Svaka prometna nesreća, odnosno posljedično regulacija nastale štete, sadrži dva elementa; osnov odgovornosti koji se utvrđuje po principu krivnje i visinu štete, odnosno iznos novca koji je potreban, a da bi se šteta popravila i vozilo dovelo u prijašnje stanje.

Promet je jedna od onih popularnih tema, poput nogometa, o kojoj se svi volimo praviti da sve znamo, iako su, budimo iskreni, rijetki među nama pročitali temeljne propise koji reguliraju tu tematiku, prije svega Zakon o sigurnosti prometa na cestama, a Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i Zakon o obveznim odnosima da i ne spominjemo. I to prosječno znanje vam je posve dovoljno dok vam se ne dogodi prometna nesreća kada morate, u vrlo kratkom roku, detaljno prostudirati sve zakonske i podzakonske akte. Donosimo kratak pregled  aktivnosti koje može očekivati vlasnik vozila koje je oštećeno u prometnoj nesreći.

Štetu je, prije svega potrebno prijaviti nadležnom osiguravatelju koji automatikom otvara štetovni spis i zadužuje svog procjenitelja da utvrdi što je od dijelova za popravak, a što za zamjenu i koliko radnih sati je potrebno da bi se šteta sanirala. Ovlašten za procjenu štete, odnosno za utvrđivanje potrebnih aktivnosti da bi se šteta popravila, je osiguravatelj vozača koji je kriv za prometnu nesreću jer će on biti u obvezi podmiriti trošak popravka. Posebno je za napomenuti da bi bilo potrebno izvid štete učiniti čim ranije, najbolje odmah nakon nesreće, a naš savjet je, ako vozilo nije u voznom stanju, da ga odmah šlepate u servis jer ćete u servisu lakše organizirati izvid štete nego u nekoj priručnoj garaži koja nema niti grabu, a kamoli dizalicu. Tada počinje jedan proces koji je, doduše, administrativnog karaktera i nije upitan po ishodu, ali zna potrajati.

Osiguravatelj u svom izvidu štete određuje radne sate koji su potrebni, a da bi se automobil popravio. Čak i kada je broj potrebnih radnih sati nesporan ponekad servis koji je primio vozilo na popravak dijelova za zamjenu nema nego ih treba naručiti, a i to traje. Kada živite u gradu s organiziranim javnim prijevozom stvar još nekako funkcionira no zamislite što se događa ako ste u Gornjem Ogorju, a posao vam je smjenski i radite u Splitu, a i dijete svaki dan vozite u vrtić. Ili ste obrtnik kojeg zovu na najrazličitije lokacije. Ili morate odlaziti na terapije u naručenom terminu. Što u takvoj situaciji?

Zna se dogoditi da prilikom popravka automobila servis konstatira da nešto što moraju popraviti ili zamijeniti nije evidentirano u početnom izvidu štete i tada krećete u proces koji se zove dopunski izvid štete, što ponovno zahtijeva izlazak procjenitelja na mjesto popravka jer bez dopunskog izvida štete osiguravatelj neće platiti nešto što nije sam ovjerio, odnosno konstatirao izvidom. Sve ovo je još i dobro, ponavljamo, samo ako ste u nekom gradskom naselju gdje vam je sve dohvatno no ako živite na otoku gotovo je sigurno da nema ovlaštenog servisa, a osiguravatelj vrlo često nema procjenitelja. K tome, ako vam se nesreća dogodi, a da u njoj sudjeluje kao krivac vozilo inozemnih registarskih oznaka potrebno je napraviti tzv. uslužnu procjenu štete kod bilo kojeg registriranog osiguravatelja, međutim vrlo često će vam se dogoditi da ćete čekati procjenitelja potpuno van svih vremenskih okvira. Jasno, u tom period iako niste krivi, nemate svoje vozilo, a obično ga trebate.

