Presuda HAC-ONC-u kao dokaz da nesreće nisu isključivo krivnja vozača

Zbog lančanog sudara 16 vozila na vijaduktu Krpani, u kojem su 2013. godine, četiri osobe smrtno stradale, a šesnaest ih je ozlijeđeno, Županijski sud u Karlovcu osudio je prošli tjedan na uvjetne kazne zatvora četiri zaposlenika tvrtke HAC–ONC, zadužene za održavanje autoputa, a samu tvrtku kaznio je novčano. Presuda nije pravomoćna. Ipak, sutkinja je obitelji stradalih uputila na privatnu parnicu za naknadu štete. Što to znači?
Znači da, nakon gotovo četiri godine, oštećeni nisu ni blizu toga da budu obeštećeni. Iako presuda jest korak naprijed jer je ovo valjda prvi put u praksi da pravna i u njoj odgovorne osobe kazneno odgovaraju za propuste koji su doveli do prometne nesreće, dok su do sada krivnju snosili isključivo vozači.
Podsjetimo, splet kvarova i propusta pri njihovom otklanjanju učinio je vožnju autocestom po život opasnom. Naime, kabel koji povezuje terenske stanice s jedinicom na Maslenici bio je već danima pokvaren i portal ispred tunela nije dobivao podatke o stanju na vijaduktu s druge strane, meteorološka stanica na vijaduktu Krpani bila je također izvan funkcije, a i ugrađena sonda bila je potrgana prije godinu dana, prilikom saniranja asfalta. Kvarovi nisu bili otklonjeni jer je za to bilo potrebno angažirati vanjskog izvođača, a niti s jednim nije bio sklopljen ugovor jer je javni natječaj kasnio. Dakako, kad sva tehnologija zakaže, stvar još uvijek može spasiti ljudski faktor, vremensku prognozu koja je najavljivala ledenu kišu mogao je pratiti svatko, ophodar ceste je mogao zatražiti posipanje pijeskom, a bilo je moguće i angažirati osobu koja bi ručno upravljala portalom ispred tunela, ali čini se da nitko nije imao volje uložiti te dodatne napore. I tako, zbog odluke tvrtke o outsourcingu i birokratskih propusta te nehaja zaposlenika, vozači su, jer nisu bili ni na koji način upozoreni prije tunela, ne prilagodivši brzinu izlijetali na potpuno zaleđeni vijadukt Krpani na kojem su gubili nadzor nad vozilom pri čemu je došlo do kobne prometne nesreće u kojoj je sudjelovalo čak šesnaest vozila.
Međutim, prisjetite se, trojica od četvorice poginulih nisu stradali u svojim vozilima, poginuli su prilikom pokušaja da se popnu na zaštitnu ogradu kako bi mahanjem pokušali signalizirati drugim vozačima koji su izlazili iz tunela da uspore, što dodatno komplicira naplatu štete u njihovom slučaju. Osobama koje su ozlijeđene u svojim automobilima, kao i za štetu na vozilima, iskusan bi odvjetnik savjetovao da, opreza radi, pokrenu tužbe protiv osiguranja vozila s kojima su se sudarili. Treba biti pošten i reći da to kod lančanih sudara nije ni približno jednostavno rješenje jer osiguravajuća društva često inzistiraju na tome da se odredi koju je štetu točno uzrokovalo koje vozilo, a što je gotovo nemoguće utvrditi. No, za obitelji poginulih prilikom pada s ograde, parnica protiv poduzeća HAC ONC, koju je sugerirala sutkinja, jedina je mogućnost naknade štete. Mogućnost kojoj ova presuda ide u korist, ali trajanje i ishod koje, u ovom trenutku, nije niti otprilike izvjesno. Prije svega, zbog toga što presuda još nije pravomoćna i protiv nje će, gotovo sigurno, biti uložena žalba, o kojoj će odlučivati Vrhovni sud, a zatim i zbog toga što će, čak i ako presuda bude potvrđena, ostati nerazriješeno pitanje suodgovornosti stradalih. Tako da je briga, koju su izrazili pojedini novinari, da će se HAC-ONC uskoro naći u problemima zbog višemilijunskih odštetnih zahtjeva obitelji smrtno stradalih, u najmanju ruku, pretjerana.
No ova presuda, unatoč svim nedostacima, vraća nadu drugim obiteljima stradalih, da je moguće u sudskom postupku dokazati da prometne nesreće nisu isključivo krivnja vozača nego i loše izvedenih i održavanih cesta.