Novac za tu isplatu trebao bi osigurati Nacionalni park Kornati, a ista bi pravna osoba trebala preuzeti daljnje isplate rente, jer je spašavana imovina nacionalnog parka

Predstavnici hrvatske države mogu se državi New York pronaći na dvije lokacije, jedna je veleposlanstvo pri UN-u, a na istoj adresi i generalni konzulat – bez generalnog konzula. Svi se sjećamo 11. rujna, tragedije nastale nakon naleta dva aviona u tornjeve, ali malo tko od nas zna koliko je vatrogasaca smrtno stradalo, a i na koji način su isti obeštećeni pa bi možda bilo pametno pitati našeg veleposlanika ili konzula gerant na koji način su riješili u Americi pitanje vatrogasaca, odnosno njihovih obitelji, ili možda da pitamo američku veleposlanicu u Zagrebu pa od nje dobijemo odgovor. Ono što je sigurno je da su vatrogasne postrojbe Manhattna bile u suludoj misiji, ali pokušavajući spašavati tuđe živote, ali ne biljke, koje će narasti.

Gotovo sam siguran da je rješenje bilo preko osiguravajućih društava kao što sam i siguran i da DVD Tisno nije imalo osiguranje svojih djelatnika ili dobrovoljnih gasitelja, a ako je imalo riječ je o alibi osigurnjima (male i nikakve svote osiguranja).

Kornatska tragedija još nije dobila sudski epilog. Sama priroda tog događaja otvorila je neka, dosad zanemarena, pitanja. Prije svega,  pitanje statusa članova dobrovoljnih vatrogasnih društava, odnosno pitanje međusobnih odnosa članova DVD-a; tko je kome nadređen, tko može narediti DVD-u da krene u akciju gašenja požara, pod kojim uvjetima,  s kojom opremom i sl.? Znamo samo činjenice, 12 mrtvih i jedan preživjeli, uz posljedice koje su van komentara.

Obzirom na žalbu ODO-a, još uvijek imamo jednog osumnjičenika protiv kojeg traje kazneni postupak. Što ako taj postupak završi oslobađajucom presudom nakon trajanja koje je potpuno neprimjereno a da bi se utvrđivala krivnja? Ovime ne mislim da treba osuditi nevinog već sam siguran da, kakva god bila odluka, nakon proteka toliko vremena ona ne doprinosi ničemu i ne znači ništa nikome. Isto tako mi je jasno da ne postoji državni odvjetnik koji bi u ovakvoj atmosferi odustao od gonjenja pa makar bilo očito da u spisu nema ničega što bi dovelo do osudujuće presude. Osim toga, u slučaju odustanka oštećeni bi mogao preuzeti gonjenje pa bi odluka opet bila prepuštena sudu, dakle do neke sudske odluke definitivno mora doći.

Iza Kornata ostalo je puno oštećenih, obitelji poginulih i upropašten život preživjelog mladića. Pitanje je pod kojim pretpostavkama je RH  “obeštetila” obitelji poginulih. Pretpostavljam da se radilo o isplati bez nekog naslova naknada štete ili sličnog, jer bi to značilo ujedno i prihvaćanje odgovornosti, i zašto na isti način nije postignut dogovor s preživjelim učesnikom, što smatram da bi bilo korektno.

Da se vratimo na naknadu štete, prema dostupnim podacima vode se dva postupka. Jedan postupak void se pred Općinskim sudom u Šibeniku gdje su tuženi općina Tisno i lokalni DVD, nije mi posve jasno po kojem osnovu, ali pretpostavljam da je općina tužena kao osnivač DVD-a, a DVD kao organizacija u čijem radu su dobrovoljno sudjelovali oštećeni.

Da bi netko bio obvezan platiti naknadu štete potrebno je da su ispunjene određene pretpostavke:

  1. subjekti odgovornosti za štetu
  2. štetna radnja
  3. uzročna veza izmedu štetne radnje i nastale štete
  4. protupravnost

Valja napomenuti da je DVD pravna osoba sa svojim računom te da za eventualnu štetu odgovara do visine svoje imovine zbog čega ne vidim odgovornost osnivaća-općine. Ako i dođe do pravomoćne presude protiv DVD-a, što mi se čini da je pravno neutemeljeno, ali teortski moguće, siguran sam da je presuda nenaplativa jer tih novaca DVD sigurno nema, a pitanje je tko bi taj novac mogao doznačiti DVD-u i temeljem kojih propisa.

U drugom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu tuženi su Republika Hrvatska i grad Šibenik. Osnov je radno-pravni pa se slažem s tezom da je vatrogastvo opasna djelatnost, jer oštećeni nije išao iz zabave na Kornate već je obvljao općekorisnu djelatnost, ali ne vidim da su u tom slučaju ispunjene pretpostavke potrebne da bi se utvrdila nečija odgovornost,  dakle, kao prvo, subjekti odgovornosti za štetu.

Stvari bi se promijenile ako bi osumnjičeni bio pravomoćno proglašen krivim. On je, koliko je razvidno, namještenik grada Šibenika, a poslodavac odgovara za štetu koju nesavjesim ili nezakonitim radom prouzroči djelatnik trećim osobama. Točno je i da je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne pa bi, opet teoretski, grad Šibenik mogao biti obvezan na naknadu štete unatoč oslobađajućoj presudi protiv osumnjičenika.

No kakva god bila odluka hrvatskog pravosuđa, siguran sam da će, u slučaju odbijajuće presude prema oštećenom, predmet završiti na međunarodnom sudu i da će tamo dobiti pozitivni epilog po oštećenog. Ono što je izvjesno jest da će do toga proći za oštećenog nezamislivo i neizdrživo puno vremena. Nakon tragedije njemu je vrijeme možda stalo, ali ne i troškovi.

Zato predlažem nagodbu i to s Republikom Hrvatskom, po istom ključu prema kojem je isplaćeno obiteljima poginulih. Novac za tu isplatu, po mom viđenju, trebao bi osigurati Nacionalni park Kornati, a ista bi pravna osoba trebala preuzeti daljnje isplate rente, jer je spašavana imovina nacionalnog parka. U Zakonu o obveznim odnosima ima i nekih odredaba na koje se pritom moglo pozvati, a očito je i da se radi o pravnom subjektu koji bi imao sredstava podmiriti štetu.

 

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail
0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *