila posebna mješavina politike i poduzetništva, pa se to zatim napucalo ozbiljnom dozom steroida i začinilo masom regulatornih faktora. Pa se onda čudimo što je krepalo.

Eh, sada imamo napuhanu lešinu koja smrdi na cesti. I koju netko treba sa ceste maknuti. Na bolesnu životinju najprije kreću predatori. Pa potom slijeću strvinari. To se zove hranidbeni lanac. A ti koji danas to rade, na žalost, u prirodi, a niti u društvu, nemaju prirodnih neprijatelja. Ali imaju nos za strvinu. No, teba li prozivati njih ili one koji su proizveli genetski modificiranu firmu i pumpali je steroidima?

Vi ste svjetska žena, ili su nas barem uvjeravali u to, i znate za bolje običaje, pa vjerujem da ste nadrasli ideju da je narod stoka sitnog zuba. Djevojčica koja je trčkarala zelenim livadama oprostiti će mi patetičnost ako joj usporedim narod sa stadom. A stado treba pastira sa štapom, koji će ga voditi zelenim proplancima, punima potočića i meke trave, i paziti na red i poredak u stadu. To bi bila, čini mi se, Vaša dužnost, da ne kažem poslanje. Pri tome još valja paziti na predatore.

A kada dođu na red strvinari, onda je, gospođo predsjednice, ionako – kasno.