Nakon nešto više od desetljeća od uvođenja novih principa u regulaciji nematerijalne štete, tj. ozljeda nastalih u prometnim nesrećama krajnje je vrijeme da razjasnimo što je članak 1100 Zakona o obveznim odnosima donio u praksu sudova. Pokušat ću, iz jednog sasvim praktičnog kuta, pokazati koje su moguće implikacije koje se pojavljuju primjenom ovog članka u praksi.

Ovdje ću zahvatiti samo područje koje je dobilo kolokvijalni naziv bagatelna šteta. Sadržajno, tu bi se radilo o povredama u prometnoj nesreći koje su potkrijepljene nekom medicinskom dokumentacijom. Obično se radi o općepoznatoj ozljedi-trzajnoj povredi vrata, ogrebotinama i udarcima s vidljivim hematomima ili bez njih. Da sumiramo, riječ je o ozljedama koje obuhvaćaju  pretrpljeni strah i prolazne pretrpljene bolove, ali bez nekih trajnih posljedica.

Zakonski tekst, u stavku 1, navodi da će sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju dodijeliti određenu naknadu. Stavak 2 brani da se takvom naknadom pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Ocjena ovih elemenata u nadležnosti je prvenstveno liječnika cenzora osiguravajućih društava, u mirnom postupku, a potom i u nadležnosti, suda u slučaju da se pokreće sudski postupak jer oštećeni nije zadovoljan odlukom osiguravatelja i smatra da mu pripada veći iznos od iznosa kojeg nudi osiguravatelj.

Zadržat ću se na sudskim odlukama jer one su ujedno i orijentir osiguravajućim društvima. U praksi smo se susretali smo se sa potpuno različitim odlukama sudova prvog stupnja i jednako tako sa različitim odlukama županijskih sudova. Događalo se da prvostupanjski sudovi dosude neki novčani iznos pa presuda bude preinačena po žalbi i tužbeni zahtjev odbijen, a bilo je i obrnutih situacija, da sud prvog stupnja odbije zahtjev pa isti po žalbi bude usvojen neki iznos se ipak dosudi.

Ono što je uglavnom zajedničko odbijajućim presudama je okolnost da je oštećeni nakon nesreće otišao liječniku, ovaj je konstatirao i opisao neku ozljedu, a nakon toga oštećeni više ne posjećuje liječnika, nema nastavne dokumentacije niti otvara bolovanje. To vrlo često rezultira odbijajućim presudama.

U drugoj je poziciji oštećeni koji ponavlja, radi nekih smetnji, posjet liječniku, žali se na smetnje, one su evidentirane u medicinskoj dokumentaciji pa završi i na fizikalnoj terapiji što obično rezultira nekom naknadom. Iznosi koji se dosuđuju za takvu vrstu ozljeda ne prelaze 7000 kuna, a počinju negdje s 3000 kuna.

No, najbitnije je da presuda ne bude odbijajuća jer  kada je tužbeni zahtjev odbijen parnični trošak pada na teret strane koja je izgubila spor. Parnični trošak ovisi o visini na koju je postavljen tužbeni zahtjev, a za iznose do 10 000 kn je oko 700 kn  po obavljenoj radnji te taksa na tužbu i vještačenje oko 1500 kn.

Naš je savjet da pažljivo saslušate što vam kažu oni koji se bave naknadom štete. Tražite savjet, postavljajte pitanja, razmotrite sve moguće odgovore pa tek onda odlučujte o idućim koracima jer bi vam se moglo dogoditi da umjesto planirane naknade budete u obvezi nadoknaditi trošak  koji je često veći od iznosa kojeg ste očekivali dobiti.