Nekim našim članovima plaćali smo rent-a-car u periodu u kojem traje popravak i jasno da smo se nakon toga našli u sudskom sporu s osiguravateljima jer je sudska praksa prilično različita, a i praksa pojedinih osiguravatelja. Uglavnom za obrtnike osiguravatelji prihvaćaju rent-a-car smatrajući da je obrtniku auto nužno potreban dok za ostale građane uglavnom otklanjaju isplatu pa je pitanje dokaznog postupka koji je nesuvisao, ali je to jedini način da se takakv izvanredni trošak namiri.

Sve ovo, dakako, pod pretpostavkom da nije došlo do tzv. totalne štete kada je utvrđeno da je popravak automobila ekonomski neisplativ. U tim slučajevima osiguravatelj daje procjenu totalne štete i to na način da utvrđuje vrijednost ostećenog vozila na dan štetnog događaja, procjenjuje vrijednost ostatka vozila te daje nalog za isplatu po modelu vrijednost vozila umanjena za vrijednost ostataka. Totalna šteta najčešće se procjenjuje kod vozila starijih od pet godina jer praktično svaki ozbiljniji udarac dovodi do ekonomski neisplativog popravka obzirom da je tržišna vrijednost takvog vozila mala. Morate znati da oštećenik ima mogućnost (onaj koji nije kriv za nesreću – ne vrijedi za kasko) prepustiti ostatke vozila nadležnom osiguravatelju i tražiti isplatu u novcu tržišne vrijednosti automobila bez odbitka vrijednosti ostataka.

Dodatni je problem što svaka prometna nesreća, odnosno posljedično regulacija nastale štete, sadrži dva elementa; osnov odgovornosti koji se utvrđuje po principu krivnje i visinu štete, odnosno iznos novca koji je potreban, a da bi se šteta popravila i vozilo dovelo u prijašnje stanje.

Pojedini osiguravatelji, a da bi prihvatili odgovornost za nastalu štetu, traže izjavu svog osiguranika u smislu priznaje li ili ne krivnju za nastali štetni događaj. Pa taj ili se javi ili se ne javi osiguravatelju a vi čekate. Ili tvrdi da on nije odgovoran za štetu navodeći neke okolnosti koje upućuju na suodgovornost drugog sudionika. Primjerice, vozite automobil cestom s prednošću prolaska, a iz sporedne ulice izađe automobil i dogodi se nesreća. Vama se čini da ne bi trebalo biti problema, ali drugi sudionik tvrdi da bi se on na vrijeme i bez kontakta uključio u promet da vi niste vozili puno brže od dopuštenoga ili, dapače, ekscesnom brzinom i to je u stvari uzrok prometnog udesa. Tu počinje dokazivanje, a taj posao obavljaju vještaci koji, temeljem materijalnih dokaza (tragovi kočenja, oštećenja na oba vozila), utvrđuju prethodnu brzinu vozila. Pravne službe osiguravatelja predlažu u određenom postotku ili pak isključuju u cijelosti svoju obvezu. Vjerojatno vam je već jasno da su ti vještaci zaduženi i plaćeni od strane osiguravajućih društava.

K tome, osiguravatelji često, unatoč ispunjenom Europskom izvješću o šteti traže da se oba sudionika istodobno pojave sa svojim vozilima da bi se vozila postavila u sudarni položaj i utvrdilo je li moguće da je šteta nastala na taj način, odnosno pokušavaju isključiti moguće prevare. Navedeno je vrlo uobičajan postupak pa bismo rekli i standard. O sudarima na raskrižjima na kojima se prometom upravlja semaforima da ne govorimo. Tko je išao na crveno a tko na zeleno bez svjedoka je gotovo nemoguće dokazati. Neki osiguravatelji ne žele prihvatiti odgovornost dok ne dobiju policijski zapisnik, unatoč protokolu koji im je dostupan, a neki bogami inzistiraju i na čekanju do pravomoćnog okončanja prekršajnog postupka. Uloži li druga strana prigovor na prekršajni nalog, makar i tražeći samo umanjenje kazne, cijeli bi se postupak mogao odužiti i na više od godinu dana. Upamtite da ste u cijelom ovom postupku vi jedina osoba kojoj se žuri. I da Udruga Bonus za svoje članove cijeli postupak vodi potpuno besplatno.