Što ne valja s Orijentacijskim kriterijima VSRH: Za istu ozljedu u Italiji biste dobili dvadeset puta veću odštetu od osiguranja

Odvjetničkim krugovima odnedavna cirkulira dopis odvjetnika Brune Spiza kojim objašnjava kako je za tešku ozljedu crijeva i 25% invalidnosti njegovoj stranki dosuđeno 44.000,00 kn, a za istu takvu ozljedu s istim postotkom invalidnosti talijansko osiguranje ponudilo je oštećeniku iznos od 115.000 eura, čime još jednom ukazuje na anomaliju u pogledu visine štete, odnosno visine za odštetu dosuđenih iznosa, a koji znatno odstupaju od prakse drugih članica Europske unije.

Osobno se sa iznijetom tezom slažem i smatram da se radi o nakaradnoj praksi u Hrvata, ali imam nekoliko komentara. Odvjetnik Spiz je, kao i ja, sada prisiljen baviti se posljedicama, a ne stvarnim uzrokom. Uzrok pak, Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda, još smo prije sedam godina ocijenili, proglasili i prokazali kao jedan od oblika organiziranog i sofisticiranog oblika pravosudnog kriminala. Tako da je sada deplasirano da se čudimo posljedicama, kako bi to narod lijepo rekao, “ko pura dreku”. Dakle, uvaženi odvjetniče, i odvjetnici, hajde da se naprosto složimo da je samo donošenje Orijentacijskih kriterija ključ današnjeg stanja.

Ona priča o tablicama temeljem kojih bi se dosuđivali iznosi naknade štete bila je šlag na torti, a izbjegnuta je koliko-toliko u zadnji čas ili, točnije, par dana prije tzv. seminara u Opatiji. Pisao sam tada svim relevantnim subjektima, navodeći ne tako slabe argumente, i slali dopise i  predsjedniku Vrhovnog suda g. Hrvatinu, njegovom zamjeniku g. Jakobu Miletiću, i predsjedniku HUO-a g. Paukoviću, i HANFA-i. Usputno smo obavijestili i tadašnju premijerku gđu Kosor, a kasnije i tajnicu vlade g. Milanovića gđu Matković, ove zadnje samo kako im ne bi upalio alibi da nisu znali. Ponudio sam se i Hrvatskoj odvjetničkoj komori no njihov stav je bio da ne treba istupati ni s kim tko joj ne uplaćuje članarinu. A sve je već tada bilo jasno i dalo se dokazati.

Jasno je da treba napraviti razliku između Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda, koji su doneseni u propisnoj proceduri, i “seminara” u Opatiji gdje su, o trošku osiguravatelja, mudrovali predsjednici županijskih sudova i nekoliko sudaca, ali to su dva događaja na istom tragu, tragu istog novca.

Logično je i legitimno da osiguravatelji traže način kako čim manje platiti no problematičan je, što je već opisano u filmu “Kum” koji se bavi sličnim incestom,  incest pravosuđa i biznisa. Ponavljam, g. Hrvatin, tadašnji predsjednik Vrhovnog suda, dio je tog incesta,  a njegov plod su Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda i, izbjegnuti blizanac, tablično određivanje visine štete.  

I svi su se pravili da im tu ništa ne smrdi, i pravosudni djelatnici na ležaljkama u Opatiji, i osiguravatelji koji su pazili da im štogod ne uzmanjka, i vještaci, i HUO, ma i direktori hotela. Dnevnice su svima slatke. Rezultate sada imamo, baš i upravo takve kakvima ih je opisao odvjetnik Bruno Spiz.