Stotinama oštećenih štete od divljači ne podmiruje nitko dok zakonodavac nepotrebno komplicira

Prijedlog zakona o lovstvu, nacrt kojeg je sredinom prošle godine bio u javnoj raspravi, kojega su vlasnici automobila čija su vozila oštećena u naletu na divljač željno iščekivali, jer je njime trebalo biti riješeno i pitanje njihovih šteta, još uvijek nije prošao ni prvo saborsko čitanje iako je bilo predviđeno njegovo donošenje do kraja prošle godine. To pitanje već više od godinu dana nije zakonski regulirano i štete se ne isplaćuju, a vlasnici vozila očajavaju.

Upravo je nezadovoljstvo tim rješenjem navodno razlog dorade zakona koji je sada, prema informacijama iz državnog tajništva, u njihovoj nadležnosti, a neministarstva poljoprivrede, odjel lovstva, što nije osobito logično. Nešto je logičniji prijedlog da generalne police osiguranja koja bi pokrivala sve štete od divljači, a sklopio bi je Hrvatski lovački savez u ime svih lovačkih društava i udruga. Pojedina osiguravajuća društva potvrdila su da je od njih već zatražena takva ponuda i cijena police kreće se u iznosima od dvadeset do pedeset milijuna kuna. Kako je to velik novac i za Lovački savez, čiji predsjednik g. Đuro Dečak ima stav da postoje i štete na divljači, što bi značilo da bi lovački savez volio štogod od toga uprihoditi radije nego platiti, postoji čak ideja da premiju plati Republika Hrvatska, koja prihoduje po toj osnovi oko 30 milijuna kuna, što bi značilo da se RH odriče bilo kakavog prihoda i da dopušta eksploataciju lovišta besplatno. Pritom treba imati u vidu da divljač zna odlutati i van lovnih područja, pa i u naseljena mjesta, što će gotovo sigurno ponovno dovesti do sudskih sporova u kojima će osiguravatelj tvrditi da to područje ne pokriva. Problem naleta na životinje koje se ne smatraju divljači, primjerice ptice i vlasničke ili nevlasničke pse, time i dalje ostaje neriješen.

Ideja franšize kojom bi se šteta podmirivala do iznosa od deset tisuća kuna, a preko toga padala na teret oštećenooga upravo je obrnuta smislu osiguranja, a to je da pokrije štetu koju osiguranik sam nije u stanju podnijeti. Franšiza je moguća na način da štete do, primjerice, dvije tisuće kuna padaju na teret oštećenog, a poslije toga namiruje osiguravatelj. Ovo zato što svaki i najmanji izvid štete traži angažman procjenitelja i stvara troškove osiguratelju pa je to svakome ekonomski neisplativo. Zakonodavac, dakle, nepotrebno komplicira pokušavajući riješiti nerješivo.

Ne postoji, naime, niti jedan razlog zašto bi šteta na automobilima bila predmet Zakona o lovstvu, a ne Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kao što je to Udruga stradalih u prometnim nesrećama Bonus predlagala na svojim web stranicama prije gotovo godinu dana u tekstu “Obvezno osiguranje za štete od divljači za samo 10 kuna”.  Prijedlog je Udruge izravni doplatak od 10 kuna po svakom registriranom vozilu kako bi se pokrila šteta koja nastaje vozačima uslijed naleta na divljač. Ovaj prijedlog je na linijama uzajamnosti i solidarnosti, što je i bit svih vrsta osiguranja. Unatoč očekivanom protivljenju vozača na dodatni namet, bilo bi ovo efikasno, zakonito pa čak i pravedno kojim bi bila namirena potraživanje oštećenih vozača, a bez nepotrebnog opterećivanja pravosuđa predmetima koji su rješivi na drugi način. Štete pak koje divljač učini poljoprivrednicima mogle bi pak biti obuhvaćene Zakonom o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, kojim bi se uvela obvezna polica osiguranja za sve OPG-ove, moguće uz subvenciju lokalne zajednice pa čak i države.

Iz iskustva dosadašnjih promjena u zakonodavstvu, i seljenja odgovornosti s lovačkih društava na lokalne i regionalne ceste, postane li navedeno unatoč svemu dio Zakona o lovstvu, za napomenuti je da je nužno osobito voditi računa o prijelaznim i završnim odredbama zakona i kojim slovom se osvrnuti na više stotina predmeta koji su već u toku kao i već postojeće, a neprijavljene štete. Dobar je običaj u boljem svijetu da se prilikom pisanja zakona konzultira zainteresirana stručna javnost, u ovom slučaju Hrvatska odvjetnička komora, Hrvatski lovački savez, lovačke udruge, pravosudna akademija, ministarstvo poljoprivrede, osiguravajuća društva, što smo predano radili prethodnih godinu dana pa, ako zakonodavac nije u stanju nikako drugačije napisati zakon, možemo i mi to učiniti za njega.

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail
0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *